Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-600/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović, sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IHP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mislav Matijević, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Grada Osijeka, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642, kojeg zastupa punomoćnik Drago Aćimović, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović iz Osijeka, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb i Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Šimundić, odvjetnik u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-119/2023-33 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tuženika Grada Osijeka i umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-119/2023-33 od 29. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod stavcima I. i III. izreke.
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tuženika Grada Osijeka za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 445,22 eura i zahtjev umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d. d. za naknadom troškova sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Gradu Osijeku, Franje Kuhača 9, Osijek, OIB: 30050049642 isplatiti tužiteljici IHP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.687,30 eur (slovima: tisućušestoosamdesetsedam euratridesetcenti) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. U preostalom dijelu zakonskih zateznih kamata tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici prouzročene parnične troškove u iznosu od
1.704,63 eur (slovima: tisućusedamstočetirieurašezdesettricenta), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude 29. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka odbija se kao neosnovan.“
2. Protiv dijela navedene presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a tužiteljici naloži plaćanje troškova postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Umješač na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. pobija presudu u dosuđujućem dijelu, pod stavcima I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Žalba tuženika i žalba umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d. nisu osnovane.
5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje umješač na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati.
6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Navodi umješača o povredi prava na raspravljanje i ravnopravnost stranaka neosnovani su jer iz spisa proizlazi da su sve stranke bile uredno pozvane na ročišta, da im je bilo omogućeno izjašnjavanje o svim dokazima, te da je postupak vođen u skladu s člancima 5., 7. i 8. ZPP. Umješaču je bilo omogućeno iznošenje činjenica, postavljanje pitanja vještaku i predlaganje dokaza, pa se ne može uspješno pozivati na povredu načela kontradiktornosti.
8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji ističu žalitelji, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku.
9. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:
- da je tuženik kao naručitelj radova sa tvrtkom Sitolor d.o.o. Slavonski Brod kao izvođačem radova zaključio ugovor o izvođenju radova rekonstrukcije betonske konstrukcije pješačkog mosta preko rijeke Drave u Osijeku, kojim je, između ostalog, ugovoreno da za eventualne štete odgovara izvođač radova,
- da su radovi izvođeni 1. lipnja 2022., a neposredni izvođač radova bila tvrtka Sikol antikorozivna zaštita d.o.o. iz Siska,
- da je tužiteljica u vrijeme izvođenja radova bila vlasnica automobila registracijske oznake [registarska oznaka], koji je bio parkiran u neposrednoj blizini mosta na parkiralištu na adresi u [adresa],
- da je prilikom bojanja mosta došlo do oštećenja automobila tužiteljice, na način da su na isti pale kapljice boje i antikorozivne zaštite u vidu točkica,
- da je vještačenjem utvrđeno da je tehnički moguće i vrlo vjerojatno da su prilikom bojanja mosta kapljice boje i antikorozivne zaštite bile nošene vjetrom te pale na vozilo tužiteljice,
- da je vještačenjem utvrđeno da su se na svim letvicama i drugim ukrasnim elementima vozila tužiteljice, nalazili tragovi boje i antikorozivne zaštite koje nije moguće ukloniti poliranjem,
- da je nanos kapljica po laku površinski te ga je moguće ukloniti poliranjem cijelog vozila,
- da je na vozilu tužiteljice nastala šteta u iznosu od 1.687,30 eura,
- da se priložena ponuda tvrtke AC Kotromanović d.o.o. od 13. listopada 2022. iz koje proizlazi da bi za poliranje i uklanjanje točkica boje s vozila registracijske oznake [registarska oznaka], bio potreban trošak u iznosu od ukupno 414,76 eura/3.125,00 kn, odnosno za rad lakirera iznos od 2.625,00 kn, a za pranje vozila iznos od 500,00 kn,
- da je 2./3. lipnja 2022. prilikom bojanja pješačkog mosta osim vozila tužiteljice došlo do oštećenja i drugih vozila, ukupno njih 11, na adresi [adresa].
10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja je zaključio da je tuženik odgovoran za nastanak štete na vozilu u vlasništvu tužiteljice je joj je dosudio naknadu u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.
11. Takva činjenična utvrđenja, zaključak i odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika i umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d., koji u suštini predstavljaju njihovu subjektivnu ocjenu provedenih dokaza.
12. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje iz odgovora na tužbu, smatrajući da nije dokazano da su oštećenja na vozilu tužiteljice nastala prilikom bojanja mosta, odnosno da nije dokazana uzročna veza između radova i štete. Međutim, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, koji je jasan, stručan i uvjerljiv, proizlazi da su oštećenja tipična za padanje kapljica boje i antikorozivne zaštite, te da njihova lokacija, raspored i oblik odgovaraju smjeru i položaju s kojeg su mogli pasti tijekom izvođenja radova. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio taj dokaz kao vjerodostojan i dao dostatne razloge zašto ga je prihvatio.
13. Također, valja istaknuti da je tužiteljica kao stranka koja traži naknadu štete, u smislu čl. 7. ZPP, iznijela sve odlučne činjenice i predložila dokaze, dok tuženik i umješač nisu dokazali svoje tvrdnje o drukčijem uzroku štete niti su predložili provođenje dokaza kojima bi utvrdili suprotno.
14. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u čl. 1045., čl. 1046. kao i odredbu čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), prema kojoj za štetu koju izvođač radova na nekretnini prouzroči trećoj osobi solidarno odgovaraju naručitelj i izvođač. Odgovornost naručitelja, u ovom slučaju Grada Osijeka, proizlazi iz njegove pozicije investitora i naručitelja radova, neovisno o tome što je ugovorom s izvođačem bilo predviđeno da za eventualne štete odgovara izvođač. Takve ugovorne odredbe ne mogu utjecati na odgovornost prema trećim osobama jer imaju učinak samo među ugovornim stranama.
15. Činjenica da je neposredni izvođač radova bila tvrtka Sikol antikorozivna zaštita d.o.o., koja je radila kao podizvođač, ne oslobađa naručitelja – tuženika odgovornosti. Investitor odgovara solidarno s izvođačem za štetu prouzročenu trećima, jer je upravo on naručio i omogućio izvođenje radova na javnoj površini bez osiguranja adekvatnih mjera zaštite, upozorenja i nadzora.
16. Žalbeni navodi kojima se tvrdi da je tužiteljica svojim ponašanjem pridonijela nastanku ili opsegu štete nisu osnovani. Tuženik u žalbi navodi da tužiteljica nije odmah reagirala niti je poduzela mjere radi sprječavanja štete, a umješač joj prigovara da nije osigurala dokaze i da je bila pasivna nakon događaja. Međutim, iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi tužiteljica imala mogućnost izbjeći štetu ili utjecati na njezin opseg. Tužiteljica nije doprinijela šteti time što ju nije odmah prijavila. Prvostupanjski sud je taj prigovor izrijekom smatrao neosnovanim uz obrazloženje da je prijava policiji uslijedila već u rujnu 2022., a tuženiku u svibnju 2023., te da vozilo nije popravljano, pa činjenica da je šteta bila i dalje vidljiva u vrijeme vještačenja pokazuje da takav vremenski razmak nije utjecao na mogućnost ocjene niti je šteta mogla biti spriječena da je ranije prijavljena.
17. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se osporava nalaz i mišljenje vještaka, odnosno visina dosuđene naknade štete. Nalaz vještaka je potpun, logičan i stručno obrazložen, te su u njemu jasno navedene sve radnje potrebne za sanaciju oštećenja. Razlika između iznosa iz ponude servisa i nalaza i mišljenja vještaka valjano je objašnjena, naime, ponuda se odnosila samo na poliranje, dok vještak obrazlaže potrebu zamjene ukrasnih dijelova i letvica koje poliranjem nije moguće obnoviti. Sud prvog stupnja pravilno je, u skladu s člankom 8. ZPP, ocijenio da se temeljem takvog nalaza visina štete pouzdano može utvrditi, te da nema potrebe za dopunskim vještačenjem.
18. Svi drugi žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika nisu od odlučnog značaja pa nisu ni posebno cijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).
19. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužiteljica u postupku nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva ( u pogledu sporednog potraživanja), zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je osnovano na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužiteljici naknadi sve troškove izazvane vođenjem parnice.
20. Zbog svega navedenog je valjalo kao neosnovane odbiti žalbu tuženika i umješača na strani tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavcima I. i III. izreke.
21. Odluka pod stavkom II. izreke ove drugostupanjska presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen, jer su njihove žalbe odbijene.
22. U nepobijanom dijelu pod stavcima II. i IV. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 4. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
