Poslovni broj: K-481/24-47

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Eme Sremić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog MA, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-2844/18 od 30. travnja 2019., izmijenjene 3. studenog 2021., nakon održane javne rasprave 4. studenog 2025., u prisutnosti državnoodvjetničkog savjetnika OKDO-a u Zagrebu NA, optuženog MA, branitelja optuženog odvjetnika Tomislava Kešine i odvjetničkog vježbenika s položenim pravosudnim ispitom MAK iz odvjetničkog društva Owens, Houška i partneri d.o.o. u zamjenu za opunomoćenika oštećenika odvjetnika Mišela Rošića, dana 7. studenog 2025., objavio je, a 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i N rođene V, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, diplomirani inženjer građevine, sa završenom VSS, zaposlen u TD "Sub Vision" d.o.o. s mjesečnim primanjima od 1.200,00 eura, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, bez imovine, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je:

- dana 1. rujna 2018. u popodnevnim satima u Zagrebu, Trg Krešimira Ćosića 11, na zapadnoj strani gradilišta Doma sportova, radi ranijih nesuglasica oko izvođenja građevinskih radova ušao u građevinski kontejner TD „Tromont“ d.o.o. gdje je najprije započeo verbalni sukob s VA, tijekom kojeg sukoba je u nakani da ga teško tjelesno povrijedi jednom udario šakom u predio lica, a potom ga ključem od vozila kojeg je držao u ruci, smatrajući da je prikladan za nanošenje teških povreda vitalnih dijelova tijela, više puta udario u zatiljni predio glave, vrata i leđa uslijed čega je isti zadobio tjelesne povrede i to šest ubodno/gnječnih rana na glavi i dvije na leđima,

- dakle, s namjerom da drugoga teško tjelesno ozlijedi poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,

- čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju - opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. u svezi članka 34. KZ/11.

II. Na temelju članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11 optuženi MA se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom MA se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom MA se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme lišenja slobode od 1. rujna 2018., i to od 18,30 sati do 2. rujna 2018., i to do 12,20 sati.

V. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) oštećeni VA se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuje u parnični postupak.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08 optuženi MA dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura), troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 229,66 eura (dvjestodvadesetdeveteuraišezdesetšestcenta), a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, te nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika koji iznos će biti određen posebnim rješenjem, ukoliko takav trošak bude zatražen.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog MA, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11.

2. Oštećenik VA je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 30.000,00 kuna (list 110 spisa).

3. Optuženi MA pozvan da se očituje o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te da nije suglasan sa imovinskopravnim zahtjevom.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitan je zapisnik o očevidu od 1. rujna 2018. (list 2-4 spisa), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 1. rujna 2018. (list 5 spisa), izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 1. rujna 2018. (list 8-11 spisa), službena zabilješka o dojavi od 1. rujna 2018. (list 13 spisa), medicinska dokumentacija na ime oštećenika VA od 1. rujna 2019. (list 19 spisa), medicinska dokumentacija na ime MA od 2. rujna 2018. (list 23 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 1. rujna 2018. (list 24 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 1. rujna 2018. (list 25 spisa), medicinska dokumentacija na ime oštećenika VA (list 35-37 spisa), zapisnik o primopredaji (list 135-136 spisa), pregledana je fotodokumentacija (list 196-234 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka VA od 7. prosinca 2018. (list 38-40 spisa) i 12. listopada 2021. (list 83-85 spisa), BA od 21. ožujka 2019 (list 54-55 spisa) i 29. studenog 2024. (list 236-238 spisa), ŽA od 21. ožujka 2019. (list 56-57 spisa) i 23. siječnja 2023. (list 120-133 spisa), te nalazi i mišljenja stalnog sudskog vještaka Petra Škavića od 2. studenog 2021. (list 89-90 spisa) i 14. veljače 2025. (list 251-252 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 287-290 spisa).

5. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio na raspravi 23. veljače 2023. Potom je na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 pročitana obrana optuženog od 23. veljače 2023. (list 142-144 spisa), a u kojoj je isti naveo da je u tvrtki Sub vision voditelj projekta, i njegova tvrtka je sa tvrtkom Tromont u ljeto 2017. godine sklopila ugovor o građevinskim radovima radi rekonstrukcije Ledene Dvorane. Radovi su trebali biti izvedeni do kraja godine, a tekli su u kontinuitetu do rujna mjeseca, međutim tijekom izvođenja radova primijetili su da se Tromont ne drži svoje ugovorne obveze i stoga su odlučili iskoristiti svoje ugovorno pravo i raskinuti ugovor u 9. mjesecu. Potpis o raskidu ugovora trebao je biti 01. rujna 2017., a to je bila subota i neradni dan. Radi potpisa primopredajnog zapisnika i okončanog obračuna je sa direktorom TA došao na lokaciju i tu su zatekli oštećenog VA, BA i još nekolicinu radnika Tromonta, ali nikoga od člana uprave koji bi bio ovlašten na potpis navedene dokumentacije. Slijedom toga je predložio da se cijela stvar odgodi do ponedjeljka i da se u ponedjeljak dostavi ili punomoć nekog od člana uprave ili da dođe netko iz uprave Tromonta radi potpisa navedene dokumentacije. O tome su ih obavijestili i pismenim putem. Nakon toga su se razišli negdje oko 12 sati, a on je ostao u gradu obaviti neke privatne poslove, ali je u međuvremenu shvatio da je zaboravio laptop u svojim radnim prostorijama na gradilištu, zbog čega se vratio na gradilište i to oko 16 sati. Dolaskom na gradilište, ustanovio je da je njihova oprema u vidu dva utovarivača izbačena iz prostora gradilišta, da su njihove kabine provaljene kao i kontaktne brave na vozilima, a u jednom od kontejnera primijetio je oštećenog VA. Otišao je do njega i među njima je došlo do žešćeg verbalnog sukoba, a za vrijeme toga je u kontejner ušlo nekoliko djelatnika Tromonta koji su za sobom zatvorili vrata i on je u jednom trenutku dobio udarac u leđa i posrnuo je prema VA. Tada se VA digao sa stolca, obuhvatio ga svojim objema rukama oko nadlaktica i među njima je došlo do naguravanja koje je trajalo nekih desetak do petnaest sekundi. Dobivao je udarce od drugih radnika s leđa za vrijeme dok ga je VA držao, a njemu su ruke bile uslijed toga mobilizirane. U jednom trenutku dobio je i udarac u glavu međutim kako se radilo o malom prostoru uspio se nekako istrgnuti i odgurnuti prema vratima tako da su se vrata otvorila i jedan od tih radnika je ispao kroz vrata. Uspio je izvući jednu ruku i to ruku u kojoj je imao ključ od auta, i mahao je tom rukom, odnosno udarao je koga je stigao, a većina udaraca je završila na VA jer mu je on bio najbliže. Nekako je uspio izaći i zgrabio je cijev koja je bila tu u blizini te se povukao na sigurnu udaljenost. Pozvao je svog kooperanta da sa utovarivaćem koji je bio u blizini gradilišta zatvori prilaz gradilištu kako bi zaštitio stvari koji su prethodno razbacali Tromontovi radnici. Nakon toga se uputio kući kako bi se presvukao jer mu je košulja koju je imao na sebi bila poderana. Nakon što se presvukao otišao je u bolnicu Rebro, a zatim u Policijsku postaju Trešnjevka kako bi prijavio napad. To je sve što ima reći o događaju, a samo se htio referirati na navode VA da je on u kontejneru kada je on (optuženi) ušao u kontejner zajedno s drugima pisao primopredajni zapisnik i da su sjedili mirno što nije točno jer je primopredajni zapisnik potpisan tek 11. rujna 2017. i u tom primopredajnom zapisniku je utvrđeno dugovanje Tromonta prema Sub visionu u iznosu od 1,5 milijuna kuna, pa smatra da ovaj događaj ima veze s time. Također je kazao da u trenutku kad je ta tuča počela, da se stvarno bio uplašio za život, jer ih je ulovio kako kradu i uništavaju njihovu opremu i u tom trenutku nije znao do kuda su spremni ići. Na pitanje ZODO Zagreb da li može reći koji je bio broj radnika koji je ušao u kontejner iza njega, izjavio je da ih je bilo minimalno troje uz VA koji je sjedio u kontejneru. Na daljnje pitanje da li su mu poznata imena izjavio je da je jedan od njih bio BA, a za druge ne zna. Na pitanje da li zna tko ga je prvi udario s leđa izjavio je da ne zna. Na pitanje da li može reći u koje doba dana je tog dana otišao na bolnicu Rebro izjavio je da s obzirom na protek vremena misli da je to bilo negdje iza 17 sati. Na posebno pitanje da li može reći koje su mu ozljede utvrđene prilikom pregleda, izjavio je da koliko se sjeća radilo se o trzajnoj ozljedi vrata jer je dobio šancov okovratnik i neke kontuzije. Na pitanje suda, a nakon što mu je predočeno da u svojoj obrani uporno tvrdi da se događaj zbio 01. rujna 2017. godine, a da se u činjeničnom opisu navodi da se događaj zbio 01. rujna 2018. godine da li može to objasniti, utvrđuje se da nakon uvida u zapisnik o primopredaji i okončanom obračunu izvedenih radova na objektu, a koji predočava na uvid sudu, izjavljuje da je to bilo 2018. te pojasnio da je to zapisnik koji je potpisan između direktora Sub Vision ĐA i Tromonta kojeg je u ime te firme potpisao direktor AA. Uvidom u zapisnik utvrđuje se da je isti potpisan 11. rujna 2018. godine. Na pitanje da li je siguran da je istog dana zatražio liječničku pomoć, izjavio je da nije više siguran zato jer se sada sjeća da su ga dolaskom na policiju zadržali i da je prenoćio u pritvoru pod sumnjom da je počinio nanošenje teške tjelesne ozljede u pokušaju, a slijedećeg dana je pušten, a policija ga nije vodila liječniku. S obzirom na protek vremena to mu se stopilo u jedan događaj, zato nije siguran kada je bio kod liječnika. Na daljnje pitanje suda, da li je cijelo to vrijeme dok je primao udarce s leđa, dok je trajalo naguravanje, i dok ga je VA obuhvatio svojim rukama oko nadlaktica imao u ruci ključ od auta, izjavio je da jest iz razloga što je automobil parkirao nekih 15 metara od kontejnera i iz automobila je direktno ušao u kontejner. Ključ mu ni u jednom trenutku nije ispao jer kada ga je VA obuhvatio se stisnuo u grču i tako mu je ključ ostao u ruci. Na posebno pitanje koliko je dugačak metalni dio ključa njegovog automobila izjavio je da je negdje oko 3 cm, a kako ga je držao u ruci tako je metalni dio koji je virio bio jedno centimetar ili dva. Na raspravi održanoj 4. studenog 2025. optuženi je na posebno pitanje branitelja naveo da su inkriminiranog dana u krugu gradilišta bili strojevi i to mehanizacija njihove firme kao i dio strojeva koji je bio u najmu. Kako tog dana nije došlo do potpisivanja primopredajnog zapisnika i to iz razloga što nije došla odgovorna osoba druge ugovorne strane on i direktor firme su se povukli sa gradilišta, međutim kada je njega odveo doma sjetio se da mu je ostao laptop u kontejneru te je po povratku na gradilište zatekao djelatnike Tromonta kako sa gradilišta izbacuju njihovu opremu i materijal, a sve kako bi uveli novog izvođača radova, njih izbacili sa gradilišta i to sve prije nego što je potpisan primopredajni zapisnik. Bitno je bilo da ih izbace sa gradilišta jer je ono do potpisivanja primopredajnog zapisnika bilo u njihovom posjedu, a dodao je da je to standardni neprijateljski čin koji se radi u takvim situacijama kada se izvođača želi onemogućiti da ostvari svoja prava u vidu utvrđivanja stvarne vrijednosti izvedenih radova. Također je dodao da su djelatnici Tromonta obili brave na kabini i kontakt bravi strojeva a radi se o građevinskoj mehanizaciji na motorni pogon, s time da svaki stroj za pokretanje ima svoj ključ. Kada je vidio što se događa otišao je u kontejner odnosno uredske prostorije Tromonta, tamo je zatekao oštećenika VA, te mu kazao da zna što rade te da prestanu s tim nakon čega je između njih došlo do verbalne prepirke te je potom u kontejner ušlo nekoliko djelatnika Tromonta. Tada je dobio udarac u leđa te je posrnuo prema VA koji je sjedio na stolici te se potom ustao te ga obuhvatio svojim rukama oko njegovih nadlaktica, tu je došlo do naguravanja koje je trajalo 10-15 sekundi, s time da je unutar tog kontejnera bilo više ljudi te su uslijed naguravanja letjele police, uređaji za vodu te printeri. Kada mu je od strane branitelja predočen dio iskaza svjedoka BA od 29. studenog 2024. sa lista 236 spisa koji u petom retku počinje " da bi" a završava u desetom retku "iz Splita" naveo je da ništa od onoga što mu je predočeno nije točno, pa je pojasnio da su te prigode vodili razgovor isključivo oko njihovog aktualnog djelovanja dok nikakva pitanja što se tiče nogometa te prigode nisu bila u fokusu. Na daljnje pitanje koliko je bilo dugovanje Tromonta prema njihovoj firmi odgovorio je da je nekih dva tjedna nakon samog događaja odnosno 11. rujna potpisan primopredajni zapisnik i nagodba te je utvrđeno da je dug Tromonta iznosio 11,4 milijuna kuna te je to bio razlog zbog kojeg se dogodio sami incident odnosno njihov pokušaj nasilnog izbacivanja njihove firme sa gradilišta, a sve iz razloga kako oni ne bi mogli ostvariti svoja prava u vidu dokazivanja opsega izvedenih radova jer bi u suprotnom morali ići sudskim putem to dokazivati međutim sam postupak osiguranja dokaza traje dul je vrijeme, te bi dolaskom drugih izvođača njihovi radovi bili zamaskirani te ne bi mogli na taj način dokazati opseg izvedenih radova. Na posebno pitanje zastupnika optužbe je odgovorio da nakon što je ušao u kontejner od Tromonta oštećeniku nije uputio nikakve uvrede već je samo zahtijevao da isti odmah stanu sa radovima. Na daljnje pitanje kakva je bila reakcija djelatnika Tromonta odgovorio je da je reakcija bila zastrašivanje, obzirom da je nakon njegovog ulaska u kontejner iza njega ušlo više djelatnika Tromonta, s njima se našao u zatvorenom prostoru, bio je brojčano nadjačan te je na taj način pala njegova pregovaračka pozicija, a ujedno se počeo bojati za vlastiti život te je tada došlo do udaranja s leđa i posrtaja prema oštećeniku a kako je to već iznio u svojoj obrani. Misli da je policiju inkriminirane prigode zvao neko od djelatnika Tromonta s time da samo gradilište u tom trenutku nije imalo svoju zaštitarsku službu. Nakon incidenta je otišao najprije doma obzirom da je imao razderanu košulju, i tragove krvi a nakon toga je otišao na policiju kako bi prijavio događaj. Na posebno pitanje suda je odgovorio da kada je došao na gradilište se parkirao sa automobilom, a do kontejnera Tromonta ima samo 5-6 koraka tako da je sa ključem od automobila ušao u kontejner odnosno nije ga niti stigao spremiti u džep.

6. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika kao istinit i vjerodostojan obzirom da je na životan i logičan način, iskazujući detaljno, okolnosno i sigurno, tijekom cijelog postupka na identičan način opisao cjelokupnu dinamiku zbivanja inkriminirane prigode, odnosno način na koji je zadobio predmetne ozljede od strane optuženog, a iskaz oštećenika je u bitnim dijelovima potvrđen iskazima svjedoka ŽA i BA te je u skladu sa materijalnom dokumentacijom u spisu u vidu zapisnika o očevidu i fotodokumentacije očevida, a sa nalazom mišljenjem sudsko medicinskog vještaka čini zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja.

7.Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da je inkriminirane prigode došlo do verbalnog sukoba između optuženog i oštećenika vezano za izvođenje građevinskih radova, međutim nakon ulaska optuženog u kontejner u kojem je zatekao oštećenika, optuženi i oštećenik na dijametralno suprotan način prikazuju dinamiku događaja. Iz iskaza oštećenika proizlazi da je prilikom ulaska optuženika sjedio na stolici te da su se u kontejneru nalazili još ČA i BA, a da je optuženi za vrijeme verbalnog sukoba njega najprije udario šakom u predjelu lica, zbog čega se ustao sa stolice te ga obuhvatio svojim rukama oko njegovog tijela, uslijed čega je između njih došlo do hrvanja, a on je optuženog nastojao izgurati iz kontejnera u čemu nije uspio, a onda ga je optuženi počeo udarati rukom koja je bila slobodna sa nekakvim predmetom po leđima, glavi i zadnjem dijelu tijela, a od tih udaraca mu se razderala košulja te je krvario, a naknadno je shvatio da se radi o ključu od automobila. Naveo je kako je ČA u jednom trenutku pokušao optuženika izgurati vani, ali nije uspio, a BA je otišao zvati policiju. U odnosu na svoj položaj i položaj optuženika u trenutku dok ga je optuženik ubadao opisao je da su još uvijek u prostoru kontejnera te on optuženog pokušava izgurati iz kontejnera, oba su u stojećem položaju, s time da ga on drži obuhvaćenog svojim rukama i kako je u jednom trenutku uspio osloboditi lijevu ruku, osjetio je udarce odnosno ubode po leđima i u predjelu glave. U tom trenutku nije vidio čime ga ubada, međutim kad su ga odgurnuli, vidio je da drži nešto u rukama, i tada je vidio da je to ključ od auta. Dodao je da je on odgurnuo optuženog, a ČA je bio izvan kontejnera i pokušavao je optuženog uhvatiti za ruku da ga spriječi da ga udara. Također vezano za svoje postupanje je naveo da nije udario optuženog, da ga je samo držao, odnosno pokušavao spriječiti da ga udari te ga je gurao vani iz kontejnera. Isto tako je naveo da nije udario nekim dijelom tijela ili glavom o neku prepreku ili o neki predmet, jer nije niti pao, cijelo vrijeme su bili u stojećem položaju i niti jednim dijelom tijela nije udario o neki predmet ili o neku prepreku te je pojasnio da su se praktički vrtjeli u krugu, to je mali prostor, ali sve se događalo oko vrata tj. oko ulaza u kontejner, a također je naveo da inkriminirane prigode optuženi nije bio naguran na stjenku kontejnera, a niti je više puta udario glavom u zid.

8. Ovakav iskaz oštećenika u pogledu početka, ali i cjelokupne dinamike samog sukoba je potvrđen iskazom svjedoka BA od 21. ožujka 2019., koji je pročitan uz suglasnost stranaka, a u kojem je naveo da je optuženi najprije verbalno napao oštećenika, a potom je, za vrijeme dok je oštećenik sjedio na stolici istome zadao udarac šakom u glavu, a dok je u istoj ruci držao ključ od automobila, zbog čega se oštećenik ustao sa stolice te se pokušao obraniti, međutim da ga je optuženi nastavio udarati na način da mu je zadao više udaraca tj. uboda u stražnji dio glave sa ključem od automobila, nakon čega je izašao kako bi pozvao policiju. Svjedok GA, ispitan izvanraspravno dana 29. studenog 2024. je naveo da za vrijeme dok je optuženi vrijeđao oštećenika, oštećenik je cijelo vrijeme sjedio za stolom da bi u jednom trenutku optuženi sa ključem od automobila počeo lupati oštećenika po glavi odnosno sa tim ključem ga je udarao po zatiljku odnosno stražnjem dijelu glave, a za vrijeme tog napada oštećenik je optuženom bio okrenut bočno. Što se tiče broja uboda od strane optuženika kazao je da se radilo o više takvih uboda, a za to vrijeme se oštećenik pokušao ustati te se pokušao obraniti, međutim optuženi ga je i dalje nastavio udarati sa tim ključem i to vjerojatno u vrat odnosno uglavnom ga je udarao u stražnji dio tijela, a prilikom daljnjeg sukoba oštećenik se pokušao obraniti sa rukama, s time da su se isti i međusobno naguravali po samom kontejneru. Nakon toga je pokušao kontaktirati policiju i zaštitare s time da u niti jednom trenutku nije udarao optuženika, a isto tako optuženika u niti jednom trenutku nije udarao niti oštećenik. Kada je svjedoku predočeno da je prilikom davanja iskaza od 21. ožujka 2019. naveo da je početak sukoba bio takav da je optuženi oštećeniku zadao udarac šakom u glavu, odgovorio je da je optuženi kada je nasrnuo na oštećenika u šaci već imao ključ, a kada je podigao ruku tada je vidio metalni dio od ključa. Pojasnio je da misli da je optuženi najprije šakom udario oštećenika u bočni dio glave, a potom ga je sa ključem kojeg je držao u toj istoj šaci počeo udarati odnosno ubadati onako kako je naprijed opisao u svom iskazu. Prilikom sukoba oštećenik se branio, isti je rukama pokušao zaštititi mjesta gdje ga je optuženi udarao, to je ono što je vidio dok je gledao sami sukob, s time da se oštećenik optuženom nije suprotstavljao već se radilo o samoobrani. Analizirajući iskaz svjedoka BA kojeg je isti dao pred policijom sa iskazom kojeg je dao izvanraspravno razvidno je da se isti u bitnim dijelovima podudaraju, s time da je imenovani svjedok nakon što mu je predočen dio iskaza od 21. ožujka 2019., vezano za početak sukoba potvrdio iskaz oštećenika, a samim time i svoj prvotni iskaz da je optuženi oštećenika najprije udario šakom ulice, a potom da ga je počeo sa ključem od automobila udarati u vrat, zatiljak i stražnji dio tijela, na koji način je jednako kao i oštećenik opisao početak sukoba te na koji način i na kojim dijelovima tijela je oštećenik zadobio udarce od strane optuženika koji ga je ubadao držeći u ruci ključ od automobila, pri čemu razlike u iskazu svjedoka BA u dijelu koji se odnosi na početak ubadanja oštećenika odnosno da li je to bilo neposredno nakon udarca šakom dok se oštećenik još nije uspio ustat sa stolice (iskaz od 29. studenog 2024.) ili je to bilo nakon što se ustao sa stolice (iskaz od 21. ožujka 2019.) predstavljaju po ocjeni suda nebitna odstupanja, te ih sud pripisuje proteku vremena od samog događaja, a uostalom je oštećenik u svom iskazu, u dva navrata decidirano naveo da ga je optuženi ubadao sa ključem od automobila dok su bili u bliskom kontaktu tijekom hrvanja. Isto tako, imenovani svjedok je svom iskazu potvrdio da nije bilo udaranja optuženog od strane drugih osoba unutar kontejnera.

9. Tijekom postupka u svojstvu svjedoka ispitan je ČA, koji je jednako kao i oštećenik te svjedok BA opisao početak sukoba između optuženog i oštećenika, odnosno da je optuženi najprije verbalno napao oštećenika, a potom na njega nasrnuo te ga udario šakom u lice, nakon čega su se počeli hrvati, a on da je u međuvremenu pokušao spriječiti napad na oštećenika na način da je optuženog uhvatio rukom za rame, ali u tome nije uspio, nakon čega je otišao kako bi pozvao policiju. Kad se udaljavao od kontejnera čuo je vrisak i onda se vratio do kontejnera i vidio je na podu krv, a gospodin VA se držao za vrat odnosno predio potiljka i vidio je kako mu krv curi niz glavu. U tom trenutku MA ga je još uvijek držao za majicu i vikao jesi dobio svoje, hoćeš li još, hoćeš li da te još ubodem. Osim jednog udarca kojeg je opisao naveo je dodatno da u trenutku kad su se njih dvoje naguravali, oni su udarali o stjenke kontejnera, gospodin MA je pokušavao udariti gospodina VA, a gospodin VA je čvrsto držao gospodina MA,i to u početku ga je držao za majicu, a kasnije ga je uhvatio za rame i za vrat i pokušavao ga je izbaciti izvan kontejnera. Nije vidio da bi gospodin VA udario MA. Na pitanje da li je u nekom trenutku gospodin VA bio na podu izjavio je nakon što ga je optuženi udario on se sa stolice zanio na kutiju, i tu je ostao, nije fizički dotaknuo pod i onda se digao na noge. Kada je svjedoku predočen dio iskaza kojeg je dao 21. ožujka 2019. u kojem je naveo "Nakon toga je MA nasrnuo na VA šakama u glavu i bacio ga sa stolice, dok je VA bio na podu MA ga je nastavio udarati šakama i nogama", s obzirom da je na raspravi iskazao da je VA nakon udarca u lice pao na kutiju, da je zatim stao na noge i da su se počeli naguravati, na pitanje koji od tih iskaza je točan, izjavio je da nakon što je dobio udarac šakom u lice, VA je pao na kutiju i dok je ležao na toj kutiji MA ga je nastavio udarati šakama po glavi, ali se VA nekako uspio osoviti na noge i tada su se počeli naguravati. Već je naprijed navedeno da je svjedok ČA sukladno iskazu oštećenika i svjedoka BA opisao početak sukoba između optuženog i oštećenika, s time da je razvidno da isti nije niti bio prisutan u trenutku kada je optuženik sa ključem automobila kojeg je držao u ruci ubadao oštećenika, obzirom da je izašao vani kako bi pozvao policiju,a koju okolnost u svom iskazu potvrđuju oštećenik i svjedok BA, dok je svjedok ČA svoju ulogu u sukobu između optuženog i oštećenika opisao na način da je pokušao spriječiti napad na oštećenika povlačenjem za ruku optuženog, što je u korelaciji sa iskazom oštećenika koji je opisao da ga je (optuženog) svjedok ČA pokušao izgurati iz kontejnera, ali da u tome nije uspio. Također, svjedok ČA je opisao da su se oštećenik i optuženi naguravali, da su udarali o stjenke kontejnera, gospodin MA je pokušavao udariti gospodina VA, a gospodin VA je čvrsto držao gospodina MA, i to u početku ga je držao za majicu, a kasnije ga je uhvatio za rame i za vrat i pokušavao ga je izbaciti izvan kontejnera čime je zapravo potvrđen iskaz oštećenika i svjedoka BA koji su opisali hrvanje između oštećenika i optuženog, odnosno da je oštećenik nakon što mu je optuženi zadao udarac u lice istog obuhvatio svojim rukama oko njegovog tijela, uslijed čega je između njih došlo do hrvanja, pri čemu odstupanja u iskazu svjedoka ŽA s jedne strane te oštećenika i svjedoka BA s druge strane u pogledu brojnosti udaraca šakom u lice oštećenika, te u postupanju oštećenika za vrijeme hrvanja sa optuženim, odnosno da li ga je obuhvatio rukama oko tijela ili ga je pokušao izgurati držeći ga za majicu, rame i vrat po ocjeni suda predstavljaju nebitna odstupanja te su mogu pripisati proteku vremena od samog događaja, ali i dinamici samog događaja, obzirom da se sve odvilo u malom, skučenom prostoru, u relativno kratkom vremenu, te nije realno za očekivati da bi baš svi sudionici na identičan način mogli opisati cjelokupnu dinamiku zbivanja, međutim sud je prihvaćajući iskaze oštećenika, svjedoka BA i ŽA utvrdio da je optuženik odmah po ulasku u kontejner započeo verbalnu prepirku sa oštećenikom te ga potom udario šakom u predio lica, nakon čega je oštećenik kako bi se obranio od daljnjih napada obuhvatio optuženog rukama oko tijela, te ga pokušao izgurati van iz kontejnera, u čemu nije uspio, a niti je u tome uspio ČA, nakon čega je ČA napustio kontejner kako bi pozvao policiju, a optuženi je tada, za vrijeme hrvanja sa oštećenikom te za vrijeme dok je bio prisutan BA, oštećenika sa ključem od automobila kojeg je držao u ruci udarao u stražnji dio tijela, vrata i glave, pri čemu je sud, na temelju iskaza navedenih svjedoka utvrdio da nije bilo nikakvog napada na optuženika, i to ne samo od strane oštećenog, već i od drugih osoba, odnosno ŽA i BA, već da je samo ČA pokušao izgurati optuženog kako bi ga spriječio u daljnjim nasrtajima na oštećenika, a u čemu nije uspio, te je upravo nakon izlaska ŽA iz kontejnera došlo do ubadanja oštećenika sa ključem od strane optuženog.

10. Iskaz oštećenika i imenovanih svjedoka je o mjestu, odnosno dijelovima tijela gdje je oštećenik zadobio ozljede potvrđen materijalnom dokumentacijom u spisu, i to zapisnikom o očevidu iz kojeg proizlazi da je očevid započeo nedugo nakon samog inkriminiranog događaja, te je prilikom očevida uočeno kako se na košulji marke „Tom Tailor”, veličine XL (oštećenikova košulja) nalaze tragovi crvene boje nalik na krv u vidu prožimanja u tkaninu, najopsežnije u gornjem dijelu i na kragni, dok se na stražnjoj strani nalaze mehanička oštećenja u vidu probijanja tkanine, nadalje kako se prvo mehaničko oštećenje te košulje uočava na visini 38 cm od donjeg ruba i na udaljenosti 9 cm od desnog bočnog šava košulje, drugo mehaničko oštećenje na visini 47 cm od donjeg ruba i na udaljenosti 15 cm od šava na desnom rukavu, a treće mehaničko oštećenje na visini 51 cm od donjeg ruba i na udaljenosti 9 cm od šava na desnom rukavu. Također je vizualnim pregledom oštećenika uočeno da se na njegovoj glavi nalaze gaze učvršćene s medicinskom mrežicom, a na vratu i gornjem dijelu prsa sasušeni tragovi crvene boje nalik na krv, dok na desnom ramenu, desnoj lopatici i na desnoj strani rebara sedam lacero – kontuznih rana veličine 08x0,8 cm, a na lijevoj nadlaktici oguljotina kože dužine 6 cm, dubine oko 0,1 cm.

11. Nadalje, na listu 19 i 35 spisa se nalazi medicinska dokumentacija za oštećenika na kojoj je datum pregleda 1. rujna 2018., te da je početak obrade 17:42 sati, a iz koje proizlazi da je kod oštećenika utvrđeno da se na glavi straga nalazi 6 rana svaka cca 7-8 mm, relativno pliće, od kojih je jedna na šiji ispod linije kose,dok se na listu 36 spisa nalazi medicinska dokumentacija za oštećenika s datumom 3. rujna 2018., iz koje proizlazi da su rane na vlasištu kirurški obrađene, a rane na leđima nisu šivane, s okolnim crvenilom i blagom infekcijom.

12. Obzirom da u prvom postupku sudsko medicinskom vještaku nije bio predočen zapisnik o očevidu, sud je prije ispitivanja vještaka pribavio i fotodokumentaciju očevida te je stalni sudski vještak prilikom davanja nalaza i mišljenja naveo da nakon što mu je od strane suda predočena fotodokumentacija sa lista 196-234 spisa te zapisnik o očevidu od 1. rujna 2018. i to sa poleđine lista 3 spisa, a imajući u vidu medicinsku dokumentaciju sa listova 19, 35-37 spisa koja glasi na ime oštećenog VA proizlazi da je inkriminiranog događaja zadobio više ozljeda zatiljnog dijela glave, od kojih su neke rane (budući da su šivane) dok se nije moguće točno izjasniti o točnom broju rana i s druge strane površinskih ozljeda. Na glavi se ukupno navodi šest ozljeda. Na trupu odnosno desnoj strani leđa oštećenog prikazano je ukupno sedam površinskih ozljeda u vidu oguljotina različitih dubina od kojih je najveća 0,8x0,8 cm. Na robi odnosno košulji oštećenog opisuju se tri mehanička defekta na desnoj, stražnjoj strani košulje te tragovi krvi u gornjem stražnjem dijelu (okovratnik i gornji dio stražnje strane košulje). Uz navedeno u fotodokumentaciji prikazano je i sredstvo ozljeđivanja (F56, 58 -63 fotodokumentacije), a radi se o preklopnom ključu osobnog automobila koji nema oštricu niti šiljak već na svom kraju završava sa pravokutnim, stanjenim dijelom. Budući da ozljede zatiljnog dijela glave nisu pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji niti prikazane na fotografijama fotodokumentacije moguće je temeljem poduzetih mjera liječenja (postavljanje šavi) tek zaključiti da su neke ili barem jedna ozljeđivale cijelu debljinu kože vlasišta te predstavljale ranu u sudskomedicinskom smislu. S obzirom na diskrepancu u medicinskoj dokumentaciji između postavljene dijagnoze na latinskom jeziku (VLC capitis occiptilas-rana razderotina glave zatiljno) i prijevoda na hrvatskom jeziku (ubodne rane glave) nije moguće, a bez prikaza ili detaljnog opisa navedenih ozljeda zaključivati sa sigurnošću o kojim bi se točno ozljedama radilo, no uzimajući u obzir sredstvo ozljeđivanja kao najvjerojatnije proizlazi da se radilo o oguljotinama različitih dubina odnosno ubodnoj/gnječnoj rani. Na fotografiji (F35) vidi se i linearna ogrebotina kože vanjske bočne strane lijeve nadlaktice duljine oko 6 cm. Iz svega navedenog proizlazi da je oštećeni inkriminirane zgode zadobio ukupno šest ozljeda zatiljnog dijela glave od kojih je najmanje jedna rana budući je zahtijevala šivanje, a preostale su oguljotine različitih dubina te ukupno sedam površinskih ozljeda u vidu oguljotina različitih dubina kože desne strane leđa te jednu linearnu ogrebotinu kože vanjske bočne strane lijeve nadlaktice. Sve gore navedene ozljede svaka za sebe i u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu. Za nastanak svih utvrđenih ozljeda bilo je potrebno najmanje 14 zasebnih, međusobno odvojenih djelovanja sile pri čemu je za nastanak rane/a zatiljnog dijela glave bio potreban intenzitet djelovanja sile srednje jačine dok su preostale nastale djelovanjem sile slabog intenziteta. Oguljotine su nastale kosim udarcem ili kosim povlačenjem nekog tupo tvrdog sredstva male kontaktne površine, a što može među ostalim biti i prikazani metalni dio sklopivog ključa osobnog automobila.

13. Ovdje je potrebno napomenuti kako je sudsko medicinski vještak u svom nalazu i mišljenju naveo kako je oštećenik inkriminirane prigode zadobio oguljotine različitih dubina pojašnjavajući da se radi ubodnoj/gnječnoj rani, odnosno da je zadobio ukupno šest ozljeda zatiljnog dijela glave od kojih je najmanje jedna rana budući je zahtijevala šivanje, a preostale su oguljotine različitih dubina te ukupno sedam površinskih ozljeda u vidu oguljotina različitih dubina kože desne strane leđa te jednu linearnu ogrebotinu kože vanjske bočne strane lijeve nadlaktice, međutim zastupnik optužbe u tom dijelu nije izmijenio činjenični opis na način da istog uskladi sa nalazom i mišljenjem vještaka u pogledu brojnosti zadobivenih ozl jeda, pa stoga niti sud nije bio ovlašten u tom pravcu izmijeniti činjenični opis jer bi na taj način optuženom stavio na teret veću kriminalnu količinu od one koja mu se stavlja na teret optužnicom, stoga sud u pogledu brojnosti zadobivenih ozljeda (šest na glavi i dvije na leđima) nije mijenjao činjenični opis, već je samo specificirao, a imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka da se radilo o ubodno/gnječnim ranama koje svaka za sebe i u ukupnosti predstavljaju tjelesne ozljede.

14. Nadalje, vještak je na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorio da s obzirom na lokalizaciju ozljeda (stražnji dio glave te leđa) valja navesti kako iste u pravilu viđamo nastale u položaju kada je oštećeni stražnjom stranom okrenut osobi koja mu nanosi ozljede no isto tako je moguće da je do ozljeđivanja došlo u položaju sučelice pri čemu bi sudionici ozljeđivanja morali biti u bliskom međusobnom odnosu te bi osoba koja ozljede nanosi morala lučno, oko dijela tijela oštećenog zadavati udarce u stražnje dijelove tijela oštećenog. Na daljnje pitanje je naveo kako su utvrđene ozljede mogle nastati i u dinamici odigravanja događaja pri kojem oštećeni drži optuženog priljubljenog i obgrljuje ga uz prednju stranu svoga tijela te pri tom optuženi ima slobodnu ruku koja mu može zadavati ozljede stražnjih dijelova glave i trupa, a isto tako je naveo kako je silu potrebnu za nastanak utvrđenih ozljeda moguće ostvariti već i pokretom odnosno pritiskom sredstva držanog u ruci pokretom već samo u ručnom zglobu.

15.Ovakav nalaz i mišljenje vještaka sud u cijelosti prihvaća jer je dan jasno i koncizno, u skladu s pravilima struke i iskustva te od strane osobe nezainteresirane za ishod kaznenog postupka, a zajedno sa medicinskom dokumentacijom, fotodokumentacijom te ostalom materijalnom dokumentacijom čini jednu cjelinu te je nalazom i mišljenjem vještaka potvrđen iskaz oštećenika i svjedoka BA o mehanizmu nastanka ozljeda kod oštećenika prilikom bliskog kontakta sa optuženikom za vrijeme hrvanja, ali u i pogledu ozlijeđenih dijelova tijela, odnosno dijelova tijela u koje je optuženi sa ključem od automobila ubadao oštećenika, te iskazu ŽA, koji nije bio prisutan prilikom ubadanja, ali se nakon pozivanja policije vratio do kontejnera i vidio na podu krv, a oštećeni se držao za vrat odnosno predio potiljka i vidio je kako mu krv curi niz glavu.

16. Optuženi u svojoj obrani dinamiku događaja prikazuje na način da je prilikom ulaska u kontejner u jednom trenutku dobio udarac u leđa i posrnuo je prema VA. Tada se VA digao sa stolca, obuhvatio ga svojim objema rukama oko nadlaktica i među njima je došlo do naguravanja koje je trajalo nekih desetak do petnaest sekundi. Dobivao je udarce od drugih radnika s leđa za vrijeme dok ga je VA držao, a njemu su ruke bile uslijed toga mobilizirane. U jednom trenutku dobio je i udarac u glavu međutim kako se radilo o malom prostoru uspio se nekako istrgnuti i odgurnuti prema vratima tako da su se vrata otvorila i jedan od tih radnika je ispao kroz vrata. Uspio je izvući jednu ruku i to ruku u kojoj je imao ključ od auta, i mahao je tom rukom, odnosno udarao je koga je stigao, a većina udaraca je završila na VA jer mu je on bio najbliže.

17. Sud ovakvu obranu optuženika nije prihvatio jer je ista u suprotnosti sa iskazom oštećenika, te svjedoka BA i ŽA, a koje iskaze je sud u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne, a koji su u pogledu dinamike događaja, odnosno mehanizma nastanka ozljeda, ali u i pogledu ozlijeđenih dijelova tijela, odnosno dijelova tijela u koje je optuženi sa ključem od automobila ubadao oštećenika potvrđeni materijalnom dokumentacijom u spisu, i to prvenstveno zapisnikom o očevidu, fotodokumentacijom te nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka. Optuženi pokušava prikazati u svojoj obrani da je on bio napadnut od djelatnika Tromonta na način da je gurnut na oštećenika, pa da ga je potom oštećenik obgrlio rukama oko njegovog tijela, međutim takva obrana je usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti kako bi optuženi prikazao da je on žrtva napada, da je bio brojčano inferioran te da se branio od napada, međutim sud je utvrdio, kako je naprijed navedeno da je optuženi prvi nasrnuo na oštećenika nakon što ga je verbalno napao i to na način da ga je udario šakom u lice, a da ga je oštećenik obgrlio kako bi se zaštito od daljnjih napada. Pored toga, optuženi je naveo da je za vrijeme dok ga je oštećenik držao, i za vrijeme dok su mu ruke bile imobilizirane dobivao udarce drugih radnika s leđa, te jedan udarac u glavu, da je to trajalo 10 -15 sekundi, međutim i taj dio obrane je u suprotnosti sa iskazom oštećenika i svjedoka ŽA i BA koji su u svojim iskazima naveli da nije bilo nikakvih udaraca prema optuženom niti od strane oštećenika niti od svjedoka ŽA i BA, pri čemu unatoč brojnosti udaraca koje bi optuženi navodno dobio od drugih djelatnika Tromonta, prilikom pregleda su dijagnoze (contusio Capitis, distensio PVM colli. što u prijevodu znači natučenje glave i istegnuće mišića vratne kralježnice) postavljene temeljem izjave i subjektivnih tegoba okrivljenoga, a nisu objektivno medicinski utvrđene i opisane. Isto tako optuženi u svojoj obrani pokušava prikazati da se nakon dobivanja udarca u glavu uspio nekako istrgnuti i odgurnuti prema vratima tako da su se vrata otvorila i jedan od tih radnika je ispao kroz vrata te je uspio izvući jednu ruku i to ruku u kojoj je imao ključ od auta, i mahao je tom rukom, odnosno udarao je koga je stigao, a većina udaraca je završila na VA jer mu je on bio najbliže. Međutim, po ocjeni suda osim što je ovakva dinamika događaja prikazana po optuženom suprotna iskazu oštećenika te svjedoka BA i ŽA treba kazati da je ista neživotna i nelogična, ali i suprotna materijalnoj dokumentaciji u spisu. Naime, optuženi navodi kako je mahao sa rukom u kojoj je držao ključ, odnosno udarao je koga je stigao, a većina udaraca da je završila na VA jer mu je on bio najbliže, što bi značilo da su udarce zadobile i druge osobe, a naviše oštećenik, međutim iz cjelokupnog stanja proizlazi da nitko osim oštećenika nije zadobio niti jedan udarac, pa posljedično niti bilo kakve ozljede. Pored toga, optuženi svoje postupanje opisuje na način da je mahao sa ključem nakon što je oslobodio ruku, međutim iz iskaza oštećenika proizlazi da mu je optuženi zadao ubode za vrijeme bliskog kontakata njih dvojice, za vrijeme dok su se hrvali, a lokaliteti ozljeda oštećenika (desna strana leđa i zatiljni dio glave) jasno pokazuju da se radilo o bliskom kontaktu, jer da je optuženi mahao sa rukom u kojoj se nalazi ključ i da je udarao koga je stigao bilo bi realno za očekivati da bi oštećenik zadobio ozljede i na nekom drugim dijelovima tijela, a ne samo na zatiljnom dijelu glave i desnoj strani leđa, a upravo lokalitet ozljeda i njihov mehanizam kako je to u svom nalazu i mišljenju opisao vještak u cijelosti odgovara prikazanoj dinamici događaja po oštećeniku i svjedoku BA.

18.Stoga je sud nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza, kako svakog za sebe tako i u njihovoj ukupnosti, našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog ostvarila sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11 koje djelo je ostalo u pokušaju. Zaključak je suda da je optuženi na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je optuženik najprije verbalno napao oštećenika, a potom mu zadao udarac šakom u lice, nakon čega je oštećenik, kako bi se obranio od daljnjih napada , tijekom hrvanja svojim rukama obuhvatio optuženika oko njegovog tijela, a optuženi je ključem od vozila kojeg je držao u ruci, više puta udario oštećenika u zatiljni predio glave, vrata i leđa uslijed čega je isti zadobio tjelesne povrede kako je to opisano u činjeničnom opisu. Ovdje treba kazati kako je sudsko medicinski vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da je oštećeni inkriminirane zgode zadobio ukupno šest ozljeda zatiljnog dijela glave od kojih je najmanje jedna rana budući je zahtijevala šivanje, a preostale su oguljotine različitih dubina, pri čemu je za nastanak rane/a zatiljnoj dijela glave bio potreban intenzitet djelovanja sile srednje jačine dok su preostale, pa tako i one na desnoj strani leđa nastale djelovanjem sile slabog intenziteta, a nalazom i mišljenjem vještaka je potvrđena dinamika zbivanja prikazana po oštećeniku i svjedoku BA, kako je obrazloženo u prethodnim točkama. Isto tako, vještak je naveo kako sila djelovanja sredstvom pri lučnim zamasima ovisi o dijelu ruke koji je slobodan da bi se uspostavio zamah te mišićnoj građi osobe koja nanosi udarce odnosno zamahuje sredstvom. Lučnim zanosima je moguće upotrijebiti i silu jačeg intenziteta od one koja je bila potrebna za nanošenje ozljeda u konkretnom slučaju te bi uz upotrebu sile jačeg intenziteta zamahom i udarcem ključem u predio zatiljnog dijela glave tek iznimno mogle nastati ozljede koje bi valjalo okarakterizirati kao teške tjelesne ozljede dok bi djelovanjem navedenog sredstva uz uvjet okomitijeg udarca i udarca jačim intenzitetom sile u predio stražnje desne strane prsnog koša mogle nastati ozljede koje bi valjano okarakterizirati kao teške tjelesne ozljede. Uopćeno govoreći udarcem i djelovanjem metalnog dijela sklopivog ključa osobnog automobila a kakav je prikazan na fotografijama fotodokumentacije u neke druge dijelove glave i tijela uz uvjet djelovanja iste ili jače sile može doći do nastanka ozljeda koje bi valjalo okarakterizirati kao teške tjelesne, pa čak i osobito teške tjelesne ozljede (udarac odnosno "zabijanje" ključa u oko). Isto tako je naveo kako je silu potrebnu za nastanak utvrđenih ozljeda moguće ostvariti već i pokretom odnosno pritiskom sredstva držanog u ruci pokretom već samo u ručnom zglobu.

19. Ovdje je potrebno naglasiti kako intenzitet udaraca nije jedini kriterij za ocjenu namjere već to pitanje valja sagledati u svjetlu svih okolnosti konkretnog slučaja. Naime, optuženik je prvi počeo verbalni, a potom i fizički napad na oštećenika zadavši mu udarac šakom u lice, a kada se oštećenik pokušao obraniti od daljnjih napada na način da je optuženog obuhvatio rukama oko njegovog tijela, optuženi ga je nastavio udarati sa ključem kojeg je držao u ruci u zatiljni dio glave i desni dio leđa, dakle vitalne dijelove tijela pri čemu je isti upotrijebio silu srednjeg intenziteta koja je bila potrebna barem za nastanak jedne rane zatiljnog dijela glave, te silu slabog intenziteta za nastanak osta lih ozljeda, međutim pri tome je potrebno uzeti u obzir položaj optuženog i oštećenika, te činjenicu da je optuženi oštećeniku zadao ubode za vrijeme hrvanja, pa je sasvim životno i logično da su mu pokreti bili ograničeni te da je oštećenik svojim obrambenim djelovanjem bitno pridonio umanjenju intenziteta udaraca. Sudsko medicinski vještak je naveo da u takvoj dinamici događaja lučnim zanosima je moguće upotrijebiti i silu jačeg intenziteta od one koja je bila potrebna za nanošenje ozljeda u konkretnom slučaju te bi uz upotrebu sile jačeg intenziteta zamahom i udarcem ključem u predio zatiljnog dijela glave tek iznimno mogle nastati ozljede koje bi valjalo okarakterizirati kao teške tjelesne ozljede dok bi djelovanjem navedenog sredstva uz uvjet okomitijeg udarca i udarca jačim intenzitetom sile u predio stražnje desne strane prsnog koša mogle nastati ozljede koje bi valjano okarakterizirati kao teške tjelesne ozljede. Uopćeno govoreći udarcem i djelovanjem metalnog dijela sklopivog ključa osobnog automobi la a kakav je prikazan na fotografijama fotodokumentacije u neke druge dijelove glave i tijela uz uvjet djelovanja iste ili jače sile može doći do nastanka ozljeda koje bi valjalo okarakterizirati kao teške tjelesne, pa čak i osobito teške tjelesne ozljede (udarac odnosno "zabijanje" ključa u oko). Ovdje je potrebno napomenuti kako su optuženom pokreti i intenzitet udaraca zbog obrambenog djelovanja oštećenika bili ograničeni, međutim bitno je napomenuti kako u takvoj dinamici zbivanja, kada su oštećenik i optuženik u bliskom kontaktu, kada je došlo do međusobnog hrvanja, dolazi i do brzih promjena položaja tijela, pogotovo što se sve odvilo u malom prostoru kontejnera, pa su samim time smanjene, odnosno ograničene mogućnosti da netko točno dozira ne samo intenzitet udaraca, nego i smjer i način udaranja (lučni zamasi, kosi udarci, direktni udarci, udarci pokretom iz ručnog zgloba), konkretno ubadanja oštećenika, s time da je potrebno uzeti u obzir i brojnost udaraca, pri čemu sudsko medicinski vještak nije isključio mogućnost da bi i pri lučnim zamasima, iako iznimno, uz primjenu sile jačeg intenziteta mogla nastati teška tjelesna ozljeda na zatiljnom djelu glave, dok bi djelovanjem navedenog sredstva uz uvjet okomitijeg udarca i udarca jačim intenzitetom sile u predio stražnje desne strane prsnog koša mogle nastati ozljede koje bi valjano okarakterizirati kao teške tjelesne ozljede, dok bi uopćeno govoreći udarcem i djelovanjem metalnog dijela sklopivog ključa osobnog automobila a kakav je prikazan na fotografijama fotodokumentacije u neke druge dijelove glave i tijela uz uvjet djelovanja iste ili jače sile može doći do nastanka ozljeda koje bi valjalo okarakterizirati kao teške tjelesne, pa čak i osobito teške tjelesne ozljede (udarac odnosno "zabijanje" ključa u oko), što je bitno jer je upravo sud naprijed obrazložio kako je zbog obrambenog djelovanja oštećenika intenzitet udaraca, način i smjer zadavanja udaraca bilo ograničeno, što ne bi bio slučaj da oštećenik svojim rukama nije obuhvatio optuženog oko njegovog tijela. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, pogotovo brojnost udaraca u vitalne dijelove tijela oštećenika, da je tome prethodio verbalni, pa potom fizički napad na oštećenika, da su optuženom pokreti, intenzitet i način udaraca bili ograničeni obrambenim pokretima oštećenika, ocjena je suda kako je optuženi inkriminirane prigode postupao s izravnom namjerom, obzirom da je bio svjestan svog djela, odnosno da višekratnim ubadanjima sa ključem od automobila u zatiljni dio glave, vrata i leđa može oštećenika teške tjelesno ozlijediti što je i htio, uzimajući u obzir njegov aktivitet, a do dovršenja radnje nije došlo samo zato jer je oštećenik u dinamici događaja poduzeo obrambene radnje u vidu ublažavanja intenziteta i načina udaraca.

20. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. u svezi članka 34. KZ/11 za koje je oglašen krivim.

21. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

22. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, kako prije tako i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, njegovo korektno držanje pred sudom, protek vremena od počinjenja djela, da je zaposlen i ostvaruje redovita primanja, da je djelo ostalo u pokušaju, dok otegotnih okolnosti sud nije pronašao. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

23. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je prvenstveno vodio računa da se radi o optuženom u dobi od 60 godina koji je kazneno i prekršajno neosuđivan, kako prije tako i nakon počinjenja djela, od kojeg je proteklo više od 7 godina, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen sa pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati izoliranim incidentom u njegovom životu, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja, odnosno da svoje nezadovoljstvo ili nesuglasice sa drugim osobama ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema tim osobama. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 2 (dvije) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, već da se radilo o izoliranom nasilnom ekcesu, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

24. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom MA se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme lišenja slobode od 1. rujna 2018., i to od 18,30 sati do 2. rujna 2018., i to do 12,20 sati.

25. Oštećenik VA je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 30.000,00 kuna, s naslova neimovinske štete, međutim sud je oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu obzirom da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu niti za potpuno niti za djelomično presuđenje te bi utvrđivanje visine neimovinske štete znatno odugovlačilo ovaj kazneni postupak jer bi bilo potrebno provesti dodatna vještačenja koja nisu potrebna za utvrđivanje kaznene odgovornosti.

26. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24) nisu blaže za optuženog.

27. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 200,00 eura te troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 229,66 eura,pri čemu je sud uzeo u obzir da optuženi ostvaruje mjesečna primanja od 1.200,00 eura, da nema obvezu uzdržavanja te plaćanja najma, da je u ovom postupku angažirao izabranog branitelja, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija, s time da je troškove postupka dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Isto tako, optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u vidu nužnih izdatka oštećenika te nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika, koji iznos će biti određen posebnim rješenjem, ukoliko takav trošak bude zatražen.

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

DNA:

1. OKDO ZG na broj K-DO-2844/18

2. optuženi MA, [adresa]

3. branitelj optuženog odvjetnik Tomislav Kešina

4. oštećeni VA, [adresa]

5. opunomoćenik oštećenika odvjetnik Mišel Rošić.