Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-71/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, protiv tuženika Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, zastupano po ODO-u, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 17. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punom. tužitelja GJ, odvjetničkog vježbenika u OD Rožman & Oredić iz Karlovca, te zz. tuženika JJŠ, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, po objavi 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tuženik Republika Hrvatska za Ministarstvo Obrane, OIB: 52634238587 dužna je isplatiti tužitelju AJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 355,05 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem eskontne prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.prosinca 2022.godine, te nadalje od 01. siječnja 2023. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 76,12€ počam od 15.srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 76,51€ počam od 15.srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 71,78€ počam od 15.srpnja 2015.godine do isplate,

- na iznos od 65,32€ počam od 15. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 65,32€ počam od 15.srpnja 2017. godine do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnične troškove ovog postupka u iznosu od 1.250,55 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće i razlike naknade plaće iz točke I izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatnik Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Oružane snage RH, raspoređen u službu ustrojbene cjeline Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), trenutno neraspoređen, a ranije raspoređen na ustrojbeno mjesto vozača s mjestom službe u [adresa]. Nadalje navodi da je na svom radnom mjestu obavljao i poslove na terenu, za koje mu nisu pravilno vrednovani prekovremeni sati, a niti je koristio slobodne dane koji bi odgovarali odrađenim satima, te mu nisu isplaćena odgovarajuća uvećanja s osnove obavljenog prekovremenog rada prilikom rada na terenu, pa s te osnove potražuje razliku plaće za razdoblje od mjeseca kolovoza 2011.godine nadalje do 01.lipnja 2014. Pored toga u tužbi postavlja zahtjev za neisplaćeni terenski dodatak u istom razdoblju od mjeseca kolovoza 2011. do 07.studenog 2013. ali i nakon tog razdoblja sve do podnošenja tužbe, kao i isplatu Božićnica i regresa za 2012., 2013., 2014. i 2015. -tu godinu. Uz to potražuje naknadu jer mu je prilikom donošenja rješenja o godišnjem odmoru priznato 18 dana godišnjeg odmora, iako je Zakonom o radu i Zakonom o službi u oružanim snagama (čl.156.) određeno minimalno trajanje godišnjeg odmora u trajanju od 20 dana, odnosno četiri tjedna, kod kojeg a propo ostaje i u ponovljenom postupku. Napominje se da je tužitelj u tužbi potraživao još razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koja mu nije obračunata u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, koja su prethodila korištenju godišnjeg odmora, a što je kako navodi trebao prema čl. 4. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 140/02, 68/11, 54/14 odnosno članku 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. U tužbi još napominje da se prije podnošenja iste obratio tuženiku sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku putem Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, ali nije došlo do mirnog rješenja spora, pa najzad predlaže provesti postupak i donijeti presudu u kojoj će se tuženiku naložiti da mu isplati iznos kojeg će moći precizirati nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, uz troškove postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamato u kojem će nakon dostave cjelokupne dokumentacije od strane tuženika i provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja, sve u smislu članka 186.b Zakona o parničnom postupku, moći točno i određeno postaviti tužbeni zahtjev.

1.1. Nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je u podnesku od 04.travnja 2022. pobliže precizirao svoje potraživanje i u točki I potraživao isplatu ukupnog iznosa od 12.837,78 kn s osnova prekovremenog rada na terenu, a u točki II. isplatu ukupnog iznosa od 15.854,71 kn i to na ime jednog jednokratnog dodatka iznos od 75,00 kn, na ime naknade štete zbog nepravilno utvrđene osnovice korištenja dana godišnjeg odmora iznos od 2. 675,80 kn te na ime razlike naknade za uspješno izvršenje ugovora iznos od 13.104,43 kn, odnosno u točki II tužbenog zahtjeva potraživao je sveukupno iznos od 15.845,71 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Potonje potraživanje precizira još u podnesku od 14.studenog 2023. u službenoj valuti eura, a u ponovljenom postupku ustraje samo u nedosuđenom iznosu naknade štete zbog nepravilno utvrđene osnovice godišnjeg odmora od 18 dana s p.p. kao naprijed.

1.2. Naime, nakon ranije provedenog postupka u ovoj pravnoj stvari donesena je odluka broj Pr-289/2018-32 od 25. studenog 2024., koja je povodom žalbe tuženice Republike Hrvatske djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena i potvrđena u točki I izreke, te u točki II izreke u dijelu kojim je određeno tuženiku da isplati tužitelju DJ iznos od 179,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. U dijelu točke II izreke kojim je određeno da je tuženica dužna isplatiti tužitelju iznos od 355,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, kao i dijelu odluke o parničnim troškovima, ukinuta je ranije donesena presuda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje. Stoga se dakle sada u ponovljenom postupku kao predmet postupka pojavljuje jedino potraživanje naknade štete zbog nepravilno utvrđene osnovice godišnjeg odmora, što je tužitelj po punom. precizirao u podnesku od 26.kolovoza 2025.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je najprije isticao prigovor zastare za potraživanje tužitelja zaključno s danom 11. ožujka 2013.godine, a navedeno je tijekom postupka tužitelj uvažio i u tom dijelu umanjio svoje potraživanje. Također je isticao kako za potraživanje razlike plaće zbog nepravilno obračunate naknade za godišnji odmor nije uopće podnesen zahtjev za mirno rješenje spora, već da je zahtjev podnesen samo za potraživanje naknade zbog 2 dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Stoga je predlagao u odnosu na razliku naknade za godišnji odmor i u odnosu na pogrešno određenu osnovicu broja dana godišnjeg odmora odbaciti tužbu sukladno članku 186. st. 6 Zakona o parničnom postupku. Štoviše, u potonjem dijelu glede pogrešno utvrđene osnovice tvrdio je da se u tom dijelu radi o predmetu koji se rješava u upravnom postupku i dakle predlagao odbaciti tužbu. U svakom slučaju tvrdio je da propisi da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima i da iz navedenih odluka proizlazi, kako dalje navodi, da se prema odredbi članka 14. Zakona o oružanim snagama RH o svim pitanjima koja nisu uređena spomenutim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu i Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, dok ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (a propo radi se o čl. 198. -200.). Tuženik se u odgovoru još obvezao dostaviti u spis dokumentaciju koja potkrepljuje njegove navode, a što je i učinio tijekom postupka.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora s izvodom iz prijemne knjige Hrvatske pošte na listu 4-6 spisa, uvid u podnesak tužitelja na listu 32 spisa, te uvid u podnesak vještaka na listu 124, 129, 134, 137 i 140 spisa, a u ponovljenom postupku uvid u Troškovnik tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu, podnesak tuženika od 09.11.2018. s Odlukama o rasporedu, Ugovorom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske sklopljen između tužitelja i tuženika i drugom dokument. u privitku kao na listu 11-91 spisa, podnesak tužitelja od 14.01.2019. s prilogom u privitku, podnesak tuženika od 14.09.2018. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 10.10.2019. s dokazom o plaćenom predujmu, podnesak tužitelja od 05.11.2020., podnesak tuženika od 19.03.2021. i 15.02.2022. s dokument. u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Omega plus d.o.o. od 03.03.2022., podnesak tužitelja od 04.04. 2022., 14.11.2023. i 26.08.2025. s Troškovnikom s privitku.

4. Zabilježeno je u ranije donesenoj odluci koja je djelomično potvrđena t.j. djelomično ukinuta, a i sada se konstatira da tužitelj nije uz tužbu dostavio Odluku o rasporedu i radnom angažmanu, već je istu dostavio tuženik uz podnesak od 09.11.2018.godine, te je iz takve odluke bilo razvidno da je tužitelj prvenstveno u razdoblju od 01.lipnja 2014. do 16.veljače 2016. godine bio raspoređen u ustrojbenoj jedinici Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijska motorizirana brigada, 2. Mehanizirana bojna "Gromovi", 2. Mehanizirana satnija, 3. Mehanizirani vod, 4. Desetina za održavanje vozila, na ustrojbenom mjestu strijelca s bacačem granata, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u [adresa]. U id. Odluci bile su sadržane i sastavnice za plaću tužitelja prema osobnom i ustrojbenom činu vojnika, uz dodatak A A02 19%, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, s time da je kao radni staž tužitelja navedeno vrijeme od 10 – 3 – 17, što znači 10 godina 3 mjeseca i 17 dana. Iz id. Odluke bilo je međutim razvidno da je tužitelj i u vremenu do tada t.j. u vremenu ranije bio raspoređen u istu ustrojbenu jedinicu i na isto ustrojbeno mjesto strijelca s bacačem granata. Također je iz drugih pridonesenih dokaza u spisu bio vidljivo njegov raspored i radni angažman kod tuženika, kao i ostvarivanje prava na godišnji odmor, a što je sve vještak koristio u izradi nalaza prilikom vještačenja.

5. Sudski vještak Omega plus d.o.o. je izradio Nalaz i mišljenje od 15.studenog 2021., nakon uvida u spis i dokumentaciju u spisu, te se u istom očitovao glede predmetnih potraživanja u postupku, s time da se sada u ponovljenom postupku razmatra samo nalaz vještaka u dijelu izračuna naknade zbog 2 dana neiskorištenog godišnjeg odmora u razdoblju od 2013. do 2018.godine.

6. Naime, u tom dijelu koji se tiče naknade za 2 dana neiskorištenog godišnjeg odmora, zbog manje utvrđene osnovice od 18 umjesto 20 dana godišnjeg odmora, vještak je u cit. Nalazu naveo da je takvu naknadu izračunao na način da je za svaku godinu obračunao prosječnu plaću za razdoblje od rujna do studenog, te je na temelju tog prosjeka obračunao vrijednost jednog dana (na temelju prosjeka broja dana u ta tri mjeseca) i pomnožio s 2 dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Pri tom je u Tablici 6 Nalaza prikazao podatke o plaći u 2016 i 2017,. budući je tužitelj u tim mjesecima bio na bolovanju na teret Fonda zdravstva i u prosjek uzeo podatak o posljednjem iznosu isplaćene plaće za studeni 2015.godine. Isti izračun prema podacima iz Tablici 6 nalaza vještaka pokazao je postojanje id. razlike naknade, i to;

- za 2013. godinu u iznosu 573,54 kn,

- za 2014. godinu u iznosu 576,52 kn,

- za 2015. godinu u iznosu 540,86 kn,

- za 2016. godinu u iznosu 492,18 kn,

- za 2017. godinu u iznosu 492,18 kn.

7. U odnosu na id. potraživanje naknade štete zbog 2 dana manje iskorištenog godišnjeg odmora generalno je za istaći da Zakon o radu iz ???? 2009.godine u članku 55. određuje pravo na plaćeni godišnji odmor u svakoj kalendarskoj godini u trajanju od najmanje četiri tjedna. U članku 56. id. Zakona određeno je da se trajanje godišnjeg odmora dužeg od propisanog te broj dana koji se uračunavaju u godišnji odmor utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a takvo pravo ostvaruje i radnik koji se prvi puta zaposli, ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od osam dana. U potonjem slučaju radnik ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, jednu dvanaestinu kako je propisivao članak 59. id. Zakona o radu, te je prema članu 61. poslodavac u slučaju prestanka ugovora o radu dužan radniku koji nije u cijelosti iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Takva naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora, a sukladno određuje i daljnji Zakon o radu iz 2014.godine u članku 82. id. Zakona.

8. No, obzirom na prigovore tuženika isticane tijekom postupka da Zakon o službi u oružanim snagama RH ima prednost u primjeni kao lex specialis ispred Zakona o radu, Kolektivnih ugora i općih propisa, za istaći je da je i čl. 156. Zakona o službi u oružanim snagama RH određuje najmanje trajanje godišnjeg odmora u vremenu od četiri tjedna, pri čemu se u isti ne uračunavaju subote, nedjelje, neradni dani i blagdani, kao ni dani kada je vojni djelatnik privremeno spriječen za rad. Dakle, i Zakonom o službu u oružanim snagama RH kao specijalnim propisom određeno je najmanje trajanje godišnjeg odmora od 4 tjedna. Pri tom se napose ističe da se sukladno odredbi čl. 9.s.t.3. Zakonu o radu, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, pa se i nadalje u ovom ponovljenom postupku utvrđuje opravdanost tužbe i tužbenog zahtjeva za ovaj dio potraživanja te donosi odluka kao u točki I izreke.

9. Naime, vještak je u danom nalazu izračunao visinu naknade koja bi se trebala isplatiti tužitelju za 2 dana neiskorištenog godišnjeg odmora u godinama 2013., 2014., 2015., 2016. i 2017., odnosno u vremenu do podnošenja tužbe koje nije u zastari i u ukupnom iznosu od 2.675,80 kn t.j. u pojedinim iznosima kako je to utvrđeno prema nalazu vještak, pa je tužitelju u točki I izreke presude priznata takvo zatražena naknada koja je konačno precizirana u podnesku od 26. kolovoza 2025.. Vezano uz sumarni iznos koji se potražuje od strane tužitelja, za napomenuti je da točan zbroj pojedinih dosuđenih naknada iznosi 355,05 eur, a ne 355,28 eur, pa je ovom presudom u točki I izreke dosuđen id. ukupan iznos koji točno odražava zbirni iznos pojedinačno izračunatih naknada u ovom predmetu .

10. Zatezna kamata dosuđena je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i nadalje, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kakav je sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće. To iz razloga jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14, 136/15, pročišćeni tekst 115/16 i 106/18, 121/19, 32/20, te članku 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, pročišćeni tekst 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata valjalo odbiti kao neosnovan i donijeti odluku kao u točki III izreke presude.

11. Tužitelj je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev glede visine uspio u polovičnom dijelu, te je odbijen samo za dio glavnog potraživanja kao u točki IV. izreke i za kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima kao u točki V. izreke presude. Stoga je tužitelju sukladno izmijenjenom čl. 154. Zakona o parničnom postupku (članak 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19) dosuđen razmjerni trošak parničnog postupka sukladno Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku na listu 177 spisa. Sukladno navedenoj odredbi, to bi značilo da najprije treba utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici, te od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, a nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku koji je preostalo nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. U kontekstu navedenog, to znači da je tužitelj glede osnove uspio u cijelosti odnosno na razini od 100%, a imajući u vidu visinu postavljenog zahtjeva (u odnosu na dosuđeni iznos) uspio je na razini od 42%, što znači da njegov uspjeh (100+42=142:2=71) iznosi 71 %. S druge strane, tuženik nije uspio s osnovom, ali je uspio s visinom u omjeru od 58 % (0+58=58:2=29), pa je njegov uspjeh na razini 29%. Kada se uspjeh tužitelja, umanji za uspjeh tuženika, proizlazi da je u konačnici tužitelj u ovog parnici uspio u omjeru 42%, pa mu je na toj razini dosuđen trošak. Tužitelju je kao opravdan priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podnesaka od 14.01.2019. (naznačio kao obrazloženi podnesak), 05.11.2020., 01.04.2022. i 26.08.2025., te za zastupanje na ročištu od 10.07. 2024. (za koje pogrešno navodi 15.11.2023., jer to ročište nije održano već je završno ročište održano dakle 10.07.2024.), kao i a ročište od 17.09.2025., za sve radnje naknada u zatraženom iznosu od po 200,00 eur. Za prvo i pripremno ročište održano 15.01.2019. priznata je 50%-na naknada ili iznos od 100,00 eur, jer se na istom samo procesno raspravljalo, pa je ukupno za navedene radnje tužitelju priznata naknada troška postupka u iznosu od 1.750,00 eur, odnosno uračunat pripadajući pdv. 25% iznos od 2.187,50 eur. No, kako je tužitelj uspio na razini 42%, to mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 918,75 eur, a tom trošku pridodan je trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn (331,81 eur), te je tužitelju sveukupno dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.250,55 eur kao u točki III izreke sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki III izreke.

U Karlovcu 4. studenog 2025.

Sudac;

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po punom. Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara.

2.Tuženiku po zz. ODO-u u Karlovcu na br. P-DO-293/2018.