Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-870/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović, sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, Zagreb, D.T. Gavrana 11, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Gregurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zagrebu, Nadramija i Partneri d.o.o., protiv tuženika GG OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5602/2021-23 od 7. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5602/2021-23 od 7. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I.Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba poslovni broj Ovrv 1704/2021 od 04. listopada 2021.
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: Održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Marine Babić Ovrv-1704/2021 od 4. listopada 2021. u kojem se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 105.283,37 kn / 13.973,50 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 37.700,58 kn / 5.003,73 EUR teku od 14.9.2021. do isplate, da isplati iznos od 65.082,79 kn/8.637,97 eura (sa naslova obračunatih kamata do 13.09.2021.), te da isplati tužitelju iznos od 2.500,00 kn /331,81 eura sa zateznim kamatama tekućima od 14.9.2021. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan. “
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku na ime dugovanja po tekućem [broj] kojeg je tuženik imao otvorenog kod Zagrebačke banke d.d., u ukupnom iznosu od 13.973,50 eura/105.283,37 kuna.
5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Tužitelj u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud sankcionirao tužitelja radi proteka vremena, a odgovornost za neplaćanje kroz dugi niz godina je isključivo na tuženiku.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da je tužitelj kao pravni sljednik ranijeg vjerovnika Zagrebačke banke d.d. podnio tužbu (ranije prijedlog za ovrhu) radi naplate novčane tražbine prema tuženiku;
- da je potraživanje proizašlo iz bankarskog odnosa između Zagrebačke banke d.d. i tuženika, a odnosi se na dugovanje po osnovi vođenja tekućeg [broj];
- da je tuženik tijekom 2018. i 2019. godine uplaćivao manje iznose na ime dugovanja,
- da je potraživanje preneseno na tužitelja temeljem ugovora o cesiji;
- da je u postupku na prijedlog tužitelja određeno financijsko vještačenje radi utvrđenja visine tražbine tužitelja;
- da vještak nije mogao provesti zadatak jer u spisu nije bilo dostatne dokumentacije;
- da je sud u više navrata pozvao tužitelja, kao i ranijeg vjerovnika Zagrebačku banku d.d., na dostavu dokumentacije, no ista nije dostavljena jer banka više ne raspolaže starijom dokumentacijom, zbog čega nije moglo biti provedeno financijsko vještačenje;
- da je treća osoba Zagrebačka banka d.d. obavijestila sud da po tekućem računu tuženika za period od 1. siječnja 2012. do izrade dopisa nema evidentiranog prometa, osim otpisa/prodaje potraživanja 30. svibnja2017.;
- da je tuženik novom vjerovniku mogao staviti sve one prigovore koje je mogao staviti i prvobitnom vjerovniku, pa tako i prigovor osnovanosti i visine tražbine i prigovor zastare.
8. Prvostupanjski sud na temelju navedenih utvrđenja izvodi pravilan zaključak da tužitelj nije dokazao visinu potraživanja, pa primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbija tužbeni zahtjev.
9. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je sud postojanje i visinu potraživanja mogao utvrditi iz isprava u spisu te da se sud pogrešno usredotočio na činjenicu da vještak nije mogao provesti vještačenje, a tuženik da je tek naknadno, paušalno osporio dug, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno proveo postupak i pravilno primijenio materijalno pravo.
10. U postupku je utvrđeno da tužitelj nije dostavio potpunu dokumentaciju iz koje bi se mogla utvrditi visina tražbine po vrstama (glavnica, redovne kamate, zatezne kamate, troškovi). Vještak je, nakon uvida u dostupne isprave, naveo da na temelju njih nije moguće postupiti po zadatku suda. Sud je u više navrata pokušao pribaviti dodatne podatke, no bez uspjeha, pa u takvoj situaciji nije bilo moguće provesti vještačenje, niti utvrditi visinu tražbine.
11. Suprotno navodima žalbe, sud nije bio ovlašten odlučivati okvirno ili prema vlastitoj procjeni. Kod novčanih tražbina, a osobito onih koje proizlaze iz bankarskih odnosa, iznos mora biti precizno utvrđen prema dokumentaciji i nalazu vještaka. Kako to nije bilo moguće, pravilno je zaključeno da visina potraživanja nije dokazana. U situaciji kada iz sadržaja spisa poizlazi da po tekućem računu tuženika od 1. siječnja 2012. do ustupa tražbine 2017. nije bilo prometa, a tužitelj navodi da je tuženik nakon toga djelomično zatvarao dug manjim uplatama 2018. i 2019. godine, sama činjenica da tuženik adekvatnim dokazima, npr. uplatnicama nije dokazao uplate, ne može zamijeniti obvezu tužitelja da dokaže svoje tvrdnje, odnosno da dokaže visinu duga.
12. Tužitelj pogrešno smatra da je sud „sankcionirao vjerovnika“ zbog proteka vremena. Sud je ocijenio da upravo protekom vremena i gubitkom dokumentacije tražbina nije mogla biti utvrđena s potrebnom sigurnošću. U situaciji kad visina duga nije dokazana, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, potraživanje nije nesporno, jer ga je tuženik osporio u prigovoru, a osporavao ga je i tijekom postupka, a sud iz dostupnih, a nepotpunih isprava, ne može sam izračunavati dug, jer za to nema dovoljno stručno znanje.
14. Nadalje, budući da se potraživanje tužitelja temelji na ugovoru o cesiji, valja istaknuti da tuženik ima pravo novom vjerovniku prigovarati sve ono što bi mogao prigovarati i prijašnjem, pa čak i ono što ranijem vjerovniku nije prigovarao, ako proizlazi iz samog odnosa koji je postojao prije prijenosa tražbine (čl. 82. st. 2. ZOO). Stoga se ne može smatrati da je sama činjenica što tuženik nije ranije osporavao dug dovoljan dokaz njegove osnovanosti prema novom vjerovniku.
15. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
16. Prema odredbi čl. 221.a ZPP, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
17. Kako tužitelj u ovom postupku iz svih naprijed navedenih razloga nije dokazao visinu potraživanja prema tuženiku, to je pravilno prvostupanjski sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
18. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
19. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.
U Velikoj Gorici 4. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
