Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-102/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽOŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Pero Tolić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika SAVA osiguranje d.d. Maribor- Republika Slovenija, Podružnica Hrvatska, Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-205/2022-18 od 23. listopada 2024. u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Sava osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-205/2022-18 od 23. listopada 2024. pod stavkom I., III. izreke te pod stavkom II. Izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 555,00 Eur s pripadajućim kamatama.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iz osnove neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, te povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, isplatiti tužitelju sveukupan iznos od 572,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. travnja 2022. god. pa do 31. prosinca 2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iz osnove imovinske štete u vidu tuđe njege i pomoći, isplatiti tužitelju iznos od 1.275,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. travnja 2022. god. pa do 31. prosinca 2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 652,04 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena

.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška preko određenog iznosa od 652,04 eura, a do zatraženog iznosa.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom na ime povrede prava osobnosti (točka I. izreke), da se tužitelj odbije na ime tuđe pomoći i njege za iznos od 555,00 Eur, odnosno da mu se smanji dosuđeni iznos te dosudi iznos od 720,00 Eur da se preinači odluka o troškovima postupka na način da se tužitelj obveže na podmirivanje troškova postupka tuženiku.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio 26. listopada 2011. oko 6,45 sati u Splitu, a za koji štetni događaj je odgovoran osiguranik tuženika ŽO.

5. Pobijanu presudu je moguće ispitati, u presudi su navedeni jasni razlozi te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju ukazuje žalba tuženika a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prije svega valja istaći da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je samostalno odredio visinu štete po pojedinim vidovima štete, i to iz razloga što fizičke boli, duševne boli i strah nisu po Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/1, 178/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) samostalne pravne osnove za dosudu naknade štete, kao što ih u pobijanoj presudi očito tretira prvostupanjski sud (a i u žalbi tuženik) , već su to kriteriji odnosno kvalifikatorne okolnosti, koje zajedno s ostalim okolnostima svakog konkretnog slučaja u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO, utječu na ocjenu da li je pravo osobnosti (neimovinska šteta).

7. Prema odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, smanjenju životne i radne sposobnosti te posebno cilju kojemu služi ta naknada.

8. Stoga je sud prvog stupnja, iako se u obrazloženju pobijane presude poziva na primjenu odredbe ZOO, djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo budući da nije navedene okolnosti konkretnog slučaja u navedenom smislu tretirao kao mjerila koja u svojoj sveukupnosti utječu na težinu povrede prava osobnosti (neimovinska šteta). Međutim i pravilnom primjenom navedene odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, odnosno bez obzira na ovu pogrešnu pravnu formulaciju u obrazloženju pobijane presude, valjalo je jednako odlučiti vezano uz visinu neimovinske štete te je pravilno sud prvog stupnja tužitelju dosudio iznos od 572,00 1 Eur na ime neimovinske štete a vezano uz povrede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, uzimajući u obzir da je tuženik u mirnom postupku tužitelju na ime neimovinske štete isplatio iznos od 30.000,00 kn /3.981,00 Eur.

9. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je kod tužitelja u štetnom događaju došlo do teže tjelesne ozljede, koja je ostavila umanjene životne aktivnosti u 7% koje se očituje u umanjenoj pokretljivosti prsne kralježnice u srednjem stupnju. Zbog navedenog tužitelj će imati poteškoća kod sagibanja kada je potrebno dizanje težeg tereta, zatim nošenja na leđima težeg tereta, te kod dužeg stajanja i dužeg hodanja, naročito kod trčanja. Bolove jakog intenziteta tužitelj je trpio 1 dan, zatim srednjeg intenziteta 7 dana i lakog još 4 mjeseca, tužitelj je primarni strah doživio u trajanju od dvije minute, strah jakog intenziteta je proživljavao u trajanju od šest sati, tj. dok se nije ustanovila dijagnoza i odredila terapija za nastalu ozljedu, strah srednjeg intenziteta doživljavao je tjedan dana tj. dok se nije privikao na minimalno dozvoljeno fizičko funkcioniranje uz ortopedsko pomagalo, te strah blagog intenziteta u trajanju od još dva tjedna. Tužitelj i nadalje povremeno i kratkotrajno će proživljavati određene bolne poteškoće u području leđa kod većih fizičkih napora ili promjena atmosferskih prilika, što je već uključeno u procjenu umanjenja životnih aktivnosti od 7% od strane ortopeda- traumatologa.

11. Sud je prilikom određivanja visine iznosa po osnovi povrede prava osobnosti imao u vidu činjenicu da je tužitelj u trenutku nesreće bio u mlađoj životnoj dobi (rođen **.**.1993.) da je vojnik te da će poteškoća kod sagibanja kada je potrebno dizanje težeg tereta, zatim nošenja na leđima težeg tereta, te kod dužeg stajanja i dužeg hodanja, naročito kod trčanja osjećati kod obavlja posla vojnika ali i kod slobodnih aktivnosti te da ne postoje druge okolnosti koje su mogle utjecati na nastalu ozljedu, osim predmetne prometne nesreće.

12. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti i to u mjeri koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade (čl. 1100. st. 1. ZOO) te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je suprotno žalbenim navodima tuženika, uzimajući u obzir sve okolnosti, životnu dob tužitelja (19 godina), posao koji obavlja te vrstu ozljeda, potom smanjenje opće, životne i radne sposobnosti tužitelja, jačinu i trajanje ozljedama izazvanih fizičkih bolova te jačinu i trajanje straha sve kao kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, u ovakvom slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, utvrđuje se jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete i to od 4.553,00 Eur koji iznos smatra primjerenim kao naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja na duševno i tjelesno zdravlje. S navedenim je suglasan i ovaj drugostupanjski sud a isti iznosi su odgovarajući i Okvirnim kriterijima koje je donio Vrhovni sud RH. Kako je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 3.981,00 Eur to je pravilno naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 572,00 Eur.

13. Stoga nije osnovan žalbeni navod tuženika da je dosuđeni iznos neimovinske štete previsoko odmjeren.

14.Što se tiče naknade za tuđu pomoć, radi se o drugom vidu štete - imovinskoj šteti (čl. 1046. ZOO).te da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć ukupno 180,00 sati. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno utvrdio cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 7,08 Eur, rukovodeći se tablicama Državnog zavoda za statistiku za sat vremena NKV radnika, budući da mu je pomoć pružana od strane nestručne osobe. Pri tome je uzeo u obzir da je tužitelju njega i pomoć je bila potrebna od 28. listopada 2021. do 27. prosinca 2021. u razdoblju kada je nosio imobilizaciju za kralježnicu, u trajanju od dva sata dnevno i daljnja dva mjeseca jedan sat dnevno.

15. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da smatra da bi tuđa pomoć i njega po satu trebala iznositi 4,00 Eur, valja istaći da osim navedenih paušalnih navoda tuženik niti tijekom postupka a niti u žalbi ne obrazlaže zašto smatra da je 4,00 Eur odgovarajući iznos sata tuđe pomoći i njege, niti je na tu okolnost predlagao bilo kakove dokaze.

16. Stoga nije osnovan žalbeni navod tuženika da je iznos sata tuđe pomoći i njege previsoko odmjeren.

17. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženika koji se odnosi na troškove postupka. Naime, sukladno čl.154. st. 2. ZPP omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (list 65-66 spisa) tužitelj je uspio u 100% omjeru kao u odnosu na osnovu tako i visinu. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je uspjeh tužitelja u sporu odredio sa 38%, te kada je na pravilno utvrđene troškove koji su bili potrebni tužitelju dosudio iznos troškova u navedenom postotku.

18. Međutim, kako se na odluku o troškovima žali samo tuženik, a sukladno čl. 374. ZPP odluka u žalbenom postupku ne može preinačiti prvostupanjsku presudu na štetu osobe koja se žalila ako je samo ona uložila žalbu, to je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka (III. izreke).

19. Iz navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke te pod stavkom II. Izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 555,00 Eur s pripadajućim kamatama

20. U ostalom, a nepobijenom dijelu, pod stavkom II. Izreke za iznos od 720,00 Eur te stavak IV. Izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina