Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-1601/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužiteljice SB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Joško Jurašin, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa opunomoćenik Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Pisarnice u Splitu, Varaždinska 54, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane 01.listopada 2025, u prisutnosti zamj. pun tužiteljice i pun. tuženika, na ročištu za objavu održanom 04. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s osnove povreda prava osobnosti iznos od 5.308,91 Euro (39.999,92 HRK), sa zakonskim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 21. studenog 2019. pa sve do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici s osnove troškova liječenja, tuđe nemedicinske njege i pomoći te oštećene obuće i odjeće ukupan iznos od 995,42 EUR (7.500,00 HRK) sa zakonskim kamatama koje teku od dana presuđenja pa sve do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime razlike plaća za vrijeme bolovanja ukupan iznos od 1.243,59 eura (9.369,82 HRK), sa zakonskim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe, 21. studenog 2019. god. do isplate, dok se za više traženo u iznosu od 1,214,61 Euro (9.151,44 HRK) kao i u pogledu više traženih kamata tužbeni zahtjev odbijen.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.475,77 eura sa zakonskim kamatama koje teku od presuđenja do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužiteljica zadobila ozljede u prometnoj nezgodi, a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika, u nesreći koja se dogodila dok se nalazila kao putnik, vezana sigurnosnim pojasom, u automobilu Mercedes registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim vozilom je upravljao sada pok. ZB, kad je vozilo izletjelo s kolnika i udarilo u zaštitnu ogradu, te se prevrnulo, a u kojoj nezgodi tužiteljica da je zadobila teške i po život opasne ozljede.

1.1. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila, a nakon provedenoga medicinskog i financijskog vještačenja, podneskom od 12. rujna 2022. na način da je zatražila iz osnove satisfakcije zbog povrede prava osobnosti iznos od 84.000,00 HRK, a budući da je tuženik isplatio iznos od 10.000,00 HRK da potražuje iznos od 74.000,00 HRK sa zakonskim kamatama od podnošenja tužbe 21. studenog 2019. jer da je tuženik do tada mogao isplatiti cjelokupni iznos naknade štete. Zatim, zatražila je na ime imovinske štete u vidu troškova liječenja, posebno put Vela Luka- Split i lokalni prijevoz, analgetici i zavoji bez recepata, pozivom na odredbu članka 223. ZPP- a iznos od 2.500,00 HRK, s osnove tuđe njege i pomoći iznos od 3.220,00 HRK, oštećene obuće i odjeće, pozivom na odredbu članka 223. ZPP-a, iznos od 1.780,00 HRK te s osnove izgubljene zarade za vrijeme bolovanja iznos od 18.521,26 HRK.

2. Tuženik se usprotivio osnovi i visini zatražene štete u tužbenom zahtjevu navodeći kako priznaje pasivnu legitimaciju jer da je vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi bilo osigurano kod njih. Tuženik, međutim, da prigovara suodgovornosti tužiteljice u nastanku štetnih posljedica budući da je tužiteljica kritične prigode pristala biti suvozačem s osobom za koju je bilo poznato da je prije nezgode konzumirala alkohol. Time, da je tužiteljica pristala i na rizike koje takva vožnja neizbježno donosi, a su se i ostvarili, praktički u najgorem, jer da je tužiteljica kritičnu večer provela u društvu s vozačem vozila pok. ZB i čak zajedno da su konzumirali alkohol, te da je time imala izravno i neposredno saznanje o vozačevoj konzumaciji alkohola što da jasno i nedvojbeno proizlazi iz tužiteljičine izjave dane u policiji nakon nezgode. Prema sudskoj praksi, za postojanje suodgovornosti zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem nije potrebno da vozač ima nekakvu određenu koncentraciju alkohola u krvi, ni da pokazuje znakove alkoholiziranosti, već da je dovoljna činjenica da je suvozač upoznat s njegovom konzumacijom alkohola, a što je u konkretnom slučaju tužiteljica imala neposredno i izravno saznaje. Stoga, tužiteljičin doprinos da je za cijeniti kao 40% suodgovornosti.

2.1.Tuženik da se protivi i visini tužbenog zahtjeva i u odnosu na naknadu neimovinske štete i u odnosu na naknadu imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći, troškova liječenja i oštećenih stvari na naknadu imovinske štete izgubljene zarade. Ujedno, da se protivi i traženju izgubljene zarade i osporava zatraženi početak tijeka kamate na potraživanje izgubljene zarade.

3. Nakon konačno postavljenoga tužbenog zahtjeva tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju ali je zatražio trošak postupka u odnosu na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva.

4. Ranije donesenom presudom Pn-664/2019 od 22.11.2022.djelomićno je usvojen tužbeni zahtjev i to tako da tuženik treba tužiteljici s osnove povreda prava osobnosti iznos od 65.000,00 HRK/8.626,98 EUR, sa zakonskim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 21. studenog 2019. pa sve do isplate, dok se za više traženo iz te osnove i to zatraženi iznos od 9.000,00 HRK/1.194,51 EUR s pripadajućom kamatom tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, s osnove troškova liječenja, tuđe nemedicinske njege i pomoći te oštećene obuće i odjeće ukupan iznos od 7.500,00 HRK/995,42 EUR sa zakonskim kamatama koje teku od dana presuđenja pa sve do isplate, na ime razlike plaća za vrijeme bolovanja ukupan iznos od 18.521,26 HRK/2.458,19 EUR sa zakonskim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa.

5. Županijski sud u Osijeku, Rješenjem Gž-477/2023 od 07.11.2024. djelomično je ukinuo prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu preko iznosa od 3.318,07 EUR / 25.000,00 kuna, (za iznos od 5.308,91 EUR / 40.000,00 kuna, u točki II. izreke preko iznosa od 263,85 EUR / 1.988,00 kuna (za iznos od 731,57 EUR / 5.512,00 kuna i u točki III. izreke preko od iznosa od 870,51 EUR / 6.558,87 kuna (za iznos od 1.587,68 EUR / 11.962,39 kuna); te u odnosu na dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na ne pobijane iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana podnošenja tužbe; a odluku o trošku u cijelosti.

5.1. U nastavku postupka prema uputi Županijskog suda u Osijeku potrebno je utvrditi jeli postojao doprinos tužiteljice u nastanku štete i koliki, razjasniti dosuđenu naknadu za imovinsku štetu, posebno temeljem čega je dosuđena naknada za tuđu njegu i pomoć, dati jasne razloge o načinu na koji je utvrdio visinu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja, kao i početku tijeka zakonskih zateznih kamata na iznos imovinske štete na ime izgubljene zarade, vodeći pri tome računa da li je u odnosu na ovaj vid štete tužiteljica podnosila odštetni zahtjev.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz pregledom medicinske dokumentacije, službene zabilješke Postaje prometne policije od 14. studenog 2018. (list 57/58 spisa), službene zabilješke ODO-a Dubrovnik broj KR-DO-304/18 od 20. prosinca 2018. (list 74/75 spisa), izvještaja o provedenom vještačenju od **.**.2019. DB (list 76-89 spisa), Ugovora o radu od 24. kolovoza 2017. s prilozima-platnim listama (list 95-130 spisa), medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Ivanu Utrobičiću, kirurgu, dr. Danči Tripalo, ortopedu, dr. Žani Kralj, neuropsihijatru, vještaku za računovodstvo i financije Anti Beusu, pregledom nalaza i mišljenja vještaka Ante Beusa (list 139-144 spisa), dopunskim očitovanjem vještaka Ante Beusa, (list 183-201 spisa), saslušanjem tužiteljice, pregledom Potvrde o cijenama usluga u Domu Lovret, Split, pregledom Presude ovog suda Pn-1343/2024, te cjelokupne pisane dokumentacije u spisu.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. U postupku je nesporno utvrđeno:

- da je tužiteljica bila suputnik u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je 14. studenog 2018. upravljao osiguranik tuženika ZB koji je tom prilikom smrtno stradao kao i drugi suputnik KB;

- da je u toj prometnoj nezgodi tužiteljica, koja je tada bila u dobi od 21 godine, zadobila niz teških ozljeda u vidu prijeloma desnog acedobuluma, kontuzije lijevog bubrega, prijeloma prsta šake s amputacijom, te niz kontuzija i rana po čitavom tijelu i ekstremitetima;

- da je nakon prometne nezgode sačinjena službena bilješka MUP-a, PU Splitskodalmatinske br. 511-12-36-2-427/18 od 14. studenog 2018. kojom prilikom je tužiteljica navela što je prethodilo nastanku prometne nezgode odnosno da je zajedno s ZB i KB bila u mjestu Komin gdje su popili piće, da su se nakon toga zaputili u Velu Luku gdje su također konzumirali alkohol u kafiću, nakon toga otišli u mjesto Blato u pekaru, a iz pekare ponovno vraćali u Velu Luku kada je i došlo do prometne nezgode ;

- da je tuženik isplatio tužiteljici nakon podnošenja zahtjeva za mirnim rješenjem spora nesporni iznos od 10.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete; - da je tijekom postupka tužiteljica u dva navrata saslušavana kao stranka kojom prilikom navodi da je tog dana kada se dogodila prometna nezgode bila na rođendanskoj zabavi ZB i da se proslava odvijala u njegovoj vikendici, da se konzumirao alkohol, da pretpostavlja da je vozač LB konzumirao alkohol ali se ne sjeća koliko i da njoj nije djelovao pijan, da su se sa zabave uputili u mjesto Blato u pekaru, da su nakon zabave nailazili u kafić ali da nisu konzumirali alkohol;

- da je provedenim vještačenjem po liječnicima vještacima kirurgu, ortopedu i psihijatru utvrđeno da je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila teške tjelesne ozljede i to prijelom desnog kuka, ozljedu petog prsta lijeve ruke koji joj je amputiran da je zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta od 3 dana, srednje jake bolove 8 dana te slabe bolove 30 dana, da je trpjela strah sekundarnog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta od 7 dana i slabog intenziteta od 30 dana, da je zaostala naruženost srednjeg stupnja uvijek vidljiva trećima kao i umanjenje životnih aktivnosti od ukupno 10%, da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega od strane nemedicinske osobe i to u trajanju od 30 dana po dva sata dnevno, te još 30 dana u trajanju od jedan sat dnevno;

- da je zbog liječenja tužiteljica bila na bolovanju te da je tom prilikom gubila zaradu koja po nalazu i mišljenju financijskog vještaka u bruttu iznosi 18.521,26 kuna, a u neto iznosu 9.369,82 kune i to za period od studenog 2018. do studenog 2019.;

- da je tužiteljica imala potrebu odlaziti na liječnike preglede i da je stoga imala troškove kao i da joj je uništena odjeća i obuća.

9. U pogledu suodgovornosti tužiteljice:

9.1.1. Pregledom službene bilješke MUP-a, PU Splitsko dalmatinske, Postaje prometne policije broj 511-12-36-2-427/18 od 14. studenog 2018. razvidno je da je SB, rođena 1996., s prebivalištem u [adresa], zaprimljena u HKP KBC Split, nakon nastanka prometne nesreće izjavila da se s prijateljem ZB i KB oko 00,00 sati nalazila u mjestu Komin gdje da su popili piće, nakon čega da su se zaputili u Vela Luku, gdje da su također konzumirali alkohol u kafiću, te da su nakon toga otišli u Blato u pekaru, da su se iz pekare uputili u Vela Luku, a da je tom prilikom došlo do prometne nezgode. Vozilom da je upravljao ZB, KB da je bio suvozač, dok ona da je sjedila na stražnjem sjedalu negdje po sredini. Na okolnosti nastanka prometne nesreće da se ničega ne sjeća.

9.1. 2. Pregledom službene bilješke ODO-a broj Kr-DO-304/2018 Dubrovnik od 20. prosinca 2018. razvidno je da je 4. prosinca 2018. to Državno odvjetništvo zaprimilo posebno izvješće PU Dubrovačko-neretvanske PP Korčula kao obavijest o prometnoj nesreći koja se dogodila na raskrižju cesta D-118 i L-69018 u kojoj da su smrtno stradali ZB i KB, a na stražnjem sjedalu u predmetnoj nezgodi u automobilu kojim je upravljao ZB, da je bila SB, koja da je zadobila niz povreda. U svojoj izjavi policijskim službenicima SB da je navela kako se u noći 14. studenog 2018. s prijateljem ZB i KB nalazila u mjestu Komin, gdje da su popili piće, a nakon čega da su otišli u Vela Luku, gdje da su također popili piće u kafiću. Iz Vela Luke da su otišli u pekarnicu u Blato, a kada su se vraćali da je došlo do prometne nesreće, koje da se ne sjeća. Iz provedenih izvida te pregledane dokumentacije, da proizlazi da je vozilom reg. oznake [registarska oznaka] upravljao ZB koji da je kršeći propise time ugrozio promet i izazvao prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradao KB, dok da je SB teško tjelesno ozlijeđena.

9.2. Saslušana tužiteljica je u svom iskazu navela da je kritične prigode bila na rođendanskoj zabavi pok. ZB, na koju da je došla s posla negdje oko 10 i pol sati navečer. Rođendan da su slavili u njegovoj vikendici, tu da ih je bilo 10- 15 i da se na rođendanu pio alkohol i ona da je pila vino. Po završetku te zabave slavljenik ZB, KB i ona da su krenuli u pekaru s ciljem da nešto kupe, a pekara da je bila u mjestu Blato. Ona da je sjela sprijeda, zavezala pojas i daljnjeg događaja da se ne sjeća. Pretpostavlja da je vozač IB konzumirao alkohol ali koliko se sjeća da njoj nije djelovao pijan. Koliko se sjeća da je sjedila na prednjem sjedalu, a KB da je sjedio na stražnjem sjedalu. Vozača ZB da je poznavala dugo vremena. ZB da je bio pomorac pa da ga često nije bilo ali kad bi bio tu da su se često družili. Prilikom prometne nezgode na sebi da je imala majicu, traperice, kožnu jaknu i tenisice Nike, hlače i jaknu iz Bershke. Također, da je imala i osobnu torbu koja da je uništena, ali da se ne sjeća koje je bila marke. Troškove liječenja odlaska u Split na kontrole negdje 3-4 puta mjesečno da je imala, a na bolovanju da je bila od 14. studenog 2018. do 25. studenog 2019.

9.2.1. Dodatno saslušana tužiteljica je navela da je na tu rođendansku zabavu došla navečer iza svoga posla oko 22,30 – 23,00 sati. Na rođendanu da je bilo skoro 20 ljudi i da je bio poslužen alkohol. Ona da je popila čašu vina što joj je učinilo muku pa da je dalje pila sok. Kad je sjela u auto s pokojnim ZB i pok. KB da joj nisu mi djelovali alkoholizirani, no jesu li oni nešto pili da ona to ne zna. Također, da ne može kazati je li u vozilo sjela na prednje ili stražnje sjedalo jer da joj je to izbrisano iz mozga, kao i ona četiri dana koje je provela u bolnici. Drugih detalja da se ne sjeća. Prije zabave da nije imala kontakt s pok. ZB i KB jer da je radila a zabavu da su napustili iza ponoći. Naime, nakon zabave da su išli u kafić ali da nije ništa konzumirala jer da nije bilo ljudi jer da je bio radni dan srijeda, i nakon toga da su krenuli u pekaru. U odnosu na sigurnosni pojas tužiteljica je navela da uvijek koristi sigurnosni pojas u vozilu i da misli da su svi bili vezani. Nezgoda da je bila prije dolaska u pekaru.

9.2.2. Iskaz tužiteljice se u nekim detaljima razlikuje što je logično obzirom na protek vremena, kao i na činjenicu da je tijekom postupka postalo jasno da treba utvrditi je li joj bilo poznato da je vozač pio alkohol, pa je u tom smislu njen dodatni iskaz „korigiran“ u pogledu toga jesu li ili ne u kafiću gdje su svratili na putu do pekare popili piće.

9.3. Županijski sud u Osijeku upućuje na to da za postojanje suodgovornosti oštećenog suputnika nije bilo nužno da tuženik dokazuje, kako to zaključuje sud prvog stupnja, da je vozač koji je prouzročio prometnu nezgodu pokazivao stanje alkoholiziranosti, koji je bio stupanj njegove alkoholiziranosti i sl., već je dovoljno da je oštećeni zajedno s vozačem konzumirao alkohol ili na drugi način saznao da je vozač konzumirao alkohol. Također da predmetna službena zabilješka predstavlja javnu ispravu iz čl. 230. ZPP-a za koju se presumira da dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

9.4. Odredba čl. 1902. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) propisuje da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

9.5. Pregledom presude u predmetu Pn-1343/2024 i pregledom istog spisa putem sustava E-spisa, utvrđeno je da se radi o predmetu kojeg su otac i brat KB koji je u istoj prometnoj nesreći kao suputnik u vozilu kojim je upravljao pok. ZB, smrtno stradao, pokrenuli radi naknade štete protiv istog tuženika, a u kojem je najprije donesena presuda pod Posl. brojem Pn -263/19 od 25. 11. 2022. god., koja je djelomično potvrđena Presudom i rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-266/23 .

9.5.1. U toj Presudi i rješenju, Županijski sud u Velikoj Gorici u pogledu suodgovornosti stradalog KB navodi:

" Žalbeni navod tuženika da je sud trebao pri odlučivanju dosuditi suodgovornost na strani sina tužitelja i istu imati u vidu pri odlučivanju o visini naknade štete neosnovan je. Ovo stoga što na okolnost suodgovornosti KB u nastanku štetnih posljedica zbog pristanka na rizike vožnje s vozačem pod utjecajem alkohola, koja činjenica da mu je bila poznata, tuženik, a na kojem je u smislu odredbe čl. 7. i čl. 219. ZPP teret dokaza da je pokojni KB djelomično odgovoran, nije tijekom ovog postupka predlagao izvođenje relevantnih dokaza. Iskaz SB koji je ona dala u predmetu Pn-663/2019 na tu okolnost, kao ni službena bilješka koja sadrži obavijest SB koju je dala Postaji prometne policije o događaju nisu dokazi na temelju kojih bi se utvrdila suodgovornost prednika tužitelja. Naime, službena bilješka je valjano dokazno sredstvo, ali samo po sebi, bez vrednovanja i ocjene u sklopu svih drugih izvedenih dokaza, ne tvori predmnjevu istinitosti tj. ne dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, jer nema svojstvo javne isprave iz čl. 230. st. 1. ZPP,…"

Dakle, stav Županijskog suda u Velikoj Gorici u pogledu dokazne snage Službene bilješke odnosno predstavlja li ona ili ne javnu ispravu potpuno je oprečan.

9.6. Odredba čl.230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) propisuje da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje , a st. 3. da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

9.6.1. Navedena Službena bilješka je javna isprava u smislu naprijed citirane odredbe, te je odredbom čl. 76. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'' broj 47/09), koje u svom radu primjenjuje MUP kao tijelo državne usprave, propisano da je zapisnik sastavljen na način propisan zakonom javna isprava te da je zapisnik dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da nisu pravilno sastavljeni. U konkretnom slučaju iz spisa predmeta ne proizlazi da je u navedenu službenu bilješku stavljena primjedba niti je tijekom postupka dokazivano da su u predmetnoj zabilješki neistinito utvrđene činjenice što je dopušteno u skladu s odredbom čl. 230. st. 3. ZPP.

9.6.2. Službena bilješka Postaje prometne policije sačinjena je odmah nakon nesreće dana 14.11.2018., te sadrži kratku izjavu tužiteljice, jedine preživjele gdje je navela kako je sa ZB i VB u mjestu Komin oko ponoći popila piće, da bi potom otišli u Vela Luku i u kafiću "također konzumirali alkohol". Iz same izjave ne može se zaključivati tko je od njih troje pio i koliko alkohola, govoreći u množini jasno je da se radi o bar dvije osobe koje su pile alkohol, a jedna od njih je kako iz izjave proizlazi tužiteljica, a jesu li oba mladića i koliko alkohola popili nije sasvim jasno.

9.6.3. U svom prvom iskazu na ročištu od 09.11.2021. tužiteljica je iskazala da da je bila na rođendanskoj zabavi ZB u [adresa], "tu se pio alkohol i ja sam pila vino", ali zatim "ja pretpostavljam da je vozač IB konzumirao alkohol ali koliko se sjećam meni nije djelovao pijan." Spominje odlazak u pekaru ali ne i u kafić.

9.6.4. U drugom iskazu na ročištu od 14.11.2022. navodi da je na rođendanskoj zabavi "Bio poslužen alkohol", te kada je sjela u auto sa IB i VB da joj nisu izgledali pijani, "a jesu li oni nešto pili ja to ne znam". Upitana je navela da su otišli u kafić, ali da tu nisu ništa pili jer je bio radni dan i da nije bilo ljudi, pa su produžili u pekaru. Taj se iskaz razlikuje od iskaza iz Službene bilješke.

9.6.5. U svakom slučaju iz iskaza tužiteljice se daje utvrditi da se na rođendanskoj zabavi pio alkohol, da je ona popila čašu vina, ali da nikada nije navela da je vidjela vozača IB da konzumira alkohol već da pretpostavlja da je pio, što je uistinu logična pretpostavka jer je njemu i ibo rođendan, ali ipak samo pretpostavka, no u oba iskaza je ustrajala u tome da ne zna jesu li IB i VB pili alkohol. Jedino gdje navodi da su "pili" alkohol je Službena bilješka sa njenom izjavom uzetom nakon nesreće, kada je tužiteljica zadobila brojne teške ozljede.

9.7. Za dodati je da u postupku nije utvrđeno da je pok. IB bio pod utjecajem alkohola u trenutku nastanka nesreće. Jedine indicije o njegovom pijanstvu ili pripitosti došle su upravo od tužiteljice iz predmetne Službene bilješke sačinjene nakon nesreće, a to je u svojim iskazima osporila. Činjenica da tužiteljica iskazuje nesigurno u pogledu njenog smještaja u vozilu kritične prigode i navoda o alkoholu na zabavi i odlascima u kafiće nakon zabave i dolaska odnosno nedolaska do pekare ne mogu sami za sebe predstavljati osnovu za procjenu da je do prometne nezgode došlo uslijed vožnje u alkoholiziranom stanju. Da je tužiteljica smrtno stradala kao i KB ne bi bilo njene izjave, u predmetu kojeg su otac i brat pok. KB vodili radi naknade štete zbog smrti bliske osobe nije utvrđena suodgovornost KB odnosno doprinos nastanku štete zbog pristanka na vožnju sa alkoholiziranom osobom, a Službena bilješka sa izjavom ovdje tužiteljice nije prihvaćena kao javna isprava, bilo kakva drugačija odluka u ovom predmetu bi stoga bila nepravedna i značila bi kažnjavati tužiteljicu jer je preživjela. Uz to, s ama činjenica da se radilo o rođendanskoj zabavi na kojoj je bio poslužen alkohol nije dostatna za zaključak ovog suda da je tužiteljica pristala na vožnju s alkoholiziranom osobom znajući za opasnosti takve vožnje.

9.8. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221. -a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Dakle, na tuženiku koji tvrdi da bi tužiteljica pristala na vožnju sa alkoholiziranom osobom i time doprinijela nastanku štete jest da dokaže da je vozač bio alkoholiziran i da je to tužiteljici bilo poznato, a osim pozivanja na Službenu bilješku policije u kojoj se jedino spominje da je tužiteljica bila u društvu sa vozačem i pok. KB i da " su pili alkohol" navodeći u neodređenoj množini, tuženik drugih dokaznih sredstava nije ponudio.

9.9. Slijedom svega naprijed navedenog sud smatra da tužiteljica nije doprinijela nastanku nesreće svojim ponašanjem.

10. U odnosu na neimovinsku štetu:

10.1. Nije sporno da je prije pokretanja postupka, nakon podnošenja zahtjeva za mirnim rješenjem spora tuženik isplatio tužiteljici iznos od 10.000 HRK1.327,23 Eura, te da je ranijom presudom usvojen iz ovog vida štete zahtjev na iznos od 65.000,00 HRK odnosno 8.626,98 Eura, od čega je odlukom višeg suda potvrđena presuda za iznos od 3.318,07 Eura, a ukinuta za 5.308,91 Euro, o čemu ostaje raspraviti.

10.2. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak dr. med. Ivan Utrobičić, kirurg je naveo da je pregledao medicinsku dokumentaciju tužiteljice i zdravstveni karton te da je izvršio klinički pregled tužiteljice u sudnici te da je utvrdio: tužiteljica je dana 14. studenog 2018. doživjela prometnu nesreću te je taj dan zaprimljena u KBC Split, gdje je tretirana od strane traumatologa i plastičnog kirurga. Doživjela je prijelom desnog kuka i to čašice koje ozljede spadaju u nadležnost ortopeda, te ozljedu petog prsta lijeve ruke koja je nakon liječenja rezultirala amputacijom između proksimalnog i srednjeg članka malog prsta. Kliničkim pregledom da je utvrdio skraćenje odnosno gubitak dva završna članka malog prsta uz stanje nakon rekonstrukcije defekta bataljka amputiranog prsta pomoću kožnog transplata koji je uzet s podlaktice. Pokretljivost u zglobu između pete kosti doručja i prvog članka malog prsta je uredna. Predmetnom ozljedom radi se o umanjenju životnih aktivnosti za 4%, što da se očituje gubitkom dvije trećine malog prsta, te smanjenju grube, a naročito, fine motorike lijeve šake kao i smanjenju orijentaciju pomoću pipanja u mraku.

Naruženost je srednjeg stupnja (radi se o gubitku 2/3 malog prsta lijeve ruke) s urednim bataljkom, koji je u svim životnim situacijama vidljiv, a obzirom da se radi o mladoj ženi gdje su estetski kriteriji vjerojatno izraženiji, stupanj naruženosti je srednji i ne može se govoriti o jačem stupnju naruženosti odnosno nagrđenosti jer je bataljak urednih osobina a gubitak nije toliki da bi se govorilo o nagrđenosti.

Tuđa njega i pomoć bila joj je potrebna po jedan i pol sat dnevno tijekom mjesec dana, te po jedan sat dnevno idućih dva tjedna a sastojala se u pomaganju kod svakodnevnih životnih aktivnosti kao oblačenje, hranjenje itd.

Bolove jakog intenziteta tužiteljica je imala 3 dana, međutim, kad je riječ o vršcima prstiju bolovi su izuzetno jako naročito kod amputacije gdje se javlja vrlo jaka bol. Bolovi srednjeg intenziteta trajali su idućih tjedan dana dok su bolovi slabijeg intenziteta trajali idućih mjesec dana. Bolovi i smetnje koje se i sada javljaju uračunati su u postotak umanjenja životnih aktivnosti.

Liječenje malog prsta je završilo nakon što se stabilizirao bataljak a to je od jedan i pol dan do dva nakon završetka fizikalne terapije. Liječenje po vještaku kirurgu je završilo 1. studenog 2019.

10.3. U svom nalazu i mišljenju vještakinja ortoped dr. Danči Tripalo je navela da je pregledala medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužiteljice i sudski spis iz kojih da vidi da je tužiteljica dana 14. studenog 2018. doživjela prometnu nezgodu te je primljena isti dan u KBC Split na Kliniku za kirurgiju. Osim ozljede prsta o čemu se izjasnio vještak za kirurgiju dobila je i prijelom u području čašice desnog kuka. Navedeni prijelom je utvrđen s MSCT pretragom, a koji je pokazao prijelom bez pomaka više infrakcija, koja ide prema gornjoj grani sjedne kosti. Prijelom je liječen konzervativno, odlazila je na preglede kod fizijatra, koji je opisivao u početku ograničenje pokretljivosti u desnom kuku u blagom stupnju, a nakon toga u novim nalazima da se vidi da su kretnje u potpunosti s terminalnom odgovornošću. U nalazu od 1. ožujka 2019. je napisano da je trauma bila prije 3 mjeseca da je funkcija kuka dobra i da je na RTG od prije mjesec i pol prijelom zacijeljen te da može hodati bez štaka. Mišljenja je da je navedeni prijelom doveo do umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 6%, što znači da će tužiteljica u budućem životu ulagati napore u tom iznosu kod radova pri opterećenju, u čučećem položaju, te kod nošenja težih tereta. U odnosu na taj prijelom bolovi jakog intenziteta da su bili dva dana, srednjeg intenziteta da su bili 8 dana a slabog još jedan mjesec dana.

Tuđa njega i pomoć bila joj je potrebna 1 mjesec dva sata dnevno te još jedan mjesec jedan sat dnevno. Naruženosti nema.

Kod procjene vještaka plastične kirurgije bi trebali manji bolovi ukomponirati u veće i tako tuđa njega i pomoć, a nakon konzultacije s liječnikom za plastičnu kirurgiju bi trebalo zbrojiti ta dva umanjenja te bi iznosilo 10%.

Liječenje je završilo nakon tri mjeseca od ozljeđivanja i to s ortopedske strane.

10.4. Saslušana vještakinja neuropsihijatar dr. Žana Kralj je u svom nalazu i mišljenju navela da je pregledala medicinsku dokumentaciju tužiteljice, zdravstveni karton i u sudski spis i dane nalaze i mišljenja prethodnih vještaka. Iz svega da je vidljivo da je kao suvozačica bila sudionica prometne nezgode koja se dogodila 14. studenog 2018. O okolnostima ozljeđivanja dijagnostici liječenju ozljeda, rehabilitaciji i posljedicama vještačili su dr. Utrobičić i dr. Tripalo. Psihičke smetnje koje je tužiteljica pokazivala imale su obilježja posttraumatskog stresnog poremećaja zbog čega je u dva navrata psihijatrijski pregledana. Ordinirani su joj anksiolitici, uz psihoterapijski suport. Kod tužiteljice se nije ispoljio primarni strah, jer se samog događaja ne sjeća, a postoji i anterogradna i retrogradna amnezija za događaj.

Sekundarni strah koji definiramo kao reakciju na doživljenu traumu i posljedičnu zabrinutost za ishod liječenja jakog intenziteta tužiteljica je imala tri dana, srednjeg intenziteta 7 dana i slabijeg intenziteta tijekom mjesec dana, što se temelji na priloženoj medicinskoj dokumentaciji zbrinjavanja i liječenja ozljeda u KBC Split. Od fizijatra i izabranog liječnika opće medicine te trpljenja bolova. Zbog naruženosti i gubitka dvije trećine malog prsta lijeve ruke se u vidu osjećaja srama i nelagode javljaju duševne boli srednjeg intenziteta a uzimajući u obzir sve navedeno kod tužiteljice je na psihičkom planu kao posljedica prometne nesreće došlo do redukcije njenoga osobnog i socijalnog funkcioniranja te je privremeno imala dvadeset postotni funkcionalni deficit oko mjesec dana, te 10%tni privremeni funkcionalni deficit narednih 2 mjeseca. Kako nije potraživala daljnje psihijatrijsko liječenje za pretpostaviti je da se klinička slika stabilizirala i da nije bilo potrebe za daljnjoj psihijatrijskoj skrbi, pa nema trajnog umanjenja opće životne aktivnosti s psihijatrijske strane.

10.5.Dosljedno, u postupku davanja nalaza i mišljenja sudski vještaci, kako iz naprijed izloženog proizlazi, taksativno su i kronološki naveli važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužiteljice, stručno i argumentirano su se osvrnuli na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske i imovinske štete, na temelju kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete, radi čega se njihovo mišljenje u cijelosti prihvaća, čemu je dodati kako ni parnične stranke nisu imale konkretnih prigovora ni primjedbi.

10.6. Odredbom članka 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, time da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

10.7. Imajući u vidu nalaze i mišljenja sudskih vještaka kirurga, ortopeda i psihijatra, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručne, objektivne, utemeljene na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu, uzevši u obzir i tužiteljičine dobi, uvažavajući sve opisane neugodnosti tijekom liječenja koje su bile popraćene bolovima, potrebom odlaska na preglede, mirovanjem i pretrpljenim strahom, sud preostali tužbeni zahtjev iz osnove neimovinske štete, u iznosu od 5.308,91 Euro smatra osnovanim.

11. U odnosu na imovinsku štetu:

11.1. Tuđa njega i pomoć tužiteljici je kako je utvrđeno vještačenjem bila potrebna jedan mjesec dva sata dnevno te još jedan mjesec jedan sat dnevno, a sastojala se u pomaganju kod svakodnevnih životnih aktivnosti kao oblačenje, hranjenje itd., pa je prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka kirurga i ortopeda ovaj sud utvrdio da je tužiteljici tuđa njega i pomoć bila potrebna u trajanju od 92 sata.

11.1.2. Tužiteljica je uz podnesak od 26.02.2022. ( ranije poslan putem faksa 24.02.2022)dostavila Odluku o cijenama usluge u ustanovama socijalne skrbi, Doma za starije i nemoćne "Lovret", a koji je jedina takva ustanova na ovom području koja pruža usluge njege i pomoći za građane, te je prema toj Odluci cijena sata takve pomoći iznosila 35,00 kuna (4,65 eura). Slijedom toga je tužiteljica podneskom od 12.09.2022. god. uredila tužbeni zahtjev tražeći iz ovog osnova iznos od 3.220,00 kuna ( 92 sata x 35,00 kuna) dakle, 427,37 Eura.

11.1. 3. Nesporno je da su tužiteljici takvu njegu i pomoć pružali ukućani pa da za isto nisu primali naknadu, dakle, besplatno.

11.1. 4. Kada tužiteljica nije imala novčanih izdataka za tuđu njegu i pomoć (s obzirom na da je pružana po članovima obitelji), kao što je ovdje slučaj, tužiteljici pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bila platila da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala: prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa njega i pomoć pružana (Rev x 267/15-2 od 25. ožujka 2015., Županijski sud u Velikoj Gorici, Gž R-17/2025 od 24. travnja 2025. itd.).

11.1.5. Stoga sud ovaj dio tužbenog zahtjeva prihvaća u cijelosti.

11.2. Imovinska šteta sastoji se u troškovima liječenja i tuđoj njezi i pomoći tužiteljice. Tužiteljici pripadaju troškovi liječenja na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, a predstavljaju troškove odlaska na preglede i natrag.

11.2.1. Tužiteljica živi na Korčuli u Vela Luci i nije upitno da bi za određene pregleda i kontrole, posebno specijalističke preglede morala doći u KBC Split, kojem u određenom smislu gravitira cijela Dalmacija i Južno primorje. Da bi došla do Splita potrebno joj je koristiti trajekt u oba smjera ili katamaran, kao i osobni automobil ili pak usluge javnog gradskog prijevoza ili taksi usluge od trajektne luke u Splitu do bolnice ili druge liječničke ustanove u kojoj se pregled vrši, te natrag. Tužiteljica, istina nije dostavila putne karte ili račune za ove usluge, ali obzirom na svoje stanje jasno da nije išla pješice kao što je jasno i da netko sa otoka za prebaciti se na kopno mora koristit trajekt ili katamaran ili pak neko drugo plovilo.

11.2.2. Tužiteljica je u svom iskazu na ročištu navela daje u Split na kontrole odlazila 3-4 puta, a iz ove osnove tužbenim zahtjevom potražuje 2.500,00 kuna odnosno 331,81 euro, a što sud, primjenom odredbe članka 221.a. ZPP-a nalazi primjerenim.

11.3. Za oštećenu odjeću i obuću tužiteljica, primjenom odredbe čl. 223. potražuje iznos od 1.780,00 kuna sada 236,25 Eura. Odredbe čl. 223. ZPP-a propisuje u st. 1. : Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. dok st. 2. istog članka propisuje da ako je potpuno razjašnjenje okolnosti o kojima ovisi odluka o nekim od više u istoj tužbi istaknutih zahtjeva koji su beznačajni u odnosu prema ukupnom iznosu svih istaknutih zahtjeva povezano s teškoćama koje su nerazmjerne s važnošću tih zahtjeva, sud može o njima odlučiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir već razjašnjene okolnosti slučaja i prikupljene dokaze, a osobito isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako ih je sud saslušao (članak 264.).

11.3.1. U svom iskazu saslušana tužiteljica je navela da je prilikom prometne nezgode na sebi da je imala majicu, traperice, kožnu jaknu i tenisice Nike, hlače i jaknu iz Bershke. Također, da je imala i osobnu torbu koja da je uništena, ali da se ne sjeća koje je bila marke. Tužiteljica koja je stradala, koja je s mjesta nesreće odvedena kolima hitne pomoći, zadržana na bolničkom liječenju i koja u trenutku nezgode nije imala svijest, a potom u strahu za svoj život zacijelo tada nije u stanju prikupljati dokaze na okolnost uništene odjeće i tražiti od djelatnika prometne policije da sačini zapisnik o takvim stvarima. Obzirom na iskaz tužiteljice u pogledu odjeće koju je na sebi imala, a ne treba se posebno razumjeti u modu da bi se znalo da najveći dio iznosa otpada na cijenu Nike tenisica i kožnu jaknu, primjenom naprijed citirane odredbe ovaj sud nalazi potraživani iznos primjerenim i osnovanim.

12. U pogledu izgubljene zarade za vrijeme bolovanja:

12.1. Nije sporno da je tužiteljica bila na bolovanju od studenog 2018. do studenog 2019. god.

12. 2. U nalazu i mišljenju vještaka za računovodstvo i financije Ante Beus je naveo da je na temelju zadatka Suda, dokumentacije koja mi je bila na raspolaganju i podataka navedenih u tablicama, ukupno izgubljena bruto zarada tužiteljice uzrokovana štetnim događajem od studenog 2018. do studenog 2019. iznosi 18.521,26 HRK, a ukupno izgubljena neto zarada tužiteljice uzrokovana štetnim događajem od studenog 2018. do studenog 2019. da iznosi 9.369,82 HRK. Dakle, ukupno izgubljena zarada tužiteljice da iznosi u bruto iznosu 18.521,26 HRK a u neto iznosu 9.369,82 HRK.

12.3. Tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade u bruto iznosu od 18.521,26 HRK (sada 2.458,20 Eura) sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate. Tuženik smatra da bi tužiteljici trebalo dosuditi naknadu ovog vida štete u neto iznosu, za što u žalbi navodi da ne spori utvrđenje za ukupno izgubljenu zaradu u iznosu od 9.369,82 HRK ( umanjenu za po njemu iznos suodogvornosti tužiteljice, što bi dalo 6.558,87 HRK). Sporno je dakle pripada li tužiteljici naknada štete izgubljene zarade u bruto ili neto iznosu i početak tijeka zakonskih zateznih kamata na taj iznos.

12.4. U pogledu ovog spornog pitanja odgovor treba tražiti u aktualnoj sudskoj praksi, pa tako u odluci broj Rev 491/2022 od 11. listopada 2022. navodi se:

„... Plaća na koju radnik ima pravo i koju je legitimiran zahtijevati, čini bruto plaća. No, u konkretnom slučaju tužitelj ne ostvaruje i ne zahtjeva isplatu plaće (ili naknadu plaće) već zahtjeva naknadu štete u vidu izgubljene zarade (plaće). Stoga i naknadu štete u vidu izgubljene zarade (plaće) valja promatrati u svjetlu odredbe čl. 155. ZOO, tj. u svjetlu izmakle koristi. Tužitelj i da nije bilo predmetnog štetnog događaja ne bi ostvarivao korist u visini bruto plaće već u visini neto plaće (razlika - porezi, prirez i doprinosi su prihod države, jedinice lokalne samouprave i fondova). Stoga tužitelj niti nema pravo na razliku između potencijalne neto i bruto plaće.“ Iste odluke donosi Vrhovni sud u predmetu Revd-2720/2020 od 17. studenog 2020., Rev 234/2022-2 od 9. ožujka 2022., Revd-2720/2020 od 17. studenog 2020., Rev 676/2022-2 od 15. veljače 2023. i dr.).

12.5. Naime, oštećenik se mora dovesti u situaciju kao da štetnog događaja nije bilo odnosno, u situaciju realne zarade koju bi ostvario. Stoga oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini u kojoj je istu zaista pretrpio, a to su neto iznosi razlike plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju prima za vrijeme bolovanja.

12.6. Zbog navedenog sud prihvaća tužbeni zahtjev za naknadu zbog izgubljene zarade u neto iznosu odnosno u iznosu od 9.369,82 HRK odnosno 1.243,59 eura.

12.7. Tijekom postupka je utvrđeno da tužiteljica nije u odnosu na ovaj vid štete podnosila odštetni zahtjev. Isto proizlazi iz odgovora na tužbu od 30.12.2019. gdje tuženik navodi da " iz tužbenih navoda proizlazi da šteta na ime izgubljene zarade još uvijek nije ni nastala jer bolovanje još traje pa se ne možemo detaljnije ni očitovati."

12.7.1.Tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate na izgubljenu zaradu tekuće od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora odnosno na temelju odredbe članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu - "Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09,., 76/13., 152/14. i 155/23. U tome smislu stajalište je zauzela i sudska praksa (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-373/2021-2 od 27. travnja 2021., odnosno kako nije podnosila takav zahtjev u odnosu na izgubljenu zaradu, kamata joj pripada od dana podnošenja tužbe.

12.8. Dakle iz osnova izgubljene zarade usvojen je tužbeni zahtjev na iznos od 9.369,82 HRK odnosno 1.243,59 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, dok je za više traženo do iznosa od 18.521,26 HRK/ 2.458,20 Eura i početak tijeka kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa tužbeni zahtjev odbijen.

13. Uređenim tužbenim zahtjevom od 12.09.2022. tužiteljica je smanjila potraživanja u odnosu na početni zahtjev za ukupno 17.111,19 HRK/2.271,05 Eura.

13.1. Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je potreban pristanak tuženika (ukoliko je do povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje) te se neovisno o sadržaju članka 154. ZPP-a povlačenje reflektira na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem dijela tužbe. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva (smanjenju) ali je potraživao trošak za što je na ročištu od 15.09.2022., no to je ujedno bilo i ročište na kojem je raspravljanje zaključeno pa se popis troška odnosi na cjelokupni postupak.

13.2. Tuženik bi ostvarivao pravo na naknadu troškova za povučeni dio tužbe budući da u primjenu dolazi odredba članka 158. stavak 1. ZPP-a. Međutim kako je u ovom slučaju tužitelj djelomično povukao tužbu tek na zadnjem ročištu na kojemu je zaključeno raspravljanje, te da nakon toga nisu uslijedile nikakve procesne aktivnosti barem ne do ukidanja presude (dakle sve radnje u postupku poduzete su za vrijeme prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva) ovaj sud smatra da je o troškovima postupka potrebno odlučiti temeljem odredbe iz članka 154. stavka 2. budući povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva predstavlja tuženikov uspjeh u parnici. Za donošenje ovakve odluke relevantno je to što do povlačenja nije došlo zbog djelomičnog udovoljenja tužbenom zahtjevu.

13.3. Tužiteljici su, temeljem tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav tužbe, za zastupanje na ročištima od 12.05.2021., 09.11.2021., 24.05.2022., 15.09.2022. po 250 bodova, za sastav (četiri obrazložena) podnesaka od 15.01.2019., 05.09.2022., 12.09.2022. i od 26.02.2022. po 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 25.03.2025. i 01.10.2025. po 100 bodova, za podnesak od 26.05.2025. – 50 bodova, (Tbr. 8.st.3. Tarife), te sastav žalbe -125 bodova, ukupno 2.625 bodova što pomnoženo sa 2,00 eura, koliko iznosi vrijednost boda daje 5.250,00 eura uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 1.312,5 eura, uvećano za pristojbu tužbe od 199,22 eura, prvostupanjske presude od 179,17 eura, te troškove vještačenja 437,99 eura, ukupno 7.378,88 eura.

13.4. Tužiteljica je uspjela u sporu sa 60%, a tuženika sa 40% tako da tuženik treba tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.475,77 eura, pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Splitu, 04. studenog 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.