Poslovni broj Gž Ob-117/2023-2

 

         Poslovni broj Gž Ob-117/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan kao predsjednice vijeća, Zorana Šarića kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. C. iz R., OIB…, kojeg zastupa punomoćnica S. Ž., odvjetnica u K., protiv tuženika A. C. iz K., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik V. Š., odvjetnik iz O. društva V., J., Š., S., J. & J., odvjetnici u R., radi smanjenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P Ob-67/2019-90 od 6. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

                    Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, te se u pobijanom, odbijajućem dijelu, (u toč. II.izreke) i u odluci o troškovima postupka (u toč. III. Izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P Ob-67/2019-90 od 6. travnja 2023. i

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se u pobijanom, odbijajućem dijelu, potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P Ob-67/2019-90 od 6. travnja 2023.

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom tužitelj je obvezan da doprinosi za uzdržavanje tuženika umjesto mjesečnog iznosa od 265,45 eura / 2.000,00 kuna, mjesečni iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna i to u razdoblju od 17. travnja 2020. pa do 30. rujna 2022., a od 1. listopada 2022. pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke iznos od po 106,18 eura / 800,00 kuna mjesečno, i to uz pripadajuće zakonske kamate od dospjelosti pa do isplate (I), u preostalom dijelu, u kojem je tužitelj tražio smanjenje njegove obveze doprinosa za uzdržavanje tuženika na mjesečni iznos od 53,09 eura/400,00 kuna, tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom (II), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (III).

 

1.1. Rješenjem je prvostupanjski sud odredio privremenu mjeru kojom je odredio visinu doprinosa za uzdržavanje tuženika kako je to odlučeno i presudom (I) te je zabranio prisilnu naplatu iznosa koje bi tuženik mogao tražiti temeljem rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj R1 Ob-847/2016-3 od 20. ožujka 2017., a koji "prelaze" iznose doprinosa iz aktualne presude i određene privremene mjere (II), a trajanje privremene mjere je određeno do pravomoćnog okončanja predmetnog parničnog postupka (III) te je odlučeno da žalba ne odgađa ovrhu tog rješenja (IV).

 

2. Protiv te presude i rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj, iste pobija u njihovom odbijajućem dijelu i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi,u bitnome, tužitelj navodi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da tuženik od 2018. živi i studira u Z., da su onda oba roditelja, dakle i majka, dužni doprinositi za njegovo uzdržavanje, da nije bila valjanih razloga da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, da je tuženik primao državnu stipendiju, da je kasnije dobio i gradsku stipendiju, a da je ostvarivao naknadu i temeljem zaključenih studentskih ugovora s poslodavcem F. d.o.o., da su se prilike kod tuženika promijenile već kada više nije stanovao s majkom, a kod tužitelja da su bile promijenjene imovinske prilike već u vrijeme podnošenja tužbe, da od kada tuženik radi za tvrtku I. Z. da njegovi prihodi nisu iznosili manje od 3.000,00 kuna mjesečno, da je to iznos koji je dostatan za zadovoljavanje njegovih mjesečnih životnih potreba da je tužitelj u obvezi uzdržavati svoja druga dva sina, da je tuženik dužan doprinositi za vlastito uzdržavanje, da je mjesečni iznos od 400,00 kuna na koji iznos je tužitelj tražio da se smanji njegova obveza uzdržavanja primjeren, primjenom odredbe čl. 314. Obiteljskog zakona, pa tužitelj predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijana presuda i rješenje ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se pobijana presuda i rješenje preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja, a tužitelj potražuje i trošak žalbe.

 

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

 

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6. Prvostupanjski je sud po tužbi tužitelja smanjio doprinos za uzdržavanje tuženika sa mjesečnog iznosa od 264,45 eura/2.000,00 kuna na mjesečni iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna, za razdoblje od 17. travnja 2020. do 30. rujna 2022., a od 1. listopada 2022. pa nadalje na mjesečni iznos od po 106,18 eura/800,00 kuna, dok je u preostalom, sada pobijanom dijelu, taj zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, a onda je takav iznos doprinosa za uzdržavanje određen i privremenom mjerom kojom je, uz to, određena i zabrana naplate iznosa koji "prelazi" iznos mjesečnog doprinosa određen u sada pobijanoj presudi, do iznosa određenog ranijom sudskom odlukom.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama navoda žalbe, pazeći, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a  i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365 st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da su presuda i rješenje, u njezinim pobijanim dijelovima, valjani i zakoniti.

 

8. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude i rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje, paušalno "upire" tužitelj u aktualnoj žalbi, pa je žalba tužitelja neosnovana u tom dijelu.

 

9. Nadalje, u ovom stadiju postupka nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, poslovni broj R1 Ob-847/2016-3 od 20. ožujka 2016. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi po kojem je tužitelj obvezan doprinositi za uzdržavanje sinova - A. (tuženika) rođenog 16. prosinca 1999. i M., rođenog 17. veljače 2003., mjesečno iznos od po 2.000,00 kuna odnosno ukupno za obojicu 4.000,00 kuna mjesečno, a koji su ostali živjeti sa majkom C. K. S.-C..

 

9.1.Nadalje, obzirom da žalbu podnosi (samo) tužitelj više nje sporno da opstoje, u dosuđujućem dijelu, valjani uvjeti za izmjenu odluke o visini doprinosa tužitelja za uzdržavanje tuženika, a sporno je da li je tužbenom zahtjevu tužitelja trebalo udovoljiti u cijelosti ili je odluka suda prvog stupnja i u tom,  u odbijajućem, dijelu valjana i zakonita.

 

10. Odlučujući o tom odlučnom spornom pitanju prvostupanjski sud, uz ranije navedeno i nesporno utvrđuje slijedeće pravnorelevatne činjenice i to:

 

-          da je tužitelj bio vlasnik obrta M. da je tužitelj informatičar i da je bio autor robno-materijalnog računovodstvenog programa koji se koristio u tom obrtu;

-          da je obrtu tužitelja 5. lipnja 2019. pristupila kao ortak B. B. te da je tužitelj istupio iz tog obrta 6. lipnja 2019.;

-          da je tužitelj sa B. B., sada bivšom djevojkom, 2020. godine dobio sina ;

-          da je tužitelj od 12. rujna 2019. nezaposlen, da je ostvarivao naknadu za vrijeme nezaposlenosti počev od 7. lipnja 2019. do 2. siječnja 2020.;

-          da je tužitelj od 2. siječnja 2020. prijavljen na mirovinsko osiguranje kod poslodavca B. B. na nepuno radno vrijeme;

-          da tužitelj ima evidentirane tražbine za uzdržavanje tuženika i sina M. C. u iznosu od 41.349,09 kuna;

-          da je tužitelj bio suvlasnik kuće u K. čiji suvlasnički dio je prenesen na njegovog oca B. C.;

-          da tužitelj nema evidentiranih novčanih sredstva, a da ukupne neizvršene osnove za plaćanje iznose 144.969,40 kuna;

-          da tužitelj nije evidentiran kao vlasnik motornih vozila, a ni nekretnina, da živi u stanu koji je vlasništvo njegovog oca B. C.;

-          da je između tužitelja i C. K. S. u tijeku parnica radi utvrđenja bračne stečevine;

-          da je majka tuženika C. K. S. zaposlena sa plaćom od oko 6.300,00 kuna mjesečno, da ista ima tražbine spram tužitelja temeljem bračne stečevine i neplaćenih doprinosa uzdržavanja maloljetne djece, te da ista navodi da tužitelj pokušava onemogućiti naplatu njenih tražbina;

-          da je tuženik student na P.M. fakultetu u Z., od 2018. godine, da je ostvario 228. ECTS bodova uz prosječnu ocjenu od 4,50 te da je aktualno redoviti student 5 godine studija;

-          da je tuženiku 2018. i 2020. isplaćeno po 3.600,00 kuna na ime državne stipendije, a po 7.200,00 kuna 2019. i 2021. godine;

-          da je tuženik na drugoj, četvrtoj i petoj godini studija dobio stipendiju Grada K. od po 500,00 kuna mjesečno;

-          da tuženik živi u studentskom domu S. R., a da za smještaj plaća 375,00 kuna mjesečno;

-          da je tuženik ostvarivao prihode temeljem ugovora o radu sa student servisom i to početkom 2022. u iznosu od 3.500,00 kuna, a kasnije, u razdoblju rujan-studeni 2022. u iznosu od ukupno 12.250,00 kuna;

-          da je temeljem presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-522/2018 obveza tužitelja da doprinosi za uzdržavanje sina M. C. počev od 17. travnja 2020. smanjena na iznos od 1.400,00 kuna mjesečno;

-          da je tužitelj radno sposobna osoba, da se javljao na javne natječaje za posao, te da tužitelj ima određene psihičke tegobe (anksioznost, depresija, nemogućnost koncentracije).

 

11. Na temelju tih utvrđenja, a primjenom odredbi čl. 316. st. 1., te čl. 290. , čl. 291. i čl. 307. Obiteljskog zakona prvostupanjski sud donosi pobijanu odluku kojom snižava iznos utvrđenog doprinosa za uzdržavanje u razdoblju od 17. travnja 2020. pa nadalje, prvotno na iznos od 1.200,00 kuna mjesečno, a nakon toga na iznos od 800,00 kuna mjesečno, dok u preostalom dijelu odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja.

 

12. Takva odluka prvostupanjskog suda, po ocjeni ovog suda, temelji se na valjanoj ocjeni provedenih dokaza te u svemu predstavlja valjanu primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

 

13. Naime, prije svega valja navesti da je tužitelj u naponu životne snage (rođen 1970.), radno sposobna je osoba, a određene zdravstvene teškoće (anksioznost, depresija, nemogućnost koncentracije) koje su kod tužitelja evidentirane početkom 2022. nisu takove da bitno utječu na njegovu radnu (ne)sposobnost ili barem da tužitelj to nije dokazao u onom stupnju u kojem to "traži" sudska odluka, u stupnju sigurnosti (čl. 221.a ZPP-a).

 

14. Kada se to ocjeni uz činjenicu da je tužitelj po zanimanju profesor matematike i informatike (251), da je autor programskih rješenja u okviru materijalnog računovodstva, dakle osoba koja, izvjesno, ima iznadprosječno znanje i vještine iz svog zanimanja (306), očito je, u aktualnom stanju tržišta radne snage, da je u mogućnosti ostvariti zaposlenje koje će mu omogućiti pristojnu zaradu, a ne samo na 3 sata dnevno (305), te se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da je tužitelj uporabio dostatnu pozornost da bi se zaposlio (183-190), jer za profilom zanimanja tužitelja postoji znatna potražnja.

 

15. Dakle, ocjena je i ovog suda da je tužitelj u obvezi da doprinosi za uzdržavanje tuženika.

 

16. Nadalje, tuženik je, prema jasnom utvrđenju prvostupanjskog suda, u svemu redovit student i uredno izvršava svoje studentske obveze te kada uz redovito izvršavanje studentskih obveza na zahtjevnom studijskom programu – P.m. fakultet (pohađanje nastave, polaganje ispita), dodatno uspijeva i dodatno zaraditi određeni novčani iznos preko student servisa, to samo upućuje na činjenicu da je tuženiku nedostatno za njegove potrebe života i studija da to "pokrije" stipendijom koju, opet, dobiva jer je uspješan student i doprinosom od majke koja mora doprinositi i za uzdržavanje drugog sina stranaka M. C., ali i za vlastito uzdržavanje.

 

17. Kada je prvostupanjski sud utvrdio da bi mjesečne životne potrebe za uzdržavanje tuženika realno iznosile 3.000,00 - 4.000,00 kuna, time je, i po ocjeni ovog suda, pravilno utvrđeno da su to stvarne potrebe za uzdržavanje tuženika.

 

18. Stoga je prvostupanjski sud u svemu ispravno odbio zahtjev tužitelja za smanjenje doprinosa uzdržavanja tuženika za razdoblje od podnošenja tužbe pa do 16. travnja 2020., kada je doprinos za uzdržavanje tuženika u razdoblju od 17. svibnja 2020. do 30. rujna 2022. smanjio na mjesečni iznos od 159,27 eura/1.200,00 kuna, a od 1. listopada 2022. na iznos od 53,09 eura/400,00 kuna mjesečno, i kada je u preostalom dijelu taj zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

19. Tako određeni iznosi doprinosa za uzdržavanje tuženika, i po ocjeni ovog suda, u svemu predstavljaju valjanu primjenu odredbe čl. 316. Obiteljskog zakona, a u svezi sa čl. 290. st. 1., i ne može se bez da za to opstoje izuzetni razlozi, obveza doprinosa uzdržavanja djeteta "prevaliti" na drugog roditelja, radno sposoban roditelj je dužan iskoristiti sve mogućnosti za ostvarivanje prihoda kako bi osigurao ne samo vlastitu egzistenciju već i egzistenciju za djecu koja se nalaze na redovnom školovanju.

 

20. Iznosi koje je tuženik ostvarivao primanjem stipendije, za koju je, opet, zaslužan tuženik i njegov rad, nije (bio) dostatan da zadovolji potrebe tuženika i obveza tužitelja za doprinos za njegovo uzdržavanje i dalje opstoji, a zarada od student servisa je bila kratkog "trajanja" i u ograničenom vremenskom opsegu, pa i ona od tvrtke I. Z., tako da zbog toga ne može doći do ukidanja obveze doprinosa za uzdržavanje, a niti do smanjenja te obveze iznad one utvrđene pobijanom presudom.

 

21. Isto tako, prvostupanjski sud je kada je utvrdio visinu pripadajućeg doprinosa za uzdržavanje tuženika privremenom mjerom zabranio prisilnu naplatu iznosa doprinosa koji "prelaze" tako određene iznose doprinosa, a koji svoj "temelj" imaju u ranijoj odluci o visini toga doprinosa, pa je žalba tužitelja neosnovana i u tom dijelu koji se "tiče" iznosa koji "prelaze" tako određene iznose doprinosa.

 

22. Pobijanom prvostupanjskom presudom valjano je odlučeno i o troškovima postupka, pa kako tužitelj u tom dijelu samo paušalno pobija predmetnu odluku to je onda žalba tužitelja neosnovana i u tom dijelu.

 

23. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i rješenje te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbi čl. 368. i 380. toč. 2. ZPP-a.

 

24. Odluka o trošku žalbe tužitelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1.,a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

U Puli-Pola 3. listopada 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Mirna-Nada Terlević Sebastijan,v.r.