Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1600/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika RADNIČKO VIJEĆE INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, zastupanog po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku iz Zagreba, radi nadomještaja suglasnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 4. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Nadomješta se suglasnost tuženika za donošenje Odluke tužitelja o poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj: 210-901235/24-H od 1. travnja 2024. godine radniku BČ zaposlenom na radnom mjestu „50763543 Viši strojar – operater 2“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici „50760264 Distribucija energenata Sisak“, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od dana 4. studenog 2024. godine.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od 4. studenoga 2025. pa do namirenja, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj, kao poslodavac, i IČ, kao radnik (u daljnjem tekstu: Radnik) sklopili 1. travnja 2024. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 210-901235/24-H, temeljem kojeg je B zaposlen na radnom mjestu „50763543 – Viši strojar – operater 2“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici „50760284 Distribucija energenata Sisak“.

2. Uslijed organizacijskih promjena opisanih u točki III. ove tužbe, tužitelj namjerava otkazati prethodno opisani ugovor poslovno uvjetovanim otkazom.

3. S obzirom na činjenicu da je B osoba starija od 60 godina, te da je branitelj Domovinskog rata, temeljem odredbe čl. 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata - radnika INA, d.d. sklopljenog 6. rujna 2016. između Zajednice veterana Domovinskog rata INA Zagreb - ZAK INA, Udruge branitelja Domovinskog rata INA - Naftaplin - KVIN, Udruge - Kluba veterana Domovinskog rata INA - Rijeka - KVDR i tužitelja (u daljnjem tekstu: Sporazum) za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu potrebna je suglasnost tuženika.

4. Dana 23. rujna 2024. tužitelj je donio Odluku o promjeni organizacije rada u organizacijskoj jedinici RiM (L3), s danom primjene 1. listopada 2024., a temeljem koje je došlo do smanjenja broja izvršitelja radnog mjesta Radnika, te je stoga prestala potreba za radom Radnika na navedenom radnom mjestu.

5. Naime, u skladu s aktualnim okolnostima poslovanja te uzimajući u obzir buduće poslovne potrebe unutar pojedinih organizacijskih jedinica u društvu INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d., neophodno je bilo prilagođavanje poslovnih procesa, optimizacija te nova organizacija rada. Iz navedenih razloga provedene su sveobuhvatne promjene organizacije rada na razini Proizvodnje RiM (L3), Lokacija Sisak (L4) te je došlo do reorganizacije poslovnih procesa i provedena je preraspodjela zaduženja po pojedinim segmentima poslovanja. Dakle, a kako se i navodi u Odluci o promjeni organizacije rada u organizacijskoj jedinici RiM (L3) od 23. rujna 2024., završetkom prve faze konzervacije rafinerijskih procesa, koja je obuhvaćala otvaranje, pražnjenje, čišćenje, parenje i inertizaciju postrojenja, značajno je smanjena potreba za parom. Osim toga tijekom 2023. došlo je i do velikog povećanja cijene pare, koja je povećana gotovo 4 puta. Budući se povećala cijena pare, pokrenute su aktivnosti kako bi se dodatno i smanjila potrošnja pare za potrebe grijanja poslovnih prostora, a što je učinjeno spajanjem na toplovod HEP Toplinarstva tamo gdje je to bilo moguće, te osiguravanjem grijanja s UNP tamo gdje toplovod nije bio dostupan. Nakon provedenih aktivnosti nestaje potreba za manipulacijom parom, te sukladno tome nema više potrebe za radom radnika u smjenama, odnosno nema potrebe za izvršiteljima koji su zaduženi za manipulaciju parom.

6. Sukladno gore navedenom, u organizacijskoj jedinici Distribucija energenata Sisak (L6) prestaje potreba za radom radnika te se smanjuje broj izvršitelja na radnom mjestu Viši strojar – operater 2, s 9 na 5 izvršitelja.

7. Valja napomenuti da je predmetnoj Odluci prethodilo savjetovanje tužitelja s tuženikom o organizacijskim promjenama, pa tako i organizacijskih promjena u organizacijskoj jedinici, pa tako i organizacijskih promjena u organizacijskoj jedinici Proizvodnja unutar koje se nalazi organizacijska jedinica u kojoj je zaposlen B. Pritom, tužitelj ističe kako je na zahtjev tuženika 11. rujna 2024. održan sastanak s tužiteljem u pogledu namjeravanih organizacijskih promjena, a na kojem je tužitelj dao odgovore na sva postavljena pitanja tuženika, dok nije bilo daljnjih pitanja od strane tuženika.

8. Kako su navedene organizacijske promjene bile svrsishodne radi unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti, unatoč provedenom savjetovanju s tuženikom, izvršene su prethodno navedene promjene u organizaciji i načinu rada, a kako je to navedeno u predmetnoj Odluci o organizacijskim promjenama, te je došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu Viši strojar – operater 2 u organizacijskoj jedinici Distribucija energenata Sisak (L6), radi čega je prestala potreba za radom radnika na navedenom radnom mjestu.

9. Budući je tužitelj na radnom mjestu radnika smanjivao broj izvršitelja s 9 na 5, proveden je postupak izbora između više izvršitelja. Tužitelj je prilikom donošenja odluke imao u vidu trajanje radnog odnosa Radnika, njegovu starost i obveze uzdržavanja koje ga terete te dodatne kriterije (radni učinak, vještine/kompetencije i disciplinske/stegovne mjere). Bodujući prethodne kriterije sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu INA-e, utvrđeno je da je B ostvario manji broj bodova u odnosu na ostale radnike na istom radnom mjestu.

10. Iako Zakon o radu više ne poznaje obvezu poslodavca prema kojoj je isti dužan prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu pokušati Radnika zaposliti na drugom radnom mjestu, tužitelj je učinio sve što je u njegovoj moći da se I pronađe drugo radno mjesto.

11. Naime, radnici čija su radna mjesta obuhvaćena procesom optimizacije i reorganizacije poslovanja, od trenutka ukidanja njihovih radnih mjesta pa do prestanka radnog odnosa u društvu INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., uključuju se u Internu burzu rada te ukoliko netko od potencijalnih kandidata ima formalne uvjete predviđene raspisanim natječajem, isti se kontaktira te uključuje u selekcijski postupak. Cijeli postupak upravljanja internom burzom reguliran je na razini grupe tužitelja dokumentom „Upravljanje internom burzom rada u društvima INA Grupe“. Važno je naglasiti da tužitelj prije objave natječaja za raspoloživo radno mjesto s administratorom Burze i zaposlenikom nadležnim za ljudske resurse provjerava postojanje odgovarajućeg kandidata na Burzi te prioritetno nastoji na tom radnom mjestu zaposliti odgovarajućeg kandidata s Burze.

12. Unatoč prethodno navedenom, kao i činjenici da je tužitelj dopisom od 24. listopada 2024. zatražio od tuženika suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu za radnika BČ, tuženik je svojim očitovanjem od 4. studenog 2023. uskratio suglasnost za donošenje planiranih odluka o otkazu u odnosu na pojedine radnike, uključujući i O, navodeći za O da ima priznat status hrvatskog branitelja te da uživa zaštitu sukladno čl. 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rada – radnika INA d.d., te da s obzirom na životnu dob nije izgledno da će B uspjeti zasnovati novi radni odnos, a s obzirom na to da je B iskazao visoku motiviranost za nastavak radnog odnosa, poslodavac bi trebao razmotriti premještaj O na drugo radno mjesto unutar INA d.d. ili INA Grupe.

13. U svezi s navedenim, tužitelj je mišljenja da je već iz samog obrazloženja tuženika pri uskrati suglasnosti razvidno da je ista uskraćena bez valjanog razloga, odnosno da je ista uskraćena isključivo kako bi se O, neovisno o svim okolnostima i organizacijskim promjenama koje su nastupile, do daljnjega zadržalo u radnome odnosu, a ne iz razloga što postoji sumnja da je namjera otkazivanja njegova ugovora o radu motivirana dobi Radnika i braniteljskim statusom. Naime, tuženik u svojem očitovanju ne navodi niti jedan od razloga koji bi predstavljao osnovani razlog za uskratu suglasnosti na donošenje namjeravane odluke o otkazu.

14. Slijedom rečenoga, tužitelj predlaže da Sud nakon provedenog postupka, a temeljem odredbe čl. 151. st. 4. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), donese presudu.

15. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da tužitelj u Ad. III. tužbe navodi kako je 23. rujna 2024. donošenjem Odluke o promjeni organizacije rada u organizacijskoj jedinici RiM (L3), s danom primjene 1. listopada 2024., došlo do smanjenja izvršitelja na radnom mjestu „50763543 – Viši strojar – operater 2“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici „50760284 Distribucija energenata Sisak, na kojem radnom mjestu je zaposlen radnik IČ (dalje: Radnik). Dalje tužitelj navodi kako su navedene organizacijske promjene bile svrsishodne radi prilagođavanja poslovnih procesa, optimizacije i nove organizacije rada, a temeljem izvršenih organizacijskih i tehnoloških promjena, te promjena u načinu i organizaciji rada. Pobliže opisano tužitelj smatra da organizacijske promjene vode ka bržem i efikasnijem izvršavanju radnih zadataka uslijed smanjene potrebe za pojedinim energentima.

16. No, tužitelj priloženim dokazima ne dokazuje niti vjerojatnost u tužbi iznesenih navoda. Naime, ako se pogleda predmetna Odluka o organizacijskim promjenama jedina realna „promjena“ je otpuštanje Radnika koji predstavlja tehnološki višak uslijed navodnih organizacijskih promjena.

17. Tuženik smatra da tužitelj realno nije implementirao nikakve promjene u tehnologiju svojih poslovnih procesa, nego se predmetna Odluka o organizaciji donosila jedino i isključivo kako bi postojao temelj za otkazivanje ugovora o radu predmetnog Radnika, i to iz diskriminatornih razloga zbog starosti Radnika, te da realnih ušteda ili promjena organizacije rada nije niti bilo.

18. Tužitelj u tužbi navodi da se radi o smanjenju broja izvršitelja na radnom mjestu, te se poziva (i dostavlja) nekakvo bodovanje radnika na predmetnom radnom mjestu. Uz najbolju volju tuženika, lista bodovanje se realno nije mogla iščitati zbog malog fonta slova, no dalo se razaznati kako mlađi radnici ostaju na radu, dok se B proglašava tehnološkim viškom, a što sve potvrđuje tuženikovu tezu kako je B diskriminiran zbog svoje životne dobi.

19. Tuženik se nije suglasio i usprotivio se kako donošenju Odluke o organizacijskim promjenama, tako i namjeravanoj odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu O iz razloga što tužitelj nije tuženiku dostavio sve potrebne informacije i isprave u pogledu utvrđivanja viška radnika i otkazivanja ugovora o radu Radniku iz poslovno uvjetovanih razloga. Prvenstveno nije odgovoreno na pitanja: na koji način su unaprijeđeni poslovni procesi i povećana efikasnost promjenama u organizaciji i tehnologiji rada? I uopće o kakvim se konkretno promjenama radi, osim o otpuštanju radnika? 20. Tužitelj dugi niz godina isključivo samo mijenja nazive radnih mjesta i otpušta „starije“ radnike, dok istovremeno svake godine zapošljava velik broj novih radnika. Tužitelj u zadnjih deset godina najmanje jednom godišnje donosi odluke o reorganizaciji i kolektivnom višku radnika, dok istovremeno svake godine raspisuje natječaje za nova radna mjesta i zapošljava nove mlađe radnike.

21. Slijedom navedenog jasno je kako tuženik nije imao opravdanih razloga dati svoju suglasnost na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, obzirom da se šikanira i otpušta starije radnike i radnike posebnih kategorija (invalidi i Hrvatski branitelji), uz istovremeno zapošljavanje mlađih kategorija radnika.

22. Kako tužitelj uopće nije dokazao da bi primijenio bilo kakve kriterije prilikom otkazivanja ugovora o radu između radnika koji su ostali na radu kod tužitelja, radnika koji su utvrđeni kao višak i konačno radnika kojim je ugovor o radu otkazan/namjerava se otkazati, tuženik smatra da tužitelj nije poštivao odredbe Zakona o radu koje su prisilne naravi, te da postupak prije otkazivanja predmetnog ugovora o radu nije proveden zakonito.

23. Tužitelj uopće nije niti pokušao pronaći mogućnost zapošljavanja O unutar svoje organizacije rada - na drugim radnim mjestima, niti ga dodatno obrazovati i osposobiti, obzirom da I nije ponudio niti jedno drugo radno mjesto, a niti mu je ponudio mogućnost dodatnog obrazovanja ili osposobljavanja. Dakle, tužitelj nije poduzeo sve što je u njegovoj moći da na radu zadrži što više radnika.

24. Tuženik smatra da za O kao radnika starijeg od šezdeset godina života primjenom obveznih socijalnih kriterija iz Zakona o radu, tužitelj ne bi imao zakonsko uporište za namjerom otkazivanja njegova ugovora o radu.

25. Sve naprijed navedeno treba tumačiti osobito uvažavajući činjenice da kod tužitelja i trgovačkih društava iz INA Grupe postoji preko 5.000 radnih mjesta, da se bave brojnim različitim djelatnostima, da se rad na području svih djelatnosti izvršava kako u tuzemstvu, tako i u inozemstvu, pa se postavlja pitanje je li tužitelj zaista poduzeo sve što je u njegovoj moći da pronađe drugo radno mjesto I, te je li zaista kod tužitelja prestala potreba za njegovim radom.

26. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Savjetovanje, suodlučivanje namjeravanih odluka o poslovno uvjetovanom otkazu (srana 6-8 spisa), Odluku o otkazu (strana 9 spisa), Odluku o promjeni organizacije rada (strana 10-11 spisa), odgovor poslodavca na očitovanje Radničkog vijeća (strana 12-13 spisa),

Potvrdu statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (strana 14 spisa), Sporazum o pravima branitelja Domovinskog rata (strana 15-23, 146-154 spisa), Očitovanje Radničkog vijeća (strana 25, 78-79 spisa), Kolektivni ugovor (strana 26-77 spisa), Ugovor o radu (strana 80 spisa), Poziv na savjetovanje (strana 81-87 spisa), Pravilnik o radu (strana 88-142 spisa), zapisnik sa sastanka (strana 143-145 spisa), upravljanje internom burzom rada (strana 155- 163 spisa), saslušan je zz tuženika OČ (strana 193 spisa), saslušani su svjedoci ĆČ i IČ (strana 194-195 spisa).

27. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

28. Među strankama je sporno uskraćivanje suglasnosti tuženika za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu radniku BČ.

29. Saslušani svjedok ĆČ iskazuje da je savjetovanje s radničkim vijećem bilo u rujnu 2024. radi organizacijskih promjena u proizvodnji Rafinerija i marketing lokacija Sisak, za otprilike misli 10-ak radnika, na radnom mjestu viši strojar operater 2 misli da je bilo 9 izvršitelja, koji broj se trebao smanjiti na 5 izvršitelja, da je selekcija provedena po bodovanju temeljem kolektivnog ugovora i zakonskih kriterija odnosno godina radnog staža, uzdržavanja i statusa, u odnosu na BČ ne zna koji je bio njegov broj bodova; Radničko vijeće je za neke radnike dalo suglasnost, a za neke nije.

30. Svjedok IČ iskazao je da kod tuženika radi od 2010. na radnom mjestu viši strojar operater 2 u kompresornici, da je uz njega još 9 radnika na istom radnom mjestu, da je višak utvrđen za 5 radnika, jedan mlađi kolega dobio otkaz, a njih 4 iskoristili su zakonsko pravo, na listi radnika svi su mlađi od njega; ne zna o obvezama uzdržavanja radnika, zna da su imali više staža.

31. U svom iskazu zz tuženika OČ izjavljuje da je poslodavca donio odluku o smanjenju radnih mjesta u Rafineriji Sisak, među radnicima je bio i BČ, za kojeg radničko vijeće nije dalo suglasnost iz razloga jer se radilo o radniku s iskustvom i kojem je falilo par godina do mirovine i imao je dosta radnog staža kod tužitelja, uz prijedlog da mu se nađe odgovarajuće radno mjesto unutar INA grupe. Osim njega na listi je bilo i drugih radnika koji su obavljali poslove viši strojar operater 2, neki su imali zaštitu od radničkog vijeća, a za ostale je bila uskraćena suglasnost, neki su dobili otkaz jer nisu imali nikakve dodatne zaštite.

32. Predmet ovog postupka jest tužiteljev zahtjev za nadomještanje suglasnosti tuženika za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj 210-901235/24-H sklopljenog 1. travnja 2024., između tužitelja kao poslodavca i BČ kao radnika koji obavlja poslove radnog mjesta viši strojar-operater 2, sistematiziran u organizacijskoj jedinici Distribucija energenata Sisak, a koja suglasnost je uskraćena tuženikovim očitovanjem od 4. studenoga 2024.

33. Sud je prihvatio iskaze svjedoka budući su iskazi u bitnim činjenicama suglasni, a potvrđeni su i dokumentacijom koja prileži spisu. Iz iskaza je utvrđeno da su kod tužitelja nastale organizacijske promjene i smanjenje broja radnika na radnom mjestu viši strojar-operater 2, sistematiziran u organizacijskoj jedinici Distribucija energenata Sisak, da je od tuženika zatražena suglasnost, da je ista uskraćena za sva četiri radnika na radnom mjestu viši strojar-operater 2, sistematiziran u organizacijskoj jedinici Distribucija energenata Sisak.

34. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 12/17 - u daljnjem tekstu ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz). Navedenom odredbom daje se poslodavcu autonomno pravo odlučivati o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje ili ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Slijedom navedenog sud ne može raspravljati o opravdanost poslodavca za donošenjem Odluka o organizacijskim promjenama i načinu provođenja istih.

35. U smislu odredbe čl. 150. ZR-a, u ovom postupku, radi nadomještanja suglasnosti sud je raspravljanje ograničio na utvrđivanje namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje propisuje ZR kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza, te je li poslodavac navodima i predloženim dokazima učinio vjerojatnim razloge za otkazivanje ugovora o radu, radnik kojem se namjerava otkazati ugovor o radu nije stranka u ovom postupku, već e to poslodavac.

36. U konkretnom slučaju tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu radniku iz organizacijskih razloga, smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu viši strojar-operater 2 u organizacijskoj jedinici Distribucija energenata Sisak, temeljem Odluke o promjeni organizacije rada u Proizvodnji RiM od 23. rujna 2024. Nadalje, tužitelj namjerava otkazati ugovor o radu radniku koji uživa zaštitu temeljem Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata - radnika INA d.d., sukladno odredbi čl. 11. tužitelj je zatražio i suglasnost Radničkog vijeća, koje je uskratilo davanje suglasnosti.

37. Prema stavu ovoga suda, namjera je poslodavca otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR određuje kao dopuštene -poslovno uvjetovani otkazi, temeljem donesene Odluke o promjeni organizacije rada u Proizvodnji RiM od 23. rujna 2024. učinio je vjerojatnim razloge otkazivanja ugovora o radu. U konkretnom slučaju radnik IČ uživa zaštitu temeljem Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata - radnika INA d.d., međutim i ostali radnici utvrđeni viškom (osim radnika LČ) uživaju istu zaštitu status hrvatskog branitelja, slijedom čega radnik nije doveden u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike koji tužitelj ima namjeru otkazati ugovor o radu. Dakle, postojanje opravdanog razloga za otkaz i sam postupak otkazivanja ocjenjuju se u postupka utvrđenja nedopuštenosti otkaza u kojem sudjeluje radnik kojem se otkazuje ugovor o radu, kako je već prethodno navedeno.

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

39. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici.

40. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne nagrade u visini od 250 bodova (sastav tužbe, ročište 11.2. i 4.6.2025., podnesak od 26.2.2025.) i za ročište 23.9.2025. po 50 bodova, ukupno 300 bodova, odnosno 600,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 150,00 eura, ukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 750,00 eura, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za podnesak od 2.1.2025. koji sud nije prihvatio temeljem odredbe čl. 299. a ZPP-a.

U Zagrebu 4. studenoga 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

Broj odluke: Pr-1600/2024-19
Sud: Općinski radni sud u Zagrebu
Datum odluke: 04.11.2025.
Pravomoćnost: Pravomoćna odluka
Datum objave: 20.11.2025.
Upisnik: Pr - Upisnik za radne sporove
Vrsta odluke: Presuda
Zakonsko kazalo:
  • Zakon o radu, NN 38/1995, 08.06.1995, čl. 115. st. 1. toč. 1.
  • Zakon o radu, NN 38/1995, 08.06.1995, čl. 151. st. 4.
Izvor: https://odluke.sudovi.hr/Document/View?id=ff0b5ff8-1506-4654-a7e3-886a7927edc7