Poslovni broj: Pn-2101/2023-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Biserki Pavković Fućak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČB iz [adresa], OIB; 43527426873, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Lozo i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB; 94472454976, zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana, 04. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju, ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.524,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. lipnja 2023. godine do isplate, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.365,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. studenog 2025. godine do isplate, a koja kamata na taj iznos teče po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sudjelovao u prometnoj nesreći koja se dogodila 01. listopada 2022.g. u 17:20 sati u Kašini. Do prometne nesreće je došlo na način da je tužitelj upravljajući svojim vozilom, dolaskom na raskrižje ulica Novi put i ulice Ivana Mažuranića, naletio na lijevi bočni dio osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao TB, uslijed čega je nastala šteta osiguranoj osobi, g. TB. Tužitelj je imao sklopljenu policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika, stoga je tuženik postupajući po postavljenom odštetnom zahtjevu na ime naknade štete isplatio oštećenoj osobi iznos od 1.522,29 EUR. Tuženik je potom 08. ožujka 2023.g. postavio regresni zahtjev prema tužitelju, kojim ga je pozvao da u roku četrnaest dana plati iznos od 1.524,82 EUR. U pozivu na plaćanje regresnog duga tuženik je upozorio tužitelja da će prisilnim sudskim putem namiriti svoj zahtjev ako tužitelj ne postupi po postavljenom zahtjevu. Stoga je tužitelj 20. ožujka 2023.g. i uplatio traženi iznos. Tuženik se pritom pozvao na članak A.1. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti te članak 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Odredbom članka A.1. Uvjeta za obvezno osiguranje propisano je kako osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako u vrijeme prometne nesreće upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, odnosno ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5g/kg i više. Člankom 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu je pak propisano kako osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice. Međutim provedenim očevidom nakon prometne nesreće, policijski službenici izuzeli su tužitelju uzorak krvi i mokraće radi utvrđivanja koncentracije alkohola. Izuzeti uzorci su obrađeni u Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja te je utvrđeno kako je tužitelj u vrijeme prometne nesreće u krvi imao koncentraciju alkohola 00,38 g/kg. Na osnovi provedene analize krvi i mokraće, utvrđeno je kako je tužitelj u trenutku prometne nesreće nije bio pod utjecajem alkohola. Tako je i Ministarstvo unutarnjih poslova kao ovlašteni tužitelj i navelo u Obaveznom prekršajnom nalogu koji je 24. ožujka 2023.g. izdan protiv tužitelja: „zaključeno je da je u trenutku prometne nesreće ČB bio trijezan.‘‘ S obzirom na izneseno, tužitelj je zaprimanjem obaveznog prekršajnog naloga, koji se temelji i na provedenoj analizi krvi, utvrdio kako nije izgubio prava iz osiguranja te kako nije bio u obvezi isplatiti postavljeni regresni zahtjev, odnosno kako je tuženik stekao iznos od 1.524,82 EUR bez valjane osnove. Tužitelj se stoga 31. svibnja 2023.g. obratio tuženiku sa zahtjevom za povratom stečenog bez osnove, odnosno za povratom iznosa koji je tužitelj platio, a koji je zahtjev tuženik primio 02.lipnja 2023.g. Tuženik je 28. srpnja 2023.g. dostavio svoje očitovanje kojim odbija zahtjev za povrat stečenog bez osnove navodeći kako iz policijskog zapisnika proizlazi kako je tužitelj u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola od 0,55 g/kg, a koji je udio alkohola utvrđen uređajem Drager. Mjerenje alkohola u organizmu pomoću Drager uređaja je nedostatno precizno te često pogrešno, što je upravo ovdje i bio slučaj. Iz tog razloga policija i jest izuzela uzorak krvi, kako bi se koncentracija alkohola utvrdila potpuno precizno. Kao što je već navedeno provedenom analizom utvrđeno je kako je tužitelj prilikom upravljanja vozilom bio trijezan, a iz kojeg razloga je i proglašen krivim samo za djelo prekršaja iz članka 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno za nepropuštanje vozila i prednost prolaska, a ne i za djelo prekršaja upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola. Drugi razlog zbog koje je pozivanje tuženika na rezultate testiranja Drager uređajem bespredmetno jesu same odredbe Uvjeta osiguranja tuženika, prema kojima je osigurana osoba pod utjecajem alkohola ako u krvi, a ne u izdahnutom zraku, ima koncentraciju alkohola veću od 0,5 g/kg. Stoga temeljem čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima tužitelj zahtjeva povrat neosnovano stečenog. Prilikom vraćanja, tuženik je dužan platiti i zatezne kamate na neosnovano stečeni iznos koje teku od dana podnošenja zahtjeva za povrat. Kako je tuženik 02.06.2023. godine primio tužiteljev zahtjev za povrat, to se tuženik od tada smatra nepoštenim te je tada nastala i njegova obveza plaćanja zateznih kamata. Stoga tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.524,82 eura stečenog bez osnove, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02.06.2023. godine kao i troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. Navodi kako nije sporno da je tuženik oštećenoj osobi isplatio iznos od 1.524,82 eura, kao i da je tužitelj dana 20.03.2023. godine isplatio navedeni iznos tuženiku na ime regresnog duga jer je za vrijeme štetnog događaja tužitelj bio pod utjecajem alkohola. Sporan je osnov tužbe i tužbenog zahtjeva. Citira odredbe Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti i to čl. A 1.2. Iz javne isprave koju tužitelj sam dostavlja u prilogu tužbe, a koja je sukladno odredbi čl.230 Zakona o parničnom postupku javna isprava, navedeno je da je na osnovi rezultata izvršenih analiza i podataka, zaključeno je da je u trenutku prometne nesreće ČB utvrđena koncentracija alkohola u mokraći 0, 86 g/kg. Tužitelj je za vrijeme predmetnog štetnog događaja imao nedozvoljenu koncentraciju alkohola od 0,55 g/kg, umanjeno za granicu dopuštene pogreške mjerenje, što je utvrđeno alkometrom marke „Dräger 6810“, serijskog broja ARZA1839. Istome je zbog alkoholiziranosti izdana Naredba o mjeri određivanja opreza , te mu je privremeno oduzeta i vozačka dozvola na 12 sati. Iz Potvrde MUP-a, također je razvidno da je tužitelju metodom mjerenja alkometrom marke „Dräger¨“ utvrđena nedozvoljena koncentracija alkohola. Poziva se na odredbu čl. 24 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Osporava zatraženi tijek kamata.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Uvjete za obvezno osiguranje od automobile odgovornosti tuženika (list 7-29 i 54-75 spisa), u Obvezni prekršajni nalog od 24.03.2023. (list 31-33 spisa), u Zahtjev za povrat stečenog bez osnova tužitelja (list 34-36 spisa), u dopis tuženika tužitelju (list 37 spisa), u zahtjev tuženika tužitelju od 08.03.2023. (list 46 spisa), u mišljenje Službe kemijsko – fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 18.10.2022. (list 77 spisa), u Zapisnik o vještačenju Službe kemijsko – fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (list 78 spisa), u dopis Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" PU Zagrebačkoj, PPRP Zagreb (I) od 18.10.2022. (list 79 spisa), u Podatke o prometnoj nezgodi (list 80 spisa), u Potvrdu MUP, PU Zagrebačka, I PPP Zagreb (list 81-82 spisa), izvršen je uvid u spis MUP, PU zagrebačka, I PPP Zagreb, Klasa; 211-04/22-4/30188, Urbroj 511.19.44.22 (list 94-112 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 118 spisa).

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj sudjelovao u prometnoj nesreći koja se dogodila 01. listopada 2022.g. u 17:20 sati u Kašini, uslijed čega je nastala šteta osiguranoj osobi. Nije sporno da je tužitelj imao sklopljenu policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika, te da je tuženik stoga postupajući po postavljenom odštetnom zahtjevu na ime naknade štete isplatio oštećenoj osobi iznos od 1.522,29 EUR. Nije sporno da je tuženik 08. ožujka 2023.g. postavio regresni zahtjev prema tužitelju, te da je tužitelj 20. ožujka 2023.g. uplatio tuženiku traženi iznos.

5. Među strankama također nije sporno da je tužitelju tijekom očevida i to u 18,00 sati alkometrom marke „Dräger 6810“, serijskog broja ARZA1839 utvrđena koncentracija alkohola od 0,65 g/kg, umanjena za 0,1 g/kg, odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja, što iznosi 0,55 g/kg. Isto također proizlazi iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola.

6. Među strankama nije sporno niti da su tužitelju nakon obavljenog očevida u Nastavnom zavodu za hitnu medicinu Grada Zagreba izuzeti uzorci krvi i mokraće radi analize, koji su dostavljeni Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić".

7. Sporno je da li su bile ispunjene pretpostavke za regresni zahtjev prema tužitelju sukladno čl. A 1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, te čl. 24 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a slijedom čega je sporno i da li tuženik ima pravo na povrat uplaćenih sredstava, te da li tužitelj ima pravo na povrat ukoliko je platio dug za koji je znao da nije dužan platiti, a što tuženik ističe na pripremnom ročištu.

8. Uvidom u Zapisnik o vještačenju Službe kemijsko – fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja " ŽB" proizlazi da je tužitelj u trenutku nastanka nezgode imao koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi u 0,38 g/kg, te u mokraći 0,86 g/kg.

9. Iz mišljenja Službe kemijsko – fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 18.10.2022. proizlazi da je tužitelj u trenutku prometne nezgode bio trijezan.

10. Iz Obaveznog prekršajnog naloga proizlazi da je isti donesen dana 24.03.2023. te da je tužitelj proglašen krivim jer skrećući u lijevo, prethodno nije propustio sva vozila koja skreću kolnikom ceste s prednošću prolaska.

11. Člankom A.1. Uvjeta za obvezno osiguranje tuženika, a za koje nije sporno da se primjenjuju u ovom slučaju, propisano je kako osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako u vrijeme prometne nesreće upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, odnosno ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5g/kg i više.

12. Člankom 24. st. 1 točka 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) je pak propisano kako osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice.

13. U odnosu na koncentraciju alkohola, valja reći kako se u spisu nalazi utvrđenje koncentracije alkohola utvrđene alkometrom iz kojeg proizlazi da koncentracija alkohola iznosi 0,55 g/kg, te utvrđenje iz Zapisnika o vještačenju Službe kemijsko – fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja " ŽB" iz kojeg proizlazi da je tužitelj u trenutku nastanka nezgode imao koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi u 0,38 g/kg, te u mokraći 0,86 g/kg.

14. Uvjeti za obvezno osiguranje tuženika određuju da se utjecaj alkohola u krvi utvrđuje analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu. Kako iz nespornog zapisnika proizlazi da je koncentracija alkohola u krvi iznosila 0,38 g/kg, a što je po Uvjetima tuženika mjerodavno za ocjenu vožnje pod utjecajem alkohola, to sud smatra kako nije bilo osnova za regresni zahtjev tuženika prema tužitelju. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da je nalaz dobio nekoliko mjeseci nakon što je izvršio platio tuženiku, odnosno zajedno s prekršajnim nalogom.

15. Nije sporno da je Obavezni prekršajni nalog donesen dana 24.03.2023., dok je tužitelj tuženiku izvršio uplatu dana 20. ožujka 2023. godine, odnosno prije nego li je tužitelj bio upoznat sa rezultatima vještačenja.

16. Slijedom navedenog, sud smatra kako tužitelj ima pravo na povrat plaćenog iznosa temeljem čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO), odnosno da se radi o prijelazu imovine koji nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, te da je tuženik dužan tu imovinu vratiti.

17. Sud smatra da osnovano tužitelj potražuje kamate od 02.06.2023. godine, odnosno od dana kada je tuženiku dostavljen Zahtjev za povratom stečenog bez osnove, dok smatra da tužitelj ima pravo na kamate od dana plaćanja navedenog iznosa.

18. Čl. 1112 ZOO-a propisuje da kada netko izvrši uplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Sud smatra da činjenica da je moguće pokrenuti sudski postupak radi naplate, a što je tuženik naveo u pozivu za uplatu od 08.03.2023. godine se ne može smatrati prisilom u smislu odredbe čl. 1112 ZOO-a. No, čl. 1112 ZOO-a izričito propisuje da nema pravo zahtijevati vraćanje onaj tko je znao da nije dužan nešto platiti. U trenutku kada je tužitelj izvršio uplatu, on tada nije znao da nije dužan istu platiti, isto je saznao tek dostavom Obveznog prekršajnog naloga, stoga se ova odredba ne primjenjuje u ovom slučaju, odnosno tužitelj ima pravo zatražiti vraćanje onog što je platio.

19. Sud je tužitelju dosudio trošak postupka temeljem čl. 154. ZPP-a, a prema važećoj prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to; za sastav tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, za sastav podneska od 05.12.2023 prema Tbr 8/1 100 bodova, za pristup na ročište 19.09.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podneska od 14.10.2024 prema Tbr 8/1 100 bodova, za pristup na ročište 29.04.2025. prema Tbr 9/5 25 bodova, te za pristup na ročište 26.09.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno čini 525 bodova, odnosno 1.050,00 eura a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 1.312,50 eura. Tom iznosu dodan je iznos pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i na presudu u iznosu od 26,54 eura (članak 7 st. 1 Zakona o sudskim pristojbama, Narodne novine broj 118/18 i 51/23), teko da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 1.365,58 eura. Kamate na dosuđeni iznos troškova, dosuđene su temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu 04. studenog 2025. godine

Sutkinja:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženika

Rj/

rješenje tužitelju na platež pristojbe na presudu 53,09 eura