REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-303/2023-120

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Žarku Brkiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DIVA PRIJEVOZ d.o.o. za prijevoz i trgovinu, Zagreb, Istarska 45b, OIB: 82153897253, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Senke Paškalin Urumović, odvjetnice, i zamjenika punomoćnika tuženika Tvrtka Dobrinića, odvjetnika, dana 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku DIVA PRIJEVOZ d.o.o. za prijevoz i trgovinu, OIB:82153897253, iz Zagreba, Istarska 45b, da tužitelju TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10 257 Hrvatski Leskovac na ime naknade štete isplati novčani iznos od 44.462,14 eura / 335.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 27.2.2009. do 31.07.2015. prema čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku DIVA PRIJEVOZ d.o.o. za prijevoz i trgovinu, OIB:82153897253, iz Zagreba, Istarska 45b, da tužitelju TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10 257 Hrvatski Leskovac nadoknadi prouzročene parnične troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 26.515,45 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27.5.2009. na saveznoj cesti u Austriji u mjestu 5550 Radstadt, Ennstalbundesstraβe B 320, Str.Km.10,6 došlo je do prometne nesreće u kojoj je kao vozač teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] smrtno stradao DT OT, otac tužitelja tada mldb. DT. Pok. DT OT u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode bio je radnik tuženika, te je smrtno stradao na radu obavljajući prijevoz tereta po nalogu tuženika na radnom mjestu u svojstvu vozača teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao prednik tužitelja uzrokovana je propustom tuženika da kao poslodavac osigura svom radniku, ovdje pok. OT, uvjete za sigurno obavljanje poslova njegovog radnog mjesta – vozača kamiona, čime je tuženik grubo prekršio važeće odredbe kako Zakona o radu tako i Zakona o zaštiti na radu. Tuženik kao poslodavac pok. DT OT forsirao je nedopuštenu, višednevnu i kontinuiranu vožnju svog radnika pok. DT OT, radi ispunjenja plana vožnji i ukrcaja tereta kojeg je odredio sam tuženik u cilju stjecanja što veće imovinske koristi, a sve to itekako svjestan realne opasnosti koju takav raspored vožnje bez adekvatnog odmora može imati za svakog vozača. Na žalost, ovakvo nedopušteno i neodgovorno postupanje tuženika pokazalo se kobnim u slučaj pogibije prednika tužitelja pok. DT OT.

2. Dalje navodi kako tuženik kao poslodavac niti najmanje nije vodio računa o zaštiti svog radnika na njegovu radnom mjestu (potrebnom odmoru vozača između vožnji, dužini i trajanju pojedine vožnje ukupnog 9-to dnevnog kontinuiranog putovanja, vrsti tereta koja se prevozi, osposobljenosti vozača za prijevoz i dr.) kako je to bio dužan sukladno prije navedenim zakonskim odredbama, a niti je organizirao rad svog vozača za siguran prijevoz na način kako to propisuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu. Nadalje, tužitelj je pismenim odštetnim zahtjevom od dana 25.1.2010. pozvao tuženika da mu popravi i nadoknadi nastalu neimovinsku i imovinsku štetu zbog smrti bliske osobe – predočivši mu pri tom svu raspoloživu dokumentaciju iz koje je razvidan osnov odgovornosti za štetu te visina iste, no tuženik mu istu štetu do danas nije nadoknadio. U navedenoj predmetnoj nesreći tužitelj, kao tada maloljetno dijete, tragično je i iznenada ostao bez svog oca kojeg je u tom osjetljivom razdoblju svog života najviše trebao. Imajući to u vidu, neupitno je kako tužitelj trpi izrazito velike duševne boli zbog gubitka oca za kojeg je emocionalno i egzistencijalno bio izrazito vezan.

3. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 19.10.2023. od tuženika potražuje pravičnu novčanu naknadu na ime imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 44.462,14 eura / 335.000,00 kn, i to s osnova neimovinske štete, odnosno duševnih boli zbog smrti oca DT OT iznos od 43.798,53 eura / 330.000,00 kn, s osnova troškova vijenca, cvijeća i svijeća iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kn, s osnova troškova crnine iznos od 265,45 eura / 2.000,00 kn, sve s kamatama od 27.2.2009. do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje nastanak štetnog događaja i činjenicu da je pokojni prednik tužitelja bio zaposlenik tuženika u trenutku štetnog događaja. Osporava se pasivna legitimacija tuženika u smislu postojanja njegove obveze naknade štete kao i odgovornost za naknadu štete. U smislu postojanja bilo kakve odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj tužitelj nije dostavio apsolutno niti jedan dokaz iz kojeg bi se na objektivan način moglo utvrđivati da je bilo kakvim svojim nezakonitim propustom ili činjenjem tuženik uzrokovao nastanak štete odnosno uzrokovao predmetnu prometnu nezgodu. Tuženik s protivi dokaznim prijedlozima tužitelja za saslušanjem svjedoka jer pravno relevantne činjenice moraju biti potkrijepljene materijalnim dokazima i na taj način objektivno dokazane. Iz dostavljenog zapisnika o očevidu se jasno može utvrditi da je predmetno vozilo bilo u ispravnom stanju (dakle uzrok nezgode nije bio u sredstvu rada), te da tahograf na kojem su zabilježeni ne samo brzina kretanja već i sva stajanja te obvezni odmori nije ukazivao na bilo kakve nepravilnosti koje bi potvrdile navode tužitelja, osim da je brzina kretanja od 85 km/h po snijegom prekrivenom kolniku bila neprimjerena i neprilagođena. Osim toga ukoliko se eventualno i prednik tužitelja nije pridržavao propisanih pravila o obveznim stajanjima i odmorima tuženik za to ne može snositi odgovornost. Pogrešan je zaključak tužitelja da bi tuženik po načelu objektivne odgovornosti odgovarao za štetu koju je sam svojim postupkom sebi nanio pokojni prednik tužitelja, obzirom se poslodavac ne odgovara za štete koje sam sebi svojom krivnjom nanese radnik. Gubitak kontrole nad vozilom u predmetnoj stvari je uzrokovan isključivo krivnjom, samog vozača koji nije prilagodio brzinu i način vožnje uvjetima na cesti, te evidentno ne postoji niti jedan drugi razlog zbog kojeg bi do štetnog događaja došlo osim krivnje samog prednika tužitelja. Slijedom iznijetog, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška.

5. Odlukom Županijskog suda u zagrebu broj Gž R-2610/2021 od 22.2.2023. ukinuta je presuda ovoga suda Pr-6496/2010 od 2.6.2021., te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Pritom je drugostupanjski sud u svojoj odluci naveo kako je konkretnom slučaju tužitelj podnio tužbu radi naknade štete zbog smrti oca koji je 27. veljače 2009., kao zaposlenik tuženika, obavljajući poslove prijevoza tereta po nalogu tuženika, smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila na saveznoj cesti u Austriji (u mjestu 5550 Radstadt, Ennstalbundesstraβe B 320, Str. km.10,6). Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je predmetna prometna nesreća uzrokovana propustom tuženika da kao poslodavac osigura svom radniku, sada pok. ŽT, uvjete za sigurno obavljanje poslova njegovog radnog mjesta – vozača kamiona, čime je tuženik, prema tvrdnjama tužitelja grubo prekršio važeće odredbe Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu, budući da je, prema tvrdnjama tužitelja, tuženik kao poslodavac forsirao nedopuštenu, višednevnu i kontinuiranu vožnju svog radnika pok. ŽT, radi ispunjenja plana vožnji i ukrcaja tereta kojeg je odredio sam tuženik u cilju stjecanja što veće imovinske koristi, a sve to itekako svjestan realne opasnosti koju takav raspored vožnje bez adekvatnog odmora može imati za svakog vozača. Tužitelj u tužbi nadalje tvrdi kako tuženik kao poslodavac niti najmanje nije vodio računa o zaštiti svog radnika na njegovu radnom mjestu (potrebnom odmoru vozača između vožnji, dužini i trajanju pojedine vožnje ukupnog 9-to dnevnog kontinuiranog putovanja, vrsti tereta koja se prevozi, osposobljenosti vozača za prijevoz i dr.), a kako je to bio dužan, u skladu s navedenim zakonskim odredbama, niti je organizirao rad svog vozača za siguran prijevoz na način kako to propisuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu.

6. Dalje drugostupanjski sud navodi kako prema odredbi u ovom slučaju mjerodavnog čl.102. st.1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 – dalje: ZR) ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan zaposleniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava. Prema mjerodavnoj odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 59/96, 114/03, 86/08 – dalje: ZZR) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava. Dakle, iz citiranih odredaba proizlazi kako je odredba čl.102. st.1. ZR upućivala na primjenu općih propisa obveznog prava (dakle bez upućivanja na objektivnu odgovornost poslodavca). Međutim, mjerodavna odredba čl.15. ZZR, izravno je upućivala na objektivnu odgovornost poslodavca, pa stoga, u konkretnom slučaju, odgovornost tuženika valja prosuđivati kroz odredbu čl.15. ZZR, kao posebnu odredbu (lex specialis). Kako se dakle radi o objektivnoj odgovornosti, to su razlozi za oslobođenje od odgovornosti propisani u čl. 1067. ZOO. S obzirom na to da je odredbom čl.15. ZZR, propisana objektivna odgovornost poslodavca, to proizlazi da je na poslodavcu teret dokazivanja postojanja onih činjenica koje bi mogle dovesti do njegovog oslobođenja od odgovornosti (viša sila, radnja trećeg, krivnja samog oštećenika) s time da je kod krivnje radnika poslodavac dužan dokazati postojanje namjere ili krajnju nepažnju radnika. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu prethodno izložene činjenice navedene u tužbi, tužitelj u žalbi osnovano upire kako je sud prvog stupnja propustio utvrditi je li predmetna prometna nesreća uzrokovana propustom tuženika da kao poslodavac osigura svom radniku, predniku tužitelja, sada pok. ŽT, uvjete za sigurno obavljanje poslova njegovog radnog mjesta – vozača kamiona, u skladu s odredbama ZR i ZZR te mjerodavnih odredaba Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine, br. 60/08) te je li propust poslodavca u uzročno - posljedičnoj vezi s nastankom predmetne prometne nesreće sa smrtnom posljedicom i tek potom postoje li zakonski uvjeti za djelomično ili potpuno oslobođenje tuženika kao poslodavca za štetu koja je nastupila tužitelju gubitkom njegova oca.

7. Naime, prema odredbi čl.10. st.1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, koja je bila na snazi u vrijeme nastanka predmetne prometne nesreće (čl.53.), dnevno vrijeme vožnje ne smije biti dulje od devet sati. Iznimno, dnevno vrijeme vožnje može se produljiti na najviše deset sati, ali ne više od dvaput tjedno. Tjedno vrijeme vožnje ne smije biti dulje od 56 sati i ne smije prekoračiti maksimalno tjedno radno vrijeme (st. 2.). Ukupno vrijeme vožnje tijekom bilo koja dva uzastopna tjedna ne smije biti dulje od 90 sati (st. 3.). Vozač je dužan evidentirati ostale poslove u skladu s odredbom čl. 3. toč. 15. ovoga Zakona, kao i vrijeme provedeno u upravljanju vozilom koje se koristi za javni prijevoz, a na koji se ne primjenjuje ovaj Zakon (st. 4.). Vozač je dužan evidentirati i vrijeme raspoloživosti sukladno odredbi čl.3. toč. 21. podtočke a) ovoga Zakona, od posljednjega dnevnog ili tjednog razdoblja odmora (st. 5.)., dok se evidencije iz stavaka 4. i 5. ovoga članka vode ručno na tahografskom listiću, ispisu ili korištenjem opcije ručnog unosa u digitalni tahograf (st.6.). Dakle, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja propustio je utvrditi je li tuženik kao poslodavac naložio svom radniku, predniku tužitelja višednevnu i kontinuiranu vožnju protivno odredbama citiranog Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, radi ispunjenja plana vožnji i ukrcaja tereta, odnosno je li tuženik kao poslodavac vodio račina o zaštiti svog radnika na njegovu radnom mjestu, u ovom slučaju, potrebnom odmoru vozača između vožnji, dužini i trajanju pojedine vožnje ukupnog 9-to dnevnog kontinuiranog putovanja, vrsti tereta koja se prevozi, osposobljenosti vozača za prijevoz, a kako to osnovano u žalbi upire tužitelj. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će, imajući u vidu prethodno navedeno, utvrditi i raspraviti činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu citiranih propisa, s time što će izvesti dokaze koje je tužitelj predložio te će utvrditi je li prednik tužitelja mogao obaviti svoj radni zadatak - prijevoz tereta na siguran način u vremenskom razdoblju od 18. do 27. veljače 2009., a sve imajući u vidu zadani plan puta te, u vrijeme štetnog događaja, citirane važeće odredbe zakona kojima je regulirano radno vrijeme mobilnih radnika, odnosno je li u konkretnom slučaju došlo do propusta poslodavca a koji je u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom predmetne prometne nesreće sa smrtnom posljedicom i time nastalom štetom te naposljetku je li tuženik dokazao pretpostavke za svoje djelomično ili potpuno oslobođenje od odgovornosti (namjeru ili krajnju nepažnju prednika tužitelja, kao radnika tuženika) i tek potom će moći donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog smrti oca.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu, smrtni list, Rješenje o nasljeđivanju, rodni list, Prijavu o ozljedi na radu, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, plan vožnje, odštetni zahtjev, putni nalog, plan vožnje, tovarne listove, ovjereni prijevod dokumentacije, dokumentaciju, dopis MUP-a, dostavljenu dokumentaciju od policije Republike Austrije, ovjereni prijevod dokumentacije, dokumentaciju, putni račun, ovjereni prijevod dokumentacije, saslušani su svjedoci ĐT, CT, zakonski zastupnik tuženika NT, izvršen je uvid u dopise, proveden je dokaz prometnim vještačenjem po sudskom vještaku dipl. ing. Srećku Hlišć od 24.8.2018., izvršen je uvid u presudu i spis Trgovačkog suda u Zagrebu P-2845/2015, saslušan je vještak dipl.ing. Srećko Hlišć, izvršen je uvid u nalaz P-2845/12, saslušan je tužitelj. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka ĆT, kao i prijedlog tužitelja za provođenjem novog prometnog vještačenja, budući su isti prijedlozi ocijenjeni nepotrebnima za daljnji postupak, kad je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke.

9. Sud je dopustio preinaku tužbe kao u podnesku tužitelja od 15.4.2021., budući je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednicama održanima 5.3.2020. i 15.6.2020. zauzeo pravno shvaćanje kojim se mijenjaju orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29.11.2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi, a naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, orijentacijski kriterij primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja ovog zahtjeva. Dakle ovako izmijenjeni orijentacijski kriteriji primjenjuju se na sve postupke u tijeku, a kako je tužitelj precizirao tužbu nakon stupanja na snagu tako izmijenjenih kriterija to je povišenje tužbenog zahtjeva prema mišljenju ovoga suda dopušteno.

10. Svjedok ĐT iskazao je u bitnome kako ima saznanja o nezgodi u kojoj je smrtno stradao ŽT, obzirom se s istim čuo u četvrtak ujutro oko 8 sati, točnog datuma se ne sjeća. On mu je tada rekao da vozi i da ima još jedan utovar, da je umoran i da vozi iz Engleske bez pauze. Također mu je rekao da je u srijedu ujutro izvršio utovar u Engleskoj, te je oko 20 sati u srijedu bio na granici Francuske i Belgije. Nakon toga ponovno su se čuli telefonom oko 12 sati u četvrtak kada mu je rekao da je prešao Inglstadt i da je utovario kamion i išao prema Innsbrucku odnosno nekom mjestu u Austriji, te mu je rekao da mora stići u petak ujutro da bude u Zagrebu na carini da istovari robu. U petak ujutro njega je zvao bivši poslodavac a oj je tad u to vrijeme bio zaposlen u Jerkić prijevozu, te mu je javio da je ŽT OT poginuo. Napomenuo je kako prema pravilima u vožnji u međunarodnom prometu postoji propisano da se može voziti 9 sati dnevno a potom se mora imati 11 sati pauze, s time da se dva puta tjedno vožnja može produžiti na 10 sati, a tri puta tjedno smanjiti odmor na 9 sati, a osim toga iza svakog šestog dana vožnje propisana je pauza od minimalno 24 sata, a kojih se pravila u konkretnom slučaju pokojni ŽT nije mogao pridržavati odnosno on to sve nije mogao odraditi. Na poseban upit gdje se vide pauze o kojima je govorio odnosno zaustavljanje određenog vozača navodi da se to vidi na tahografu gdje svaki vozač upisuje u tahograf koji vrijedi 24 sata podatke i to ime, prezime, mjesto, datum i pređene kilometre, te se po isteku 24 sata taj tahograf stavlja u kutiju i vadi se novi, oni se drže u kabini i slažu se po datumima kako su ispunjeni.

11. Svjedok CT iskazao je kako je poznavao pokojnog ŽT i ima saznanja o tome da je on smrtno stradao u Austriji, zna na kojem je to mjestu bilo jer je tamo bio. Ono što može reći da se s njim čuo telefonom taj dan kada je stradao, dogovorili su se da se nađu na odmaralištu Dannstadt. Zna da su se tamo našli i vidjeli su se kratko jer je on rekao da mu se žuri, tako da nisu niti sjeli i popričali, rekao je da mu se žuri za Innsbruck, nisu razgovarali o bilo kakvim okolnostima vezanim za njegovu vožnju i nije mu ništa drugo konkretno rekao osim da se žuri, on ne zna koliko je trajao taj njegov put odnosno vožnja te kada je na isti krenuo i kuda je sve vozio, samo mu je sutradan rekao njegov rođak da je on toga dana dok su se oni vidjeli navečer poginuo. On inače nije vozač već mehaničar.

12. Saslušan kao stranka tužitelj je iskazao da je u vrijeme kada je njegov otac ŽT stradao u prometnoj nezgodi 27.2.2009. on je bio u dobi od 17 godina, saznanja o toj nezgodi ima iz onoga što je saznao od oca s kojim se čuo prije nesreće. Rekao mu je da se mora žuriti jer da mora u petak stići na carinu. On se s njim čuo tokom putovanja, ne zna točno kojega dana, a majka se također s njim čula u srijedu i također joj je rekao da je pod pritiskom i da neće više tako raditi i da će dati otkaz. Također, kada su računali njegov put sve te kilometre i sate vidjeli su da nije mogao prijeći tu kilometražu po pravilima rada. On ne zna je li se on nekome žalio u vezi tih uvjeta rada, njemu nije rekao. Na poseban upit što su poduzeli kada su saznali da je otac poginuo u prometnoj nezgodi, naveo je da je kod njih došao poslodavac tuženika NT i rekao da nijedan dokument kod pok. oca nije pronađen i da se tijelo čeka 10 dana, a njegov otac je inače sve dokumente nosio u jedno kožnoj torbici. Također dogovorili su se preko bratića s poslodavcem da majka izvadi sve potrebne dokumente i da svi zajedno odu po tijelo, no NT je bio u Austriji, našli su se s njim i tada im je policajac dao putovnicu pok. oca za koju je NT rekao da je pronađena u snijegu. Moj otac je inače bio sistematična osoba u pogledu čuvanja dokumentacije. Preuzeli su tijelo iz mrtvačnice, kupili grobno mjesto i platiti račune koje su dobili od hitne, vatrogasaca iz Austrije.

13. Zakonski zastupnik tuženika NT iskazao je da je kod tuženika i u vrijeme kada je stradao pokojni OT obavljao funkciju direktora te ima saznanja da je isti stradao i da se to dogodilo u petak u noći u mjestu Radstadt, kamion kojim je isti upravljao potpuno je devastiran u toj nesreći, te da je u istom pronađen zadnji listić tahografa koji je izuzet od strane policije, tako da on kao poslodavac nije preuzeo tahograf, također i međunarodni putni listovi su se nalazili u kamionu ,tako da su prilikom fakturiranja morali kontaktirati stranke i od njih tražiti primjerke tih listova, izvornici su se nalazili u kamionu kod pokojnog ŽT OT, obzirom se jedan primjerak takvog lista daje stranci koja je pošiljatelj robe, jedan primjerak zadržava se kod primatelja robe a jedan kod vozača, kojega nakon završene vožnje donosi u firmu na obračun. Tuženik ne raspolaže izvornicima tih listova odnosno CMR-ova. Tuženik apsolutno ništa nije preuzeo iz kamiona u kojem je stradao OT nakon nezgode. Isti je dobio preliminirani raspored od strane poslodavca odnosno tuženika u pogledu vožnje, s time da vozač sam planira sate pauze odnosno plan vožnje, budući je zakonom propisano da se u tjedan dana može voziti dva puta po 10 sati, pauza je dva puta po 9 sati, a ostalo je obavezno da bude 9 sati vožnje a 11 sati pauze. Zna da je pokojni ŽT OT iz [adresa] krenuo u četvrtak da je u petak izvršio istovar a potom utovar u Italiji i krenuo za Englesku tada je koristio pauzu od 24 sata kada je došao na trajekt i zna da je u ponedjeljak ujutro bio na prvom istovaru u Engleskoj, nezgoda se dogodila u petak. Njega je o nezgodi obavijestila policija i on je odmah automobilom otišao tamo, promet je bio zaustavljen i policija je izuzela sve papire, on se s pokojnim čuo negdje u srijedu ili četvrtak prije nezgode kada mu je rekao dao da sve ide po planu. On je inače cijelo vrijeme vožnje bio sam u vozilu. Na poseban upit naveo je da kada je došao na mjesto nezgode u Austriji tamo više nije bilo ni kamiona ni prikolice ni robe to je odvezeno na deponij a također je i tijelo ŽT prevezeno u bolnicu gdje je konstatirana smrt, nakon toga kamion je jedno vrijeme bio u jednoj firmi koja je radila zbrinjavanje otpada i koji su od njih tražili oko 35.000,00 EUR-a za kamion pa su ga oni preuzeli tek negdje za oko 3-4 tjedna. Policija nije od osobnih stvari pokojnog ŽT OT njemu predala apsolutno ništa, on se nakon toga vratio natrag u Zagreb i otišao do familije pokojnika gdje su dogovorili da će ići preuzeti tijelo i onda su svi zajedno sljedećeg dana išli u Austriju gdje je izvršeno identificiranje tijela potom su išli i policijsku postaju u Radstat po putovnicu koju je izuzela policija. Na poseban upit koliko je kilometara vožnje planirano do 18 do 27.2. naveo je kako je tuženik dao istome jedan preliminarni plan vožnje da si on može planirati vožnju radi se o planu na listu 41 spisa gdje se vidi da je krenuo iz Zagreba za Italiju. Na poseban upit kada je pokojni OT ušao u Njemačku naveo je da u petak a za Englesku se ukrcao u subotu poslije podne s time da za trajekt inače pošiljatelj njima šalje rezervaciju trajekta na način da im pošalje samo jedan broj, taj broj daje se vozaču odnosno on ga je konkretno SMS-om poslao pokojnom OT. Temeljem toga broja vozač ima pravo doći na trajekt koji vozi svaki 45 minuta on ne dobiva fizički kartu za trajekt već bilo kojega dana i u bilo koje doba dana on može s tim brojem se ukrcati na trajekt. Isti je stigao iz Engleske odnosno iskrcao se s broda u utorak navečer. Ne zna koliko je utovara i istovara točno imao u Engleskoj piše u planu. Napomenuo je da se s njim nije čuo dok je bio u Engleskoj zato što je sve išlo o planu a inače bi se vozači javili u slučaju kada bi nešto zapelo. Oni su se čuli posljednji put u srijedu ili četvrtak kada je rekao da sve ide po planu, plan je bio da se on vrati u Zagreb u ponedjeljak. Na poseban upit naveo je da ima one CMR- ove koji su dostavljeni u spis te da je naplatio sve ukrcaje i iskrcaje. Na poseban upit kako se na slažu mjesta ukrcaja i iskrcaja robe i datumu po CMR-ovom i po planu vožnje naveo je kako se uvijek može voziti primjerice ako se vozi iz Zagreba neće se ići najprije u Dubrovnik pa u Osijek već u Osijek pa u Dubrovnik po logici, vozač dobije preliminarni plan vožnje a on sam određuje hoće li prije ići primjerice lijevo ili desno, ovisi kako mu odgovara odnosno što mu je bliže. CMR-ove može popunjavati nekada sama stranka pa vi onda upišete samo registarsku oznaku, postoji mogućnost i da stranka uzme vaš primjerak CMR-a i popuni ga sam, a treća varijanta je da vozač popuni sam CMR. Na poseban upit kako je na priloženim CMR-ovima negdje navedena pogrešna registarska oznaka vozila navodi kako se to često zna dogoditi vozač je tada dužan isto prekrižiti upisati ispravnu oznaku, ako pogrešno popuni stranka no napominje da je navedena ispravna reg. oznaka prikolice u kojoj se zapravo roba prevozi. Prikolica je mjesto gdje se roba nalazi. Nije moguće da su ove reg. oznake od neke druge ture kamiona. Na poseban upit gdje se nalaze CMR- ovi odnosno izvornici istih i na koji način se postupa s njima navodi da na mjesto utovara vozač dobiva svoj primjerak CMR, stranka koja šalje robu uzima privi primjerak CMR, a 2 ili 3 primjerka ostaju kod vozača do mjesta istovara. Na mjestu istovara 1 primjerak CMR uzima primatelj robe, a vozač svoj primjerak daje na razduživanje u firmu i to oba primjerka. Na poseban upit gdje su u konkretnom slučaju izvornici CMR-ova navodi da su oni ostali u kamionu oni nisu niti na koji način mogli doći do njih a oni primjerci koji su dostavljali u spis dobiveni su na način da su kontaktirali što pošiljatelja što primatelja, tako da su im oni poslali svoje primjerke CMR-ova. Na poseban upit gdje se nalaze tahografi odnosno jesu li oni predani navodi kako oni nisu predani tuženiku, oni su se nalazili u kamionu, to je bio jedan jedini tahografski listić koji je izuzela policija a ostali su ostali u kamionu na mjestu gdje ih vozač drži. Niti jedan tahografski listić od prethodnih dana također nije predan tuženiku. Na poseban upit što se evidentira na tahografskim listićima navodi kako sam vozač bilježi ime, prezime, početnu i završnu kilometražu, početno mjesto polaska i dolaska, registarsku oznaku dok se digitalno bilježi vrijeme vožnje, početak vožnje, pauze, kraj vožnje, odmori, brzina. Na poseban upit da li i koliko često policija kontrolira tahografske listiće navodi kako ih kontrolira prilikom svakog zaustavljanja vozila koji ima tahografski listić budući se na istom vidi prijeđena kilometraža, vidi se brzina vožnje odnosno da li je u određenom periodu bilo prekoračenje brzine, vide se i pauze odnosno da li su vožnje i stanke bile u skladu sa zakonom. Na poseban upit da li u slučaju nepoštivanja obveznih odmora policija sankcionira i koga navodi kako sankcionira samo vozača na licu mjesta, a također i odgovornu osobu u firmi odnosno firmu, prema njegovim saznanjima kazne za to su oko 7.000,00-10.000,00 kn u EU. Na poseban upit kako se organiziraju obvezni odmori vozača navodi da u periodu od tjedan dana vozač smije voziti 2 puta po 10 sati, te mora imati pauzu 2 puta po 9 sati, a ostale dane smije voziti 9 sati, a 11 sati mora imati obveznu pauzu. Na poseban upit da li u nekim periodima postoji obveza da vozač ima pauzu 24 sata navodi kako takvu pauzu vozač mora imati za vrijeme vikenda. Na poseban upit kakav je bio plan konkretnog putovanja odnosno gdje je bio zadnji utovar navodi da je zadnji utovar bio u Austriji oko 14, odnosno 14,30 sati budući firma u Austriji firma radi do 15 sati, a nakon toga plan je bio da se u mjestu Salzburg na granici Njemačke i Austrije radi pauza u trajanju od 9 sati prije polaska za krajnje odredište, takvu su pauzu radili svi vozači. Na poseban upit da li se sjeća kada je bio taj utovar u Austrii navodi da je bio u četvrtak 26.02.2009., od tog mjesta utovara pa do Salzburga treba otprilike oko 2 sata vožnje, a ŽT, krenuo je iz Salzburga negdje 40 min prije nego se dogodila sama nesreća. Na poseban upit koliko je on proveo vremena na odmoru u Salzburgu otprilike, navodi negdje oko 8-9 sati. Na dalji upit kada je bio rok za isporuku u Hrvatsku odnosno kada je bila planirana, navodi kako je bio rok u ponedjeljak kada je trebalo izvršiti carinjenje odnosno istovar uglavnom ponedjeljak, to je bio 2.3.2009. Na poseban upit da da li mu je poznato koliko je bilo ograničenje brzine na predmetnoj prometnici u sporno vrijeme, navodi da 60 km na sat, dok je maksimalna brzina do koje se uopće moglo ići bila 89 km na sat što znači da preko te brzine kamion niti fizički nije mogao voziti.

14. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se pauze, odnosno zaustavljanje određenog vozača vidi na tahografu, što navodi svjedok ĐT, te potvrđuje u svom iskazu zakonski zastupnik tuženika NT. Pritom iz iskaza svjedoka ĐT proizlazi da prema pravilima u vožnji u međunarodnom prometu postoji propisano da se može voziti 9 sati dnevno a potom se mora imati 11 sati pauze, što u bitnome potvrđuje u svom iskazu i zakonski zastupnik tuženika NT, navodeći da je zakonom propisano da se u tjedan dana može voziti dva puta po 10 sati, pauza je dva puta po 9 sati, a ostalo je obavezno da bude 9 sati vožnje a 11 sati pauze. pritom je isti iskazao i da je prednik tužitelja dobio preliminirani raspored od strane poslodavca odnosno tuženika u pogledu vožnje, s time da vozač sam planira sate pauze odnosno plan vožnje.

15. Također, iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika NT proizlazi i da u slučaju nepoštivanja obveznih odmora, policija sankcionira i samog vozača na licu mjesta, a također i odgovornu osobu u firmi odnosno firmu, prema njegovim saznanjima kazne za to su oko 7.000,00-10.000,00 kn u EU.

16. Iz samog tahografskog listića kojeg je dostavila austrijska policija proizlazi da je neposredno prije nezgode kod Salzburga prednik tužitelja radio obvezni odmor od osam sati, dok se iz tahografa može utvrditi da je do same nezgode prednik tužitelja vozio 52 minute i prešao 75 km, pa je stoga, imajući u vidu navedene iskaze svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika, očito da je tuženik postupao u skladu s odredbama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Uz to, da je postojao kakav prekršaj u konkretnom slučaju vezano uz poštivanje pravila o radnom vremenu mobilnih radnika i obveznih odmora, (u kakvim slučajevima prema iskazu zakonskog zastupnika tuženika, policija kažnjava i radnika i poslodavca), isto bi bilo navedeno u zapisniku i tuženik kao poslodavac bi bio kažnjen, no u konkretnom slučaju austrijska policija u zapisniku isto nije utvrdila, odnosno evidentirala.

17. Stoga je ocjena ovoga suda kako su tvrdnje tužitelja da bi umor prednika tužitelja bio uzrok prometne nezgode, te da bi za isto bio odgovoran tuženika kao poslodavac jer da se nije poštivalo pravila o obveznim odmorima mobilnih radnika, paušalni i nedokazani.

18. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišć od 24.8.2018. proizlazi da je vještak nakon analize spisa i dostavljene dokumentacije naveo sljedeći zaključak:

1./ Prednik tužitelja je u noćnim uvjetima vožnje tijekom snježne mećave upravljao teretnim skupom kroz duži desni zavoj kolnika prekrivenog neposutim snijegom, kada je na izlaznom dijelu zavoja sletio desno s kolnika pri čemu je teretni skup probio zaštitnu ogradu i prevrnuo se u jarku između ceste i željezničke pruge.

2./ Kojom se brzinom teretni skup kretao ulaskom u desni zavoj pa do trenutka slijetanja nije moguće utvrditi iz materijalnih tragova jer istih nema, a navodno je prema očitanju tahografskog listića po djelatnicima policije njegova brzina iznosila 85 km/h. Za takav slučaj brzina kojom se prednik tužitelja kretao s obzirom na djelovanje centrifugalne sile bila je uzrokom destabilizacije teretnog skupa i posljedično gubitka kontrole i slijetanja, budući da se ovakva brzina nalazi oko područja granične brzine prolaska zavoja za konkretne uvjete stanja kolnika.

3./ Za teretni je skup na mjestu nesreće brzina bila ograničena općim propisom za takvu vrstu vozila na 70 km/h, koja brzina je za stanje kolnika bila neprikladna jer bi se radilo o oštroj vožnji blizu granice proklizavanja i destabilizacije, ako ne samog tegljača onda poluprikolice koja bi djelovala na tegljač, a za koju okolnost nije sigurno da li bi se mogla spriječiti manevrima vozača.

4./ U uvjetima kakvi su vladali nije bilo uputno kretati se brzinama većim od 41 km/h, budući da kod ovakve brzine ne bi smjelo biti nikakvih poteškoća normalnom vožnjom proći zavojem.

19. Tužitelj se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom od 6.9.2018. i 10.4.2019., te istaknuo primjedbe na isti, dok se tuženik na nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom od 4.9.2018., ne stavljajući primjedbe na isti, te navodeći kako iz istog proizlazi da je neprimjerena i neprilagođena brzina kretanja uzrokovala prometnu nezgodu, te da je teško za pretpostaviti da bi podatak o utvrđenoj brzini, očitan iz izuzetog tahografa od strane austrijske policije bio netočan, stoga smatra da je pribava izvornika tahografa nepotrebna.

20. Na primjedbe tužitelja vještak se usmeno očitovao na ročištu 7.2.2020. Pritom je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. S obzirom da je zadatak vještačenja bio utvrđivanje dinamike nastanka štetnog događaja s time da je u nalazu i mišljenju opisao koji su elementi bili na raspolaganju za vještačenje i što se iz tih elementa može zaključivati. S obzirom na podnesak tužitelja navodi da zadatak vještačenja nije bilo utvrđivanje radnog vremena i provedenog vremena na putu ŽT, a s obzirom na pravila koja su propisana za tzv. mobilne radnike. Naime, takvo nešto ne bi niti spadalo u tehnički dio prometnog vještačenja budući da kao vještak nema nikakvog utjecaja na propisana pravila o dužini trajanja vožnje i odmora mobilnih radnika jer su navedeni elementi propisani na drugi način, a ne u smislu prometno tehničkog vještačenja. Stoga se niti ne može očitovati na pitanja koja postavlja tužitelj s time u svezi. U svezi dijela podneska od 10.4.2019., a odnosi se na dinamiku nastanka nesreće, navodi da je iz spisa izvukao sve raspoložive podatke koji mogu služiti za vještačenje tj. podaci koji nisu zabilježeni nije mogao niti analizirati, a što je i ukazao u nalazu i mišljenju, tj. nije prešao preko toga da određeni elementi tehničke naravi ne postoje. Što se tiče dijela prigovora o mjestu samog događaja, radilo bi se prema raspoloživoj fotografiji o oštrom desnom zavoju na kojeg se nastavlja lijevi zavoj, a za kojeg je mogao pribaviti ortografski snimak mjesta nesreće. Ako se inzistira na izmjeri navedenog kolnika to se može učiniti izlaskom na mjesto događaja ili zamolbom da se taj dio kolnika geodetski snimi sa svim parametrima koji sadrže u smislu zavojitosti te poprečnog i uzdužnog nagiba kolnika s obzirom na mjesto slijetanja teretnog vozila. Dakle, u svojem nalazu i mišljenju iskoristio je sve ono što je bilo moguće da se temeljem stanja spisa iskoristi za prometno vještačenje. Nakon što se vještaku predočava ortografski snimak mjesta nesreće koji se predaje u spis i protivnoj strani, vještak navodi da se radi o istom snimku kao što je i njegov na listu 4 nalaza i mišljenja, samo što od tužitelja priložen snimak ne prikazuje cijeli desni zavoj kroz koji se teretno vozilo kretalo prije slijetanja, ali se jasno raspoznaje po stambenom objektu koji se nalazi s lijeve strane smjernog kretanja teretnog vozila da se radi o istom mjestu, a ista je konfiguracija željezničke pruge i nekakve lokalne ceste uz tu prugu. U svezi postavljenog pitanja pun. tužitelja o zapisu tahografa navodi da će zapis tahografa biti veći od stvarne brzine ako se pogonski kotači okreću brže u kontaktnoj površini s kolnikom no što je normalna rotacija kotača u dodiru s tlom. Prema tome, ako dolazi do prekomjerne rotacije kotača biti će zabilježena nerealna brzina bez obzira radilo se o proklizavanju u vožnji po kolniku ili u trenutku kada tegljač slijeće s kolnika pa su kotači ili u zraku ili na površini po kojoj se ne mogu opirati. Na pitanje navodi da se iz izvornika tahografskog listića može vidjeti da li je došlo do proklizavanja pogonskih kotača ili ne s obzirom da se kod tih nerealnih brzina događa nerealno veliko ubrzanje. Na pitanje navodi da je dokumentacija policijskog očevida sačinjena ispod razine opreme za objektivnog prometno tehničko vještačenje iz razloga toga jer nije sačinjena skica mjesta nesreće u mjerilu sa zaustavljenim položajem teretnog vozila i mjerilom točne rotacije u odnosu na neku referentnu točku, kao i tragovi koji su pronađeni na mjestu nesreće, a pogotovo ako originalan tahografski listić nije sačuvan već je samo skeniran. Ako je točno ono što su nacrtali djelatnici policije slobodnom rukom na fotografiju mjesta nesreće tada se slijetanje događa na samom mostu, a destabilizacija je morala nastupiti ranije, dakle, još dok se teretno vozilo kretalo izraženijim zavojem nego što je u prelasku samog mosta. Dakle, sve je uvjetovano točnošću obavljenog policijskog očevida u Austriji i kolikoj je vjerodostojno nacrtana rukom putanja i položaj teretnog vozila. Na pitanje da li je stanje površine kolnika mogući uzrok slijetanja navodi da je sigurno stanje površine kolnika zajedno s brzinom kretanja teretnog vozila od utjecaja na nastanak štetnog događaja. Ne postoje podaci iz kojih bi se moglo utvrditi ,što se tiče prometnog vještačenja, vremenski slijed događaja jer se to može jedino očitanjem tahografskog listića u originalu. Na pitanje navodi kako ne vidi neke tehničke prepreke zbog kojih se ne bi mogla održavati brzina koja bi odgovarala trenutnom stanju površine kolnika, a radilo bi se o smanjenju brzine kako bi se povećala stabilnost teretnog stupa jer se ne radi o običnom kamionu već o tegljaču s poluprikolicom koji je bitno nestabilniji od samog teretnog vozila koje ne vuče prikolicu.

21. Nakon usmenog očitovanja vještaka, stranke nisu stavljale daljnjih primjedbi, pa je sud nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo dodatno očitovanje, prihvatio kao stručne i objektivne, te sačinjene prema pravilima struke i temeljem sve raspoložive dokumentacije, a vještak je argumentirano otklonio sve primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje. Pritom valja navesti kako sud nije po prijedlogu tužitelja pribavljao tahografske listiće u izvorniku, budući je isto, obzirom na očitovanje vještaka ocijenjeno nepotrebnim, tim više što je upravo sam tužitelj predlagao prvotno pribavu preslika tahografa (podneskom od 4.6.2012.), a po kojem traženju je sud i postupio, te zatražio navedene podatke od policije Republike Austrije (dopis od 5.4.2013., list 120 spisa).

22. U odnosu na dostavljeni nalaz i mišljenje iz spisa pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-2845/15, koji je sačinjen po vještaku Milanu Vinčiću, a u koji spis je izvršen i uvid, valja navesti kako se tuženik nije suglasio s korištenjem nalaza i mišljenja iz tog spisa, pa stoga isti i nije uzet u obzir prilikom odlučivanja u ovom predmetu.

23. U konkretnom slučaju poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti ( uzročnosti ), a prema općim propisima obveznog prava, te u svezi s čl. 109. Zakona o radu i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu.

24. U takvoj situaciji poslodavca se može osloboditi objektivne odgovornosti uz uvjete propisane u čl. 1067. ZOO-a, ako uspije dokazati da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, zatim da je šteta nastala isključivom krivnjom radnika - oštećenika ili da je nastala isključivom radnjom treće osobe.

25. Iz provedenog dokaznog postupku nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj tog dana radio na svom radnom mjestu, da je šteta nastala na radu i u svezi s radom, no šteta je nastala isključivom krivnjom samog radnika, ovdje prednika tužitelja.

26. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi slijedeće:

- da je prednik tužitelja u noćnim uvjetima vožnje tijekom snježne mećave upravljao teretnim skupom kroz duži desni zavoj kolnika prekrivenog neposutim snijegom, te je na izlaznom dijelu zavoja sletio desno s kolnika pri čemu je teretni skup probio zaštitnu ogradu i prevrnuo se u jarku između ceste i željezničke pruge,

- da je prema očitanju tahografskog listića po djelatnicima policije brzina teretnog skupa iznosila 85 km/h,

- da je brzina od 85 km/h, kojom se prednik tužitelja kretao s obzirom na djelovanje centrifugalne sile bila uzrokom destabilizacije teretnog skupa i posljedično gubitka kontrole i slijetanja,

- da je za teretni skup na mjestu nesreće brzina bila ograničena općim propisom za takvu vrstu vozila na 70 km/h, a koja brzina je za stanje kolnika bila neprikladna jer bi se radilo o oštroj vožnji blizu granice proklizavanja i destabilizacije, ako ne samog tegljača onda poluprikolice koja bi djelovala na tegljač, a za koju okolnost nije sigurno da li bi se mogla spriječiti manevrima vozača.,

- da u uvjetima kakvi su vladali nije bilo uputno kretati se brzinama većim od 41 km/h, budući da kod ovakve brzine ne bi smjelo biti nikakvih poteškoća normalnom vožnjom proći zavojem.

27. Obzirom na prethodno navedeno, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju šteta nastala isključivom krivnjom samog radnika, ovdje prednika tužitelja, obzirom je isti upravljao teretnim skupom brzinom od 85 km/h, što je za čak 44 km/h veće od brzine koja je bila primjerena stanju i uvjetima na kolniku, pa je temeljem odredbe članka 1067. ZOO-a valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

28. Također, valja navesti da je člankom 79. st.2. Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96,114/03, 86/08) propisano da zaposlenik ima pravo odbiti rad ako mu neposredno prijeti opasnost za život i zdravlje zbog toga što nisu primijenjena propisana pravila zaštite na radu. Sukladno tome, prednik tužitelja je, ako je smatrao da ga poslodavac forsira na nedopuštenu, višednevnu i kontinuiranu vožnju bez adekvatnog odmora, imao mogućnost i pravo odbiti rad odnosno vožnju ako je smatrao da bi time nastupila opasnost po život i zdravlje, no iz provedenog dokazanog postupka ne proizlazi da bi prednik tužitelja postupio na navedeni način.

29. Dakle, obzirom da temeljem provedenog dokaznog postupka proizlazi da je šteta nastala isključivom krivnjom prednika tužitelja, te su temeljem odredbe članak 1067. ZOO-a ispunjene sve pretpostavke da se tuženik oslobodi svoje objektivne odgovornosti, pa je valjalo odlučiti kao u izreci presude, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

30. Pritom valja navesti kako je, obzirom na uputu drugostupanjskog suda, sud po prijedlogu tužitelja odredio izvesti dokaz dopunskim prometnim vještačenjem po vještaku ing. Srećku Hlišću, rješenjem od 14.2.2025., sa zadatkom sukladno uputi drugostupanjskog suda poslovni broj: Gž R-2610/2021 - dopunski se očitovati da li je prednik tužitelja mogao obaviti svoj radni zadatak – prijevoz tereta na siguran način u vremenskom razdoblju od 18. do 27. veljače 2009., a sve imajući u vidu zadani plan puta, zimske uvjete u vrijeme štetnog događaja, citirane važeće odredbe zakona kojima je regulirano radno vrijeme mobilnih radnika, te da li je u konkretnom slučaju došlo do propusta poslodavca koji je u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom predmetne prometne nesreće sa smrtnom posljedicom i nastalom štetom, kao i očitovati se koliko je vremena bilo potrebno da se obavi vožnja kakvu je trebao obaviti prednik tužitelja u skladu s predviđenim planom puta, te je li dokumentacija koja prileži spisu dostatna za provođenje vještačenja prema uputi Županijskog suda, a sve temeljem raspoložive dokumentacije, te imajući u vidu navode tužitelja iz podneska od 30.1.2024. i s ročišta 11.2.2025.

31. Sudski vještak Srećko Hlišć, koji je stalni sudski vještak za cestovni i zračni promet, dopisom od 18.4.2025. vratio je spis, navodeći kako je uvidom u isti utvrdio da postavljeni zadatak vještačenja izlazi iz područja njegove ekspertize u odnosu na vještačenje dinamike nastanka nesreće kojeg je proveo u postupku, pa je potrebno angažirati vještake koji se time bave.

32. Iako je punomoćnik tužitelja na ročištu 30. rujna 2025. predložio novo prometno vještačenje, te da se prometni vještak očituje iz kojih razloga nije u mogućnosti sačiniti nalaz i mišljenje prema rješenju suda, obzirom je jedno takvo vještačenje uspješno provedeno u predmetu P-2845/2015 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, valja navesti kako je sud takav prijedlog tužitelja odbio kao neosnovan.

33. Naime, već je u svom usmenom očitovanju na prigovore tužitelja, na ročištu 7.2.2020., sudski vještak Srećko Hlišć iskazao da zadatak vještačenja nije bilo utvrđivanje radnog vremena i provedenog vremena na putu ŽT, a s obzirom na pravila koja su propisana za tzv. mobilne radnike. Naime, takvo nešto ne bi niti spadalo u tehnički dio prometnog vještačenja budući da kao vještak nema nikakvog utjecaja na propisana pravila o dužini trajanja vožnje i odmora mobilnih radnika jer su navedeni elementi propisani na drugi način, a ne u smislu prometno tehničkog vještačenja. Stoga se niti ne može očitovati na pitanja koja postavlja tužitelj s time u svezi.

34. Imajući u vidu navedeno, sud nije ponovno pozivao vještaka na očitovanje o navedenom, obzirom je jasno i precizno iskazao da takva utvrđenja, kao što je ponovno određeno u rješenju od 14.2.2025., ne spadaju u domenu prometnog vještačenja, budući prometni vještak utvrđuje dinamiku nastanka prometne nezgode.

35. Kako je tužitelj ponovno predlagao upravo novo prometno vještačenje, ocjena je ovoga suda kako okolnosti koje tužitelj predlaže utvrditi ne spadaju u domenu prometnog vještačenja, a kako tužitelj drugih dokaznih prijedloga kojima bi se utvrdile okolnosti iz rješenja suda od 14.2.2025., nije stavljao, to je takav dokazni prijedlog odbijen kao neosnovan.

36. Stoga, obzirom tužitelj nije stavio takve dokazne prijedloge kojima bi sud mogao utvrditi okolnosti na koje je ukazao drugostupanjski sud u svojoj odluci, imajući u vidu prethodno izneseno, sud je, primjenom čl.221.a. ZPP- a i pravila o teretu dokazivanja, odlučio kao u izreci presude.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT). Tako su tuženiku priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu - 500 bodova (Tbr.8.1. OT), pristupa na ročišta 11.2.2011., 2.12.2014., 11.12.2012., 13.4.2015., 9.5.2016., 10.10.2017., 7.9.2018., 18.11.2019., 7.2.2020., 19.4.2021. - svako po 500 bodova (Tbr.9.1. OT), sastava podnesaka od 20.5.2011., 3.12.2013., 11.2.2016., 4.9.2018., 25.4.2019. - svaki po 500 bodova (Tbr.8.1. OT), pristupa na ročišta 7.11.2023., 10.5.2024., 11.2.2025., 1.7.2025., 30.9.2025. - svako po 500 bodova (Tbr.9.1. OT), odnosno ukupno 10500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 21.000,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 26.250,00 eura. Tome treba pridodati trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, pa ukupni troškovi tuženika iznose 26.515,45 eura. Tuženiku nije priznat sastav podnesaka od 7.5.2014., 24.6.2016., 10.9.2018., 14.2.2020., obzirom isti nisu bili nužni za postupak u smislu čl.155. ZPP-a, kao ni trošak prijevoda, obzirom za isti nije priložen račun.

38. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

39. Tužitelju nije priznat parnični trošak, sukladno čl.154. st.1. ZPP-a, obzirom je isti u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu 4. studenoga 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika