REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Novom Zagrebu
Turinina 3
10010 Zagreb
Poslovni broj: P-209/2024-50
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužiteljaice ŽN, OIB [osobni identifikacijski broj], 455 W 41st Place, CA 90037 USA Los Angeles, protiv tuženika BN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici ŽNČ, radi namirenja tražbine iz založene stvari, 4. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba tužiteljice ŽN, OIB [osobni identifikacijski broj], 455 W 41st Place, CA 90037 USA Los Angeles, podnesena 28. travnja 2016.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 28. travnja 2016. po punomoćniku odvjetniku Marku Krpanu podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su 22. veljače 2012. tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o zajmu broj 120222GBMG, potvrđen od strane javnog bilježnika Igora Martinovića pod posl. brojem OV-348/12. Tužiteljica navodi da je temeljem Ugovora, u korist tužiteljice upisana hipoteka na nekretnini tuženika upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], radi osiguranja tražbine po tom Ugovoru u visini od 9.368,25 EUR-a, s godišnjim kamatama od 6,30% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, rokom otplate 22.10.2015. te eventualnim ovršnim troškovima, a da je tuženik umjesto ugovorenih rata zajma u čiju svrhu je upisana hipoteka uplatio iznose navedene u obračunu duga koji je dostavljen u prilogu tužbe. Navodi da, budući da tuženik nije u roku ispunio svoje obaveze, da je tražbina iz Ugovora dospjela u cijelosti temeljem čl. 11. Ugovora.
2. Tuženik je dao pravovremeni odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovanost tako i visinu.
3. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik 22. veljače 2012. sklopili Ugovor o zajmu broj 120222GBMG te da je isti solemniziran kod javnog bilježnika Igora Martinovića istog dana, a da je potom tužiteljica temeljem tog Ugovora upisala založno pravo na nekretnini tuženika.
4. Na temelju analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) te čl. 230. st. 1. ZPP-a, utvrđeno je da tužitelj nije dokazao da ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.
5. Čitanjem Ugovora o zajmu broj 120222GBMG od 22. veljače 2012. i izvatka iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da je tužiteljica ŽN, kao zajmodavac, sa tuženikom ON, kao korisnikom zajma, sklopila Ugovor o zajmu broj 120222GBMG (dalje u tekstu – Ugovor) na iznos od 9.368,25 EUR, protuvrijednost u kunama u iznosu od 71.000,00 kn, uz kamatu od 6,30% na rok od 44 mjeseca te da je na temelju Ugovora o zajmu uknjiženo pravo zaloga na nekretnini tuženika za iznos od 9.368,25 EUR s godišnjom kamatom od 6,30% u korist tužiteljice. Člankom 8. Ugovora utvrđeno je da potpisivanjem Ugovora korisnik zajma i jamac potvrđuju da su upoznati sa svim aspektima Ugovora, kao i njegovom ovršnom snagom, a da je dodatni element garancije koju su korisnik i jamac dužni predati pri sklapanju Ugovora bjanko zadužnica, koja je izdana, potpisana, i solemnizirana od strane korisnika zajma ili jamca, te da zajmodavac smije istu unovčiti, ukoliko korisnik zajma ne ispuni na vrijeme bilo koju dospjelu obvezu iz Ugovora. Člankom 9. Ugovora utvrđeno je, da su korisnik zajma i druge osobe u odnosu na koje Ugovor stječe svojstvo javnobilježničke isprave suglasni da javni bilježnik na zahtjev zajmodavca stavi potvrdu o ovršnosti na Ugovor nakon što zajmodavac javnom bilježniku prezentira dokaz o dospjelosti bilo koje tražbine po Ugovoru. Člankom 16. Ugovora utvrđeno da je ugovor sastavljen, potpisan i solemniziran u šest primjeraka i da četiri preuzima zajmodavac, jednog korisnik zajma, a jednog javni bilježnik. Ugovor je potpisan po tužiteljici, te tuženiku BN.
6. Člankom 7.st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
7. Ugovorom je u članku 8. utvrđeno da je bjanko zadužnica korisnika zajma izdana, potpisana i solemnizirana od strane korisnika zajma. U članku 16. Ugovora utvrđeno je da je četiri primjerka Ugovora primio zajmodavac, jednog korisnik zajma, a jednog javni bilježnik. Utvrđenje iz čl. 16. Ugovora potvrđuje i potvrda o solemnizaciji.
8. Ugovor koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika kao solemnizirana isprava predstavlja javnu ispravu sukladno čl. 3. st. 2. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009 – dalje u tekstu: ZJB), te je takvom ispravom dokazana istinitost onoga što se u njoj potvrđuje sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a. Navedenim Ugovorom kao javnom ispravom dokazana je i činjenica da je taj ugovor sastavljen, potpisan i solemniziran u šest primjeraka od kojih je tužiteljici uručeno četiri primjerka ugovora.
9. Odredbom čl. 54. st. 1. ZJB je određeno da je javnobilježnički akt ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu u kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha.
10. Prema odredbi čl. 54. st. 6. ZJB isti učinak kao i isprava iz stavka 1. toga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao).
11. U slučajevima iz stavka 1., 3. i 6. potonjeg članka javni će bilježnik, na zahtjev stranke, sam staviti na ispravu potvrdu o njenoj ovršnosti (čl. 54. st. 7. ZJB).
12. U okolnostima u kojima tužiteljica nije ni pokušala dokazivati neistinitost odredbe čl. 16. Ugovora, temeljem odredbe čl. 230. st. 1 ZPP-a istinitim se smatra ono što je u tom ugovoru kao javnoj ispravi navedeno, a tako i da su tužiteljici uručena 4 primjerka potpisanog i solemniziranog ugovora.
13. Budući da iz Ugovora, kao javne isprave, proizlazi da tužiteljica posjeduje dovoljan broj solemniziranih otpravaka Ugovora, koji predstavljaju ovršnu ispravu u smislu čl. 23. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16), tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvarni. Naime čl. 336. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. - dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da pravo na namirenje založni vjerovnik ostvaruje putem suda, po pravilima stvarnoga prava i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako zakon ne određuje drukčije. Iz odredbe čl. 338. ZVDSP pak proizlazi da založni vjerovnik ima pravo na podnošenje hipotekarne tužbe kada je to nužno da bi došao do namirenja svoje tražbine iz vrijednosti nekretnine. Budući da u situaciji kada već raspolaže ovršnom ispravom tužiteljici, kao založnom vjerovniku, nije nužno podnošenje hipotekarne tužbe da bi namirila svoju tražbinu tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu.
14. Dakle, zahtjev tužbe temelji se na Ugovoru o zajmu broj 120222GBMG od 22. veljače 2012., sklopljenim između tužiteljice kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca, koji ugovor ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, a što nedvosmisleno proizlazi i iz potvrde javnog bilježnika od 22. veljače 2012. i u skladu je s čl. 59. st. 1. i čl. 54. st. 7. ZJB, dakle ima klauzulu da se nakon dospjelosti obveze vraćanja zajma može neposredno provesti ovrha na založenoj nekretnini i cjelokupnoj imovini zajmoprimca radi naplate bilo koje od tražbina koje proizlaze iz ovog ugovora po dospjelosti (čl. 8. Ugovora).
15. Pritom valja dodati da je stav sudske prakse (VSRH Revt 288/15-2) da i u slučaju podnošenja kondemnatorne tužbe, ukoliko tužitelj raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti onu pravnu korist koju u osnovi hoće ostvariti tražeći kondemnatornu zaštitu, tada istom nedostaje pravni interes za provođenjem takvog postupka jer provođenjem istog ne može očekivati određenu (drugačiju, povoljniju) pravnu korist; a u konkretnom slučaju, a kako slijedi iz podataka u spisu, tužiteljica takvom ispravom raspolaže.
16. Budući da je utvrđeno da tužiteljica nema pravnog interesa za podnošenje hipotekarne tužbe sud je, temeljem čl. 288. st. 2. ZPP-a, odbacio tužbu te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 4. studenog 2025.
Sudac
Ana Tomašić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana dostave ovjerenog prijepisa rješenja.
O tome obavijest:
1. Tužiteljica
2. Tuženik po pun.
