1

 

Poslovni broj: 17 Gž-3102/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 17 Gž-3102/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirele Mijoč Kramar, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat-Mataić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Č. iz D. R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku F. D., odvjetniku u R., protiv tuženice I. M. iz M. V., OIB: …, zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici u K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-62/2018-40 od 5. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-62/2018-40 od 5. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je određeno da tuženica sama snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 342,76 eura / 2.582,50 kuna[1].

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 15.774,44 kn sa zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2022. do isplate (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 16.470,21 sa zateznim kamatama tekućim od 2. studenog 2015. do isplate, kao i tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 15.774,44 kn za razdoblje od 2. studenog 2015. do 4. srpnja 2022., odbijen je kao neosnovan (točka II. izreke), dok je u odnosu na troškova postupka određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

 

2.     Protiv točke I. i III. izreke presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba nije osnovana.

 

4.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete prouzročene sječom stabala u šumi u njegovom vlasništvu.

 

5.     U prvostupanjskom postupku sud prvog stupnja je u bitnome utvrdio:

              - da je tužitelj vlasnik kčbr. 1002 upisane u zk. ul. br. 460 k.o. M. M. polje,

              - da je tuženica zajedno sa K. Z. i I. Š. suvlasnica kčbr. 1001 upisane u zk. ul. br. 269 k.o. M. M. polje koja nekretnina susjedna tužiteljevoj,

              - da je tuženica zajedno sa K. Z. i I. Š. odlučila prodati drva za sječu M. C., te da je u tu svrhu zajedno sa sestrom K. Z. dala I. Š. punomoć i ovlaštenje da ishodi potrebnu dokumentaciju za sječu,

              - da je spornu sječu izvršio M. C., koji je, između ostalog, posjekao i 22 stabla koja se nalaze na nekretnini u vlasništvu tužitelja,

              - da je sječom 22 stabla na katastarskoj čestici u vlasništvu tužitelja tužitelju prouzročena šteta u iznosu od 15.774,44 kn.

 

6.     Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 15.774,44 kn, dok je isti za iznos od 16.470,21 kn odbio.

 

7.     Tuženica osporava dosuđujući dio presude ističući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, te da dokaze nije ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP. Tuženica tako u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije u obrazloženju presude naveo temeljem kojih dokaza je utvrdio da je tuženica dala nalog M. C. da izvrši sječu u tužiteljevoj šumi. Međutim, u postupku je utvrđeno da je tuženica zajedno sa K. Z. i I. Š. sa kojima je suvlasnica kčbr. 1001 koja je susjedna tužiteljevoj prodala stabla za sječu, te da je u tu svrhu zajedno sa sestrom K. Z. dala I. Š. punomoć da ishodi potrebnu dokumentaciju za sječu. Svjedok M. C. je spornu sječu koja je, između ostalog, kako je utvrđeno izvršena i na tužiteljevoj nekretnini nije vršio samovoljno već na mjestu koje mu je pokazao I. Š. koji je pak imao i i punomoć tužiteljice, pa je u takvoj situaciji tuženica tužitelja odgovorna za štetu u smislu odredbe čl. 1107. st. 1. ZOO jer se o radi o šteti koja je prouzročena od strane više osoba (suvlasnika nekretnine) koji u tom slučaju odgovaraju solidarno. Stoga žalbeni navodi kojima tuženica osporava svoju pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu nisu osnovani.

 

8.     Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženice kojima osporava dosuđeni iznos naknade štete. Naime, visinu štete sud prvog stupnja je pravilno utvrdio na temelju provedenog uviđaja i vještačenja koje je provedeno po vještaku geodetske i šumarske struke. Na temelju tih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da su na nekretnini u vlasništvu tužitelja posječena 22 stabla čija vrijednost iznosi 15.774,44 kn. Tuženica u žalbi ističe da se broj stabala koja su posječena na tužiteljevoj i tuženičinoj nekretnini brojčano ne slažu. Međutim, ono što je pravno relevantno je broj stabala koja su posječena na tužiteljevoj čestici, a ne ukupno posječeni broj stabala. Broj posječenih stabala na tužiteljevoj čestici sud prvog stupnja je pravilno utvrdio na temelju provedenog uviđaja i geodetskim i šumarskim vještačenjem tako da nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženice kojima osporava dosuđeni iznos naknade štete.

 

9.     Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno ocijenio dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP koji sadržajno ističe tuženica, a niti je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 221a. ZPP koju također tuženica ističe u podnijetoj žalbi. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1045. st. 1 ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično prihvatio tako da nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

 

10. Tuženica u žalbi ukazuje i da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su proturječni dokazima izvedenim tijekom postupka. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, ista nije proturječna sa dokazima koji su izvedeni u prvostupanjskom postupka tako da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji sadržajno u žalbi ističe tuženica. Pritom je ovaj sud utvrdio da sud prvog stupnja nije niti počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženice da je pobijana presuda arbitrarna, te da je istom povrijeđeno tuženičino pravo na pravično suđenje propisano odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 – dalje: Ustav). Naime, u presudi su navedeni jasni i dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje iste ima sadržaj propisan odredbom čl. 338. st. 4. ZPP.  Stoga ista nije arbitrarna, a niti je istom povrijeđeno tuženičino pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava.

 

12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

 

13. Tuženici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 3. listopada 2023.

 

 

              Predsjednica vijeća:

              Mirela Mijoč Kramar, v.r.