23. P-619/25

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja YILDIZ ENTEGRE ROMANIA S.A., OIB [osobni identifikacijski broj], ROMANIA, Str. Yildiz nr.1., 117546 SAT CEAUSESTI COM. OARJA, zastupanog po punomoćniku OB, [adresa], iz OD Praljak&Svić d.o.o. protiv tuženika BIOOTPAD d.o.o., OIB 96881846749, Bukovačka cesta 265, 10000 Zagreb kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik iz Bjelovara, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28.listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, s danom objave 04 .studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja YILDIZ ENTEGRE ROMANIA S.A.; STR. YILDIZ NR.1; 117546 SAT CEAUSESTI COM. OARJA; ROMANIA, OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tuženiku BIOOTPAD d.o.o., Bukovačka cesta 265, Zagreb, OIB: 96881846749, u ukupnom iznosu od 46.580,88 EUR, a koja tražbina je prijavljena u predstečajni postupak koji se vodio nad tuženikom BIOOTPAD d.o.o., Bukovačka cesta 265, Zagreb, OIB: 96881846749, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu pod poslovnim brojem St-1024/2022.

II Nalaže se tuženiku BIOOTPAD d.o.o., Bukovačka cesta 265, Zagreb, OIB: 96881846749, da tužitelju YILDIZ ENTEGRE ROMANIA S.A.; STR. YILDIZ NR.1; 117546 SAT CEAUSESTI COM. OARJA; O, OIB: [osobni identifikacijski broj] namiri iznos utvrđene tražbine od 46.580,88 EUR na način predviđen potvrđenim Izmijenjenim planom restrukturiranja tuženika u predstečajnom postupku i to na način da tužitelj otpušta tuženiku dio utvrđene tražbine u iznosu od 13.974,26 EUR dok će preostali dio tražbine u iznosu od 32.606,62 EUR, tuženik platiti tužitelju u osam jednakih polugodišnjih rata bez kamata u iznosu od 4.075,83 EUR s time da će mu 1. ratu platiti najkasnije do dana 30.06.2024. godine, 2. ratu će mu platiti najkasnije do dana 31.12.2024. godine, 3. ratu će mu platiti najkasnije do dana 30.06.2025. godine, 4. ratu će mu platit najkasnije do dana 31.12.2025. godine, 5. ratu će mu platiti najkasnije do dana 30.06.2026. godine, 6. ratu će mu platiti najkasnije do dana 31.12.2026. godine, 7. ratu će mu platit najkasnije do dana 30.06.2027. godine, a 8. ratu će mu platiti najkasnije do dana 31.12.2027. godine.

III Nalaže se tuženiku BIOOTPAD d.o.o., Bukovačka cesta 265, Zagreb, OIB: 96881846749, da tužitelju YILDIZ ENTEGRE ROMANIA S.A.; STR. YILDIZ NR.1; 117546 SAT CEAUSESTI COM. OARJA; O, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 10.205,89 eur, u roku 15 dana od donošenja ove presude.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova za iznos od 1.937,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 19. kolovoza 2022. radi utvrđenja osnovanosti tražbine u iznosu od 46.580,88 EUR. Navodi da je nad tuženikom dana 5. travnja 2022. godine otvoren predstečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, poslovni broj St-1024/2022. Tužitelj je pravovremeno prijavio svoju tražbinu u predstečajni postupak. Dana 9. svibnja 2022. godine tuženik se očitovao na prijavljene tražbine vjerovnika te osporio tražbinu tužitelja u punom iznosu s obrazloženjem da nije zaprimio ni robu ni račune tužitelja. Na ročištu za ispitivanje tražbina održanom dana 27. srpnja 2022. godine tuženik nije povukao osporavanje pa je nadležni sud uputio Tužitelja da pokrene ovu parnicu radi utvrđivanja tražbine u iznosu od 46.580,88 EUR, a obzirom da za osporenu tražbinu ne postoji ovršna isprava.

Tužitelj pojašnjava da je sa tuženikom bio u poslovnom odnosu u kojemu je tuženiku isporučivao podne obloge – parkete. Dana 4. studenoga 2021. godine tuženik je od tužitelja naručio više vrsta parketa ukupne vrijednosti 49.983,34 EUR sa odgodom plaćanja od 30 dana od dana isporuke i uz preuzimanje robe u skladištu prodavatelja i.e. franko tvornica (FCA). Kao dokaz narudžbe tužitelj prilaže potvrdu narudžbe od dana 4. studenoga 2021. godine i predračun od 11. studenoga 2021. godine, oba dokumenta potpisana i potvrđena pečatom tuženika. Sukladno sklopljenom ugovoru, dana 16. prosinca 2021. godine tužitelj je isporučio dio naručene robe prijevozniku kojeg je unajmio tuženik. Također, dana 21. prosinca 2021. godine tužitelj je prijevozniku isporučio i preostali dio naručene robe, čime je u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu. Kao dokaz isporuke tužitelj prilaže odgovarajuće međunarodne tovarne listove (CMR), otpremnice te ostale isprave kojima dokazuje osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Za isporučenu robu tužitelj je uredno izdao račune, ali ih tuženik do današnjeg dana nije podmirio.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem navodi, u bitnom, da s tužiteljem nije dogovorio isporuku robe, da nije robu zaprimio i da se ne radi o njegovom žigu i potpisu.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu br. St-1024/22 od 27.7.2022. (list 5-10 spisa), Potvrda narudžbe od 4.11.2021. (list 50-51 spisa), Potvrđeni predračun od 11.11.2021. (list 55- 57 spisa), Račun br. 96046727 sa pripadajućom otpremnicom ICMR-om (list 61-69 spisa), Račun br. 96046851 sa pripadajućom otpremnicom ICMR-om (list 70-77 spisa), Račun br. 96046854 sa pripadajućom otpremnicom ICMR-om (list 79-86 spisa), prevedena korespondencija stranaka na hrvatski sa CMR-om i ostalom pratećom dokumentacijom(169-233 spisa).

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem da je osnovana tražbina tužitelja u iznosu od 46.580,88 EUR koju je tužitelj prijavio u predstečajnom postupku nad tuženikom kao dužnikom, a koji postupak se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalna Služba u Karlovcu pod poslovnim brojem St-1024/22.

6. U predstečajnom postupku tužitelj je prijavio tražbinu koju je tuženik osporio i tužitelj je upućen u parnicu radi utvrđivanja tražbine u iznosu od 46.580,88 EUR jer za tražbinu ne postoji ovršna isprava.

7. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva imajući u vidu da je tuženik osporio postojanje poslovnog odnosa ( da nije dogovorio isporuku robe, da robu nije zaprimio i da se ne radi o njegovom žigu i potpisu).

8. U smislu odredbe čl. 253.Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05,41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi, koji sadrži sve bitne sastojke ugovora. Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (čl. 247. ZOO-a), a ponuda je prihvaćena kad ponudilac primi izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu (čl. 262. ZOO-a).

Uvidom u potvrdu narudžbe od 04.11.2021. (list 50-51 spisa) i potvrđeni predračun od 11.11.2021. (list 55- 57 spisa), koje su sastavljena na logotipu tužitelja i koje su ovjerene potpisom i pečatom tuženika, sud je utvrdio da je tuženik naručio robu (parket) koja je specificirana u narudžbenicama i koja roba se podudara i sa ispostavljenim računima br. 96046727(list 61 spisa) sa pripadajućom otpremnicom i CMR-om (list 62-64 spisa), račun br. 96046851 (list 70 spisa) sa pripadajućom otpremnicom i CMR-om (list 71-73 spisa), račun br. 96046854 (list 79 spisa) sa pripadajućom otpremnicom i CMR-om (list 80-82 spisa).Iz isprava je vidljivo da stranke ugovorile klauzulu FCA ( Free Carrier) – B prijevoznik (str.55, 61, 62, 71,80).

9. Sud je uvidom u navedene narudžbenicu utvrdio da je ista ovjerena pečatom tuženika te parafom tuženika. Tuženik je naveo da se ne radi o njegovom žigu i potpisu. U daljnjem tijeku postupka tuženik nije obrazložio takav prigovor te nije iznosio činjenice niti predlagao dokaze na tu okolnost. Tijekom postupka tužitelj je iznio činjenice i dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje dok tuženik nije ničim doveo u pitanje valjanost dostavljenih isprava i činjeničnih navoda tužitelja. Nakon podnošenja paušalnog odgovora na tužbu, tuženik je pokazao potpunu pasivnost u daljnjem tijeku postupka kako neodazivanjem na zakazano ročište, a tako i neočitovanjem na dokaze koje je dostavio tužitelj.

10. Teret dokaza utvrđenja činjenice je li u ime tuženika narudžbenicu potpisala ovlaštena osoba leži, prema mišljenju suda na tuženiku. Naime, obzirom da je tužitelj u prilog svojih tvrdnji dostavio narudžbenicu koja je ovjerena pečatom od strane tuženika te parafom na tuženiku je teret dokaza da ove isprave nisu autentične. Jedini dokaz kojim bi se moglo sa sigurnošću utvrditi je li tuženik potpisao narudžbenicu ili je li u ime tuženika narudžbenicu potpisala ovlaštena osoba je grafološko vještačenje međutim tuženik takav dokaz nije predložio. Slijedom navedenoga, primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, a kao i primjenom odredbe čl. 221. a. ZPP-a, sud je utvrdio iznesenu činjenicu ne-dokazanom i posljedično nepostojećom. Sud je imao u vidu i da je narudžba ovjerena službenim pečatom tuženika, a tuženik nije isticao, iako bi se radilo o kaznenom djelu, da mu je primjerice štambilj otuđen ili da ga je nekom dao na korištenje i sl. pa je i u tom smislu prigovor tuženika da nije naručio odnosno potpisao narudžbenicu sud uzeo kao neobrazloženi pa time i nedokazani prigovor usmjeren na odugovlačenje postupka.

Na opisani način između stranaka je sklopljen ugovor, odnosno došlo je do prihvaćanja ponude (čl.262. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).Stoga su tužitelj kao prodavatelj i tuženik zaključili ugovor o prodaji s klauzulom „FCA“ .

11. Prema tome, stranke bile u poslovnom odnosu temeljem predmetnih narudžbenica kojima je tuženik naručio robu specificiranu u narudžbenicama i koji se podudaraju sa robom u računima i koje sadrže odredbe o vrsti robe i cijeni, mjestu isporuke, dakle sadrži sve bitne sastojke ugovora, na temelju čega je tužitelj za isporučenu robu i ispostavio račune tuženiku.

Valja samo reći da u moderno vrijeme većina komunikacije ugovornih strana odvija se upravo elektroničkim putem. ZOO propisuje da je ugovor sklopljen elektroničkim putem onda kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Tako je kod ugovora o kupoprodaji važno da se stranke suglase o predmetu kupoprodaje i kupoprodajnoj cijeni, a što nedvojbeno je utvrđeno da su se stranke suglasile oko predmeta i cijene. Kada se radi o sklapanju ugovora valja istaknuti da ZOO prihvaća načelo neformalnosti što znači da za valjanost ugovora nije bitno je li ugovor sklopljen u pisanom obliku, a eventualne iznimke su izričito propisane zakonom npr. ugovor o kupoprodaji nekretnina i ugovor o najmu za koje je ZOO-om izričito propisano da se obvezno moraju sklopiti u pisanom obliku.

12. Kada stranke ugovore klauzulu FCA ( Free Carrier) – Franko prijevoznik s naznakom mjesta osnovna je obveza prodavatelja predati robu prijevozniku kojeg je odredio kupac na naznačenom mjestu.

13. Iz svega navedenog proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji parketa u kojem je tužitelj kao prodavatelj sa sjedištem u [adresa], a tuženik u Republici Hrvatskoj, dakle radi se o sporu s međunarodnim elementom.

14. Naime, od pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, na ove pravne odnose (međunarodna prodaja robe između zemalja članica) primjenjuju se odredbe Uredbe (EZ) broj 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), koje prvenstveno predviđaju mogućnost da stranke izaberu mjerodavno pravo (čl. 3. Uredbe). Iz sklopljenog ugovora i činjeničnih navoda stranaka ne proizlazi da su stranke izabrale mjerodavno pravo.

Slijedom navedenog u ovom parničnom postupku, primjenjuju se odredbe Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe iz 1980. godine (Bečka konvencija - Sl. list Međunarodni ugovori broj 10/84 – dalje Konvencija), koje se primjenjuju u Republici Hrvatskoj na temelju čl. III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske („Narodne novine“ 31/91) i čl. 29. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora („Narodne novine“ 28/96), dok se odredbe materijalnog prava države Rumunjske primjenjuju supsidijarno ako samom Konvencijom pojedino pitanje nije izričito riješeno, a niti se može riješiti na temelju načela na kojima se Konvencija temelji (čl. 7. st. 2. Konvencije).

15. Naime, navedena Konvencija primjenjuje se uvijek kada se radi o međunarodnoj prodaji robe, osim u slučaju kad su stranke izričito isključile njenu primjenu, odnosno kad su ugovorile primjenu materijalnog prava pojedine države kao isključivo mjerodavno za ugovor. S obzirom na to da iz spisa ne proizlazi da su stranke izričito isključile primjenu Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, a niti su ugovorile primjenu materijalnog prava neke države kao isključivo mjerodavno za ugovor o prodaji robe, u spornom odnosu između ovdje parničnih stranaka valja primijeniti navedenu Konvenciju Ujedinjenih naroda.

Odredbom čl. 1. st. 1. navedene Konvencije određeno je da se Konvencija primjenjuje na ugovore o prodaji robe sklopljene između strana koje imaju svoja sjedišta na teritorijima različitih država kad su te države, države ugovor-nice ili kad pravila međunarodnog privatnog prava upućuju na primjenu prava jedne države ugovornice. U konkretnom slučaju ispunjena su oba alternativna uvjeta za primjenu navedene Konvencije propisana odredbom čl. 1. st. 1. Konvencije jer je tužiteljevo sjedište u [adresa], a tuženik je pravna osoba sa sjedištem u [adresa], a i pravila međunarodnog privatnog prava upućuju na primjenu prava Rumunjske kao države ugovornice Konvencije. Stoga se u konkretnom slučaju primjenjuje navedena Konvencija koja se osim na temelju odluke o notifikaciji o sukcesiji države prednice („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 15/98) primjenjuje u Republici Hrvatskoj i na temelju potvrđene generalne sukcesije svih ugovora koje je bivša Jugoslavija sklopila ako ti ugovori nisu u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske i pravnim poretkom Republike Hrvatske.

16. Člankom 11. Konvencije propisano je da se ugovor o prodaji ne mora sklopiti niti potvrditi pismeno, niti je podvrgnut bilo kojim drugim zahtjevima što se tiče oblika. On se može dokazivati bilo na koji način, uključujući i svjedoke. Ugovor o prodaji sklopljen je u trenutku prihvaćanja ponude u skladu s odredbama Konvencije (čl. 23.). Prodavateljeva obveza sastoji se u isporuci robe, predaji dokumenata koji se na robu odnose i prenošenju vlasništva na robi (čl. 30. Konvencije). Ako prodavatelj nije dužan isporučiti robu na nekom drugom određenom mjestu, njegova se obveza isporuke u slučaju da robu treba prevesti sastoji u predaji robe prvom prijevozniku radi dostave kupcu.

17. Dakle, prema FCA klauzuli Incoterms pravila, koje su stranke ugovorile, prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke robe te trošak i rizik nad robom prelazi na kupca kada robu stavi na raspolaganje prijevozniku (ili drugoj osobi koju je imenovao kupac) u svojim pogonima.

18. Iz korespondencije od 2.11.2021. koja se odvijala između zaposlenika tuženika i zaposlenika tužitelja vidljivo je kako zaposlenik tuženika komunicira kako će naručitelj robe biti upravo tuženik. ( list 127-130, 170-172 spisa).

Iz korespondencije od 21.12.2021. ( list 134-143, 197 spisa) proizlazi da zaposlenik tuženika obavještava tužitelja o broju tablica odnosno identifikacijskom broju vozača koji će preuzeti narudžbu, a iz odgovarajućeg CMR-a vidljivo je kako je upravo broj tablica i identifikacijski broj koji je naveo tuženik odgovara broju tablica identifikacijskom broju sa pripadajućeg CMR-a br. 0001046352 ( vozač BB).

Iz korespondencije od 16.12.2021. ( list 146-153, 197 spisa) vidljivo je kako tuženik obavještava o registracijskoj oznaci tablica i identifikacijskom broju vozača koji će preuzeti pošiljku koja odgovara CMR-u br. 0001046354 ( vozač CB).

Iz korespondencije od 16.12.2021. ( list 154-165, 180-183, 189-190 spisa) vidljivo je kako tuženik također obavještava o registracijskoj oznaci tablica i identifikacijskom broju vozača koji će preuzeti pošiljku prema CMRu br. 0001046351 ( vozač AB).

Iz priložene e-mail korespondencije jasno proizlazi da se ista odvijala između radnika tužitelja i tuženika. Na strani tuženika korespondenciju vodio je ĆB, i to putem e- mail adrese: [adresa elektroničke pošte]. Iz uvida u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, u odnosu na tuženika kao adresa elektroničke pošte navedena je: [adresa elektroničke pošte] , a koja domena „sedlic.hr“ je jednaka domeni e-mail adrese ĆB iz priložene e-mail korespondencije, čime se potvrđuje kako je robu naručio tuženik. Posebno se naglašava da je iz mila od 02.11.2021. vidljivo kako ĆB navodi da za uvoz koristi sestrinsko društvo koje je registrirano u [adresa] te da je isti vlasnik i ista struktura (str. 174), a u slijedećem e mailu naveo naveo je pojedinosti društva naručitelja, odnosno podatke tuženika Društvo: BIOOTPAD d.o.o. adresa: Bukovačka cesta 265, 10000 Zagreb, Hrvatska PDV broj: HR96881846749 (str 174). Sud je utvrdio i da društvo Sedlić d.o.o. i tuženik imaju istog osnivača društva i istog zakonskog zastupnika, što je sve utvrđeno uvidom u sudski registar, a ukazuje da se radi o sestrinskim društvima. Stoga je sud ocijenio da je u ovome konkretnom predmetu nedvojbeno došlo do valjanog očitovanje volje koje obvezuje tuženika.

19. Prema FCA klauzuli Incoterms pravila, prodavatelj ispunjava svoju obvezu isporuke robe te trošak i rizik nad robom prelazi na kupca kada robu stavi na raspolaganje prijevozniku (ili drugoj osobi koju je imenovao kupac) u svojim pogonima.

20. Iz navedenih isprava nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik angažirao prijevoznike o čemu je e-mailom obavijestio tužitelja, da je tužitelj predao robu prijevoznicima u svom skladištu po uputi tuženika, odnosno prijevoznicima koje je angažirao ili unajmio tuženik te da su prijevoznici koje je angažirao tuženik svojim potpisom na međunarodnim tovarnim listovima, CMR-u, potvrdili primitak robe. Time je tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu.

21. Dakle, iz svih navedenih isprava proizlazi da su stranke suglasile o predmetu kupoprodaje i kupoprodajnoj cijeni, da ugovorile mjesto isporuke odnosno adresu utovara, mjesto utovara i cijenu, da se radi o o prijevoznicima koje je odredio kupac te je vidljivo da je sva navedena roba koju je tuženik naručio isporučena prijevozniku, da je prijevoz robe na dogovorenoj relaciji u međunarodnom prijevozu obavljen što je vidljivo iz CMR-a za predmetni prijevoz u kojem je naveden tužitelj kao pošiljatelj, tuženik kao primatelj robe kao i ime prijevoznika koji je obavio prijevoz. Iako je tuženik tijekom postupka, tvrdio da nije primio robu ovaj sud je takav prigovor odbio kao neosnovan jer su stranke, ugovorile primjenu Incoterms pravila „FCA“ čija primjena je naznačena u ponudi koju je prihvatio tuženik (list 55 spisa), i u pripadajućim računima i otpremnicama (list 62, 71, 80 spisa) gdje je jasno navedena klauzula „ FCA“ koja je u ovjerenom prijevodu sudskog tumača prevedena kao “ B transport- Oarja“ .

Čim je na temelju ugovorene FCA klauzule, Incoterms pravila, tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženiku, odnosno isporučio robu kada je robu stavio na raspolaganje osobi koju je imenovao kupac, što je utvrđeno da je u ovom postupku, čime se u potpunosti otklanjaju svi navodi tuženika kako nije primio robu.

22. Kako je tužitelj u svom skladištu predao robu prijevozniku po izboru kupca, što je razvidno iz međunarodnih tovarnih listova CMR kao i iz otpremnih dokumenata EU te gore navedene korespondencije primjenom navedenih Incoterms pravila, sud je zaključio da je tužitelj ispunio svoju obvezu i isporučio robu za tuženika, a što proizlazi i iz citiranih odredbi Konvencije, te je neosnovan navod da tuženik nije primio robu.

23. Kako je dakle tužitelj ispunio svoju obvezu, obveza kupca je isplata cijene sukladno čl. 53. Konvencije, a koju činjenicu tuženik nije ni tvrdio da ju je ispunio.

24. Slijedom svega navedenog utvrđeno je kako je tuženik naručio robu po cijeni koja je navedena u narudžbenicama , da se radi o prijevoznicima koje je unajmio i odredio upravo kupac, tužitelj je otpremnicama i međunarodnim tovarnim listom CMR dokazao da je robu isporučio za tuženika kao i da je naručeni prijevoz obavljen, dakle u cijelosti je izvršio svoju ugovornu obvezu isporuke robe za tuženika, a za koje usluge mu tuženik nije platio naknadu.

25. Stoga je, ocjenjujući raspoložive i izvedene dokaze, sud utvrdio da je cijena obračunavana sukladno ugovoru između tužitelja i tuženika, te je ta cijena i utvrđena kao tražbina u predstečajnom postupku. U svakom slučaju, tuženiku je dana prilika da se očituje na navode i zahtjeve protivne strane (čl. 5. ZPP-a), što tuženik nije učinio niti je nakon dostave dokumentacije prevedene na hrvatski jezik osporavao da je dokumentacija potpisana od strane tuženika niti je osporavao tovarne listove, a sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku (čl. 10. st. 1. ZPP-a).

26. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim jer se ne odnose na činjenice koje su prvenstveno relevantne za donošenje odluke ili se odnose na utvrđenje nespornih činjenica te je odbio daljnje dokazne prijedloge. Pri tome valja reći i da je sud saslušao zakonskog zastupnika tuženika te da je isti tvrdio da robu nije naručio, da nije odredio osobe koje će obaviti prijevoz i da robu nije primio, sud bio donio jednaku odluku u ovoj pravnoj stvari. U svakom slučaju tužitelj je dostavio sve relevantne isprave na kojima temelji osnovanost svog zahtjeva i dokazuje iznesene činjenične navode. Valja napomenuti da podneskom tužitelja od 20.10.2025., koji je otpremljen tuženiku dana 21.10.20254. i kojeg tuženik još nije zaprimio, tužitelj nije istaknuo niti nove činjenice niti dokaze već je samo odgovorio na podnesak tuženika od 15.10.2025. te ponovno iznio iste navode koje ističe tijekom postupka da je iz više isprava i dokumenata vidljivo da su stranke ugovorile FCA klauzulu, a isto tako valja reći i da tuženik koji zna da se vodi postupka trebao je aktivno sudjelovati u sporu ali unatoč toga tuženik na zakazana ročišta nije pristupao tijekom čitavog postupka koji se vodi od 2022.g. ,a sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku (čl. 10. st. 1. ZPP-a).

27. Slijedom svega navedenog, kako je utvrđeno da tužitelj imao osnovanu tražbinu prema stečajnom dužniku u iznosu od 46.580,88 EUR u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka, to je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti kao pod točkom I izreke presude.

28. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastav podneska od 05.09.2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 OT), za sastav podnesaka od 24.11.2022., 26.09.2025. i 17.10.2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 21.05.2024., 23.09.2025. i 28.10.2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu 06.10.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/2 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 9.437,50 EUR, uvećano za zatražen trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 256,13 EUR i na presudu u iznosu od 512,26 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 10.205,89 EUR.

29. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 05.09.2022. u zatraženom iznosu od 1.000,00 EUR uvećano za 25 % PDV-a prema Tbr.8/1 OT jer za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr.7/1, ali ne više od 25 bodova.

Odbijen je s prekomjernim zahtjevom troška pristupa na ročište 06.10.2025. u iznosu od 500,00 EUR ( preko dosuđenog u iznosu od 500,00 EUR do zatraženog u iznosu od 1.000,00 EUR), po Tbr 9/1 OT jer jer se na navedenom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari. Naime, da bi se smatralo da se na ročištu raspravlja o glavnoj stvari potrebno je da stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili da obrazloži do tada iznesene navode, što je na navedenom ročištu izostalo.

30. Nepotrebnim je sud ocijenio zahtjev tužitelja za naknadu troškova pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV od 25%, a to stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu čl. 155 ZPP.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III i IV izreke.

Zagreb, 04. studenog 2025.

Sudac

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana od primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku- bez pristojbe

2. Tuženiku po punomoćniku