1              Poslovni broj: Gž-573/2023-2

 

 

                                                                                                               

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-573/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to: Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Zorana Šarića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz I.-G., OIB:…, zastupan po punomoćnici M. R., odvjetnici iz Č., protiv tuženika I. K. iz K. I., OIB…, zastupan po punomoćniku B. V., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj Pn-79/2020-50 od 6. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o     j e

             

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u pobijanom, dosuđujućem dijelu (u toč. I, II izreke) te u toč. V izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj Pn-79/2020-50 od 6. ožujka 2023.

 

              II. Djelomičnim usvajanjem, a djelomičnim odbijanjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u  Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj Pn-79/2020-50 od 6. ožujka 2023., tako da se na iznos od 3.525,78 eura/26.565,00 kuna tužitelju dosuđuju i zatezne kamate iz toč. I izreke i za razdoblje od 17. prosinca 2020. do 6. ožujka 2023., dok se u preostalom dijelu glede zahtjeva za dosudu daljnjih troškova postupka (toč. IV izreke) ta žalba tužitelja odbija kao neosnovana.

 

              III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja i tuženika za naknadom troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.549,00 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 6. ožujka 2023. pa do isplate (I), tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.552,88 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate (II), odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 17. prosinca 2020. do 6. ožujka 2023. (III), kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 298,62 eura (IV), a tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.238,75 eura je odbijen kao neosnovan.  (V).

 

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbe podnose tužitelj i tuženik.

 

2.1. Tuženik predmetnu presudu pobija u cijelosti i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da je kod tužitelja nakon štetnog događaja liječnik utvrdio da tužitelj ima nekoliko ogrebotina, bez znakova infekcije, i da ne krvari, da onda tužitelj nije pretrpio ozljede kako  to navodi u tužbi, da se tužitelj već idući radni dan vratio na posao, da su priložene fotografije učinjene 10 dana nakon štetnog događaja, da onda prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo proveo dokazni postupak i ocijenio provedene dokaze, da tužitelj nije postupio sukladno upozorenjima na ulaznim vratima, da je svoju radnju tužitelj mogao obaviti bez da je ulazio u dvorište, da predloženi očevid prvostupanjski sud nije proveo, da je tužitelj postupao protivno pravilima službe, da nije točno da bi tužitelj bio na bolovanju ostatak mjeseca srpnja 2020, da je tužitelj znao da tuženik ima psa, a iz dokumentacije dostavljene uz podnesak  od 19. studenog 2022. da je utvrđeno da je tužitelj zadobio samo lake tjelesne ozljede, bez dubljih ozljeda, bez koštane traume i urednog MOC-a, da je sporna uzročno posljedična veza između štetnog događaja i štetne posljedice, da tužitelj nije dostavio doznaku da bi bio na bolovanju, a ako je to bilo do 4. rujna 2020. da je tada bio na bolovanju 29 radnih dana, a ne 50 radnih dana kako to navodi tužitelj, da pobijana presuda ima nedostataka i da se ona ne može ispitati čime da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka  iz čl. 354.  (st. 2) t. 11 ZPP-a, da se zaključak o pretrpljenom strahu i duševnoj boli mogao utvrditi temeljem nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, a ne i iz nalaza i mišljenja vještaka ortopeda – traumatologa, da je taj nalaz i mišljenje dat bez da je vještak pribavio zdravstveni karton tužitelja, da je vještak utvrdio da bi štetna posljedica bila svakako manja da je tužitelj mirovao, da je iskaz tužitelja neistinit i protivan priloženim dokazima, da je tužitelj morao znati da tuženik ima pse i da je morao postupati s povećanim oprezom, da je prvostupanjski sud trebao utvrditi je li pas ugrizao ili ogrebao tužitelja, tko je za to odgovoran i postoji li odgovornost tužitelja za štetu, je li se ta šteta mogla spriječiti i odgovara li štetna posljedica visini štete, da je Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno držati pse na lancu, da je razvidno da je tužitelj zadobio ogrebotinu, a ne ozljedu i duboku ranu, da je trebalo utvrditi i suodgovornost tužitelja nastanku štete pa tuženik predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja a tuženik potražuje troškove postupka uključivo i trošak žalbe.

 

2.2. Tužitelj predmetnu presudu pobija u toč. III. i IV. izreke i istu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tužitelj navodi da je tužitelju na dosuđenu neimovinsku štetu, na iznos od 3.525,78 eura valjalo dosuditi zatezne kamate i za razdoblje od 17. prosinca 2020 do 6. ožujka 2023., da je tužitelju trebalo dosuditi i zatraženi trošak za sastav podneska od 20. rujna 2022., ali i daljnjih zatraženih 50% nagrade za pristup ročištu za objavu presude pa tužitelj predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijana presuda u njenom pobijanom dijelu preinači i tužitelju dosude i zatražene zatezne kamate i daljnji pripadajući trošak postupka, a tužitelj potražuje i trošak žalbe.

 

3. Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359 ZPP-a

 

4. Odgovori na žalbu nisu dostavljeni.

 

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

 

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 3.549,00 eura i pripadajućih zakonskih kamata, tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi i troškove postupka u iznosu od 2.552,88 eura i pripadajuće zakonske kamate, tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je tuženikov pas 27. srpnja 2020. ugrizao tužitelja, da je tužitelj zbog toga pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu te stoga, a primjenom odredaba čl. 1100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " br. 35/05,, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) i donosi pobijanu presudu.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbi, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, da je pobijana presuda, u njenom većem dijelu, valjana i zakonita, te da je samo djelomično, glede dosjelosti zatezne kamate na neimovinsku štetu zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava i to u njenom odbijajućem dijelu. ( u toč. III izreke)

 

8. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po služenoj dužnosti, a ni onih na koje "ukazuje" tuženiku u aktualnoj žalbi, a koja bi pobijanu presudu učinile nevaljanom i/ili nezakonitom.

 

9. To stoga što pobijana presuda nije ni nerazumljiva, a ni proturječna, ista se temelji i na valjanoj ocjeni provedenog dokaza medicinskog vještačenja, a kada je vještak medicinske struke ortoped-traumatolog dao svoj nalaz i mišljenje (124, 125) te uz to dao i usmenu dopunu tog nalaza i mišljenja (147, 148) prvostupanjski sud je mogao taj nalazi i mišljenje ocijeniti kao potpun, stručan i objektivan i na temelju tog nalaza i mišljenja i donijeti svoju odluku, a pri čemu je, onda, valjano, odbijen i prijedlog tuženika za novo vještačenje, po istom vještaku medicinske struke, kirurgu - ortopedu (149) pa kada tuženik nije ni predložio vještačenje po vještaku psihijatru to onda ne može sada, u tom dijelu niti valjano pobijati predmetnu presudu pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

 

10. Isto tako valja navesti da je u predmetni spis priložena preslika zdravstvenog kartona tužitelja (95-104) i to prije određenog i provedenog medicinskog vještačenja tako da je i žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

 

11. Konačno, tužitelj je uz pravilnu ocjenu suda prvog stupnja o teretu dokaza (čl. 219. st. 1. ZPP-a) u pravnorelevantnom stupnju, u stupnju sigurnosti (čl. 221.a ZPP) dokazao uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i štete za tužitelja, a na tuženiku je, onda, bio teret dokaza za činjenice i dokaze na koje "ukazuje" tuženik (da je činjenično stanje drugačije, da je tužitelj svojom voljom doprinio nastanku štete ili njenoj visini), a kada to tuženik nije dokazao tada su njegovi navodi pravilno ocijenjeni kao neosnovani i neutemeljeni.

 

12. Nadalje, u valjano provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud valjano utvrđuje sljedeće odlučne činjenice i to:

- da je tužitelj u srpnju 2020. radio kao poštar,

- da je 27. srpnja 2020. kod dostave pošte tuženiku u  K. I., ulica … iz dvorišta kuće tuženika istrčao tuženikov pas koji ga je ugrizao za nogu,

- da se nakon toga tužitelj javio na hitnu medicinsku pomoć i da je provodio propisanu mu terapiju,

- da je liječenje kod tužitelja završeno do 4. rujna 2020. kada mu je i zaključeno bolovanje,

- da je to liječenje kod tužitelja provedeno zbog liječenja ozljeda iz navedenog štetnog događaja,

- da je tužitelj zbog štetnog događaja trpio primarni strah u trenutku ozljeđivanja kao kratkotrajan i intenzivan strah, sekundarni strah jačeg intenziteta da je trpio jedan dan, srednjeg intenziteta daljnjih 5 dana, a nakon toga i daljnjih osam dana kasnije i strah u svrsi ishoda liječenja,

- da je tužitelj trpio i fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenzitete sljedećim sedam dana, te sljedećih dvadeset dana da je trpio boli slabijeg intenziteta,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme od sedam dana po jedan sat dnevno,

- da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja u vidu nepravilnog ožiljka veličine 7x5 cm u donjem dijelu potkoljenice, povremeno vidljiv drugima,

- da predmetna ozljeda nije ostavila druge trajne posljedice u vidu smanjenja životnih aktivnosti tužitelja,

- da nije utvrđeno da bi tužitelj svojim radnjama doprinio nastanku štete,

- da se tužitelj pridržavao u cijelosti liječničkih preporuka i podvrgnuo se predloženim postupcima.

 

13. Na temelju tih utvrđenja suda, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik odgovoran za štetu tužitelju iz navedenog štetnog događaja te stoga, a primjenom odredbi čl. 1095. i 1100. ZOO-a i donosi pobijanu presudu, a što, u bitnome, prihvaća i ovaj sud kao sud drugog stupnja.

 

14. Naime, da je pas vlasništvo tuženika ugrizao tužitelja 27. srpnja 2020. za desnu potkoljenicu jasno i nedvojbeno je utvrđeno uvidom u dokumentacijski list pregleda u ambulanti (7) potvrde policijske postaje I. G. (18, 69 -79), ali i iz iskaza tužitelja (113) te iz iskaza tuženika (115), a nakon toga se liječio prema uputama nadležnih liječnika (9-17, 95-104), pa kada je utvrđeno da se tužitelj kod liječenja pridržavao u cijelosti liječničkih preporuka i podvrgnuo se svim predloženim postupcima (148) to je onda tuženik odgovoran za štetu koju tužitelj trpi iz tog štetnog događaja pa i onih koji su nastali kao komplikacija nakon ugriza psa, prodora bakterija iz sluzi psa ispod kože tužitelja, te nastanka apscesa koji je kirurški odstranjen (148) jer je isti u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

 

15. Prema tome, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da šteta koju je tužitelj pretrpio zbog tog štetnog događaja, potječe od psa tuženika koji je u konkretnom slučaju opasna stvar, te da je tuženik odgovoran za tu štetu primjenom odredbi 1063., 1064. ZOO-a, na tuženiku je, eventualno, bio teret dokaza da to nije bio uzrok štete ili da bi tužitelj na neki način doprinio nastanku te štete, a što tuženik, i po ocjeni prvostupanjskog, a i ovog suda nije dokazao.

 

16. Naime, brzina motora kojim je tužitelj došao do dvorišta tuženika nije činjenica koja bi išla u prilog navodima tuženika o mogućem doprinosu nastanka štete tužitelja niti to može biti činjenica o nemogućnosti držanja psa na lancu. Tuženik kao vlasnik psa je morao poduzeti mjere da treće osobe mogu nesmetano koristiti javni prostor ispred njegovog dvorišta, a kako to nije učinio to je onda odgovoran za štetu, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Isto tako, kada je tužitelji poduzimao radnje liječenja u skladu sa propisanim od nadležnih liječnika to onda ne odgovara za naknadne komplikacije u provedbi tog liječenja te tuženik odgovara tužitelju za svu štetu koja je u uzročno – posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.

 

17. Prvostupanjski sud utvrđuje da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio ugriz psa tuženika, da se tužitelj naknadno javio na hitnu pomoć i da je provodio daljnje preporučeno liječenje, ali da je došlo do komplikacija i infekcije tako da je liječenje tužitelja trajalo od 27. srpnja do 4. rujna 2020., te da je zbog te ozljede tužitelj trpio primarni strah kao kratkotrajan i intenzivan, sekundarni strah jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta daljnjih 5 dana, te kasniji strah daljnjih osam dana kao strah za ishod liječenja, da je tužitelj trpio i fizičke bolove jačeg intenziteta sljedećih sedam dana, a nakon toga i slijedećih dvadeset dana fizičke boli slabijeg intenziteta, da je tužitelj na mjestu ugriza ostao ožiljak nepravilnog oblika veličine 7x5 cm, povremeno vidljiv drugim osobama, a što da predstavlja naruženje srednjeg stupnja, te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od sedam dana po jedan sat dnevno.

 

18. Kada se navedeno uzme u obzir te uz činjenice da je tužitelj osoba srednje životne dobi (rođ.1972.) da je bio izložen i neugodnostima tijekom samog liječenja (višekratne posjete liječnicima, nepovoljan razvoj bolesti i dr.) pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i pravilno je utvrđena i visina te štete u iznosu od 3.525,78 eura primjenom odredbe čl. 1110. st. 2. ZOO-a pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu, a isto tako pravilno je utvrđena i visina štete zbog tuđe pomoći i njege (čl. 1095. st. 1. ZOO-a).

 

19. Ti dosuđeni iznosi, i po ocjeni ovog suda, predstavljaju u svemu pravičnu naknadu pretrpljene štete za tužitelja pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

 

20. Međutim, u tom dijelu djelomično je osnovana žalba tužitelja.

 

21. To stoga što je liječenje tužitelja završeno dana 4. srpnja 2020. pa je tužitelju na dosuđeni iznos neimovinske štete valjalo dosuditi i zatezne kamate od podnošenja tužbe (čl. 1103. ZOO-a) a kako to nije, to je onda u tom dijelu valjalo uvažiti žalbu tužitelja i u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu.

 

22. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podneska od 20. rujna 2022. je prvostupanjski sud pravilno odbio (čl. 155. st. 1. ZPP-a) i za što je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje dok je za ročište za objavu presude tužitelju dosuđen zatraženi iznos od 99,54 eura (154) pa onda u tom dijelu zahtjev tužitelja nije ni bio odbijen (toč. 25 obrazloženja) pa je žalba tužitelja u tom dijelu neosnovana.

 

23. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbi čl. 368. i 373. ZPP-a valjalo je odučiti kao u izreci.

 

24. Kada tužitelj predmetnu presudu pobija samo glede sporne tražbine (tijek zatezne kamate i troška spora) i kada nije odredio vrijednost predmeta žalbe (a koji nije vrijednost "ukupnog " predmeta spora)  te kada je sa žalbom i uspio samo djelomično to je onda odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe, a isto tako i zahtjev tuženika (čl. 164. st. 1. a u vezi s čl. 155. st. 1 ZPP-a.)

 

U Puli-Pola 3. listopada 2023.

 

Predsjednica vijeća

 

Mirna-Nada Terlević Sebastijan,v.r.