Poslovni broj: P-606/2022-49

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari I. tužitelja-protutuženika MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužiteljice-protutuženice NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku Ivici Škunci, odvjetniku iz Zaprešića, protiv tuženika-protutužitelja LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Renati Plešnar, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2025. u prisutnosti tuženika, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 4. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim se zahtijeva naložiti tuženiku naknaditi štetu I. tužitelju u iznosu od 663,61 EUR i II. tužiteljici u iznosu od 1.128,14 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Utvrđuje se da je protutužba povučena u dijelu kojim se zahtijeva naložiti tužiteljima naknaditi tuženiku štetu u iznosu od 1.990,84 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Nalaže se I. i II. tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak nastao povodom prijedloga tužitelja za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 250,00 EUR.

i

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženiku LK uznemiravati I. i II. tužitelje MK i NK u korištenju nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da ulazi na njihovu nekretninu i s nje reže i pili voćke, orahe i druga stabla u vlasništvu i posjedu tužitelja.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se zabranjuje tuženiku da sa svoje k.č.br.

19/2 otpušta dim, neugodne mirise stajskog gnoja i otrovne kemikalije na nekretninu tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da sa svoje čestice ili ulaženjem s čestice tužitelja potpaljuje vatru ili prskanjem štetnim kemikalijama uništava travu, usjeve, posađena stabla i sve raslinje.

III. Nalaže se tužiteljima MK i NK da urede ogradu između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da ju domaće životinje ne mogu preskakati ili samovoljno napuštati njihovu česticu.

IV. Nalaže se I. i II. tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.480,25 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 4. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj ovom sudu 7. srpnja 2022. protiv tuženika tvrde da je I. tužitelj vlasnik, a II. tužiteljica ovlaštenik prava služnosti plodouživanja uporabe i stanovanja nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 160 čhv ili 576 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 14, garaža, dvorište i oranica, 1. [adresa], površine zemljišta od 716 čhv ili 2575 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina]. Tuženik je vlasnik zk.č.br. 19/2 oranica površine 374 čhv ili 1344 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nekretnine stranaka graniče na način da se tuženikova k.č.br.

19/2 proteže uzduž cijele međe k.č.br. tužitelja 19/3. Tužiteljeve čestice nisu međusobno ograđene već čine sastavni dio dvorišta oko kuće tužitelja. Tuženikova čestica je u naravi oranica na kojoj on sadi i održava vrt. Tuženik je unazad nekoliko godina počinio više radnji koje predstavljaju uznemiravanje tužitelja u njihovom korištenju nekretnine .Tako se tuženik povremeno obraća tužiteljici koja je osoba visoke životne dobi s pogrdnim riječima tipa "Što je babo jel se teraš?". Nadalje, tuženik je krajem kolovoza 2017., dok je II. tužiteljica bila na godišnjem odmoru, ušao u njeno dvorište i izrezao 20 grana na dva stabla oraha, koja su od međe udaljena oko 5 metara zračne linije. Tuženik je 21. kolovoza 2018. zapalio vatru neposredno uz samu ogradu koja se proteže uz nekretnine stranaka te je tom prilikom spalio jorgovan i ugrozio objekt na čestici tužitelja. Isto tako je u ljeto 2020. nepoznatim otrovnim sredstvom pošpricao jorgovan koji se nalazi uz samu među na nekretnini tužitelja što je dovelo do sušenja nadzemnog dijela biljke nakon čega je 13. lipnja 2022. otrovnim sredstvima špricao svo raslinje koje je zasađena na k. č. br. [katastarska čestica]. Nakon toga je uništen jedan silver bor, 6 čempresa, 1 grm berberisa i dio travnjaka u dužini od 10 metara i širini 2 metra. Konačno, tuženik je početkom lipnja 2022. dulje od mjesec dana držao na svojoj parceli stajski gnoj uslijed kojeg se širio prekomjerni neugodni miris prema nekretnini tužitelja. Opisane radnje tuženika predstavljaju kršenje čl. 32. Zakona o vlasništvu i drugim stvarima koji propisuju da vlasnik ne smije izvršavati svoje pravo vlasništva na stvari preko granica koje su svim vlasnicima takvih stvari postavljene temeljem zakona radi zaštite interesa i sigurnosti prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Tim radnjama tuženik čini uznemiravanje vlasništva tužiteljice u smislu čl. 167., čime joj uzrokuje štetu na koju tužitelji imaju pravo po općim odredbama obveznog prava. . Pravo na zaštitu imaju i temeljem čl. 110. ZVDSP-a koji propisuje zaštitu od štetnih imisija. Tužitelji su uslijed verbalnih napada tuženika i ostalih njegovih postupaka opisanih u tužbi pretrpjeli povredu prava osobnosti na duševni mir i zdravlje i to zbog pretrpljenog straha i boli koji su izazvane uništavanjem sadnica bilja i poljoprivrednih usjeva za koje potražuje naknadu u iznosu od 8.500,00 kuna. Također, trpe imovinsku štetu u vidu uništenih usjeva, biljaka, raslinja i trave za koju potražuje naknadu u iznosu od 5.000,00 kuna. Tužbenim zahtjevom predlažu donijeti presudu kojom se zabranjuje tuženiku rezati i piliti voćke, orahe i druga stabla koja se nalaze na nekretnini tužitelja (stavak I.), da prestane sa svoje k. č. br. [katastarska čestica] otpuštati dim, neugodne mirise stajskog gnoja i otrovne kemikalije koje dolaze na nekretnine tužitelja (stavak II.) i kojom mu se zabranjuje da sa svoje k. č. br. [katastarska čestica] ili ulaženjem na čestice tužitelja 19/3 i 20/5 potpaljuje vatru i prska štetnim kemikalijama travu, usjeve, posađena stabla i svo raslinje (stavak III.) te naloži tuženiku da naknadi tužiteljima imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 8.500,00 kuna sa zateznim kamatama (stavak IV.). Potražuje parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da nije sporno da nekretnine stranaka međusobno graniče. Osporava činjenicu da tuženik unatrag nekoliko godina uznemirava tužitelje u njihovim vlasništvu i posjedovanju nekretnina verbalnih izjavama i poduzimanjem radnji opisanih u tužbi. Upravo suprotno, tužitelji uznemiravaju tuženika i njegovu obitelj svojim radnjama i propuštanjima čime mu onemogućuju redovno korištenje nekretnine. Tuženik nije vrijeđao, niti se obraćao II. tužiteljici pogrdnim riječima. Također, netočna je tvrdnja da je u kolovozu 2017. prešao na parcelu tužiteljice i odrezao grane oraha. Tuženik je odrezao samo grane koje su prelazile na njegovu parcelu. Tuženik je palio korov na svojoj nekretnini i pri tom nije spalio jorgovan niti je ugrozio susjedne građevine kako se neistinito navodi u tužbi. Također, nije otrovnim sredstvima pošpricao jorgovan 2022. Tuženik i njegovo 5 djece koriste k. č. br. [katastarska čestica] radi uzgoja voća i povrća za vlastitu uporabu, pri čemu ne koriste nikakve herbicide ili otrovna sredstva. 13. lipnja 2022. tuženik ima rođendan i toga dana isti nije bio na svojoj parceli pa tako nije mogao pošpricati biljke tužitelja otrovnim sredstvima. Upravno suprotno, supruga tuženika je vidjela II. tužiteljicu kako s nekim sredstvom šprica čemprese nakon čega su se isti posušili. Točno je da tuženik na svoje zemljište dovozi stajski gnoj za potrebe gnojenja parcele, no to čine svi vlasnici nekretnina koji na zemljištima imaju zasađene kulture pa tako i tužiteljica. Navedene radnje tuženika ne predstavljaju štetne imisije, kako to tvrdi tužitelji jer iste nisu pretjerane.

3. Podnosi protutužbi koji temelji na tvrdnji da II. tužiteljica (protutužena) vrijeđa tuženika i njegovu obitelj na način da ih naziva pogrdnim imenima i izrazima i vrijeđa ih po nacionalnoj osnovi. Također, na nekretninu tuženika dolaze kokoši s nekretnine tužitelja koje se provlače kroz ogradu koja je na donjem dijelu oštećena. Opisanim radnjama se tuženiku uzrokuje šteta time što isti ne može na svojem zemljištu uzgajati nikakve kulture osim krumpira i aronije obzirom da kokoši pojedu sve plodove drugih biljaka koje bi tuženik eventualno zasadio (kupus, salata, tikvice, krastavci). Osim toga, na nekretnini tužiteljice uz među s nekretninom tuženika je zasađen orah koji na nekretnini tuženika radi sjenu, tako da su voćke u sjeni tog oraha zakržljale i daju manje plodova. Na nekretnini tužiteljice je zasađen i ogroman dud na kojem se skupljaju pčele i ose u rojevima. Kako se tuženikova pumpa za vodu nalazi odmah uz ogradu gdje se nalazi i taj dud, tuženik ne može pristupiti pumpi zbog gore navedenih insekata. Stoga predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tužiteljima (protutuženicima) da urede ogradu između k. č. br. [katastarska čestica] na način da ju domaće životinje ne mogu preskakati ili samovoljno napuštati njihovu česticu (stavak I.) i kojom se nalaže tužiteljima da mu naknade štetu u iznosu od 15.000,00 kuna (stavak II.) i isplate prouzročeni parnični trošak.

4. Tužitelji su na ročištu 2. listopada 2025. (list 162 spisa) povukli tužbu pod stavkom IV. tužbenog zahtjeva (naknada štete), čemu se tuženik nije protivio.

5. Tuženik je na istom ročištu (list 163 spisa) povukao tužbu pod stavkom II. tužbenog zahtjeva (naknada štete), čemu se tužitelji nisu protivili.

6. Stoga je sud, temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.

7. Tužitelj nije pristupio na ročište 7. svibnja 2024., slijedom čega je sud utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, što je utvrdio rješenjem od istog datuma. Tužitelj je podneskom od 9. svibnja 2024. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje navodeći da je propustio ročište zbog kvara vozila koji mu se dogodio na putu do suda. Navodi da je on na raspravu trebao dovesti II. tužiteljicu te je tom prilikom trebao ispričati nedolazak I. tužitelja, čije saslušanje je određeno na pripremnom ročištu. Međutim, kod kretanja po II. tužiteljicu u [adresa], pun. tužitelja je primijetio da mu je potpuno prazna guma te da vozilo nije u voznom stanju. Zbog kratkoće roka isti nije mogao osigurati zamjenu za dolazak na ročište. Pun. tužitelja je pokušao nazvati sud više puta mobitelom, no pozivi na telefonski broj centrale suda su ostali bezuspješni. Također, e-komunikacija u razdoblju od 10-11,30 sati toga dana nije funkcionirala pa nije mogao poslati ispričnicu na opisani način. Stoga predlaže da sud dopusti povrat u prijašnje stanje budući da zbog opravdanih razloga nije mogao pristupiti na ročište.

8. Tuženik se protivio povratu u prijašnje stanje navodeći da je tuženik tog dana na parceli vidio II. tužiteljicu kako obrađuje zemlju. Ističe da ista nije odavala dojam da namjerava doći na predmetno ročište. Punomoćnik je nedolazak I. tužitelja mogao ispričati i podneskom. Osporava navode punomoćnika tužitelja o kvaru na vozilu i o nemogućnosti da kontaktira sutkinju ili osigura zamjenu za ročište. Predlaže odbiti prijedlog uz naknadu parničnog troška.

9. Na okolnosti iz prijedloga za povrat u prijašnje stanje sud je izvršio potvrdu Auto Brki d.o.o. od 8. svibnja 2024., zapisnike s ročišta od 7. svibnja 2024. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Općinskog suda u Novom Zagrebu (list 66- 67), ispis poziva (List 84), saslušanjem punomoćnika tužitelja.

10. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da su istiniti navodi punomoćnika tužitelja iz podneska od 9. svibnja 2024. budući da iz njegovog iskaza, kojeg sud ocjenjuje vjerodostojnim, proizlazi da je isti imao kvar na vozilu prije dolaska na ročište. Istinitost njegovog iskaza potvrđuje i potvrda servisa Auto Brki d.o.o. koje je interveniralo po pozivu punomoćnika tužitelja zbog probušene lijeve prednje gume i činjenice da vozilo nije bilo u voznom stanju. Sud vjeruje punomoćniku tužitelja da isti nije mogao stići na ročište koje se trebalo održati u 12,00 sati zbog toga što je prethodno trebao ići po II. tužiteljicu u [adresa] koja je trebala biti saslušana na navedenom ročištu. Iz potvrde servisa Auto Brki d.o.o. koju sud ocjenjuje vjerodostojnom, utvrđeno je da je vozilo osposobljeno za vožnju tek u 11,45 sati. Sud vjeruje punomoćniku tužitelja da isti nije mogao uspostaviti kontakt sa sutkinjom budući da je iz ispisa poziva s njegovog mobitela vidljivo da je tog jutra preko 10 poziva upućeno prema sudu. Također, sud vjeruje odvjetniku da nije mogao osigurati zamjenu za ročište budući da iz zapisnika na listu 66-68 spisa je vidljivo da su odvjetnici zaposleni u njegovom uredu bili na drugim ročištima.

11. Prema tome, ispunjeni su uvjeti iz čl. 117. st. 1. Zakona o parničnom postupku pa je sud na ročištu 6. lipnja 2024. rješenjem dopustio povrat u prijašnje stanje.

12. Tuženiku je dosuđen trošak izazvan propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje temeljem čl. 122.a. ZPP-a u iznosu od 250,00 EUR koji se odnosi na zastupanje na ročištu 6. lipnja 2024. i sastav podneska od 13. svibnja 2024. u iznosu od 50 bodova za svaku radnju, uvećano za PDV. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. rješenja.

13. Na okolnosti iz tužbe i protutužbe sud je pročitao izvatke iz zemljišne knjige (list 7-9), izvod iz katastarskog plana (list 10), potvrde MUP-a (list 42-43), očevidom na licu mjesta (list 94-101), poljoprivrednim vještačenjem (list 105-126), usmenim očitovanjem vještaka na ročištu (list 138), saslušanjem stranaka (list 141-144), svjedoka ĆK, SK, FK, PK, ZK, DK, TK, RK, EK (list 154- 162) te su pregledane fotografije (list 12-28).

14. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članku 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, a protutužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

15. Predmet spora je zahtjev stranaka za zaštitom od uznemiravanja od radnji koje izvršava druga stranka na susjednoj nekretnini.

16. Između stranaka nije sporno da je I. tužitelj vlasnik, a II. tužiteljica ovlaštenik prava služnosti plodouživanja uporabe i stanovanja i posjednik na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također nije sporno da je tuženik vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da nekretnine stranaka graniče i da se između njih nalazi ograda koja je u vlasništvu tužitelja. Nije sporno niti da su odnosi između stranaka poremećeni.

17. Sporno je da li su stranke poduzimale radnje koje se opisuju u tužbi i protutužbi te da li su navedenim radnjama krše susjedska prava i uznemirava vlasnika susjedne nekretnine u mirnom uživanju njegovog prava vlasništva.

18. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da se nekretnine stranaka nalaze u ruralnom kraju u kojem prevladavaju kuće s okućnicama i zemljišta na kojima stanovnici uzgajaju povrće i bave se poljoprivredom,

- da nekretnina tuženika u naravi predstavlja oranicu na kojoj tuženik ima vrt i uzgaja povrće za vlastite potrebe,

- da tužiteljica na svojoj okućnici ima vrt na kojem uzgaja biljke i razne kulture i drži domaće životinje,

- da obje stranke, kao i većina susjeda koristi gnoj radi gnojenja zemljišta, kao sastavnog dijela obrađivanja tla za uzgoj različitih kultura,

- da tuženik navozi stajski gnoj na svoju nekretninu kojeg onda tamo ostavlja da dulje vrijeme leži zbog čega se tjednima okolicom širi nesnosan smrad,

- da tuženik godinu za godinom postupa na opisani način, a situacija se poboljšala nakon podnošenje tužbe

- da je tuženik u kolovozu 2018. blizu međe s nekretninom tužiteljice palio suho lišće kojom prilikom je vatra zahvatila grane jorgovana posađenog na nekretnini tužitelja,

- da je drugi dan intervenirala policija po dojavi tužiteljice nakon čega tuženik više nije poduzimao takve radnje,

- da tužiteljica nije dokazala da je tuženik otrovnim pesticidima špricao njene biljke ili da ih koristi na svom zemljištu,

- da je tuženik u kolovozu 2017. prešao na nekretninu tužiteljice i motornom pilom odrezao grane oraha do debla koje raste iz zemljišta na nekretnini tužiteljice,

- da je riječ o orahu koji se dijelom krošnje nadvija na zemljište tuženika i radi mu hlad zbog čega mu ne uspijevaju voćke i druge kulture koje rastu ispod krošnje

- da je tuženik otpilio grane koje su prelazile na zračni prostor iznad njegove nekretnine, ali sve od debla (dakle i dio grane koji ne prelazi na njegovu nekretninu),

- da u ogradi tužitelja koja se nalazi na međi između nekretnine stranaka postoje rupe i oštećenja kroz koje se kokoši i druge životinje provlače i dolaze na nekretninu tuženika,

- da navedene životinje uništavaju kulture koje su zasađene na nekretnini tuženika zbog čega on više ne uzgaja kulture koje imaju nadzemnu stabljiku ili plod,

19. Sud je ocijenio vjerodostojnom svu dokumentaciju u spisu. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ivana Ciprijana budući je isti napravljen u skladu s pravilima struke, a utemeljen je na valjanim razlozima koje vještak daje temeljem podatka prikupljenih na očevidu i temeljem svog vlastitog iskustva. Sud nije cijenio dio nalaza i mišljenja vještaka kojim vještak utvrđuje visinu štete budući su stranke povukle tužbeni zahtjev s tog osnova. Također, sud nije cijenio dokaze koji su predloženi i izvedeni na okolnost povrede prava osobnosti (neimovinske štete) budući da je tužitelj povukao tužbu s tog osnova.

20. Sud je povjerovao iskazima stranaka i svih svjedoka kojim isti opisuju narušenost odnosa stranaka. Sud vjeruje tužiteljici da je tuženik prešao na njenu nekretninu i odrezao grane oraha jer navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Ciprijana koji potvrđuje da su grane oraha odrezane motornom pilom sve do debla te da je riječ o granama koje prelaze na nekretninu tuženika. Iako vještak nije mogao utvrditi kad su te grane odrezane, sud smatra uvjerljivim iskaz tužiteljice i svjedoka DK, PK i ZK da je riječ o događaju iz kolovoza 2017. koji se desio dok je II. tužiteljica bila na moru. Sam tuženik priznaje da je tad pilio grane dok sud ne vjeruje tuženiku i svjedocima TK i RK da je to činio sa svoje parcele te da je porezao samo grane koje su prelazile na njegovo. Iskazi svjedoka i tužitelja u tom dijelu su suglasni s nalazom i mišljenjem vještaka koji je utvrdio da su grane koje prelaze na nekretninu tuženika otpiljene od debla, dakle sa strane nekretnine tužitelja. Sud vjeruje tuženiku da mu krošnja oraha s kojeg je pilio grane stvara sjenu što čini zahtjevnijim i izazovnijim uzgoj biljaka na dijelu parcele koji je u sjeni. Tu činjenicu potvrđuje vještak u svom nalazu i mišljenju i usmenom očitovanju te potvrđuju svjedoci koji zajedno s tuženikom obrađuju parcelu (članovi njegove obitelji). Sud vjeruje tužiteljima da je tuženik palio lišće na svojoj parceli u blizini s međom te da je to prilikom vatra zahvatila jorgovan jer je to potvrđeno na potvrdi MUP-a. Također, sud mu vjeruje da nakon upozorenja II. tužiteljice isti nije više to činio. Također, sud vjeruje tužiteljima da je tuženik držao na svojoj nekretnini gnoj dulje nego što je uobičajeno od kojeg se tjednima širio nesnosan smrad. Isto potvrđuje i svjedok DK i članovi obitelji tužitelja. Konačno, ocijenjen je istinitim iskaz tuženika da se kroz rupu u ogradi provlače kokoši koje dolaze sa nekretnine tužitelja na nekretninu tuženika i da rade štetu tuženiku time što zobaju biljke i plodove biljaka koje on zasadi u svom vrtu. Takav iskaz djelomično potvrđuju tužitelji te svjedoci predloženi od tužitelja. Sud ne vjeruje II. tužiteljici da je tuženik špricao njene biljke otrovnim pesticidom jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da nema tragova trovanja biljaka, da su sve biljke uz ogradu u manje više dobrom stanju, a da uzrok sušenja čempresa može biti suša, nametnici i sl. Osim toga, svi svjedoci i tužitelji svoj zaključak o korištenju otrova temelje na činjenici da su neke od biljaka posušene što prema navodu vještaka ne mora biti od korištenja otrovnih kemikalija, već može biti i od drugih uzroka. To se dodatno potvrđuje i iskazima svjedoka ĆK, SK i FK, s kojima tuženik radi na istom radnom mjestu. Oni su potvrdili da su 13. lipnja 2022. s tuženikom slavili njegov rođendan od ranih jutarnjih do kasnovečernjih sati. Kako je upravo to datum kojeg tužiteljica naznačuje u tužbi kao dan kad je tuženik špricao njezine biljke otrovnim kemikalijama, to je time takav navod manje uvjerljiv obzirom je tuženik dokazao da je u to vrijeme bio na drugom mjestu.

21. Sud je tužbene zahtjeve ocjenjivao kroz odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojima se pruža zaštita vlasniku i korisniku nekretnine od izvršavanja susjedskih prava i zaštita od uznemiravanja.

21.1. Članak 100. st.1.-4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP) propisuje da su susjedska prava ovlasti koje radi uzajamno obzirnoga izvršavanja prava vlasništva daju odredbe ovoga ili drugoga zakona vlasniku nekretnine, ovlašćujući ga da u svezi s izvršavanjem svojega prava vlasništva zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge nekretnine da ona u njegovu interesu trpi, propušta ili čini glede svoje nekretnine ono što je određeno zakonom. (2) Kad odredbe ovoga Zakona naređuju vlasniku neko trpljenje, propuštanje ili činjenje radi uzajamno obzirnoga izvršavanja prava vlasništva, tada su ovlašteni to od njega zahtijevati kao svoje pravo vlasnici drugih nekretnina koji za to imaju opravdani interes, te to ostvarivati u postupku pred sudom, ako nije predviđen drugi put zaštite. Jednako kao i vlasnik ovlašteni su to zahtijevati i oni koji nekretninu posjeduju na temelju prava izvedenoga iz njegova. (3) Susjedska prava dopušteno je izvršavati samo u mjeri i na način da se time što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava onoga tko treba nešto trpjeti, propustiti ili činiti. (4) Trpljenje, propuštanje i činjenje koje se može zahtijevati od vlasnika neke nekretnine može se umjesto od njega zahtijevati od onoga koji nekretninu posjeduje na temelju prava izvedenoga iz njegova.

21.2. Članak 110. stavak 1. i 2. ZVDSP-a propisuje da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije). (2) Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

21.3. Članak 102. 1.-3. ZVDSP propisuje da ograda koja se nalazi isključivo na nekretnini jednoga vlasnika nije u suvlasništvu susjeda, nego u vlasništvu onoga čije je zemljište. Svaki je vlasnik dužan s desne strane svojega glavnoga ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedova prostora, ako nije drukčije propisano, niti je drugi mjesni običaj. Vlasnik ograde je dužan održavati u dobrom stanju svoju ogradu ako postoji opasnost da bi nanijela štetu susjedu, no u pravilu nije dužan ponovo graditi svoj srušeni zid, osim ako to od njega traži odredba stavka 2. ovoga članka.“

21.4. Članak 105.1.-3. ZVDSP propisuje da vlasnik smije iz svojega zemljišta istrgnuti žile i korijenje tuđega drveća i ostaloga raslinja kao i odsjeći grane tuđega drveta i dio debla koje se nalaze u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine i zadržati ih za sebe, ili se pak služiti tim dijelovima tuđega drveta. Za štetu koju su njegovoj nekretnini prouzročile žile, korijenje ili grane tuđega drveća, a što se ne bi dogodilo da je njihov vlasnik postupao dovoljno obzirno, vlasnik susjednoga zemljišta ima pravo tražiti naknadu. Ako je vlasniku posebnim propisom zabranjeno postupanje iz stavka 1. ovoga članka, ostaje mu pravo na naknadu štete iz stavka 2. ovoga članka.

21.5. Članak 167. st. 1-4. ZVDSP-a propisuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. (2) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. (3) Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete. (4) Pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnijevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnijevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanoga vlasnika.

22. Dakle, korištenje susjedskih prava je zakonski dopušteno, no ista se moraju izvršavati obzirno i na način da se time što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava vlasnika susjedne nekretnine. U tom smislu sud je zaključio da međusobno višegodišnje korištenje susjedskih prava od strane tužitelja i tuženika prelazi granice obzirnog i predstavlja uznemiravanje vlasništva ovog drugog.

23. Iako tuženik ima pravo rezati grane koje prelaze na njegovu nekretninu (članak 105. ZVDSP), isti nema pravo u tu svrhu bez dopuštenja tužitelja preći na njihovu nekretninu, popasti se na stablo i ispiliti grane od debla, dakle i na dijelu kojem ne prelaze na njegovu nekretninu. Također, tuženik ima pravo gnojiti njivu i u tu svrhu navesti gnoj na zemljište, no nema pravo ostaviti gnoj tjednima da tamo stoji i izložiti susjede nesnosnom smradu od stajskog gnoja. Pritom sud smatra notornim da je smrad od stajskog gnoja prekomjeran teret za korisnike okolnih nekretnina čak i u ruralnim područjima u kojem je uobičajeno korištenje gnoja za poljoprivrednu djelatnost u okolnostima kad se s tim gnojem ne postupa na obazriv način bilo da se odmah njime pognoji njiva ili da se skladišti na način da se okolina zaštiti od smrada. Takve radnje predstavljaju neobzirno izvršavanje susjedskih prava te kao takve uznemiravaju tužitelje u korištenju svoje nekretnine. Stoga je prihvaćen zahtjev tužitelja na zabranu tuženiku da prelazi na njegovu nekretninu i reže drveće i drugo raslinje budući da isto izlazi iz okvira susjedskog prava tuženika na rezanje grana koje prelaze na njegovu nekretninu. Što se tiče zaštite od posrednih imisija i to prekomjernog smrada koji prelazi na nekretninu tužitelja, iako je sud utvrdio da iste postoje, tužbeni zahtjev je ocijenjen neosnovanim. To stoga što je isti postavljen općenito na zabranu tuženiku otpuštanja mirisa stajskog gnoja sa svoje nekretnine, a što generalno nije zabranjeno jer nanošenje stajskog gnojiva na parcelu tuženika ne izlazi iz okvira susjedskih prava. Sud je ocijenio osnovanim pravo tužitelja na sudsku zaštitu zabranom prekomjernog smrada koji nastaje uslijed držanja gnojiva na zemljištu u duljem vremenom razdoblju jer je utvrđeno da tuženik ne poduzima radnje da to gnojivo upotrijebi ili odgovarajuće skladišti da onemogući širenje mirisa u duljem vremenskom razdoblju. Zaštitom kakvu tužitelji traže tužbom koja je generalnog karaktera bi se tuženik neopravdano nerazmjerno ograničio u korištenju svojih susjedskih i vlasničkih prava. Nadalje, sud nije ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za pružanje sudske zaštite zabranom tuženiku paljenja grana i lišća na njegovoj parceli. Periodičko paljenje lišća i korova je dozvoljeno susjedsko pravo i njime se ne otežava korištenje nekretnine tužitelja. Stoga u situaciji kad je tuženik samo jednom poduzeo radnju paljenja u blizini nekretnine tužitelja, a nakon njihovog traženja je s tim prestao, takva radnja ne opravdava pravo tužitelja na zaštitu od uznemiravanja ili zaštitu zbog neobazrivog korištenja susjedskih prava. Također, sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za zabranom tuženiku da otpušta na svojoj nekretnini otrovne kemikalije (dio tužbenog zahtjeva pod II) i da prska štetnim kemikalijama biljke na nekretnini tužitelja (dio tužbenog zahtjeva pod III.) jer sud nije utvrdio da je tuženik poduzimao takve radnje na svojoj nekretnini pa ni pružanje zaštite tužiteljima nije osnovano.

24. Što se tiče protutužbenog zahtjeva, sud je zaključio da tuženik ima pravo od tužitelja tražiti održavanje ograde koja se nalazi na njihovoj nekretnini jer je utvrđeno da kroz oštećenja na ogradi na nekretninu tuženika ulaze domaće životinje (kokoši, pijetao, mačke) i uništavaju tamo zasađeni usjev. Stoga je protutužbeni zahtjev ocjenjen osnovanim.

25. Odluka o parničnom trošku se temelji na čl. 154. st. 1. i 2. i 155. ZPP-a. Sud je prilikom odlučivanja o trošku primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 dalje: Tarifa) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR. Tužitelj je uspio s jednim od tri zahtjeva pa je njegov uspjeh s tužbenim zahtjevom 33%, a tuženikov 67% Tuženik je s protutužbenim zahtjevom uspio u cijelosti (100%). Obzirom da nije moguće odvojiti radnje u odnosu na tužbu i protutužbu, sud je tuženikov uspjeh u sporu utvrdio uzimajući prosječni uspjeh s oba zahtjeva (83,5%) pa mu pripada pravo na trošak u omjeru od 67% (83,5-16,5). Vrijednost predmeta spora je sud utvrdio zbrojem tužbenog i protutužbenog zahtjeva. Tužitelj je naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 kuna (6.636,00 EUR). Tuženik nije naznačio vrijednost predmeta spora pa vrijedi iznos od 6.630,00 EUR (čl. 40. st. 5. ZPP-a). Stoga VPS iznosi 13,266 EUR.

26. Tuženiku je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu i protutužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), podnesak od 8. rujna 2022. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), zastupanje na ročištima 8. veljače 2024., 24. ožujka 2025., 10. lipnja 2025. i 2. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova, (Tbr. 9/1), sastav podneska od 8. veljače 2024. i 21. kolovoza 2024. u iznosu od 25 bodova (8/3), podneska 27. prosinca 2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), sve uvećano za PDV. Trošak radnji mu je dosuđen u omjeru od 67% što iznosi 1.256,25 EUR, na što mu je u cijelosti priznat trošak sudskih pristojbi na protutužbu i presudu, svaku u iznosu od 112 EUR, što ukupno iznosi trošak od 1.480,25 EUR.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika