Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1391/2024-2
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Daliji Hećimović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9740/23-5 od 26. veljače 2024., dana 4. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana te se preinačava odluka o parničnom trošku sadržana u točki IV izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9740/23-5 od 26. veljače 2024. na način da se nalaže tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužitelju, pored dosuđenog iznosa (od 850,60 EUR- a), daljnji iznos od 293,57 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2024. do isplate.
II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju na ime troška žalbe iznos od 78,13 EUR-a.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 918-50-3175861 (dalje: Ugovor o kreditu), a koja glasi: „ promjenljiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.“ U točki II. izreke utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. Ugovora o kreditu, a koja glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.“ U točki III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime preplaćenog tečaja iznos od 1.043,88 EUR/7.865,12 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u toj točki izreke. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku (pogrešno naveden naziv tuženika, ispravljen rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-9740/2023-13 od 4. srpnja 2025.) isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka od 850,60 EUR / 6.408,85 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2024. pa do isplate. U točki V. izreke odbijen je tužitelj sa dijelom zahtjeva kojim se potražuje na ime preplaćene kamate iznos od 377,42 EUR/2.843,84 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u toj točki izreke, kao neosnovanim. U točki VI. izreke odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
2. Protiv odluke o trošku postupka sadržane u presudi (točka IV. izreke) u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu parničnog troška, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima sukladno žalbenim navodima, podredno predmet u tome dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužitelj je zatražio trošak žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Odredbom članka 167. stavak 1. ZPP-a propisano je kako se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Kako se odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem u smislu odredbe članka 129. stavak 5. ZPP-a te kako žalitelj u žalbi ne osporava odluku o glavnoj stvari, to je valjalo žalbu smatrati žalbom na rješenje.
6. Prilikom odlučivanja o trošku postupka prvostupanjski sud djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Odluku o parničnom trošku postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavak 3. i članka 155. ZPP-a te tužitelju zastupanom po odvjetniku, određuje naknadu troška prema vrijednosti predmeta spora i uspjehu stranaka u sporu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (u iznosu od 1.421,30 EUR- a) i prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23, dalje: Tarifa).
8. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje kako je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donio suprotno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a jer prilikom odlučivanja o trošku nije vodio računa o uspjehu u osnovi tužbenog zahtjeva, već samo o uspjehu u odnosu na visinu zahtjeva, zbog čega je pogrešno utvrdio kako je tužitelj u konačnici uspio u omjeru od 46,90%.
9. Naime, prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
10. Dakle, tužitelj je uspio po osnovi, odnosno kvalitativno u cijelosti jer je utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, dok je djelomično uspio sa zahtjevom na isplatu i to za iznos od 1.043,88 EUR-a (na ime preplaćenog tečaja), dok je odbijen sa zahtjevom za isplatu daljnjeg iznosa od 377,42 EUR-a (na ime preplaćene kamate). Pri tome odluke suda EU na koje se poziva žalitelj smatrajući da je u cijelosti uspio u parnici, nisu primjenjive u konkretnom slučaju jer je tužitelj u cijelosti odbijen s dijelom zahtjeva koji se odnosio na isplatu po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
11. Stoga je, prema stavu ovoga suda, pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, uspjeh tužitelja u sporu 86,72%, a tuženika 13,28% pa je konačni uspjeh tužitelja u omjeru od 73,44%. Pri tome, izračun i visinu ukupnih troškova tužitelja u prvostupanjskoj presudi ovaj sud prihvaća kao zakonit i pravilan te sukladan odredbi članka 155. ZPP-a te Tarifi. Dakle, s obzirom na utvrđeni uspjeh stranaka u sporu, od troška tužitelja utvrđenog u iznosu od 1.106,18 EUR-a, pripada mu iznos od 812,37 EUR-a, odnosno uz trošak vještačenja od 331,80 EUR-a, ukupan iznos od 1.144,17 EUR-a.
12. Slijedom iznijetoga, pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke te je tužitelju, povrh dosuđenog iznosa od 850,60 EUR-a, dosuđen daljnji iznos od 293,57 EUR-a na ime troška postupka.
13. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u žalbi dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu od 78,13 eura (članak 166. ZPP-a u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tbr. 10. Tarife) slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
U Splitu 4. studenoga 2025.
SUTKINJA
dr. sc. Daniela Pivčević
