Pr-924/2016-99

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mariju Graniću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Autoprijevoz-Sinj d.o.o., OIB: 79427305365, Ulica Miljenka Buljana 2, Sinj, zastupan po punomoćnicima Petru Barbiru i Mateu Barbiru, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Petar Barbir & Mateo Barbir, Vrgorac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika i zamjenika punomoćnika tuženika AR, odvjetničkog vježbenika, objavljene dana 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku AUTOPRIJEVOZ-SINJ d.o.o., OIB: 79427305365, Ulica Miljenka Buljana 2, Sinj, da isplati tužitelju SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnova razlike plaće između one koja je trebala biti isplaćena i stvarno isplaćene plaće temeljem Pravilnika o radu koji je bio na snazi kod tuženika, ukupan iznos od 13.036,16 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine novčane iznose teku od;

- Na iznos od 402,24 eura od dana 15. veljače 2008.g. pa do isplate,

- Na iznos od 245,14 eura od dana 15. ožujka 2008.g. pa do isplate,

- Na iznos od 262,25 eura od dana 15. travnja 2008.g. pa do isplate,

- Na iznos od 178,95 eura od dana 15. svibanj 2008.g. pa do isplate,

- Na iznos od 209,30 eura od dana 15. lipanj 2008.g. pa do isplate,

- Na iznos od 168,43 eura od dana 15. srpnja 2008.g. pa do isplate,,

- Na iznos od 220,72 eura od dana 15. kolovoza 2008.g. pa do isplate,

- Na iznos od 514,08 eura od dana 15. rujna 2008.g. pa do isplate,

- Na iznos od 262,82 eura od dana 15. listopada 2008.g. pa do isplate,

- Na iznos od 255,86 eura od dana 15. studenog 2008.g. pa do isplate,

- Na iznos od 250,21 eura od dana 15. prosinca 2008.g. pa do isplate,

- Na iznos od 216,21 eura od dana 15. siječnja 2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 315,26 eura od dana 15. veljače 2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 229,95 eura od dana 15. ožujka 2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 371,57 eura od dana 15. travnja 2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 378,51 eura od dana 15. svibnja 2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 272,50 eura od dana 15. lipnja 2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 122,88 eura od dana 15. srpnja 2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 370,02 eura od dana 15. kolovoza 2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 1.022,24 eura od dana 15. rujna 2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 257,17 eura od dana 15. listopada 2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 318,44 eura od dana 15. studenog 2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 363,51 eura od dana 15. prosinca 2009.g. pa do isplate,

- Na iznos od 242,86 eura od dana 15. siječnja 2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 78,72 eura od dana 15. veljače 2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 211,53 eura od dana 15. ožujka 2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 245,24 eura od dana 15. travnja 2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 184,03 eura od dana 15. svibnja 2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 830,07 eura od dana 15. lipnja 2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 620,11 eura od dana 15. srpnja 2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 251,55 eura od dana 15. kolovoza 2010.g. pa do isplate

- Na iznos od 1.753,95 eura od dana 15. rujna 2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 186,89 eura od dana 15. listopada 2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 197,00 eura od dana 15. studenog 2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 370,40 eura od dana 15. prosinca 2010.g. pa do isplate,

- Na iznos od 233,71 eura od dana 15. siječnja 2011.g. pa do isplate,

- Na iznos od 273,40 eura od dana 15. veljače 2011,.g. pa do isplate,

- Na iznos od 148,44 eura od dana 15. ožujka 2011.g. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015.g. obračunavala uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. obračunava se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržan u prethodno navedenim brutto iznosima, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku AUTOPRIJEVOZ-SINJ d.o.o., OIB: 79427305365, Ulica Miljenka Buljana 2, Sinj, da isplati tužitelju SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], bruto iznos od 2.055,61 euro s osnova razlike između iznosa isplaćenih troškova prijevoza i iznosa koji je trebao biti isplaćen prema važećem Pravilniku o radu uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata koje na navedeni iznos teku od dana 16. veljače 2011.g. po stopi koja se do 31. srpnja 2015.g. obračunavala uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. obračunava se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku AUTOPRIJEVOZ-SINJ d.o.o., OIB: 79427305365, Ulica Miljenka Buljana 2, Sinj, da naknadi tužitelju SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 10.791,81 euro u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva s ukupnog iznosa od 13.008,13 eura, na ukupan iznos od 15.091,77 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 16.2.2011. podnio tužbu u kojoj navodi da mu tuženik nije obračunao i isplatio pripadajuću plaću za sve sate rada prema evidenciji o radu koju tuženik vodi prema rasporedu vožnji koje tužitelj odvozi tijekom radnog vremena na radnom mjestu vozač autobusa, a koja plaća da je trebala biti obračunata u skladu s odredbama Ugovora o radu i Pravilnikom koji je bio na snazi. S tim u svezi da je dana 15. svibnja 2008. tuženiku uputio zahtjev za isplatom neisplaćenog dijela plaće, a na koji tuženik nije odgovorio nego da mu je i u narednom razdoblju isplaćivao plaću na isti način. Stoga je tužitelj SR tužbom zatražio da se donese presuda kojom bi se naložilo tuženiku da isplatiti tužitelju pripadajući iznos s osnove razlike manje isplaćenih plaća obračunatih prema Pravilniku tuženika iz 2006. za razdoblje od 15.1.2008. pa do podnošenja tužbe, sve sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom 21.3.2011. tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući da je plaća isplaćena sukladno ugovoru o radu i Pravilniku o radu. Na ročištu od 21.10.2011. tuženik je istaknuo prigovor litispendencije, jer da je dvadesetak radnika, misleći pod tim valjda i na tužitelja, pokrenulo parnicu br. P- 210/07 radi poništenja novih ugovora o radu i isplatu plaće prema ranijem ugovoru.

3. Nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem tužitelj je podneskom od 14.5.2013. određeno postavio tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od 15.1.2008. do 16.2.2011. zatražio isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnova prekovremenog rada u ukupnom iznosu od 82.254,76 kn bruto (10.917,08 eur), isplatu razlike manje isplaćenih troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 15.480.00 kn (2.054,55 eur) i isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnova rada blagdanom u iznosu od 275,00 kn bruto (36,50 eur), ukupno 13.008,13 eur, sve sa zateznom kamatom.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem Pravilnika o radu, Ugovora o radu, evidencije radnog vremena, visina bruto plaća i iznosa dnevnica po linijama za vozače, tzv. šifrarnik, zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenog dijela plaće i dodatak na plaću, obračunske listove plaća, obračun plaće i naknada plaće, pregledan je spis VP 210/07, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka DR, ZR, BR, zakonskog zastupnika tuženika PR, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja te je izveden dokaz vještačenjem po vještaku knjigovodstveno financijske struke Matiji Trogrlić.

5. Temeljem navedenih dokaza, Općinski sud u Splitu Stalna služba u Sinju odlukom br. Pr-389/15 od 14. siječnja 2016. usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je otklonjen prigovor litispendencije. Međutim odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Osijeku je odukom br. Gž R-127/2016-2 od 7. studenog 2016. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

6. U nastavljenom dijelu postupka, tužitelj je ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu, iz razloga navedenih u prvoj fazi postupka, ističući da je tužitelj u spornom razdoblju kod tuženika radio kao vozač, te da tuženik primjenjujući šifrarnik vozačima nije isplaćivao naknadu za prekovremeni rad, iako je tužitelj u utuženom razdoblju pojedinih mjeseci radio prekovremeno.

6.1. Na ročištu od 6.10.2022. tužitelj je konačno označio točan naziv tuženika, kako je pobliže navedeno u uvodu presude.

6.2. Podneskom od 4. rujna 2024. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev i predložio sudu da tuženika obveže na isplatu za razdoblje od 15.1.2008. do 16.2.2011. ukupnog iznosa od 15.091,77 eura i to, iznosa od 13.036,16 eura / 98.220,70 kuna, s osnova razlike plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena uzimajući u obzir sate prekovremenog rada, te dodatke za rad nedjeljom i državnim praznikom i blagdanom, i iznosa od 2.055,61 euro s osnova razlike između iznosa ispaćenih troškova prijevoza i troškova prijevoza koji su mu trebali biti isplaćeni u utuženom razdoblju, sve s pripadajućim kamatama.

7. Tuženik u podnesku od 9.9.2024. navodi kako se protivi preinaci tužbe budući da tužitelj sada traži razliku plaće prema Pravilniku o radu, a što da je u kontradikciji s ranije traženom isplatom prekovremenih sati. Nadalje, tuženik je istaknuo da je tužitelj bio tzv. mobilni radnik i da mu je tuženik u promatranom razdoblju isplaćivao plaću sukladno normativnim aktima društva, a da je tomu tako, govore u prilog dokazi izloženi u spisu ovog suda br. Pr 1232/22. Naime, u toj parnici da je odlukom ŽS u Zagrebu u predmetu br. Gž 43/23 utvrđeno da je plaća tužitelja kod prije tuženika Autoprijevoz Sinj, a kasnije i tvrtke Promet Sinj d.o.o. oduvijek ista, da se nije mijenjala, da je tužitelj mobilni radnik kojem se isplaćivala plaća za isti rad, te da slijedom toga nije zakinut u plaćama. Tuženik je u dokazne svrhe predložio pregled spisa ovog suda br. Pr 1232/22 jer da se radi o novim činjenicama i dokazima za koje ovaj tuženik nije znao, a sve u kontekstu Presude Gž 43/23 koja se prilaže.

7.1. Sud je na ročištu od 24.9.2025. na kojem je zaključio glavnu raspravu odbio daljnje dokazne prijedloge kao suvišne pa tako i dokazni prijedlog tuženika iz prethodne točke, s obzirom iz navedene drugostupanjske presude proizlazi da se radi o drugom utuženom razdoblju i o postupku u kojem je tužitelj podnio tužbu protiv Promet Sinj d.o.o., dok je u ovom postupku tužitelj podnio tužbu protiv tuženika Autoprijevoz Sinj, dakle, radi se o različitoj pravnoj stvari. Nadalje, tužitelj podneskom od 4.9.2024. nije preinačio tužbu, kako tuženik navodi, zato što je razlika plaće sada obračunata prema Pravilniku o radu. Naime, tužitelj već u tužbi predlaže da se razlika manje isplaćene plaće obračuna u skladu s Ugovorom o radu i važećim Pravilnicima tuženika. Međutim, tužitelj je podneskom od 4.9.2024. povećao tužbeni zahtjev sa ukupnog iznosa od 13.008,13 eur na ukupan iznos od 15.091,77 eura, čime je tužba preinačena (čl. 191. st. 1. ZPP), a koju preinaku je sud dopustio jer je tužba preinačena bez krivnje tužitelja, s obzirom je tužbeni zahtjev postavljen u skladu s nalazom i mišljenja vještakinje Cecić od 16.4.2024. i njenim dopunom od 7.6.2024. (čl. 190. st.2.). Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci rješenja.

8. U ovoj fazi postupka, sud je uz već izvedene dokaze izveo i dokaze saslušanjem svjedoka BR, ZR, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije Nevenu Kralju, izveden je dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije Darki Cecić, pročitan je dopis Uprave cestovnog i željezničkog prometa i infrastrukture Sindikatu hrvatskog vozača od 18.5.2017. te spisu druga priložena dokumentacije, suglasnošću stranaka pročitan je iskaz svjedoka DR dan na zapisnik sastavljen pred ovim sudom u predmetu br Pr- 848/2018 od 27.10.2021.(list 703-705 spisa).

8.1. Sud je na ročištu od 7.7.2025. prihvatio prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka FR, iako je taj dokazni prijedlog istaknut tek na tom ročištu za glavnu raspravu. Naveden stoga, što je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga dopunskim saslušanjem DR za kojeg je naveo da pati od neizlječive onkološke bolesti, a što se pokazalo točnim jer je sud naknadnim uvidom u JRO MUP RH utvrdio da je DR umro **.**.2025. pa kako je tužitelj predložio da se svjedok CR sasluša na iste okolnosti kao pok. DR, radi se o dokaznom prijedlogu koji tužitelj bez svoje krivnje nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP-a). Slijedom navedenog, sud je na ročištu od 24.9. 2025. saslušao svjedoka CR, a nakon čega je zamjenik punomoćnika tuženika zatražio da mu se udjeli rok za očitovanje na iskaz svjedoka jer da kao zamjenik punomoćnika tuženika nema dovoljno saznanja o predmetu spora. Navedeno je sud odbio jer se radi o istom zamjeniku punomoćnika tuženika koji je bio na ročištu od 7.7.2025. kada je sud donio odluku o izvođenju tog dokaza te je redovito obavljao zamjene za punomoćnika tuženika pa proizlazi da ima dovoljno saznanja o predmetu spora. Nadalje, sud ni po kojoj zakonskoj odredbi nije dužan dati tuženiku rok za očitovanje na izvedeni dokaz saslušanjem svjedoka pa kako je navedeni dokaz samo jedan od mnogih drugih dokaza izvedenih u postupku i kako se radi o predmetu u kojem je tužba podnesena 16.2.2011., dakle, radilo se o predmetu starom 14 i pol godina, a sud, stranke i sudionici postupka prema odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, sud je prijedlog zamjenika punomoćnika tuženika s ročišta od 24.9.2025. da mu se udjeli rok za očitovanje na iskaz svjedoka, odbio i zaključio glavnu raspravu.

8.2. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 1. i 2. ZPP).

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće i razlike manje isplaćenih troškova prijevoza u razdoblju od 15.1.2008. do 16.2.2011.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj radio kod tuženika temeljem Ugovora o radu na radnom mjestu vozača i da je Ugovorom o radu utvrđeno da će u slučaju potrebe za prekovremenim radnom raditi duže od punog radnog vremena, tj. 40 sati tjedno (čl. 3.). Iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz iskaza tužitelja, iskaza svjedoka DR s ročišta od 7.3.2012. i svjedoka CR s ročišta od 24.9.2025., proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju vozio na prigradskim linijama, tj. linijama do 50 km.

12. Kao sporno, u ovoj fazi postupka, trebalo je utvrditi primjenjuje li se na tužitelja kao vozača, Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu te koliko je tužitelj efektivno radio. Nadalje, sporno je kako je tuženik izračunavao plaću tužitelju tj. na koji način su vrednovani i isplaćeni "sati zauzetosti" kada tužitelj nije vozio, ali je bio angažiran na drugim poslovima čekajući slijedeću vožnju.

13. Odredbom čl. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 137/04, dalje ZR/04), propisano je da je poslodavac obvezan radniku dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, obavljati preuzeti posao.

14. Odredbom čl. 60. ZR/04, propisano je da puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati tjedno. Stavkom 3. istog članka, propisano je ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme 40 sati tjedno.

15. Odredbom čl. 92. ZR/04, propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada.

16. Članom 10. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2006., propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i sličnih slučajeva prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca je obvezan raditi duže od punog radnog vremena, najviše 10 sati tjedno, te u slučaju potrebe za prekovremenim radom, prvi nadređeni rukovoditelj radnika sastavlja i potpisuje evidenciju rada iznad punog radnog vremena, i takvu evidenciju podnosi predsjedniku uprave društva na ovjeru, prije obračuna i isplate plaće.

17. Člankom 18. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2006., propisan je način na koji se utvrđivala osnovana plaća radnika, te je predviđeno da osnovna plaća radnika predstavlja novčani iznos kojeg poslodavac mjesečno obračunava i isplaćuje radniku za rad u punom radnom vremenu i prosječno ostvareni radni učinak u odnosu na plan ili normu. Plaća radnika da predstavlja umnožak osnovice plaće i utvrđenog koeficijenta za radno mjesto na kojem radnik obavlja posao, te da osnovicu za obračun osnovne plaće utvrđuje poslodavac, a ona za radno mjesto sa najnižim koeficijentom ne može biti manja od iznosa zakonom propisane najniže osnovice za obračun i plaćanje doprinosa za imovinska osiguranja, također je određeno da izuzetno osnovna plaća vozača izravno ovisi o vrsti i broju linija koje vozač tijekom mjeseca vozi.

18. Člankom 19. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2006. propisan je način na koji se osnovna plaća povećava, odnosno umanjuje, pa je tako određeno da se osnovna plaća radnika može povećati za iznos prekovremenih sati rada, pod uvjetom da je radnik u punom radnom vremenu dao prosječni ili uobičajeni radni učinak (planirani ili normirani), te prekovremene sate rada da evidentira neposredni rukovoditelj u propisanim listama za evidenciju.

19. Pregledom Ugovora o radu br. 14-RG/III sklopljenog između tužitelja i tuženika 20.2.2007. kojeg je od tuženika pribavila sudska vještakinja Matija Trogrlić u svrhu izrade vještva podnesenog u spis 19.2.2013., u članku 2. je utvrđeno koje će poslove tužitelj obavljati, raspoređen na radnom mjestu vozača. Čl. 3. utvrđeno je da je puno radno vrijeme 40 sati tjedno, te da su stranke suglasno ugovorile da će u slučaju potrebe za prekovremenim radnom tužitelj raditi prekovremeno.

20. Člankom 21. Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2006., propisano je da radnik ima pravo naknade stvarno nastalih troškova, odnosno pravo na naknadu najviše do visine porezno dopustivih rashoda za troškove prijevoza na posao u visini troškova prijevoza najpogodnijim sredstvom javnog prijevoza.

21. Tadašnji zakonski zastupnik tuženika PR iskazao je na ročištu od 18.4.2012. da se iz evidencije o radnom vremenu i šifrarnika linija vidi koliko je svaki vozač svaki dan radio. Naime, da je svaka linija vožnje šifrirana i da se vidi koliko je tužitelj vozio i koliko je kilometara napravio,

22. Svjedok DR, među ostalim je iskazao, da je bio zaposlenik tuženika u razdoblju od 1979. godine do 2011. godine i da je do 2006. godine vršio raspored vozača. Tijekom 2008. godine nije vršio raspored vozača ali je pomagao onima koji su to radili, time da je nakon 2005. godine došlo je do promjene u načinu obračuna plaće koja se ranije obračunavala na način da bi se svaki polazak – vožnja evidentirao i bodovao ovisno o dužini relacije i sve to bilo navedeno u obračunu plaća kao posebni dodaci na plaću, da bi nakon 2005. godine tuženik davao zbirni obračun plaća u kojem je bilo samo naznačeno radno vrijeme. Svjedok dodaje da je on određivao koji će vozač voziti koju liniju i evidenciju o radu pojedinog vozača dostavljao u računovodstvo tuženika koje je imalo evidenciju o vrijednosti pojedine linije i na taj način vršilo obračun plaće.

22.1. Svjedokinja ZR iskazala je da je zaposlena kod tuženika kao šef računovodstva i da ne vrši obračun plaća. Svjedokinja BR je navela da od šefa vozača dobije izvještaj o njihovim odrađenim linijama vožnje, odnosno dobije tabelu na kojoj su šifrirane linije vožnje koje su odradili tijekom mjeseca i njihov mjesečni fond sati ne utječe na plaću, već se plaća po određenim linijama. Vozači da ne dobivaju naknadu za prekovremene sate, niti se vodi evidencija prekovremenih sati, već se vrednuje samo odrađena linija vožnje, odnosno šifrarnik. Tužitelj je na ročištu od 22.12.2014. iskazao da je u utuženom razdoblju radio prekovremeno, ali da za taj rad nije isplaćen.

23. Pregledom Zaključka Ministarstva financija-Porezna uprava, Područni ured Split, Odjel za otkrivanje porezno kaznenih djela, Klasa: UP/I-215-4/009-01/15 Ur.br.: 513- 07-17-09-1 od 28. srpnja 2009. proizlazi da je nadležno tijelo provelo inspekcijski nadzor kod tuženika, tuženiku je naloženo da u roku od 30 dana od primitka predmetnog zaključka, obračuna naknade plaća vozačima autobusa za prekovremeni rad, rad nedjeljom i rad državnim praznikom u razdoblju od 01. siječnja 2007. do 31. svibnja 2009.

24. Iz dopisa Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave cestovnog i željezničkog prometa i infrastrukture, Klasa: 011-02/17-04/18 Ur.br.:530-05 od 18. svibnja 2017., Predmet: Zakon o radnom vremenu, obvezanim odmorima mobilnih radnika i uređajima zabilježenim u cestovnom prijevozu, proizlazi da se čl. 3. Uredbe 561/06 izuzimaju vozila koja se koriste za prijevoz putnika na linijskim vožnjama do 50 km u pogledu dozvoljenih vremena vožnje, obveznih razdoblja prekida vožnje i odmora vozača.

25. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju na vozače koji obavljaju prijevoz putnika na linijskim vožnjama do 50 km, u pogledu utvrđenja radnog vremena, razdoblja odmora i stanki, primjenjuju se odredbe KU, Sporazuma između socijalnih partnera, te odrede zakona kojima se određuju radni odnosi. Dakle, na tužitelja se ne primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu. Na tužitelja se imaju primijeniti odredbe Zakona o radu i to čl. 60., kao i odredbe čl.10 Pravilnika tuženika iz 2006. Nadalje, iz Zaključka Ministarstva financija od 28. srpnja 2009. utvrđeno je da se sati rada koje je vozač ostvario tijekom mjeseca, utvrđuju temeljem mjesečnog izvješća o broju ostvarenih vožnji na pojedinim linijama, množeći broj određenih vožnji pojedinih linija sa satima zauzeća na istima. Ukupni sati zauzeća pojedinog vozača u mjesecu, su identični ostvarenim satima rada, utvrdio ih je tuženik kao porezni obveznik u Pregledu tzv. "visina bruto-plaća i iznosi dnevnica po linijama za vozača". Nadležno tijelo je utvrdilo da su vozači autobusa kod tuženika, dakle i tužitelj u utuženom razdoblju radili prekovremeno, utvrđen je i način obračuna plaće vozačima, kao i način obračuna radnih sati. Uzgred se napominje da je upravo Sindikat vozača i prometnih radnika podnio prijavu protiv tuženika, Državnom inspektoratu između ostalog i zbog netočnog izračunom plaće.

25.1. Kako je tužitelj kao vozač u utuženom razdoblju radio više od 40 sati tjedno, ali tuženik tužitelju kao ni drugim radnicima nije isplaćivao naknadu za prekovremeni rad, rad nedjeljom i državnim praznicima. Evidentirano vrijeme od početka do kraja radnog dana tužitelja, bilo je duže od redovnog radnog vremena. Sukladno pravilniku i odredbama ugovora o radu, tužitelju pripada pravo i na isplatu s osnova prekovremenog rada i rada vikendom i nedjeljama. Svjedok CR jasno je iskazao da je tužitelj osim poslova vožnje obavljao i druge poslove kao što su: čišćenje autobusa, bacanje krupnog smeća iz autobusa, izdavanje karata, primanje prtljage, obračunavanje putnih karata i dr.

26. Po mišljenju ovog suda, tužitelj ne smije biti uskraćen za isplatu s osnova izvršenog rada, koji je nesporno izvršio, iz razloga jer tuženik kao poslodavac nije na adekvatan način vršio evidenciju radnog vremena, u smislu tada važećeg Zakona o radu. Nadalje, tužitelj ne smije biti uskraćen niti iz razloga što tuženik nije regulirao prekovremeni rad. Tuženik uvođenjem šifrarnika više nije plaćao prekovremeni rad vozačima, iako nije bilo sporno da je tužitelj kao i drugi vozači pojedinih mjeseca u utuženom razdoblju odradio više od redovnog radnog vremena, što su u vještvima suglasno zaključile vještakinje za knjigovodstvo i financije dipl. oec. Trogrlić i dipl. oec. Cecić. Prema Pravilniku tuženika čl. 10. i važećim odredbi Zakona o radu čl. 60., tjedno radno vrijeme je 40 sati. Tuženik je šifrarnikom uveo plaćanje sukladno vrijednosti svake pojedine linije, a ne kao do tada, kao u vrijeme provedeno na radu kod tuženika. Naime, ovaj sud smatra uvjerljivim i logični da su vozači u pauzama između vožnji ili prije vožnji obavljali i druge poslove, sve za potrebe procesa rada. Nadalje, tuženik termin zauzetosti nije uveo u Pravilnik tuženika, niti ga je uveo ili korigirao u odredbama ugovora o radu svakog pojedinog vozača, koji se odnose na sate provedene na radu. Tuženik nije dokazao da bi tužitelju isplatio za sve ste provedene na radu.

27. Ovaj sud smatra da je tuženik za trajanja postupka bio dužan dostaviti tahografske listove, a činjenica da to nije učinio za cijelo utuženo razdoblje već samo za razdoblje od siječnja 2010 do listopada 2010, ne smije ići na štetu tužitelju, što sudu ukazuje na zloupotrebu procesnih ovlaštenja od strane tuženika.

28. Za istaći je da sud nije prihvatio zaključke iz pisanog vještva od 20.1.2021. vještva dipl. ing. Nevena Kralja da bi tužitelj obavljajući poslove prigradske vožnje na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], sa povremenim vožnjama na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa], aktivno vozio najduže 4 sata i 10 minuta i da bi mu najduže vrijeme odmora unutar jednog radnog dana iznosilo 4 sata i 50 minuta i da ukoliko bi navedene relacije u jednom danu bile u popodnevnim i večernjim satima, da bi tada tužitelj imao odmor između relacija popodnevne i večernje vožnje oko 2 sata i 30 minuta. Naime, i sam vještak Kralj navodi kako za 2008 godinu nisu priloženi tahografski listići pa da nije moguće egzaktno analizirati pregledom listića vrijeme aktivne vožnje i vrijeme odmora.

29. Ovaj sud je vještvo dipl. oec. Darke Cecić u cijelosti prihvatio kao stručno i argumentirano, te temeljeno na dokumentaciji koja prileži spisu, koju je vještakinja pobrojala u uvodnom dijelu vještva od 16.4.2024. (str. 755 spisa). Vještvo je temeljila na podacima evidencije o radu, osobnom kartonu tužitelja, obračunskim listama, rasporedu reda linija vožnje, visini bruto plaća i iznosima dnevnica po linijama, na važećem Pravilniku o radu tuženika iz 2006., kao i na zaključak Ministarstva financija-Porezne uprave, Područnog ureda Split od 28. srpnja 2009. Analizom odvezenih linija povezujući ih sa šifrarnikom, utvrdila je sate koje je svaki radni dan tužitelj provodio na radu, kao ukupne sate zauzetosti, isto kao i dane kada je tužitelj radio nedjeljom i državnim praznikom. Vještakinja je vještvom i tabelarnim prikazom koje prileži vještvu (str. 758-763, str. 792-793. Dopune vještva od 7.6.2024.) izračunala razliku između plaće koja je tužitelju isplaćena i plaće koju bi tužitelj primio u razdoblju od 15.1.2008. do 16.2.2011. u slučaju da je tuženik izračun izvršio prema Pravilniku iz 2006., uvažavajući zaključak Ministarstva financija. Dakle, vještakinja je zaključila da je tužitelju trebalo biti isplaćeno ukupno 13.036,16 eura bruto, s osnova razlike plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena uzimajući u obzir sate prekovremenog rada, te dodatke za rad nedjeljom i državnim praznikom i blagdanom.

29.1. Nadalje, sud je prihvatio i vještvo sudske vještakinje Matije Trogrlić od 19.2.2013. u dijelu kojim je utvrdila da tuženik duguje tužitelju iznos od 2.055,61 euro s osnova razlike između iznosa ispaćenih troškova prijevoza i troškova prijevoza koji su mu trebali biti isplaćeni u utuženom razdoblju. Naime, čl. 21. st. 4. Pravilnika određuje da je pravo radnika na naknadu troškova prijevoza na posao u visini troškova prijevoza najpogodnijim sredstvom javnog prijevoza. Sudska vještakinja navodi kako ju je tuženik izvijestio da u cijelom utuženom razdoblju tuženik nije isplaćivao zaposlenicima naknadu troškova prijevoza na rad pa tako ni tužitelju. Podatak o cijeni mjesečne karte gradskog prijevoza za razdoblje od 2008. do 2011. godine, sudska vještakinja je pribavila od tuženika pa tako, kako je tužitelj stanovao u [adresa], što predstavlja prvu zonu, cijena vozne karte gradskog prijevoza za jedan smjer za prvu zonu da je u cijelom promatranom razdoblju iznosila 9 kuna. Sudska vještakinja Matija Trogrlić dala je izračun u obliku tablice o visini troškova prijevoza na rad za prvu zonu za utuženo razdoblje, obračunato za svaki radni dan u visini od 18 kuna dnevno, s tim da sudska vještakinja za one dane kada tužitelj nije radio, nije izvršila obračun naknade troškova prijevoza na rad.

30. Kako je tužitelj tužbeni zahtjev konačno postavio podneskom od 31. siječnja 2023., prema izračunima sudskih vještaka, to je sud tuženika obvezao na isplatu ukupnog iznosa od 15.091,77 eura i to, iznosa od 13.036,16 eura / 98.220,70 kuna, s osnova razlike plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena uzimajući u obzir sate prekovremenog rada te dodatke za rad nedjeljom i državnim praznikom i blagdanom, i iznosa od 2.055,61 euro s osnova razlike između iznosa ispaćenih troškova prijevoza i troškova prijevoza koji su mu trebali biti isplaćeni u utuženom razdoblju.

31. Na dosuđeni iznos tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022. (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14), a od 01. siječnja 2023. sukladno Zakonu o izmjenama zakona o obveznim odnosima (NN br. 114/22) čl. 22. st. 2. i u svezi s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP) pa je tužitelju, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife). Međutim, samo za parnične radnje koje je poduzeo odvjetnik Marijo Granić od 30.4.2019., a kada je u spis podno punomoć za zastupanje tužitelja i obavijestio sud da sada on zastupa tužitelja (list 215 spisa), dok je do tada tužitelja zastupala dipl. iur. ĐR iz Hrvatske udruge sindikata, kojoj parnični trošak ne pripada.

32.1. Tužitelju je određen trošak kako slijedi: za sastav podneska od 22.5.2021., 4.11.2021., 22.12.2021., 23.8.2024. – za svaki 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 12.2.2020., 30.3.2021., 6.10.2022., 21.2.2023., 15.11.2023., 21.5.2024., 11.7.2024., 14.10.2024., 7.7.2025., 24.9.2025. - za svako 250 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 22.11.2021. – 62,5 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za zastupanje na ročištima od 15.9.2021., 23.11.2021., 20.11.2024., 23.1.2025., 22.5.2025, – za svako 62,5 bodova (Tbt. 9. t. 5. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – 125 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što zbrojeno daje 4000 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 10.000,00 eura, na što je trebalo zbrojiti iznose od 331,81 eur (2.500,00 kn) i 460,00 eura na ime troška vještačenja pa se dobije ukupan iznos od 10.791,81 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

32.2. Tužitelju nije određen trošak sastava podneska od 9.6.2021. jer podnesak tog datuma nije podnesen u spis te mu nije određen trošak zastupanja na ročištu od 27.10.2021. jer ročište na navedeni datum nije zakazano ili održano,

32.3. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom III.

Split, 4. studenog 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis