1

 

Poslovni broj: 17 Gž-3246/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-3246/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. G. iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku mr. sc. J. D., odvjetniku u P., protiv I. tuženice M. F. iz B., OIB: … i II. tuženika D. F. iz B., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici S. W., odvjetnici u M., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi I. tuženice i II. tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj Psp-5/2023-5 od 27. lipnja 2023., dana 3. listopada 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba I. tuženice i II. tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovni broj Psp-5/2023-5 od 27. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je tuženicima naloženo da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 49,48 eura / 372,80 kuna[1].

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu prizemlja kuće u B., P., izgrađene na k.č. 3746/99 i 3746/142 zk tijelo XIV, zk uložak 250 k.o. B. (u posjedovnom listu br. 83 k.o. P. evidentirano kao k.č. 115/1 k.o. P. ''P. P., kuća … površine 90 m2"), po novoj katastarskoj izmjeri k.č. 340 k.o. P. površine 156 m2, tako što su dana 29. veljače 2020. godine oko 11,00 sati nasilno provalili u prizemlje kuće u B. u kojem prizemlju je do tada živio tuženik te su nakon što su ga istjerali iz ovog stana izbacili njegove stvari na dvorište, te što su neidentificiranog dana u ožujku 2020. godine promijenili ulaznu bravu na vratima ovog stana, naloženo je tuženicima da uspostave ranije suposjedovno stanje kakvo je bilo prije poduzimanja radnji tuženika odnosno vraćanjem suposjeda opisanog dijela nekretnine tužitelju te stvari tužitelja koje su izbacili iz nekretnine i predaju ključeve ulaznih vrata od stana tužitelju, te me je zabranjeno svako takvo ili slično smetanje (točka II. izreke).

 

              Sa preostalim dijelom preko priznate suposjedovne, a do zatražene posjedovne zaštite, tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), a odbijen je i prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere (točka III. izreke). Tuženicima je naloženo i da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 49,48 eura / 372,80 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 401,76 eura / 3.027,06 kuna odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

 

2.     Protiv točke I. izreke i protiv odluke o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu rješenja žalbu su podnijeli I. tuženica i II. tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlažu rješenje u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbiti, odnosno podredno, isto u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba nije osnovana.

 

4.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite u odnosu na prizemlje kuće koja se nalazi na adresi B.

 

5.     Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži u dovoljnom mjeri jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističu tuženici.

 

6.     Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije ocijenio personalne dokaze odnosno iskaze saslušanih stranaka i svjedoka. Naime, sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju (točka 16., 17. i 18 obrazloženja) naveo koje je činjenice utvrdio na temelju iskaza svjedoka odnosno tužitelja i tuženika iz čega proizlazi da je radi utvrđivanja tih činjenica iskaze prihvatio. Dakle, iz navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja ocijenio personalne dokaze tako da u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuju tuženici.

 

7.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da su tuženici dana 29. veljače 2020. provalili u prizemlje kuće u B., izbacili tužiteljeve stvari u dvorište, te promijenili bravu na ulaznim vratima,

              - da je tužitelj u prizemlju predmetne kuće stanovao do 2017. kada se preselio na kat kuće,

              - da je tužitelj kuću u B., naslijedio zajedno sam majkom M. G., te sestrom (I. tuženicom), svaki u 1/3 dijela, nakon što je … preminuo njegov otac B. G.,

              - da se tužitelj nakon smrti oca B. G. zajedno sa majkom i I. tuženicom nalazio u nasljedničkom suposjedu kuće u B., pa tako i prizemlja predmetne kuće,

              - da su I. tuženica i II. tuženik provaljivanjem u prizemlje kuće, promjenom brave i izbacivanjem tužiteljevih stvari iz prizemlja kuće potpuno isključili tužitelja iz nasljedničkog suposjeda kuće.

 

8.     Tuženici žalbenim navodima osporavaju utvrđenja sud prvog stupnja da se tužitelj nalazio u nasljedničkom suposjedu kuće ukazujući da sud u pobijanom rješenju utvrdio i da tuženik od 2017. s majkom živi na katu kuće. Međutim, sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju jasno naveo da je tužitelj nakon smrti oca B. G. u odnosu na prizemlje kuće bio u nasljedničkom suposjedu zajedno sa majkom i II. tuženicom. Stoga utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj u odnosu na prizemlje kuće nalazio u nasljedničkom posjedu, dok se u odnosu na kat kuće nalazio u faktičnom posjedu, ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti je zbog toga pobijano rješenje proturječno.

 

9.     Tuženici u žalbi ističu i da izmjena brave na vratima nije predstavljala protupravni čin, već radnju stupanja tuženika u suposjed koji suposjed im je onemogućavao tužitelj. Međutim, odredbom čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Dakle, u parnicama radi smetanja posjeda ne može se raspravljati o pravu na posjed, pa stoga ukazivanje tuženika da njihov čin nije bio protupravan ne može utjecati na ostvarivanje tužiteljeve suposjedovne zaštite.

 

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima ukazuju da tužitelja nisu niti potpuno isključili, a niti ograničili u dosadašnjem posjedu. Naime, tuženici su u konkretnom slučaju izmijenili bravu na prizemlju kuće te iz prizemlja uklonili tužiteljeve stvari. Navedenim radnjama, suprotno stavu tuženika, isključili su u potpunosti tužitelja iz njegovog (nasljedničkog) suposjeda prizemlja kuće tako da tužitelj osnovano zahtijeva da mu se pruži posjedovna zaštita.

 

11. Neosnovano tuženici osporavaju pobijano rješenje i u dijelu u kojem je tuženicima naloženo da tužitelju predaju ključeve od stana u prizemlja kuće. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da ne posjeduje ključeve brave koja je izmijenjena tako da tužitelj osnovano zahtijeva da mu se isti predaju. Okolnost što je tužitelj u svom iskazu naveo da ga predaja ključa ne zanima i da je predaju ključeva smatrao zamkom ne znači da tužitelj posjeduje ključeve nove brave te da nisu ispunjeni uvjeti i da se taj dio tužbenog zahtjeva prihvati.

 

12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 21. i čl. 22. ZVDSP. Naime, kako je u postupku utvrđeno da se tužitelj nalazio u posljednjem (nasljedničkom) suposjedu spornog prizemlja kuće i da su mu taj suposjed smetali tuženici, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da su ispunjene pretpostavke da se tužitelju pruži (su)posjedovna zaštita, te je pravilno primijenio odredbe čl. 24. st. 1. u svezi s čl. 17. st. 1. ZVDSP kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio u dijelu u kojem se isti odnosi na zaštitu suposjeda. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg također u žalbi ističu tuženici.

 

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu I. tuženice i II. tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

 

 

U Zagrebu, 3. listopada 2023.

 

 

                       Sudac:

              Robert Jambor, v.r.