Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž R-64/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika Udruge invalida rada i ostalih osoba s invaliditetom Grada Duge Rese, OIB: 24852899720, iz Duge Rese, Mrežnička 8, zastupan po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić, odvjetnici iz Karlovca, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice PD, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj Pr-50/2022-20 od 27. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužiteljice PD odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, broj Pr-50/2022-20 od 27. ožujka 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom Općinskog suda u Karlovcu, broj Pr-50/2022-20 od 27. ožujka 2024. presuđeno je:

"I. Odbija se tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Udruga invalida rada i ostalih osoba s invaliditetom grada Duga [adresa], OIB: 24852899720, da tužiteljici PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a na ime neisplaćene plaće, isplati novčani iznos u visini od 3.446,13 € ( 25.964,87 kn ), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, i to za razdoblje do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje počevši od dana 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 163,79 € ( 1.234,09 kn ) tekuće od dna 15.10.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 163,79 € ( 1.234,09 kn ) tekuće od dana 15.11.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 163,79 € ( 1.234,09 kn ) tekuće od dana 15.12.2021. g. pa do isplate

- na iznos od 163,79 € ( 1.234,09 kn ) tekuće od dana 15.1.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 154,50 € ( 1.164,09 kn ) tekuće od dana 15.2.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 154,50 € ( 1.164,09 kn ) tekuće od dana 15.3.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 154,50 € ( 1.164,09 kn ) tekuće od dana 15.4.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 154,50 € ( 1.164,09 kn ) tekuće od dana 15.5.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 154,50 € ( 1.164,09 kn ) tekuće od dana 15.6.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 154,50 € ( 1.164,09 kn ) tekuće od dana 15.7.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 154,50 € ( 1.164,09 kn ) tekuće od dana 15.8.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 154,50 € ( 1.164,09 kn ) tekuće od dana 15.9.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 154,50 € ( 1.164,09 kn ) tekuće od dana 15.10.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 154,50 € ( 1.164,09 kn ) tekuće od dana 15.11.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 154,50 € ( 1.164,09 kn ) tekuće od dana 15.12.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 154,50 € ( 1.164,09 kn ) tekuće od dana 15.1.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 92,21 € ( 694,77 kn ) tekuće od dana 15.2.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 92,21 € ( 694,77 kn ) tekuće od dana 15.3.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 92,21 € ( 694,77 kn ) tekuće od dana 15.4.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 92,21 € ( 694,77 kn ) tekuće od dana 15.5.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 92,21 € ( 694,77 kn ) tekuće od dana 15.6.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 92,21 € ( 694,77 kn ) tekuće od dana 15.7.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 92,21 € ( 694,77 kn ) tekuće od dana 15.8.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 92,21 € ( 694,77 kn ) tekuće od dana 15.9.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 92,21 € ( 694,77 kn ) tekuće od dana 15.10.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 92,21 € ( 694,77 kn ) tekuće od dana 15.11.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 14,87 € ( 112,06 kn ) tekuće od dana 15.12.2023. g. pa do isplate, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, a na ime naknade troškova prijevoza, isplati novčani iznos u visini od 1.397,05 € ( 10.526,61 kn ), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos i to za razdoblje do dana 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje počevši od dana 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.2.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.3.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.4.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.5.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.6.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.7.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.8.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.9.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.10.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.11.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.12.2022. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.1.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.2.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.3.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.4.2023. g. pa do isplate,

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.5.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.6.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.7.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.8.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.9.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.10.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 63,04 € ( 475,00 kn ) tekuće od dana 15.11.2023. g. pa do isplate

- na iznos od 10,17 € ( 76,61 kn ) tekuće od dana 15.12.2023. g. pa do isplate, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka po troškovniku i u cijelosti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka isplatom iznosa od 1.625,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 27. ožujka 2024. godine, pa do isplate, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe".

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – nastavno: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači prvostupanjska presuda te tužbeni zahtjev tužiteljice usvoji podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Tužiteljica u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu članka 7. Ugovora obzirom je tuženik tužiteljici isplaćivao neto plaću u iznosu od 4.914,09 kuna mjesečno iako je bila ugovorena mjesečna plaća u iznosu od 4.600,00 kuna bruto. Plaću u neto iznosu od 4.914,09 kuna mjesečno tuženik je isplaćivao tužiteljici sve do mjeseca rujna 2021. Stoga se navedena plaća u iznosu od 4.914,09 kuna mjesečno ima smatrati primjerenom plaćom u smislu odredbe članka 90. stavak 3. Zakona o radu. Ovo stoga jer je ugovorena plaća u iznosu od 4.600,00 kuna bruto bila manja od minimalne plaće propisane zakonom. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud prvotno utvrdio kako je tužiteljica imala pravo na isplatu povećane plaće u iznosu od 4.914,09 kuna mjesečno samo za one mjesece u kojima je ista sudjelovala u projektu, a potom navodi da je tužiteljica vodila projekte do kolovoza 2020. čime je prvostupanjska odluka kontradiktorna obzirom je tuženik tužiteljici isplaćivao plaće u povećanom iznosu za mjesec kolovoz 2021. kada tužiteljica nije sudjelovala u projektima. Nadalje, prvostupanjski sud pogrešno tumači i sadržaj zapisnika sa Sjednice upravnog i nadzornog odbora tuženika od 14. siječnja 2021. Između tužiteljice i tuženika nije sklopljen Aneks Ugovora o radu kojim bi bila regulirana visina plaće tužiteljice za sporno razdoblje. Osim toga i u dijelu gdje odbija zahtjev tužiteljice za isplatom naknade za prijevoz prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom se radi o stečenom pravu tužiteljice te se nije mogao primijeniti Pravilnik o radu tuženika od 14. veljače 2022. I u odnosu na troškove parničnog postupka odluka prvostupanjskog suda nije pravilna obzirom je sud tuženiku priznao troškove zastupanja na ročištu od 28. veljače 2023., a koje ročište nije održano te za zastupanje na ročištu od 10. siječnja 2023. naknada je priznata po Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a trebala je biti priznata po Tbr. 9. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu tužiteljice. Žalbene navode tužiteljice tuženik cijeni neosnovanim i predlaže žalbu odbiti. U odgovoru na žalbu tuženik najvećim dijelom ponovno reproducira svoje navode i stavove iznijete tijekom prvostupanjskog postupka.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužiteljice, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi upire tužiteljica. Također i činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe te je neosnovan i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Na takvo utvrđeno činjenično stanje sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće te troškova prijevoza.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da je između stranaka zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2007;

- da je tužiteljica bila zaposlena na poslovima radnog mjesta tajnice udruge;

- da je člankom 7. Ugovora o radu ugovorena plaća tužiteljice u bruto iznosu od 4.600,00 kuna mjesečno;

- da je 5. studenog 2023. tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika;

- da je počevši od 6. studenog 2023. tužiteljici utvrđeno pravo na starosnu mirovinu;

- da je tuženik tužiteljici zaključno s kolovozom 2021. isplaćivao plaću u iznosu većem od propisanog člankom 7. Ugovora o radu;

- da je počevši od rujna 2021. tuženik tužiteljici isplaćivao plaću u neto iznosu od 3.433,48 kuna;

- da je tužiteljica vodila projekte kod tuženika sve do kolovoza 2020.;

- da je tuženik tužiteljici sve do mjeseca rujna 2021. isplaćivao plaću u znatno većem neto iznosu od minimalno propisane plaće;

- da od mjeseca rujna 2021. tuženik tužiteljici isplaćuje plaću u minimalno propisanom iznosu;

- da se Aneks Ugovora koji je potpisan od strane tužiteljice odnosi isključivo za obavljanje poslova voditelja projekta "pružanje usluga osobne asistencije za osobe s invaliditetom" na području Grada Duge Rese.

8. Slijedom gornjih utvrđenja sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice navodeći da je plaća u većem iznosu od ugovorene kao i troškovi prijevoza tužiteljici bilo isplaćivano zbog njenog sudjelovanja u projektima, a nakon što ista više nije sudjelovala u projektima to je tužiteljici isplaćivana minimalno propisana plaća, a koja je opet bila veća od ugovorene plaće.

9. Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud time da ni žalbenim navodima tužiteljice pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljica da plaća koju je primala u neto iznosu od 4.914,09 kuna se ima smatrati primjerenom plaćom. Prije svega napominje se da se obzirom na utuženi vremenski period (plaća počevši od rujna 2021. pa zaključno s studeni 2023.) imaju primijeniti odredbe Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19 – nastavno: ZoR/14) te Zakon o radu ("Narodne novine" broj 151/22. i 64/23. nastavno: ZoR/22).

10.1. Člankom 90. ZoR/14 propisano je:

(1) Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. (2) Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu.

(3) Ako plaća nije određena na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću.

(4) Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

10.2. Člankom 90.b ZoR/22 propisano je:

(1) Plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u bruto iznosu. (2) Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu, a poslodavac koji nije u obvezi donošenja pravilnika ili pravilnikom o radu osnove i mjerila nije utvrdio, dužan ih je ugovoriti ugovorom o radu sklopljenim s radnikom.

(3) Ako plaća nije određena posebnim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću.

(4) Pod primjerenom plaćom iz stavka 3. ovoga članka smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

11. Dakle, ako plaća nije određena posebnim propisom, Kolektivnim ugovorom ili Pravilnikom o radu, a Ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću. To znači da će plaća biti neodređena a) ako uopće nije određena propisanim izvorima prava, dakle ako nije utvrđena propisom, Ugovorom o radu, Kolektivnim ugovorom ili Pravilnikom o radu, odnosno kada navedeni dokumenti ne postoje, b) ako su odredbe o plaći nerazumljive ili nedovoljne, c) ako je Ugovorom o radu ugovoreno da plaću određuje poslodavac, d) ako nema pisanog Ugovora o radu. U konkretnom slučaju navedeni uvjeti nisu ispunjeni.

11.1. Naime, plaća između tužiteljice i tuženika određena je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme i to člankom 7., a utvrđena je u bruto iznosu od 4.600,00 kuna.

11.2. U situaciji kada je ugovorena plaća manja od uobičajene ali je ugovorena najmanje kao minimalna plaća, radnik tada ima pravo na takvu manju plaću, a ne na primjerenu plaću. Naime, do primjene primjerene plaće može doći isključivo ako plaća nije određena, a nipošto ne i ako je plaća određena tj. ugovorena na bitno nižoj razini od prosjeka.

11.3. Obzirom je nakon izmjena odredbi o visini minimalne plaće, ugovorena plaća bila manja od minimalne plaće radnik ima pravo na minimalnu plaću, a što je tuženik i ispoštovao jer je umjesto ugovorene plaće, za vrijeme kada tužiteljica nije sudjelovala u projektima, tužiteljici isplaćivao propisanu visinu minimalne plaće, a kako je to pravilno prvostupanjski sud utvrdio tijekom postupka i obrazložio u svojoj odluci. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužiteljice.

12. Žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjska presuda kontradiktorna jer prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica vodila projekte do kolovoza 2020., a povećanu plaću je primala sve do kolovoza 2021. tj. i za vrijeme kada ista nije sudjelovala u projektima ne utječu na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Ovo stoga jer je ključna činjenica da tužiteljica nema pravo na primjerenu plaću već na ugovorenu ili pak minimalnu plaću.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio sadržaj i smisao članka 7. Ugovora o radu. Naime, prema stavu tužiteljice iznos plaće ugovorene člankom 7. Ugovora o radu ne predstavlja fiksnu plaću. Nasuprot ovakvom stavu tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ugovoreni iznos plaće propisano člankom 7. Ugovora o radu predstavlja fiksni iznos. Naime, iz samog sadržaja odredbe članka 7. Ugovora o radu nesporno proizlazi da će poslodavac radniku platiti iznos od 4.600,00 kuna bruto time da sadržaj "kao državnim službama po osnovici i koeficijentima" ne ukazuje na varijabilnost plaće već upravo na fiksni iznos. Ovo stoga jer su osnovica i koeficijenti određeni prema iznosu od 4.600,00 kuna, a niti iz jednog dijela navedenog članka ne proizlazi mogućnost promjene plaće obzirom na promjenu koeficijenata.

14. U odnosu na žalbene navode vezane za sadržaj zapisnika sa Sjednice upravnog i nadzornog odbora tuženika od 14. siječnja 2021., a vezane za isplatu plaće tužiteljici navodi se kako je tuženik s gradom [adresa] postigao dogovor da će sredstva za plaću tužiteljice u iznosu koji pokriva minimalnu plaću po Zakonu o radu tužiteljici biti isplaćena. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za isplatom naknade glede troškova prijevoza. Ovo stoga jer naknada troškova prijevoza tužiteljici nije ugovorena Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, a troškovi prijevoza koji su bili isplaćivani isti su bili vezani za sudjelovanje tužiteljice u različitim projektima, a temeljem kojeg projekta je tužiteljica imala pravo na troškove prijevoza. Dakle, troškovi prijevoza tužiteljici isplaćivani su temeljem njezinog sudjelovanja u projektima, a ne temeljem Ugovora o radu.

14.1. U odnosu na žalbene navode glede primjene Pravilnika o radu tuženika navodi se kako isti nisu relevantni jer isplata prijevoza tužiteljici nije bila ugovorena Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme već je ovisila isključivo o sudjelovanju tužiteljice u vođenju projekata. Dakle, u projektu bi bilo propisano i pravo na troškove te naknade za osobe koje u njemu sudjeluju. Stoga se ne radi o stečenom pravu tužiteljice već o pravu koje je ovisilo o aktivnostima tužiteljice u projektu te pravilima projekta.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice u odnosu na odluku suda glede troškova parničnog postupka. Naime, iako je u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno da se tuženiku priznaje naknada troškova za zastupanje na ročištu od 28. veljače 2023., a koje ročište zaista nije niti održano navodi se kako se u konkretnom slučaju radi o isključivoj tehničkoj pogrešci prilikom pisanja godine. Ovo stoga jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je glavna rasprava održana 28. veljače 2024., a također i tuženik je podnio zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištu od 28. veljače 2024., a ne za ročište od 28. veljače 2023.

15.1. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da se u odnosu na ročište od 10. siječnja 2023. ima primijeniti tarifni broj 9. točka 2. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika obzirom se raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

15.2. Tarifnim brojem 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika propisano je da za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, izvodili dokazi ili je sklopljena sudska nagodba odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. dok je točkom 2. propisano da za sva ostala ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, ili se prije raspravljanja o glavnoj stvari postupak završio povlačenjem tužbe ili prigovora, presudom na osnovi priznanja ili na osnovi izostanka odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. točka 1., 4., 7. i 8.

15.3. U konkretnom slučaju radi se o pripremnom ročištu. ''Pripremno ročište počinje izlaganjem tužbe, a nakon toga tuženik iznosi svoj odgovor na tužbu.'' (članak 287. stavak 1. ZPP). Iz citirane odredbe proizlazi kako za primjenu odredbe Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odlučno je da li se raspravljalo o glavnoj stvari (ili su se izvodili dokazi). Kako se u konkretnom slučaju radilo o pripremnom ročištu koje, sukladno citiranoj odredbi članka 287. stavak 1. ZPP, počinje izlaganjem tužbe, a nakon čega tuženik iznosi svoj odgovor na tužbu, kako to proizlazi i iz zapisnika s toga ročišta, na tom ročištu se raspravljalo o glavnoj stvari. Zato se pripremno ročište na kojemu je tužiteljica izložila tužbu, a tuženik odgovor na tužbu, smatra ročištem na kojemu se raspravljalo o glavnoj stvari u smislu odredbe Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio Tbr. 9. točku 1., a ne Tbr. 9. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kako to pogrešno smatra tužiteljica.

16. Prvostupanjski sud imao je u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja te je pravilnom analizom svih provedenih dokaza osnovano odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

17. Obzirom na navedeno valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

18. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 5. ZPP-a jer je tužiteljica žalbom nije uspjela.

19. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrkić Perak