Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-6/2021-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja TH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223474, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Metalko i Knežević d.o.o. iz Zagreba i umješača na strani tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509776367 zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 15. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice, zamjenika punomoćnika tuženika KH odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika umješača ŠH, odvjetnika iz [adresa] i rasprave održane 4. studenog 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 1., čl. 2. i čl. 7 . Ugovora o namjenskom kreditu br. 3210897512, kreditna partija:7103825602…, zaključenog 20. rujna 2007. između tužitelja TH iz [adresa] kao korisnika kredita i Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju TH iz [adresa] iznos od 6.566,19 EUR (slovima: šesttisućapetstošezdesetšesteuraidevetnaestcenti) po osnovi razlike valute uz koje je vezana glavnica švicarski franak sve sa pripadajućim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, na iznose od:

-5,02 EUR od 15.11.2007. do konačne isplate

-2,66 EUR od 03.01.2008. do konačne isplate

-8,90 EUR od 19.02.2008. do konačne isplate

-21,70 EUR od 20.03.2008. do konačne isplate

-10,22EUR od 21.04.2008. do konačne isplate

-3,00 EUR od 19.05.2008. do konačne isplate

-6,13 EUR od 19.06.2008. do konačne isplate

-4,70 EUR od 14.07.2008. do konačne isplate

-2,61 EUR od 11.08.2008. do konačne isplate

-3,29 EUR od 15.09.2008. do konačne isplate

-21,03 EUR od 24.11.2008. do konačne isplate

-23,50 EUR od 22.12.2008. do konačne isplate

-53,33 EUR od 15.02.2009. do konačne isplate

-43,58 EUR od 15.04.2009. do konačne isplate

-44,45 EUR od 16.04.2009. do konačne isplate

-40,70 EUR od 01.06.2009. do konačne isplate

-40,04 EUR od 15.07.2009. do konačne isplate

-37,83 EUR od 18.09.2009. do konačne isplate

-34,66 EUR od 19.10.2009. do konačne isplate

-34,86 EUR od 26.10.2009. do konačne isplate

-42,12 EUR od 01.12.2009. do konačne isplate

-41,02 EUR od 04.12.2009. do konačne isplate

-52,84 EUR od 08.03.2010. do konačne isplate

-52,84 EUR od 06.03.2010. do konačne isplate

-60,46 EUR od 15.04.2010. do konačne isplate

-111,74 EUR od 30.08.2010. do konačne isplate

-102,74EUR od 21.10.2010. do konačne isplate

-94,80 EUR od 27.10.2010. do konačne isplate

-88,63 EUR od 03.11.2010. do konačne isplate

-140,43 EUR od 29.12.2010. do konačne isplate

-122,70 EUR od 04.02.2011. do konačne isplate

-131,21 EUR od 19.03.2011. do konačne isplate

-122,65 EUR od 23.04.2011. do konačne isplate

-156,65 EUR od 01.06.2011. do konačne isplate

-161,41 EUR od 01.07.2011. do konačne isplate

-182,65 EUR od 30.08.2011. do konačne isplate

-161,81 EUR od 27.09.2011. do konačne isplate

-164,76 EUR od 28.12.2011. do konačne isplate

-176,55 EUR od 18.02.2012. do konačne isplate

-171,53 EUR od 10.04.2012. do konačne isplate

-176,66 EUR od 18.05.2012. do konačne isplate

-173,52 EUR od 11.08.2012. do konačne isplate

-170,63 EUR od 12.12.2012. do konačne isplate

-173,81 EUR od 03.01.2013. do konačne isplate

-159,83 EUR od 03.06.2013. do konačne isplate

-161,71 EUR od 22.08.2013. do konačne isplate

-169,26 EUR od 03.12.2013. do konačne isplate

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužitelju TH iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.005,60 eura sa zateznim kamatama od 4. studenog 2025. do isplate prema stopi sa zakonskom zateznom kamatom do dana isplate prema stopi za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana .

IV. Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju TH iz [adresa] iznos od 49.907,36 eura"

V. Odbija se tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u cijelosti, kao neosnovanim.

VI. Odbija se umješač B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u cijelosti, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita 20. rujna 2007. zaključili Ugovor o namjenskom kreditu br. 3210897512, kreditna partija:7103825602 za kupnju i adaptaciju kuće kojim je tužitelju odobren kredit u visini od 140.000,00 CHF s promjenjivim kamatnim stopama, a na dan zaključenja ugovora iznosila je 5,15 %. Rok otplate kredita je 29 godina. Dio odobrenog kredita isplaćen je direktno na račun prodavatelja kuće GH, a dio kredita isplaćen je na tekući račun tužitelja. Člankom 1. St.1. predmetnog Ugovora korisnik kredita obvezan je vratiti iznos kredita, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim promjenjivim kamatnim stopama, čl. 2. predmetnog ugovora bila je ugovorena redovna kamata kao promjenjiva i vezana uz određenu jednostranu odluku banke i valutnu klauzulu, a bez posebnog zaključenja aneksa ugovora samo uz obavijest tužitelju kao korisniku kredita, tuženik nije prilikom upoznavanja s ugovornim odredbama kredita i prilikom zaključenja samog ugovora upoznao tužitelja s općim rizikom vezanim uz valutnu klauzulu kao i s mogućnošću promjene visine kamate i time je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima. Tužitelj i tuženik nisu zaključili dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju jer je tužitelju kredit otkazan 30. siječnja 2014. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013, koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u švicarskim francima. Odredbom čl. 131.st.1. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. Presudom Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbijena je žalba tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7219/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Tužitelj predlaže sudu nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naime, tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne preplate, koje su vršene po ovom kreditu, jer uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba te bi, stoga, tužitelj mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose, koje je sam vršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Iz prometa po partiji kredita razvidno je da su uplate na ime podmirenja ovog kredita, između ostalog, vršene od strane GH i TH OH. Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da tužbu odbaci, a podredno da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane, te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

4. B2 Kapital d.o.o je u podnesku od 29. kolovoza 2023. naveo da se vodi ovršni postupak kod Općinskog suda u Požegi broj Ovr-104/2019 u kojem je ovrhovoditelj protiv OH kao ovršenice, sudužnice i založne vjerovnice, a temeljem Ugovora čija se ništetnost u ovom postupku traži. Rješenjem Općinskog suda u Požegi, posl.br. Ovr-104/2019-31 od 4.2.2021. određena je odgoda provedbe ovrhe na nekretnini ovršenice do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka. Obzirom na navedeno, B2 Kapital d.o.o., predlaže dopustiti mu u parnici sudjelovati u svojstvu umješača na strani tuženika jer ima pravni i financijski interes da tuženik u ovom postupku uspije.

5. Tužitelj je u podnesku od 8. prosinca 2023. naveo da se protivi prijedlogu B2 Kapital d.o.o. Zagreb za umješanje na strani tuženika u ovom predmetnom parničnom postupku jer je između tužitelja i umješača u tijeku parnični postupak koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-9749/2023 u kojem umješač ima mogućnost zaštite svojih prava koje smatra da mu pripadaju neposredno kao stranka u postupku. Da li je tuženik u ovoj pravnoj stvari cesijom prenio B2 KAPITALU d.o.o. Zagreb nepostojeći dug stvar je međusobnog odnosa tuženika i B2 Kapitala d.o.o. Zagreb koji se ne može rješavati u ovom parničnom postupku. Pravni interes umješača u ovoj pravnoj stvari ogleda se samo u eventualno većoj mogućnosti njihove eventualne tražbine za koju tvrde da ih imaju prema tužitelju kroz namirenje na nekretnini treće fizičke osobe koja nije uopće stranka u ovom parničnom postupku , stoga o ishodu ove parnice ne ovisi nikakvo pravo ili obveza umješača, nego eventualno veća mogućnost namirenja , u kojoj okolnosti se ne ogleda pravni interes B2 Kapital d.o.o. jer to svoje pravo namiruje kroz založno pravo na nekretnini u vlasništvu treće fizičke osobe. Slijedom navedenog predlaže se naslovnom sudu posebnim rješenjem odbiti prijedlog B2 Kapital d.o.o. Zagreb za miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika.

6. Tuženik se nije očitovao o prijedlogu B2 Kapital d.o.o. da bude umješač na strani tuženika.

7. Rješenjem ovog suda broj P-6/2021-11 od 20. prosinca 2023. je prihvaćeno sudjelovanje B2 Kapitala d.o.o. sudjelovanje u postupku u svojstvu umješača na strani tuženika jer je ovršni postupak broj Ovr-104/2019 Općinskog suda u Požegi u kojem je B2 Kapital d.o.o. ovrhovoditelj prekinut do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka pa B2 kapital ima nesporno interes da tuženik uspije u ovom postupku.

8. Tužitelj je u podnesku od 20. travnja 2024. naveo da povlači dio kondemnatornog tužbenog zahtjeva radi isplate po promjenjivom kamatnoj stopi, na ročištu održanom 5. ožujka 2024. tužitelj se nije mogao izjasniti u kojem dijelu je povučena tužba, do provođenja vještačenja. Tuženik je u podnesku od 1.srpnja 2025. naveo da je tužitelj postavio kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 56.473,55 eura, podneskom d 7. travnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev i potražuje isplatu iznosa od 6.566,19 eura, dakle tužitelj je povukao tužbeni zahtjev za iznos od 49.907,36 eura. Tuženik se protivi povlačenju tužbenog zahtjeva. Umješač je također naveo na ročištu održanom kod ovog suda 15. listopada 2025. da se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

9. U svezi navedenog sud je odlučio kao pod točk. IV. Izreke presude i u tom dijelu je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za iznos od 6.733,26 eura, koji je povučen, a nadalje tužitelj je odbijen i u dijelu zahtjeva za isplatu u iznosu od 43.174,10 eura, kao neosnovan jer je tužitelj uspio u sporu u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 6.566,19 eura.

10. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 7. travnja 2025. u kojem je naveo da predlaže da se tuženik obveže na isplatu iznosa od 6.566,19 eura radi pretplate radi razlike valute.

11. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu iz kojeg je vidljivo da se tijekom otplate kredita kamatna stopa četiri puta promijenila, i to od 1. listopada 2007. do 1.veljače 2008. je bila 5,15%, zatim 5,8%, a od 1. srpnja 2009. je 6.3%, i od 1. srpnja 2011. je 6.05% do 1. siječnja 2014., a od 1. siječnja 2014. nadalje je 3,23% (str. 3 spisa). Uvidom u dopis – otkaz kredita je vidljivo da je Zagrebačka banka tužitelju otkazala kredit 30. siječnja 2014. radi nepodmirene tražbine, a kredit je bio zaključen 20. rujna 2007. (str. 4 spisa). Uvidom u Ugovor o kreditu je vidljivo da je isti zaključen između tužitelja kao kreditor i tužena kao kreditor 20. rujna 2007. na iznos od 140.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje i adaptacije kuće, sa promjenjivom kamatnom stopom (str. 5 do 8 spisa). Uvidom u Opće uvjete promjene kamatnih stopa tužene je vidljivo da je za razumijevanje istih potrebno stručno znanje, a da laiku su nejasne i nema dokaza da su ti Opći uvjeti i dostavljeni tužitelju (str. 64 do 69 spisa). Uvidom u dopis tužene od 8. siječnja 2013. je vidljivo da je tužena izvijestila tužitelja o promjeni kamatne stope (str. 70 spisa). Uvidom u rješenje Općinskog suda u Požegi broj Ovr-104/2019-31 od 4. veljače 2021. je vidljivo da se ovršni postupak vodi o prijedlogu ovrhovoditelja B2 kapital d.o.o. protiv OH i da je rješenjem od 4. veljače 2021. usvojen prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončana ovog parničnog postupka broj P-6/2021 (str. 83 do 85 spisa). To rješenje o zastoju postupka je pravomoćno što je sud utvrdio putem e-spisa. Uvidom u preslik prijedloga za ovrhu je vidljivo da je ovršni postupak pokrenut protiv OH kao ovršenice na prijedlog B2 kapital d.o.o. radi naplate duga po kreditu i iznosa od do ukupno 166.183,50 CHF (str. 88 do 91 spisa). B2 Kapital d.o.o. je dostavio sudu i dokaz da je TH podnio tužbu protiv B2 kapitala radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i d se postupak vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-9479/23, jer je rješenjem Općinskog suda u Požegi broj Ovr-389/2023 od 6. rujna 2023. upućen da pokrene tu parnicu (str. 94 do 99 spisa). Provjerom od strane ovog suda putem spisa je utvrđeno da je postupak u tijeku. Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Mirni Tot Nužda.

11.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je zaključio Ugovor o kreditu s tuženikom na iznos od 140.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Kredit je bio za kupnju i adaptaciju kuće. Dio kredita je bio odmah isplaćen prodavatelju. Zaključio je Ugovor u CHF jer je poznavao šefa poslovnice Zagrebačke banke i on mu je rekao da je to najbolje za njega. Koliko se sjeća prva rata mu je bila 3.400,00 kn, a povećana je na 5.400,00 kn, to više nije mogao plaćati. Tijekom školovanja nije imao ekonomske predmete, završio je za automehaničara. Ta kuća je bila predviđena samo za obiteljske potrebe, nikada nije korištena za poslovne potrebe, nije bio otvoren nikakav obrt u toj kući. Da ga je tko 2007. upozorio da mu se rata može povećati za 2.000,00 kn, ne bi zaključio takav Ugovor. 2014. mu je otkazan taj kredit i to u siječnju 2014. Proveden je ovršni postupak i kuća koju je kupio prodana je u tom ovršnom postupku. Pročitao je Ugovor o kreditu, nije ništa pitao, išao je s povjerenjem u djelatnika banke koji mu je preporučio. DH je bivši vlasnik kuće, ne zna kako bi on mogao plaćati rate. OH mu je majka i njoj se ustezalo s mirovine jer mu je ona bila jamac.

11.2. U nalazu i mišljenju vještak Mirna Tot Nužda je navela je između kreditora (tuženik) i korisnika kredita (tužitelj) sklopljen Ugovor o kreditu 20. rujna 2007. u iznosu od 140.000,00 CHF, ugovorena kamatna stopa iznosi 4,50% godišnje. 24. veljače 2014. tuženik je tužitelju otkazao kredit. Banka je u tijeku otplate kredita mijenjala visinu ugovorene kamatne stope tako da je ista iznosila od 1. listopada 2007. do 1. veljače 2008. 5,15%, od 1. veljače 2007. do 1. srpnja 2009. iznosila je 5,80%, od 1. srpnja 2009. do 1. srpnja 2011. je iznosila 6,30%, od 1. srpnja 2011. do 1. siječnja 2014. je iznosila 6,05% te od 1. siječnja 2014. do 24. veljače 2014. je iznosila 3,23%. U razdoblju obračuna za koje je provedeno vještačenje, utvrđeno je da se od 1. anuiteta do posljednje uplate od strane tužitelja, na kredit obračunavala kamatna stopa viša od ugovorene. Temeljem izračuna utvrđena je razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu u iznosu od 6.733,26 EUR. Više je plaćeno zbog promjene kamatne stope 6.733,26 EUR. Razlika plaćenog zbog primjene valutne klauzule, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 6.565,57 EUR. Više plaćeno zbog promjene tečaja iznosi 6.566,19 EUR. Manje je plaćeno zbog promjene tečaja 0,62 EUR.

11.3. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi usmjereni na sam zadatak vještaku zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati. Po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.

12. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

13. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu 20. rujna 2007. na iznos od 140.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje i adaptacije kuće, sa promjenjivom kamatnom stopom

- je tužena otkazala Ugovor o kreditu 30. siječnja 2014. radi nepodmirenih tražbina,

- je OH majka tužitelja, sudužnik tužitelja, protiv koje se vodi ovršni postupak kod Općinskog suda u Požegi pod brojem Ovr-104/2019 za dug u iznosu od 166.183,50 CHF,

- je više plaćeno zbog promjene tečaje iznos od 6.566,19 eura što tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenima zahtjevom,

- tužitelj u deklaratornom dijelu tužbenog zahtjeva je predložio utvrđenje ništetnim odredbe ugovora i u svezi razlike valute i u svezi promjenjive kamatne stope,

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,

- da su odredbe predmetnog ugovora o promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

- na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

14. U svezi navedenog sud je odlučio kao pod točk. I. izreke presude i utvrđeno je da su ništetne odredbe članka 1., čl. 2. i čl. 7 . Ugovora o namjenskom kreditu br. 3210897512, kreditna partija:7103825602…, zaključenog 20. rujna 2007. između tužitelja TH iz [adresa] kao korisnika kredita i Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kao davatelja kredita u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

15. Po ocjeni ovog suda nesporno je i da tužitelju u svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat pretplaćenih iznosa u svezi pretplate po valutnoj klauzuli.

16. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, je neosnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

17.Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

18. Potraživanje tužitelja s osnova primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. (kada je donijeta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba otplate kredita vezanih uz valutnu klauzulu za tečaj CHF) pa stoga nije nastupila zastara potraživanja isplate preplaćenih anuiteta na ime otplate kredita vezane uz valutnu klauzulu, jer je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je postupak u tom dijelu pokrenut dana 5. siječnja 2021. podnošenjem tužbe ovome sudu. Na temelju čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

19. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

20. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe valutnoj klauzuli premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

21. Tuženik je kao banka kreditor je bio dužan svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi valutnoj klauzuli što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

22. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju valutnu klauzulu temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka

23. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

24. Nesporno je da tužitelj ima svojstvo potrošača, što je utvrđeno iz njegovog iskaza u kojem je naveo da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopio u svrhu kupnje obiteljske kuće i adaptacije iste. U tom dijelu sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja jer je iskaz tužitelja logičan i uvjerljiv. Podređenost tužitelja proizlazi iz njegove (ne)informiranosti i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio tuženik, a na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati. Upravo taj podređeni položaj dovodi do toga da potrošač pristane na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

25. Na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom.

26. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1.OT). priznat je i trošak zastupanja na ročištima 5. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), 15. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 4. studenog 2025. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.3. OT), trošak sastava podnesaka od 8. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1.OT), 20. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), 7. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT). Predujam za vještačenje je uplaćen u iznosu od 400,00 eura, pristojba na tužbu u iznosu od 305,60 eura, što ukupno iznosi 2.005,60 eura.

27. Zatezna kamata na troškove postupka teče od 4. studenog 2025. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

28. Pristojbu na presudu tužitelj nije u obvezi platiti jer je Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, u ovom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa tužitelj nije dužan platiti pristojbu.

29. U svezi utvrđenih tzv. negativnih razlika tuženik nije postupio u skladu s odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka i sud o istom nije niti odlučivao.

30. Prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., između ostaloga, je rečeno da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga, budući da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio sa zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi te djelomično i sa zahtjevom na isplatu, tuženik i umješač nemaju pravo na naknadu parničnog troška i sud je i odbio tuženika i umješača sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

31. Po ocjeni ovog suda nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja koji je istakao tuženik u svezi navoda da je pojedine uplate vršio DH, taj prigovor nije osnovan, jer je on bivši vlasnik kuće, niti tužitelju nije bilo jasno zašto bi on vršio otplatu kredita tužitelja, a ukoliko i je to je odnos i njih dvojice, koji ne utječe na odluku ovog suda, a u svezi OH, iz iskaza tužitelja je utvrđeno da su se pojedine rate naplaćivale s njene mirovine, kao sudužnika, pa niti to ne utječe na odluku suda, jer je to odnos koji na odluku u ovom parničnom postupku sud ne može utjecati.

Slavonski Brod, 4. studenog 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.

3. Umješač po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte