Republika Hrvatska
Županijski sud u
Splitu
Split, Gundulićeva
29a
Poslovni broj: Gž-1592/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Lučić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Valleus d.o.o., Split, Vukovarska 35 C, OIB 48600662503, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančić & Čulić d.o.o. Split, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Općinskoga suda u Splitu poslovni broj P-2676/2024-17 od 1. travnja 2025., dana 4. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2676/2024-17 od 1. travnja 2025.
Obrazloženje
1.Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika za povratom u prijašnje stanje zbog popuštanja roka za podnošenje pisanog odgovora na tužbu, a koji prijedlog je zaprimljen pred ovim sudom 20. studenoga 2024. pod gornjim poslovnim brojem.“
2.Protiv tog rješenja žali se tuženik, pobijajući rješenje u cijelosti i zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. u svezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući rješenje preinačiti i prijedlog prihvatiti, podredno ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba nije utemeljena.
5.Prema stanju u spisu predmeta proizlazi kako je u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke prvostupanjski sud utvrdio:
-kako je tužitelj 8. srpnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom uz prijedlog za određivanje privremene mjere, da je tuženiku uredno dostavljena tužba uz poziv na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana, a koji poziv je tuženik zaprimio 5. rujna 2024., uz upozorenje na posljedice propuštanja davanja odgovora na tužbi i kako će, ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b ZPP-a sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe),
-kako je tuženik dana 5. rujna 2024. uredno zaprimio poziv radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu u roku 30 dana od dana primitka tog poziva uz tužbu s prilozima, što tuženik niti ne osporava, te da je zadnji dan za podnošenje odgovora na tužbu bio 7. listopada 2024.,
-kako u ostavljenom roku tuženik nije podnio odgovor na tužbu, a držeći da je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavak 1. toč.1. do 4. ZPP-a, prvostupanjski sud je donio presudu zbog ogluhe, koju je tuženik zaprimio 13. studenoga 2024., a koji dan se ima smatrati danom saznanja tuženika za propuštanje roka,
-kako je 20. studenoga 2024. tuženik po punomoćniku odvjetniku Borisu Ivančiću podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka radi podnošenja odgovora na tužbu, uz koji prijedlog je obavljena propuštena radnja- dostava pisanog odgovora na tužbu, u prijedlogu navodeći da je tuženik zaprimio poziv za podnošenje odgovora na tužbu te ga je dostavio punomoćniku, no zbog pada informatičkog sustava u uredu punomoćnika sredinom rujna 2024. izbrisan je čitav uredski ročišnik, zbog čega je uslijedilo propuštanje prekluzivnog roka,
-kako je 26. studenoga 2024. naloženo privremenom punomoćniku tuženika Borisu Ivančiću, odvjetniku u Splitu, u roku 8 dana dostaviti punomoć za zastupanje tuženika, uz upozorenja na posljedice iz članka 98. ZPP-a, a podneskom od 5. prosinca 2024. odvjetnik je dostavio u spis punomoć za zastupanje tuženika, s datumom izdavanja 5. prosinca 2018. i u kojoj nije navedeno kako tuženik ovlašćuje imenovanog odvjetnika na zastupanje u ovom parničnom postupku,
-kako je povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje održano ročište 11. ožujka 2025. na kojem je tuženik ustrajao u prijedlogu, dodatno predložio izvođenje dokaza informatičkim vještačenjem na okolnosti pada informatičkog sustava u uredu punomoćnika, a sud naložio privremenom punomoćniku tuženika u roku od 3 dana dostaviti urednu punomoć za zastupanje tuženika i u roku od 8 dana očitovati se o tomu kojeg dana u rujnu je pao informatički sustav u uredu i kojeg je dana navedeni informatički sustav ponovno vraćen u funkciju, dok je odbijen prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku informatičke struke, s obzirom da se odluka o prijedlogu za povrat može donijeti i bez vještačenja,
-kako je 12. ožujka 2025. odvjetnik Boris Ivančić dostavio punomoć za zastupanje tuženika u postupku, a 19. ožujka 2025. tuženik naveo da je 17. rujna 2024. došlo do pada informatičkog sustava u uredu punomoćnika tuženika, kako punomoćnik od tog dana do 21. rujna 2024., kada je na uredsko računalo instaliran novi operativni sustav, nije imao pristup uredskom računalu te je u razdoblju koje je uslijedilo revidirao uredske spise i ponovno upisao rokove u novi ročišnik.
6.Temeljem ovih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako tuženik, odnosno njegov punomoćnik, naveo razloge propuštanja paušalno i te razloge nije ničim dokazao, kako je tom punomoćniku tuženik valjanu punomoć za zastupanje u ovom postupku izdao 11. ožujka 2025. iz čega proizlazi da navedeni odvjetnik i nije bio punomoćnik tuženika u postupku za vrijeme trajanja roka za podnošenje odgovora za tužbu, tijekom trajanja rokova za podnošenje žalbe protiv presude zbog ogluhe i podnošenja prijedloga za povrat u prijašnje stanje i kako je tuženik s punomoći od 11. ožujka 2025. naknadno odobrio sve radnje koje je u postupku poduzeo odvjetnik Boris Ivančić pa da se punomoćnik i ne može pozivati na (ničim dokazani) pad informatičkog sustava u svom uredu kao razlog zbog kojeg u ime tuženika ne bi mogao pravovremeno podnijeti odgovor na tužbu. Osim toga, kako je prethodno punomoćnik na poziv suda dostavio punomoć potpisanu od tuženika na kojoj je kao datum izdavanja punomoći naveden 5. prosinca 2018., a sud takvu punomoć, izdanu šest godina prije pokretanja ovog postupka i bez ikakve naznake na što punomoć ovlašćuje odvjetnika, nije prihvatio kao valjanu i ponovno je naložio istom odvjetniku dostaviti urednu punomoć za zastupanje tuženika, čemu je konačno udovoljeno podneskom od 12. ožujka 2025. pa i kako je tuženik na ovaj način doveo u sumnju svoje navode iz prijedloga za povrat u prijašnje stanje, budući da je punomoćnika trebalo dva puta pozivati za dostavu uredne punomoći za zastupanje tuženika, čemu je udovoljeno pet mjeseci nakon što je istekao posljednji dan roka za davanje odgovora na tužbu. Naposljetku prvostupanjski sud zaključuje i kako, osim što tuženik nije predložio dokaze na okolnosti da bi mu 17. rujna 2024. zaista pao informatički sustav u uredu (saslušanjem zaposlenika iz ureda, saslušanjem osobe koja je otklonila kvar na računalu i sl.) i da je taj navodni kvar po izjavi tuženika otklonjen 21. rujna 2024., dok je posljednji dan roka za davanje odgovora na tužbu bio 7. listopada 2024. i sve kad bi bilo nedvojbeno utvrđeno da se doista dogodio kvar na računalu i pod uvjetom da je u tom trenutku punomoćnik imao punomoć za zastupanje tuženika u postupku, kako je bilo preostalo još 16 dana za podnošenje pravovremenog odgovora na tužbu pa na strani tuženika ne postoje opravdani razlozi zbog kojih je propustio rok za podnošenje pisanog odgovora na tužbu te je prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbijen kao neutemeljen.
7.Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda postupovnih odredaba iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.
8.Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u pobijanom rješenju u bitnom prihvaća i ovaj sud jer su utemeljena na rezultatima provedenoga dokaznog postupka koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži prihvatljive razloge.
9.Člankom 117. stavak 1. ZPP-a propisano je da a ko stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.
10.Člankom 118. ZPP-a propisano je:
"Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojega je trebalo obaviti propuštenu radnju.
Prijedlog se mora podnijeti u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje; a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje - od dana kad je za to saznala.
Ako je stranka u pozivu za poduzimanje neke parnične radnje ili u pozivu za ročište bila upozorena na posljedice propuštanja, smatrat će se da je saznala za propuštanje onoga dana kojega je istekao rok u kojemu je radnju trebala poduzeti, odnosno onoga dana kojega je održano ročište na koje je pozvana.
Nakon proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagatelj je dužan istovremeno i podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju."
11.Prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako tuženik nije predložio valjane i prihvatljive dokaze i nije dokazao da bi mu 17. rujna 2024. zaista pao informatički sustav u uredu sadašnjeg punomoćnika, no i prema shvaćanju ovog drugostupanjskoga suda, sve i da je u postupku utvrđeno da bi došlo do takvog kvara na informatičkoj opremi, u konkretnim okolnostima u kojima je, nakon navodnog otklanjanja kvara i prema tvrdnji samog tuženika bilo preostalo još 16 dana za podnošenje pravovremenog odgovora na tužbu, takve okolnosti ne predstavljaju opravdan razloga za povrat u prijašnje stanje, odnosno takav možebitni događaj ne bi tuženika oslobodio obveze poduzimanja navedene procesne radnje koja je vezana prekluzivnim rokom, a na što je sud, sukladno odredbama ZPP-a, upozorio tuženika uz dostavu tužbe na odgovor.
12.Navedene zaključke prvostupanjskog suda, dakle, u bitnom prihvaća i ovaj sud, a žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda te je prijedlog za povrat u prijašnje stanje pravilno odbijen kao neosnovan.
13.Glede žalbenih navoda treba istaći kako žalitelj ustraje u tvrdnji da nije bilo mjesta odbijanju predmetnog prijedloga jer nakon pada informacijskog sustava punomoćnik ne bi imao nikakvih saznanja o stanju u svim postupcima pred sudom i o radnjama u predmetima pa i o stanju u ovom predmetu, međutim takvi navodi ne utječu na pravilnost pobijanog rješenja. Naime kako je već rečeno, prvostupanjski sud je dao potpuno prihvatljive razloge za svoje zaključke i pravilno zaključio kako nisu dokazani opravdani razlozi za propuštanje i slijedom toga za povrat u prijašnje stanje pa u navedenim okolnostima nije niti moguće izvesti drukčiji zaključak od onog kako je predmetni prijedlog neutemeljen, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Konačno, o možebitnom kvaru na informacijskom sustavu žalitelj, odnosno njegov punomoćnik, je mogao pravovremeno izvijestiti sudove pa i prvostupanjski sud (pa i putem sudske uprave) radi otklanjanja štetnih posljedica za stranku, a što očito punomoćnik nije učinio.
14.S obzirom na sve navedeno, proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio citirane zakonske odredbe kada je prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbio kao neutemeljen te je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
15.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.
Split, 4. studenoga 2025.
Sudac
Marko Pribisalić
