Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-547/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika BŠ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika BŠ podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K- 202/2020-81, u sjednici održanoj 4. studenoga 2025. u izočnosti branitelja optuženika Haruna Bašagića, odvjetnika u Rijeci i Županijskog državnog odvjetnika u Splitu

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika BŠ kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženik BŠ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine krađom iz članka 228. stavka 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

1.1. Temeljem članka 77. stavka 1. KZ/11 utvrđeno je da novčani iznos od 132,72 € (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) / 1.000,00 kn (tisuću kuna) predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, te je utvrđeno da je taj novčani iznos imovina Republike Hrvatske, te je naloženo optuženiku BŠ da Republici Hrvatskoj isplati 132,72 € (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) / 1.000,00 kn (tisuću kuna) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ( NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje u tekstu ZKP/08) naloženo je optuženiku BŠ da na ime imovinskopravnog zahtjeva Triglav osiguranju d.d. Zagreb, Podružnici Rijeka, OIB: 29743547503, iz Rijeke, Erazma Barčića 3, plati iznos od 1.343,84 € (tisuću tristo četrdeset tri eura i osamdeset četiri centa) / 10.125,13 kn (deset tisuća sto dvadeset pet kuna i trinaest lipa), dok je sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva navedeno osiguranje upućeno u parnicu.

1.3. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženik BŠ je u cijelosti oslobođen snašanja troška kaznenog postupka

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik BŠ po branitelju Harunu Bašagiću, odvjetniku u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje te da se branitelj optuženika obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08) sjednica vijeća održana je u izočnosti branitelja optuženika Haruna Bašagića, odvjetnika u Rijeci i Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, koji su uredno obaviješteni o održavanju sjednice vijeća.

6. Žalba optuženika BŠ je neosnovana.

7. Optuženik BŠ u žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08, da je optuženiku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, na koji način mu je povrijeđeno pravo na obranu, a što je utjecalo na prvostupanjsku presudu.

8. Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbene osnove iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08, a koje žalbene osnove posebno ne obrazlaže. Naime, prvostupanjski sud nije teško povrijedio pravo na pravično suđenje optuženiku zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, niti je na taj način prvostupanjski sud pri donošenju presude povrijedio pravo obrane koje je utjecalo na donošenje prvostupanjske presude.

8.1. Kako ovaj sud nije našao da bi bile počinjene ni neke druge povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 ukazuje se žalba optuženika glede navedenih žalbenih osnova neosnovana.

9. Naime, iz sadržaja žalbe zapravo proizlazi da se razlozi kojima se ukazuje na žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji će se cijeniti u okviru te žalbene osnove.

9.1. U žalbi optuženika se ističe da prvostupanjski sud isključivo i u odlučnoj mjeri pobijanu presudu temeljio na obrani optuženika BŠ, a koju obranu je optuženik dao djelatnicima policije u stanju "smanjene ubrojivosti", da bi na raspravi u potpunosti poricao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela. Naime, u žalbi se dodatno ističe i to da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje, da iskaz svjedoka HŠ nadopunjuje navode optužbe državnog odvjetnika, jer svjedok ŽŠ opisuje okolnosti otuđenja robe iz Hotela Milenij, u vlasništvu trgovačkog društva "Milenij Hoteli"d.o.o. Opatija, iz restorana Argonaut i kavane Wagner, jer svjedok ŽŠ ne prepoznaje optuženika kao počinitelja kaznenog djela.

10. Ovaj sud nije prihvatio žalbu optuženika zbog žalbenog osnova pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga prvostupanjski sud pravilnom analizom svakog dokaza pojedinačno u suglasju s drugim dokazima u potpunosti pravilno utvrdio činjenično stanje, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, žalbenim navodima optuženika daje se subjektivna ocjena dokaza kojima se nastoji eskulpirati optuženik, te osporavajući pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica treba istaknuti kako nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje osuđujuće presude pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

10.1. Prvostupanjski sud je sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio da je optuženik BŠ postupao na način opisan u izreci pobijane prvostupanjske presude. Na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja upućuje zaključak da je optuženik BŠ prilikom prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljima detaljno i okolnosno priznao počinjenje kaznenog djela, navodeći da je doista iz Hotela Milenij u Opatiji iz vitrina restorana Argonauti i kavane Wagner uzeo alkoholna pića koja je spremio u vreću i sreo recepcionera u baru te izašao iz prostora kavane.

10.2. Obrana optuženika BŠ nadopunjena je iskazima svjedoka HŠ i IŠ. Svjedok ŽŠ radio je kao djelatnik hotela u noćnoj smjeni i začuo je zvuk udaranja boca, zbog čega je krenuo u obilazak restorana Argonauti koji se nalazi do kavane Wagner i vidio je čovjeka u kapuljači kako u vreću stavlja boce iz frižidera i vitrine sa skupocjenim pićima. U tom trenutku da se obratio počinitelju koji je pobjegao. Svjedok IŠ, informatičar zaposlen u oštećenoj tvrtki Milenij Hoteli d.o.o. naglasio je kako je pregledom DVD snimke nadzorne kamere Hotela Milenij uočio da je kamera snimila djelatnika HŠ u obilasku hotela, a kamera video nadzora snimila je i drugi pokret osobe koja je otuđila skupocjena alkoholna pića. Riječ je o nadzornoj kameri Hotela Milenij koja snima pokrete te je u inkriminirano vrijeme zabilježila dva pokreta, jedan od svjedoka HŠ, a drugi od osobe koja je otuđila skupocjena alkoholna pića.

11. Stoga je neosnovana žalba optuženika kada navodi da je prvostupanjski sud presudu temeljio isključivo na obrani optuženika BŠ danoj djelatnicima policije, jer je na raspravi u cijelosti porekao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je optuženik BŠ detaljno opisao način počinjenja kaznenog djela, a što u konačnici proizlazi iz vjerodostojnih i okolnosnih iskaza svjedoka HŠ i IŠ, koji nemaju razloga teretiti optuženika kao i iz materijalnih dokaza provedenih u postupku.

12. Budući da je prvostupanjski sud na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona, odnosno utvrdio da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva obilježja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 za koje ga je i proglasio krivim, te je neosnovana žalba optuženika i glede žalbenog razloga povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

12.1. S obzirom da se prvostupanjska presuda pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a optuženik se nije žalio na odluku o kazni, sud je prema članku 478. ZKP/08 dužan preispitati i zakonitost izrečene kazne.

13. Prilikom odlučivanja u vrsti i mjere kazne prvostupanjski sud je pravilno postupio u smislu članka 47. KZ/11 te je optuženiku na odgovarajući način utvrdio i vrednovao kako olakotne tako i otegotne okolnosti. Kao olakotne okolnosti cijenio je i činjenicu da je optuženik narušenog zdravstvenog stanja, uslijed ovisnosti o opijatima, dok je kao otegotnu okolnost cijenio optuženikovu raniju višestruku osuđivanost zbog kaznenih djela imovinskih karaktera, te okolnost da do sada izrečene kazne nisu utjecale na optuženika da se suzdrži od činjenja kaznenih djela, što sve upućuje na okolnost njegove visoke kriminalne volje i upornosti u činjenju kaznenih djela. Činjenica je da je psihijatrijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. sc. VŠ optuženik osoba urednog duševnog razvitka kod koje se može dijagnosticirati poremećaj ličnosti, dissocijalnog tipa, sklon konzumiranju opojnih sredstava, ovisniku o opijatima, liječen na supstitucijskoj terapiji prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji u vrijeme počinjenja djela nije bio u apstinencijskoj krizi te je optuženikova sposobnost da shvati značenje svojih postupaka i vlada svojom voljom bila reducirana u blažem stanju što bi značilo da nije bio bitno smanjeno ubrojiv.

13.1. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen optuženik zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11 primjerena stupnju krivnje optuženika te jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optuženika i okolnostima počinjenja djela. Dakle, imajući u vidu okolnosti inkriminiranog kaznenog djela, ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te da će se na ovakav način utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela.

14. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda pobija kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

U Splitu 4. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj