Poslovni broj: Gž-398/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-398/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženice L. M. iz Z., , OIB: …, zastupane po punomoćnici N. Đ. T., odvjetnici iz Z., radi trpljenja uknjižbe prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: … od 3. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda sadržana u presudi i rješenju Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: … od 3. prosinca 2021.

 

i

 

r i j e š i o   j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje sadržano u presudi i rješenju Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj: … od 3. prosinca 2021.

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj L. M. iz Z., , OIB: …, da trpi uknjižbu prava vlasništva tužitelja M. K. iz Z., , OIB: … na nekretnini upisanoj u zk.ul….k.o. J. K. oznake čkbr. … pašnjak u površini 228 m2, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zlataru,Stalna služba u Zaboku u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženoj L. M. iz Z., , OIB: … da tužitelju M. K. iz Z.,  OIB: … preda u posjed nekretninu upisanu u zk.ul…. k.o. J. K. oznake čkbr. … pašnjak u površini 228 m2 te da mu omogući nesmetano korištenje iste, sve to u roku 15 dana.

 

III. Tužena je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.650,00 kn s zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za relevantno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku 15 dana.“

 

2. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

 

„Dopušta se preinaka tužbe.“

 

3. Protiv navedene presude i rješenja, žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je tužitelj na pripremnom ročištu podneskom od 10. rujna 2020. preinačio „tužbeni zahtjev“, a ona se protivila preinaci, jer se radilo o objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva za koju je potrebna njezina suglasnost, međutim, prvostupanjski sud nije nastavno donio rješenje kojom dopustio preinaku tužbe već je neprestano raspravljao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi sve do zaključenja glavne rasprave da bi tek nakon donošenja presude donio i rješenje da se dopušta preinaka tužbe pa stoga smatra da se radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, jer se pobijano rješenje uopće ne može ispitati, obzirom da se ne zna koju to preinaku dozvoljava sud i od kojega dana te o kojemu je tužbenom zahtjevu odlučivao; da je netočno da bi ona nakon pokretanja ovoga postupka ušla u posjed predmetne nekretnine već se ona nalazila u tomu posjedu od kada je kupila suvlasničke dijelove i kada je vođen po njezinom prijedlogu zemljišnoknjižni ispravni postupak; da je tužitelj naveo kako je tužbeni zahtjev u ožujku 2020. uskladio u odnosu na prijavni list koji je, u međuvremenu, proveden u zemljišnim knjigama te da je s mjernicima bio na terenu u tomu zemljišnoknjižnom ispravnom postupku i da je tada saznao da je tuženica upisana kao vlasnica nekretnine u odnosu na koju se odnosi predmet spora pa stoga ona smatra da je tužba tužitelja nepravovremena i to napose ako se vodi računa da je presuda u predmetu pod poslovnim brojem: P-986/2009, na koju se poziva, donesena još 25. studenog 2009.; da tužitelj nije nikada bio u posjedu predmetne nekretnine niti je to dokazao; da je ona kupila tu nekretninu od ostalih suvlasnika, a dio je naslijedila; da sud prvog stupnja nije vodio računa da je ona, također, temeljem sudskog rješenja u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku upisala svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige; da je, osim toga, predmet spora u odnosu na nju bio samo njezin suvlasnički dio, a ne cjelokupna nekretnina; da se ona u postupku pozivala na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, a koju prvostupanjski sud nije prihvatio niti je obrazložio iz kojega razloga smatra da je njezino pravo manje od prava tužitelja; da je ona u posjedu predmetne nekretnine te istu nesmetano „uživa“ dugi niz godina; da prednica tužitelja nikada nije bila ni posjednica niti vlasnica te nekretnine pa stoga tužitelju istu nije ni mogla prodati, jer nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ih sam ima; da je tužitelj sa sada pokojnom O. K. sklopio samo privremeni ugovor o prodaji, a nikada nije sklopio pravi ugovor o kupoprodaji nekretnine; da presuda na koju se poziva tužitelj nije oblik derivativnog stjecanja prava vlasništva pa, posljedično tomu, tužitelj ne može podnijeti tužbu na trpljenje već je mogao eventualno „ustati“ s brisovnom tužbom, a što da nije učinio; da je ona prigovarala i naznačenoj vrijednosti predmeta spora, a sud prvog stupnja tijekom cjelokupnog postupka nije utvrdio vrijednost predmeta spora pa nije jasno kako je dosudio parnične troškove.

 

3.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno, podredno, da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan, uz dosudu troškova žalbenog postupka.

 

4. Sa žalbom tuženice postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP)..

 

5. Na žalbu nije odgovoreno.

 

6. Žalba tuženice nije osnovana.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu i pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tomu dodatno - po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su pobijana presuda i rješenje zakoniti i pravilni.

 

8. Prije svega, u odnosu na žalbu tuženice podnesenu protiv navedenog rješenja prvostupanjskog suda valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 190. stavka 3. ZPP jer je prvostupanjski sud, uz pravilnu primjenu odredbi članka 190. stavka 1. i 3. u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. ZPP, kojim je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu i da i kad se tuženik protivi preinaci tužbe, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda pravilno zaključio da bi odnosna preinaka tužbe (u pogledu zatražene reivindikacijske pravne zaštite) bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, obzirom na utvrđenje suda prvog stupnja „da je tuženica nakon podnošenja tužbe od 24. srpnja 2020. ušla u posjed predmetne nekretnine kako to proizlazi iz dokaznog postupka“ (dok samo „usklađenje“ tužbenog zahtjeva u pogledu trpljenja uknjižbe prava vlasništva sadržajno predstavlja samo smanjenje tužbenog zahtjeva i to u pogledu površine predmetne nekretnine sa izvorno „utuženih“ 103 čhv na 228 m2 i, kao takvo, prema odredbi članka 191. stavka 3. ZPP ne predstavlja preinaku tužbe).

 

8.1. Pri tomu, iako je tuženica u pravu kada ukazuje da je sud prvog stupnja trebao prije donošenja pobijane presude odlučiti o dopuštenosti spomenute preinake tužbe, ona samo osnovom takvog propusta ne može pretendirati na uspjeh u žalbenom postupku, uzimljući u obzir da ni ona sama, s tim u svezi, nije ništa bila poduzela, jer je propustila zatražiti da sud prvog stupnja na ročištu ili izvan ročišta za glavnu raspravu o tomu odluči.

 

8.2. Osim toga, prema odredbi članka 190. stavka 9. ZPP propisano je da protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba tako da je, posljedično tomu, u okolnostima konkretnog slučaja, gotovo izvjesno proizlazilo da je sud prvog stupnja dopustio predmetnu preinaku tužbe jer bi, u protivnomu slučaju (ako se ne bi dopustila preinaka tužbe), o tomu prvostupanjski sud bio dužan izraditi pisano obrazloženo rješenje, protiv kojeg je dopuštena posebna žalba.

 

8.3. Suprotno žalbenim navodima tuženice, iako u pobijanom rješenju nije naveden nadnevak preinačene tužbe koju je sud prvog stupnja dopustio, nedvojbeno je da se radi o preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 9. listopada 2020., jer nikakva druga preinaka tužbe u postupku nije ni bila učinjena.

 

8.4. Stoga je žalbu tuženice podnesenu protiv navedenog rješenja prvostupanjskog suda valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP riješiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

 

9. U odnosu, pak, na žalbu tuženice podnesenu protiv navedene presude prvostupanjskog suda valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje žaliteljica u svojoj žalbi, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

9.1. Pri tomu, u odnosu na žalbene navode žaliteljice da se ne može ispitati ni odluka o troškovima postupka, obzirom da je ona prigovarala i naznačenoj vrijednosti predmeta spora, a sud prvog stupnja tijekom cjelokupnog postupka nije utvrdio vrijednost predmeta spora pa nije jasno kako je dosudio parnične troškove, valja istaknuti da se pobijana odluka, suprotno žalbenim navodima tuženice i u tomu dijelu može ispitati, uzimljući u obzir da u konkretnomu slučaju sud prvog stupnja nije bio odredio vrijednost predmeta spora postupajući prema odredbi članka 40. stavka 3. ZPP tako da, posljedično tomu, u ovomu slučaju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.000,00 kuna koju je tužitelj u tužbi naznačio (članak 40. stavak 2. ZPP) i prema kojoj je sud prvog stupnja i dosudio predmetne troškove postupka (primjerice, u visini od 75 bodova za sastav tužbe…), a kako to jasno proizlazi iz sadržaja obrazloženja pobijane odluke (pod točkom 40.).

 

9.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, pa je žalba žaliteljice u ovomu dijelu u kojemu ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

 

10. U ovomu postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da trpi uknjižbu njegova prava vlasništva nekretnine označene kao k. č. br. …, pašnjak površine 228 m2, upisane u zk. ul. … k.o. J. K. te da se tuženici naloži da tužitelju preda u posjed tu nekretninu i omogući mu nesmetanu uporabu iste.

 

12. U ovomu postupku nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženice. Nije sporno ni: da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zaboku poslovni broj: … od 25. studenog 2009. u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja M. K. protiv tuženika: J. Č., Z. H., M. Š., R. H., K. H., B. H., R. H., V. K., Š. D., A. V. i L. M. (ovdje tuženice) kao nasljednici pokojnog I. H. i pokojne O. H., koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj M. K. iz D. 122, samovlasnik nekretnine upisane u zk. ul. … k.o. J. K. i to čkbr. …pašnjak u površini od 103 čhv, pa su tuženici dužni priznati i tužitelju izdati potrebnu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos na ime i vlasništvo tužitelja, a koju će u protivnome zamijeniti ova presuda, a sve to u roku od 15 dana; da se tuženica nakon provedenog pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku pod poslovnim brojem: … Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku na temelju rješenja toga suda poslovni broj: … od 19. kolovoza 2019. upisana kao samovlasnica predmetne nekretnine označene kao k. č. br. …, pašnjak površine 228 m2, upisane u zk. ul. … k.o. J. K.; da se tuženica nalazi u posjedu te nekretnine.

 

13. Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno je li tuženica postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisala svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine dok još pravo vlasništva tužitelja, stečeno osnovom pravomoćne sudske presude, nije bilo upisano. Osim toga, sporna je i pravodobnost po tužitelju zatražene pravne zaštite, obzirom na po tuženici istaknuti prigovor „da je tužitelj bio dužan podnijeti brisovnu tužbu i da je sa istom zakasnio“.

 

14. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tomu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza (članak 8. ZPP), kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnomu: da se tuženica ne može pozivati na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, jer nije postupila u dobroj vjeri, a kako to nedvojbeno proizlazi iz spisa predmeta poslovni broj: … Općinskog suda u Zaboku, u kojemu je (pravomoćnom) presudom utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine k.č.br. …, upisane u zk. ul. … k.o. …, a u kojemu predmetu je tuženica sudjelovala kao jedna od nasljednica izvornog tuženika I. H. (nakon što je kao njegova nasljednica bila pozvana na preuzimanje postupka i na uviđaj zakazan za 25. studenog 2009., a što proizlazi iz dostavnice od 2. studenog 2009.), a tuženica je bila obaviještena o sadržaju te presude (kojom je tužitelj utvrđen samovlasnikom predmetne nekretnine) obzirom na sadržaj tomu spisu priležeće dostavnice za tuženicu od 10. prosinca 2009.; da tužitelj nije bio obaviješten o pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku pod poslovnim brojem: … Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku i o upisu tuženice u zemljišne knjige temeljem rješenja o upisu donesenom u tomu postupku pa se na njega ne odnosi odredba članka 123. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), o rokovima za žalbu i podnošenje tužbe; da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine, jer tuženica nije dokazala vlasništvo niti pravo na posjed, slijedom čega je tužitelju dužna vratiti tijekom ljeta 2020. oduzeti posjed predmetne nekretnine, kada je bila ušla bagerom na predmetnu parcelu i počela je čistiti.

 

15. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tomu primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na, za ovaj postupak, pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (članak 8. ZPP), u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer je za to prvostupanjski sud dao ovomu sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni tužiteljica svojom žalbom, a sve obzirom na činjenicu što žaliteljica iz istih dokaza izvodi drugačije zaključke, imajući pri tomu na umu i činjenicu da je ocjena provedenih dokaza pridržana za sud (članak 8. ZPP), a ne stranke u postupku, radi čega je žalbu tuženice valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovomu dijelu.

16. U odnosu na žalbene navode tuženice da sud prvog stupnja nije vodio računa da je ona, također, temeljem sudskog rješenja u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku upisala svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige, valja istaknuti da tužitelj nije sudjelovao u tomu postupku tako da, posljedično tomu, ta činjenica, sama po sebi, u odnosu na tužitelja nema niti može imati ikakav odlučni pravni značaj pa je žalba žaliteljice i u tomu dijelu neosnovana.

17. U odnosu na žalbene navode žaliteljice da je predmet spora (u predmetu Općinskog suda u Zaboku pod poslovnim brojem: …) u odnosu na nju bio samo njezin suvlasnički dio, a ne cjelokupna nekretnina te da se ona u ovomu postupku pozivala na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, a koju prvostupanjski sud nije prihvatio niti je obrazložio iz kojega razloga smatra „da je njezino pravo manje od prava tužitelja“, valja istaknuti da je tuženici dostavljena pravomoćna presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj: … od 25. studenog 2009. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava samovlasništva cjelokupne predmetne nekretnine pa se, posljedično tomu, tuženica ni ne može pozivati na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige u pogledu suvlasničkih dijelova te nekretnine koje je bila kupila jer je znala ili morala znati da je tužitelj samovlasnik cjelokupne te nekretnine i stoga te suvlasničke dijelove nije mogla steći u dobroj vjeri, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

18. U odnosu na žalbene navode tuženice da prednica tužitelja nikada nije bila ni posjednica niti vlasnica te nekretnine pa stoga tužitelju istu nije ni mogla prodati, jer nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ih sam ima i da je tužitelj sa sada pokojnom O. K. bio sklopio samo privremeni ugovor o prodaji, valja istaknuti da ta presuda vezuje svojom pravomoćnošću pa i sa onime što se njome, u izreci, koja obvezuje, utvrđuje i ne može se mijenjati njenim tumačenjem različitim od njena nedvosmislenog sadržaja, dok bi suprotan stav, stav zasnovan na onomu što žaliteljica tvrdi, predstavljao zadiranje u granice istaknute pravomoćnosti, u „snagu“ izreke sudske odluke, a što nije niti može biti dopustivo.

19. U odnosu na žalbene navode žaliteljice da presuda na koju se poziva tužitelj nije oblik derivativnog stjecanja prava vlasništva pa, posljedično tomu, tužitelj ne može podnijeti tužbu na trpljenje već je mogao eventualno „ustati“ s brisovnom tužbom, a što da nije učinio, valja istaknuti da je temeljem odredbe članka 129. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK) koji se u ovomu postupku ima primijeniti na temelju odredbe članka 241. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19 i 128/22 – dalje: ZZK/19) propisano da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno pa je stoga jasno da taj vid pravne zaštite nije primjenjiv u odnosu na tužitelja u konkretnomu slučaju, jer u odnosu na predmetnu nekretninu nisu bila upisana nikakva njegova knjižna prava koja bi, kao takva, mogla biti povrijeđena nastavnim upisom prava vlasništva tuženice, pa je njezina žalba i u tomu dijelu neosnovana.

 

20. Suprotno paušalnim žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 1. u vezi odredbe članka 155. stavka 1. i 2. ZPP pravilno odlučio i o svim troškovima postupka i to prema u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora.

 

21. Slijedom navedenog, valjalo je, kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

22. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP).

 

 

U Puli – Pola 3. listopada 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Mirna-Nada Terlević Sebastijan