1               Poslovni broj Gž R-211/2023-2

             

              REPUBLIKA HRVATSKA

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola              Poslovni broj Gž R-211/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužiteljice S. F. Ž. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženog Sveučilišta u Z., Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnica V. H., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10534/2020-15 od 28. ožujka 2023., 3. listopada 2023.,

 

 

presudio je

 

 

1.   Odbija se žalba tuženika te se u stavku I. izreke potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10534/2020-15 od 28. ožujka 2023.

 

2. Prihvaća se žalba tužiteljice te se u stavku II. izreke preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10534/2020-15 od 28. ožujka 2023., tako da preinačena u cijelosti glasi:

„II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.312,06 eur / 9.885,94 kuna[1] uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 28. ožujka 2023. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da tužiteljici naknadi trošak žalbe od 311,07 eur / 2.343,75 kuna, sve u roku od 15 dana.“

 

 

Obrazloženje

 

1st        Pobijanom presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Sveučilište u Z. iz Z., OIB: … da tužitelju S. F. Ž. iz Z., OIB: … isplati iznos od 703,84 eura / 5.303,11 kuna (prema fiksnim tečaju konverzije 7,53450) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 45,24 EUR/ 340,85 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 45,24 EUR/ 340,85 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

na iznos od 45,24 EUR/ 340,85 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

na iznos od 45,24 EUR/ 340,85 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 45,24 EUR/ 340,85 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 45,25 EUR/ 340,92 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 45,44 EUR/ 342,37 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 54,75 EUR/ 412,53 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

na iznos od 54,75 EUR/ 412,53 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

na iznos od 54,75 EUR/ 412,53 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

na iznos od 54,75 EUR/ 412,53 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

na iznos od 54,75 EUR/ 412,53 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

na iznos od 64,17 EUR/ 483,51 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

na iznos od 49,03 EUR/ 369,41 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.225,51 euro/9.233,60 kn (prema fiksnim tečaju konverzije 7,53450) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 28. ožujka 2023. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

2nd      Protiv navedene prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik protiv odluke o glavnoj stvari te tužiteljica protiv odluke o trošku iz točke II. izreke presude.

 

2nd1st              Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredbi parničnog postupka. Ističe da je zadatak suda ponajprije ocijeniti valjanost, obveznost i sadržaj Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih 26. listopada 2011. te Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna tog Sporazuma od 28. prosinca 2012., kao i Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te da donese zakonitu odluku, što je sve u konkretnom slučaju izostalo. Prvostupanjski sud je zaključio kako nije dokazano da bi jedan sindikat, u ovom konkretnom slučaju Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, bio protuzakonito isključen iz kolektivnog pregovaranja. Taj stav nije ispravan jer sama pravna logika nalaže da ne mogu mijenjati pravni akt osobe koje nisu stranke toga odnosa te ako neka strana ima više subjekata, pravni akt moraju prihvatiti svi subjekti. Ukazuje se i na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojem određeni kolektivni ugovor mogu mijenjati i dopunjavati samo stranke toga kolektivnog ugovora, i to sve i zajedno. Prvostupanjska presuda protivna je takvom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, ističe se da gospodarsko-socijalno vijeće nikada za ove Sporazume, niti za ikoji pojedinačni od njih, nije svojom odlukom sastavilo pregovarački odbor sindikata, odnosno odbor sindikata za kolektivne pregovore  u skladu s odredbama Zakona o radu. Također nikada od svih sindikata koji su sudjelovali u javnim službama nije došlo do sporazumijevanja o pregovaračkom odboru sindikata, odnosno odboru sindikata za kolektivne pregovore. Predlaže se da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

2nd2nd           Protiv odluke o parničnom trošku tužiteljica je podnijela pravovremenu žalbu, navodeći da je pogrešno izračunat trošak, i to kako tužbe, tako i sastava podneska radi očitovanja na odgovor na tužbu, sastav podneska radi očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka te trošak zastupanja na ročištu održanom 11. ožujka 2022. Naime, prvostupanjski sud nije primijenio Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a Izmjena Tarife stupila je na snagu 5. studenoga 2022. pa je trebalo primijeniti tako izmijenjenu Tarifu i vrijednost boda. Stoga, predlaže se da se u odluci o trošku prvostupanjska presuda preinači, te tužiteljici prizna cjelokupni trošak prvostupanjskog postupka, uključujući i trošak žalbe.

 

3rd        Sa žalbom tuženika postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

 

4th        Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5th        Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužiteljice je osnovana.

 

6th        Tuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, iako se u ovom predmetu, gdje tužbeni zahtjev glasi na isplatu iznosa od 703,84 eura / 5.303,11 kuna, radi o sporu male vrijednosti iz čl. 458. ZPP-a, pa se žalba u tim sporovima, sukladno čl. 467.st.1. ZPP-a, mogu podnositi samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka(osim iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

7th        Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, a iako tuženik kao žalbeni razlog ističe bitne povrede postupka, u sadržaju žalbe na navodi koju bi to povredu postupka počinio prvostupanjski sud.

 

8th        Činjenično stanje kakvo je utvrđeno u prvostupanjskom postupku ne može se osporavati žalbom u ovom sporu male vrijednosti i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

 

9th        U provedenom postupku je utvrđeno:

 

-  da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme;

-  da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kuna, s tim da nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju;

-  da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 01. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini;

-  da su Vlada Republike Hrvatske i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj;

-  da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od pet godina;

-  da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno da je 07. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.;

-  da je plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 124/09., dalje: ZOPJS) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom;

-  da je odredbom čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. ZOPJS;

-  da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 126/16.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kuna bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.;

-  da su Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 84/07., dalje TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a;

-  da je slično ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10., dalje TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12., dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima“;

-  da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku, zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2%, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kuna bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.;

-  da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kuna, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kuna, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 616,34 eur / 4.643,85  kuna, s mjesečnim iznosima razlike plaće u visini koju tuženik nije osporavao.

 

10th   Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih Izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, a kojom odredbom je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove Izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Stoga, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu.

 

11th   Prvostupanjski sud smatra da je tuženik počevši od siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti tužiteljici plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kuna, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, to je u obvezi naknaditi tužiteljici potraživanje s navedene osnove. Za dodati je da je o svim spornim pitanjima na koje žalitelj ukazuje u žalbi odlučeno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020.

 

12th   Sukladno navedenom, a kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna između stranaka, prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće tužiteljice, koja joj je trebala biti isplaćena u utuženom periodu u iznosu od zatraženih 703,84 eur / 5.303,11 kuna, pa je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda po čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

13th   Osnovana je žalba tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku, jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te je za pravilno priznate pravne radnje tužiteljici trošak obračunao pogrešnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Odvjetnička tarifa).

 

13th1st            Naime, prvostupanjski sud nije primijenio Tbr. 48. st. 3. Odvjetničke tarife koja propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a Izmjena Tarife stupila je na snagu 5. studenoga 2022. pa je trebalo primijeniti tako izmijenjenu Odvjetničku tarifu i vrijednost boda, a kako je pravilno tužiteljica to zatražila u troškovniku.

 

13th2nd         Slijedom navedenoga, rješenje o parničnom trošku je preinačeno po čl. 380. st. 3. ZPP-a, a tužiteljici je priznat i trošak za sastav žalbe s kojom je uspjela po Tbr. 10.5. Odvjetničke tarife.

 

U Puli-Pola, 3. listopada 2023.

 

                            Sutkinja:

 

                            Nataša Babić, v.r.