REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-139/2025-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca, kao predsjednika vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Edvine Draguzet Suevich, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika AJ, [osobni identifikacijski broj], 2. optuženika JJ, [osobni identifikacijski broj] i 3. optuženice MJ ([obrt]), [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, 1. optuženika AJ podnesenoj putem branitelja DJ, odvjetnika iz [adresa], 2. optuženika JJ podnesenoj putem branitelja TJ, odvjetnika iz [adresa], 3. optuženice MJ (Mandić) podnesenoj putem branitelja SJ, odvjetnika iz [adresa] i Branimira Zorice, odvjetnika iz Zadra protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K- 527/2016-76 od 21. listopada 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025., u nazočnosti 1. optuženika AJ, branitelja 1.optuženika AJF, odvjetnika iz [adresa], zamjenskog branitelja 3. optuženice HJ, odvjetnika iz [adresa], te u odsutnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, branitelja 1. optuženika DJ, odvjetnika iz [adresa], 2. optuženika JJ, branitelja 2. optuženika TJ, odvjetnika iz [adresa], 3. optuženice MJ (ABC), branitelja 3. optuženice SJ, odvjetnika iz [adresa] i Branimira Zorice, odvjetnika iz Zadra.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba 1. optuženika AJ, preinačuje se pobijana presuda glede odluke o kazni na način da se: 1. optuženik UJ, za kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 4. u svezi st. 3. i čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 222. st. 4. KZ/11, za koje je oglašen krivim, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 9 (devet) mjeseci.

II. Djelomično se prihvaća žalba 3. optuženice MJ (ABC), preinačuje se pobijana presuda glede odluke o kazni na način da se: 3. optuženica MJ (EJ), za kazneno djelo protiv pravosuđa - pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela iz čl. 303. st. 1. KZ/11, za koje je oglašena krivom, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te se temeljem čl. 56. KZ/11 3. optuženici MJ (Mandić) izriče uvjetna osuda, s time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko 3. optuženica MJ (ABC) u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Žalbe 1.optuženika AJ i 3. optuženice MJ (ABC) u preostalom dijelu, te žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i 2. optuženika JJ, odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-527/2016-76 od 21. listopada 2024. 1.optuženik UJ, 2. optuženik JJ i 3. optuženica MJ (EJ) oglašeni su krivima da su počinili i to: 1. optuženik UJ kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 4. u svezi st. 3. KZ/11 i čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 222. st. 4. KZ/11, te 2. optuženik JJ i 3. optuženice MJ (EJ) kazneno djelo protiv pravosuđa-pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela iz čl. 303. st. 1. KZ/11.

1.1. Temeljem odredbe čl. 222. st. 4. KZ/11 1. optuženiku AJ izrečena je kazna zatvora u trajanju od 3 godine.

1.2. Temeljem odredbe čl. 303. st. 1. KZ/11 2. optuženiku JJ izrečena je kazna zatvora u trajanju od 1 godine.

1.3. Temeljem odredbe čl. 303. st. 1. KZ/11 3. optuženici MJ (Mandić) izrečena je kazna zatvora u trajanju od 1 godine.

1.4. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i t. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) 1. optuženik UJ, 2. optuženik JJ i 3. optuženica MJ (EJ) obvezani su naknaditi solidarno troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.527,03 eura, od čega iznos od 127,41 eura na ime pristupa na raspravu i usmene dopune nalaza i mišljenja vještaka Ferda Barbarića; iznos od 242,88 eura na ime troškova obavljene obdukcije, te izuzimanja uzoraka za potrebe toksikološke analize; iznos od 2.156,74 eura na ime troškova sudskog tumača; te 500,00 eura na ime paušalne svote svaki posebno.

1.5. Temeljem odredbe čl. 453. t. 2. ZKP/08 1. optuženik UJ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv pravosuđa - sprječavanjem dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 467. st. 1. t. 11. u svezi s čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, te zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnosi 1. optuženik UJ putem branitelja mr.sc.DJ, odvjetnika iz [adresa] zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, odluke o kaznenoj sankciji i troškova kaznenog postupka s prijedlogom da se žalba usvoji i preinači pobijana presuda na način da se optuženik oslobodi od optužbe za djelo koje mu se stavlja na teret, a podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U situaciji ako drugostupanjski sud smatra da u ponašanju 1.optuženika AJ ima elementa kaznenog djela predlaže izricanje znatno blaže sankcije imajući u vidu protek vremena, dosadašnju neosuđivanost i činjenicu da je sam 1.optuženik UJ imao teških zdravstvenih i materijalnih posljedica od čitavog događaja. Žalitelj je zatražio da se branitelja pozove na sjednicu vijeća na kojoj će se raspravljati o žalbi.

2.2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi 2. optuženik JJ putem branitelja TJ, odvjetnika iz [adresa] zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te primjene materijalnog prava i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači navedena presuda na način da se 2. optuženika JJ oslobodi od optužbe za kazneno djelo pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela, a podredno da se uvaži žalba i ukine prvostupanjska presuda te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U slučaju ako drugostupanjski sud smatra kako postupanje 2. optuženika JJ ipak ima elemenata kaznenog djela za koje se tereti predlaže izricanje znatno blaže kazne obzirom na protek vremena i ostale olakotne okolnosti. Branitelj je zatražio da se pozove na sjednicu vijeća na kojoj će se raspravljati o žalbi.

2.3. Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnosi 3. optuženica MJ (ABC) putem branitelja SJ, odvjetnika iz [adresa] zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni s prijedlogom da se presuda preinači na način da se optuženica oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno da se izreče blaže kazna. Branitelj je predložio da se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.4. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi 3. optuženica MJ (Mandić) putem branitelja Branimira Zorice, odvjetnika iz Zadra zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači pobijana presuda na način da se 3. optuženica MJ (ABC) oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje. Uz žalbu su priloženi rodni list za EJ, LJ i IJ, obavijesti Sektora za vještačenje, Područni ured u Rijeci, Izdvojeno mjesto rada Gospić o gubitku radne sposobnosti ŠJ, nalaz specijalističkog pregleda KBC Rijeka za ŠJ, te rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranja, Područni ured Gospić za ŠJ zbog gubitka radne sposobnosti.

2.5. Obje žalbe 3. optuženice MJ (ABC) razmatrane su kao jedinstvena žalba optuženice.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-188/2025-3 od 26. ožujka 2025. vratilo spis.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je 4. studenog 2025. u nazočnosti 1. optuženika AJ, branitelja 1. optuženika AJF, odvjetnika iz [adresa], zamjenskog branitelja 3. optuženice HJ, odvjetnika iz [adresa], te temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08 bez nazočnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, branitelja 1. optuženika DJ, odvjetnika iz [adresa], 2. optuženika JJ, branitelja 2. optuženika TJ, odvjetnika iz [adresa], 3. optuženice MJ (ABC), branitelja 3. optuženice SJ, odvjetnika iz [adresa] i Branimira Zorice, odvjetnika iz Zadra.

5.1. Na održanoj sjednici drugostupanjskog vijeća branitelj 1. optuženika AJ JJF, odvjetnik iz [adresa] u cijelosti ustrajao je na podnesenoj žalbi 1. optuženika AJ koju je usmeno obrazložio suglasno podnesenoj žalbi u pismenom obliku time da žalbu u odnosu na trošak nije obrazlagao. Žalitelj smatra kako je došlo do povrede prava na obrazloženu odluku iz čl. 6. Konvencije jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da nije izvršena analiza izvedenih dokaza, već su oni samo puko prepisani, a posebno nije obrazložena u odnosu na činjenice koje su utvrđene iz reprodukcije medija niti je analizirana ocjena vjerodostojnosti tog dokaza. Uz to odluka nije obrazložena ni u odnosu na posljedicu kaznenog djela i subjektivni odnos optuženika u odnosu na tu tešku posljedicu. Nije obrazloženo iz čega prvostupanjski sud utvrđuje da bi došlo do puknuća remenice jer vještak za to nije dao razloge niti proizlazi to iz njegovog nalaza sa izvjesnošću, kao ni uzročno posljedična veza s nastalom posljedicom.

5.2. 1.optuženik UJ suglasio se sa očitovanjem i žalbom koju je podnio njegov branitelj, te nije imao ništa za dodati.

5.3. Zamjenski branitelj 3. optuženice MJ (ABC) Matija Miloš, odvjetnik iz [adresa] u cijelosti je obrazložio žalbe koje su podnesene u pismenom obliku putem branitelja 3. optuženice MJ ([obrt]) posebno s naglaskom na bitnu povredu odredba kaznenog postupka, te nejasnoću i proturječje u samoj izreci, te naglaskom na nedostatak subjektivnog elementa kaznenog djela postupanje 3. optuženice MJ (Mandić). Namjera nije opisana, a naročito u dijelu da postoji svijest i znanje 3. optuženice MJ (ABC) i da se dogodila nesreća i da pomaže te da postupa u cilju da počinitelj ne bude otkriven. Stoga je predložio da se pobijana odluka preinači na način da se donese oslobađajuća presuda budući da kazneno djelo za koje se tereti 3. optuženica MJ (LJ) kako je opisano ne predstavlja kazneno djelo, a podredno da se odluka ukine obzirom na postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka. U pismenim žalbama da su obrazložene okolnosti koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir pri odmjeri sankcije, te je sankcija prestroga, a naročito jer je 3. optuženica MJ (Mandić) majka troje maloljetne djece sa bolesnim suprugom koji boluje od multipleskleroze.

6. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i 2. optuženika JJ nisu osnovane, dok su žalbe 1. optuženika AJ i 3. optuženice MJ (LJ) djelomično osnovane i to u dijelu odluke o kazni, dok iz drugih žalbenih osnova nisu osnovane.

7. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Splitu smatra da je počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer da postoji proturječje te da nije jasno po kojoj odredbi je pod toč.4. izreke 1. optuženik UJ oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo sprječavanja dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11. Žalitelj smatra da iz obrazloženja proizlazi da djelo za koje je 1.optuženik UJ optužen po zakonu nije kazneno djelo, a što bi bio osnov iz čl. 453. t. 1. ZKP/08 dok je u izreci naznačen čl. 453. t. 2. ZKP/08. Stoga da nije razumljiva odluka i da se ne može ispitati iz kojih razloga je 1. optuženik UJ oslobođen od optužbe za to kazneno djelo.

8. Takve tvrdnje žalitelja nisu osnovane. Naime, u izreci nije nužno potrebno naznačiti osnov temeljem kojeg se optuženik oslobađa od optužbe, a vezano uz to u obrazloženju su dani jasni razlozi te presuda nije nerazumljiva niti proturječna, te nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

9. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Splitu smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio kazneni zakon utvrdivši da postupanje 1.optuženika AJ počevši od retka 23 činjeničnog opisa optužnice nema bitno obilježje iz čl. 306. st. 2. KZ/11 jer da u tom trenutku kazneni postupak nije započeo.

10. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Splitu smatra da se ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da je radnja tog djela inkludirana u radnju kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. KZ/11. Čin 1. optuženika AJ da je usmjeren na ometanje pravde i skrivanje inkriminirajućih dokaza kako se isti ne bi mogli koristiti protiv njega u kaznenom postupku koji izvjesno slijedi, pa smatra da takvo nepravo ne može biti sadržano ni iscrpljeno u opće opasnoj radnji kojom je prouzročena smrt druge osobe.

11. Navedeni stav državnog odvjetništva nije prihvatljiv imajući u vidu sudsku praksu te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-519/2020 od 17.ožujka 2021. u kojem se navodi da se kazneno djelo sprječavanja dokazivanja iz čl. 306. st. 2. KZ/11 može počiniti samo u tijeku postupka pred sudom, a ne i prije pokretanja tog postupka, a u vrijeme za koje se optuženik tereti da je počinio kaznenu radnju protiv njega još se nije vodio kazneni postupak. Prema opisu kaznenog djela iz čl. 306. st. 2. KZ/11 to djelo čini onaj tko s ciljem da spriječi ili znatno oteža dokazivanje u postupku pred sudom, međunarodnim sudom čiju sudbenost [adresa] prihvaća, arbitražom, u prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku sakrije, ošteti ili uništi predmet ili ispravu koja služi dokazivanju, krivotvori dokaz ili tko podnese takav dokaz znajući da je riječ o krivotvorini. Zaključak da je za ostvarenje obilježja ovog kaznenog djela uvjet da je postupak pred sudom ili drugim tijelom pokrenut ne proizlazi samo iz dijela te odredbe koja govori o "postupku pred sudom..." nego i iz dijela koji se odnosi na "predmet ili ispravu koji služe dokazivanju...". Da bi predmet ili isprava mogla poslužiti dokazivanju mora biti u tijeku postupak u kojem je neku činjenicu važnu za taj postupak potrebno dokazivati tim predmetom ili ispravom. Da se htjelo inkriminirati i skrivanje, oštećivanje ili uništenje isprava ili predmeta koje bi kasnije eventualno mogle postati dokaz u nekom budućem potencijalnom postupku, za koji je neizvjesno hoće li uopće biti pokrenut, zakonodavac bi zasigurno, umjesto riječi "koji služe dokazivanju" uporabio izraz "koji bi mogli poslužiti dokazivanju". Uz to da i ostali oblici počinjenja ovog kaznenog djela (krivotvorenje dokaza ili podnošenje krivotvorenog dokaza) jasno upućuju na potrebu vođenja takvog postupka, a ne tek mogućnosti njegovog vođenja u budućnosti, jer predmet ili isprava postaju dokaz tek kad sud ili drugo tijelo koje vodi postupak odluči izvesti dokaz pregledavanjem predmeta (očevidom) odnosno čitanjem i pregledavanjem isprave. Ponašanje drugih osoba (različitih od počinitelja prethodnog kaznenog djela) koja predstavljaju prikrivanje sredstava kojima je to (prethodno) kazneno djelo počinjeno, tragova kaznenog djela ili predmeta nastalih ili pribavljenih kaznenim djelom ili pomaganje na drugi način da njegov počinitelj ne bude otkriven obuhvaćena su inkriminacijama iz čl. 303. KZ/11 odnosno kaznenim djelom pomoći počinitelju nakon kaznenog djela. Za ostvarenje tog kaznenog djela (iz čl. 303. KZ/11) nije uvjet da je kazneni postupak protiv počinitelja prethodnog kaznenog djela pokrenut, kao što je to, propisano za odgovarajući oblik kaznenog djela iz čl. 306. st. 2. KZ/11, a koji je u odnosu specijalnosti prema kaznenom djelu iz čl. 303. KZ/11. Počinitelj kaznenog djela iz čl. 303. KZ/11 ne može počiniti osoba koja je sama počinitelj prethodnog kaznenog djela, dok počinitelj kaznenog djela iz čl. 306. KZ/11 može biti osoba koja je prethodno počinila prethodno kazneno djelo, ali samo onda ako je kazneni postupak protiv nje pokrenut.

12. Stoga je pravilan pravni stav prvostupanjskog suda i nije došlo do povrede kaznenog zakona kako to tvrdi žalitelj Općinsko državnog odvjetništvo u Splitu jer postupak u trenutku poduzimanja radnje kaznenog djela nije započeo. Stoga je pravilno oslobodio od optužbe 1.optuženika AJ temeljem odredbe čl. 453. st. 1. ZKP/08.

13. Nije osnovana žalba 1. optuženika AJ podnesena zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka time što nije naznačen činjenični opis u dispozitivu presude vezano uz toč.4. za kazneno djelo iz čl. 306. st. 2. KZ/11. To iz razloga što sam činjenični opis za koji je 1.optuženik UJ oglašen krivim jedinstven, te nisu odvojeno opisane radnje kaznenog djela iz čl. 306. st. 2. KZ/11. U činjeničnom opisu isprepletene su sadržajno radnje 1. optuženika AJ, 2. optuženika JJ i 3. optuženice MJ (LJ). Radnje djela koje su opisane u čl. 222. st. 4. KZ/11 i radnje djela iz čl. 306. st. 2. KZ/11 isprepleteno su opisane u činjeničnom opisu te ih nije moguće razdvojit. Stoga nije u oslobađajućem dijelu izreke počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka kako to tvrdi žalitelj 1. optuženik UJ.

14. Žalitelj 1. optuženik UJ smatra da je počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka zbog toga što se izrekom pobijane presude 1.optuženiku AJ stavlja na teret počinjenje kaznenog djela opće opasnom radnjom iz nehaja, da je optuženik bio svjestan posljedice koja može nastati zbog neadekvatnog održavanja i stanja opreme padobrana, ali da je olako držao kako do posljedice neće doći. Istovremeno da obrazloženje presude pod toč.35. upućuje na neizravnu pa čak i izravnu namjeru jer da je 1.optuženik UJ znao za moguću posljedicu i da zbog lošeg stanja remenice na metalnoj šipki može doći do tragedije i smrtne pogibije žrtve iz čega žalitelj smatra da se može zaključiti da je na takvu posljedicu i pristao. Žalitelj smatra da nije jasno iako se na nekoliko mjesta u presudi govori o nehaju da li prvostupanjski sud smatra da je 1.optuženik UJ postupao iz svjesnog nehaja ili iz neizravne namjere, a što sve može u bitnom utjecati na odluku u kaznenom postupku i visinu sankcije. Kazna u visini od 3 godine koja je izrečena 12 godina nakon spornog događaja da gubi svrhu generalne prevencije te ukazuje na činjenicu da iako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi 1.optuženika AJ oglasio krivim za kazneno djelo počinjeno iz nehaja, da je kaznu presudio po kriterijima za neizravnu nakanu ignorirajući obranu 1.optuženika AJ da je postupao na neuobičajeni način prema sigurnosnim protokolima provjeravajući stanje opreme i poduzimajući sve radnje u funkciji sigurnosti putnika. Smatra da je iz presude dvojbeno da li je 1.optuženik UJ znao za posljedicu i pristao na nju ili je znao posljedicu i olako držao kako do posljedice neće doći. Obrana pak smatra da nije postupao ni s nakanom ni iz nehaja već da se radilo o nesretnom slučaju.

15. Nisu osnovane takve tvrdnje žalitelja 1.optuženika AJ imajući u vidu da je optuženik oglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 222. st. 4. KZ/11 tj. kazneno djelo počinjeno iz nehaja, opće opasnom radnjom da je izazvao opasnost za život ljudi. U izreci je izričito naznačeno da je 1.optuženik UJ bio svjestan nedostataka remenice na metalnoj letvi koji je sastavni dio sustava padobrana u lošem stanju i da kao takve predstavljaju opasnost po korisnika padobrana, ali da je olako držao da time se ne ugrožava sigurnost korisnika. U obrazloženju se suglasno tome navodi da je 1. optuženik UJ znao u kako su lošem stanju navedeni dijelovi padobrana, te da je bio svjestan da može počiniti kazneno djelo, ali da je lakomisleno smatrao da do toga neće doći. Iz navedenog je razvidno da je obrazložen svjesni nehaj. Razlozi su s tim u vezi jasni i nisu proturječni te nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Visina izrečene kazne od 3 godine ne upućuje na zaključak da bi prvostupanjski sud zauzeo stav da je djelo počinjeno s neizravnom namjerom kako to pogrešno zaključuje žalitelj 1. optuženik UJ, a prvostupanjski sud djelo tako nije niti pravno označio. Zbog toga će se u tom dijelu žalba razmatrati kao žalba zbog odluke o kazni.

16. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja 1. optuženika AJ kako postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika po iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Pri tom se žalitelj 1. optuženik UJ poziva na očitovanje o krivnji koje je iznio 2. optuženik JJ ali smatra da se radi o važnom podatku jer govori o nepreciznosti odnosno kontradiktornosti konstatacije očitovanja o krivnji kojim se 2. optuženik JJ tereti da je pomogao 1. optuženiku AJ nakon počinjenja kaznenog djela. Smatra da to stvara dojam i ukazuje na bešćutnost 1.optuženika AJ koji nakon nesreće i smrti mlade talijanske državljanke isključivo brine kako izbjeći svoju odgovornost.

17. Neovisno o tome što je u obrazloženju pogrešno napisan stav o krivnji, iz sadržaja obrazloženja jasno je da 1.optuženik UJ osporava krivnju te je prvostupanjski sud cijenio obranu 2. optuženika JJ i 3. optuženice MJ (LJ) koji osporavaju krivnju, te naveo razloge zbog čega ne prihvaća takve obrane i temeljem izvedenih dokaza suprotno tome utvrđuje činjenice. Stoga se ne radi o značajnom propustu i time nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

18. Ni žalba 1. optuženika AJ podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

19. Žalitelj 1. optuženik UJ smatra da je krivnja optuženika zasnova na indicijama koji ne tvore zatvoreni krug indicija, te da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio dokaze i utvrdio činjenice protivno njihovim iskazima iako svjedoci o tome nisu iskazivali. Ističe da prvostupanjski sud zaključak o korištenoj opremi donosi na temelju videozapisa iako nije angažiran stručnjak koji bi zaključio na što točno videozapis ukazuje, kada je snimljen, da li je u videozapis intervenirano i u kakvom je stanju oprema padobrana koja se vidi na videozapisu. Žalitelj 1. optuženik UJ u žalbi polemizira sa vjerodostojnošću i porijeklom samog videozapisa iako tijekom postupka navedena činjenica nije bila sporna, niti je obrana dovodila u pitanje zakonitost pribave tog dokaza, a o načinu nastanka videozapisa iskazivale su svjedokinje KJ i RJ talijanske državljanke koje su snimale kritičnog dana žrtvu. Prvostupanjski sud je pravilno analizirao sadržaj snimki dovodeći ih u vezu s drugim izvedenim dokazima (nalazim vještaka i iskazom svjedoka).

20. Žalitelj 1. optuženik UJ ističe kako prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje činjenice na osnovu svjedoka ZJ da je šipku sa kajševima na popravak donio svjedok FJ te da nema niti jednog podatka da se radilo, upravo o šipki i remenici koje su korištene prilikom spornog događaja. U slučaju da se radilo baš o tim remenicama da se zbog navoda svjedoka FJ i ZJ ne može utvrditi da je bila u lošem stanju već da se radilo o traci odnosno remenici koja je bila dovoljno čvrsta za daljnje korištenje. Svjedok ZJ da se na raspravi nije mogao sjetiti sa kojim je od braće UJ komunicirao oko popravka trake i oko stanja šipke zbog čega drži dvojbenim da bi to bio 1. optuženik UJ. Žalitelj ističe da je 1. optuženik UJ prije spornog leta provjerio stanje šipke i remenica, te da ništa od opreme nije izgledalo dvojbeno pa da 1. optuženik UJ nije imao spoznaju o mogućoj posljedici, niti je olako držao da se neće ništa dogoditi jer je smatrao da su šipka i remenica urednog stanja. U obrani da je 1. optuženik UJ naveo kako je u brodu imao tri šipke sa adekvatnom opremom (remenicama) te da nije bilo razloga za korištenje opreme koja bi bila na bilo koji način oštećena. Uz to u obrani je naveo da je šipka bila ispravna kao i pripadajuće remenice i da je par dana prije bez problema vozio osobu koja je bila teška 140 kg, da je precizirao da je šipka bila stara godinu dana i da je vijek trajanja 5-6 godina, te da je šipka ostala pričvršćena za padobran kada je djevojka već pala u more. 1. optuženik UJ da je naglasio kako nije bilo nikakvih problema sa postavljanjem opreme. U optužbi i u presudi da se suprotno tome okolnost što su se i teže osobe vozile padobranom namjerno tumači na štetu optuženika uz tvrdnju da je prevoženje težih osoba dovelo do habanja opreme, a 1.optuženik UJ je samo takvim navodima želio ukazati na izdržljivost opreme. Naglašava da 1. optuženik UJ nije postupao sa svjesnim nehajom u odnosu na smrtnu posljedicu te da je sve bio nesretan slučaj. U obrani je 1. optuženik UJ isticao kao razlog mogućeg pada i naglu promjenu vjetra što prvostupanjski sud otklanja pozivajući se na vremensku prognozu ali da nije u obzir uzeo mikroklimu određenog područja. Smatra da je ostalo nejasno na koji se način žrtva ČJ otkačila s padobrana je li moguće da je sama kao ne educirana osoba otkačila sebe i šipku koja bi na taj način potonula brže nego kada je zakačena za padobran. Svjedok CJ da je potvrdio kako je u brodu vidio šipku, ali da nije mogao tvrditi da li je korištena prilikom nesreće. Dvojbenim smatra da se raspravlja o stanju šipke kada se govori o puknuću remenice i ne spominje se šipka kao uzrok nesreće.

21. Suprotno navodima žalitelja 1. optuženika AJ pravilno je utvrđeno da su remenice koje su se nalazile na letvi sastavni dio sustava padobrana, te prvostupanjski sud valjano analizirao nalaze vještaka kao iskaze svjedoka te postojeći videozapis vezano uz stanje remenica. Uz to na pravilan način analizirao i cijenio obrane 1. optuženika AJ, 2. optuženika JJ i 3. optuženice MJ (LJ).

22. Nije prihvatljiva teza žalitelja kako se ne radi o zatvorenom krugu indicija. Naime, analizom snimke i fotografija padobrana na kojem je vidljiva žrtva kritičnog dana neposredno prije nesreće vještak je utvrdio da je zadnji desni remen koji se nalazio na metalnoj letvi za koju je bila pričvršćena žrtva zakrpan na način da je ubačen drugi materijal koji prolazi kroz otvor letve i zašiven je za originalni materijalni remena. Pravilno je prvostupanjski sud navedeno povezao s iskazom svjedoka GJ i ZJ. Svjedok FJ odnio je na zamolbu GJ ĆJ na popravak predmetnu šipku koja je na sebi imala kajševe, a na kojoj je uočio da je jedan kajš napola pukao, time da se nije mogao sjetiti točno broja kajševa i njegovu poziciju. Svjedok ZJ je iskazao da je desetak dana prije nesreće popravljao letvu za padobran sa 6 traka, što odgovara snimci-izgledu letve s remenicama na koju je kritične zgode bila pričvršćena žrtva. Taj svjedok naveo je da je upravo krajnja traka bila oštećena i puknuta na dijelu gdje je odvod za letvu te da je krajnja traka bila u vrlo lošem stanju. Da je letva sa trakama dostavljena na popravak ZJ potvrdio je i svjedok FJ opisavši da je kajš na letvi bio napola puknut. Budući je svjedok PJ iskazivao da se šipke, remeni i trake ne popravljaju već da se zamjenjuju novima to nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja 1. optuženika AJ kako je 1.optuženik UJ provjerio i smatrao da je remen šipke u dobrom stanju te da nije bio svjestan lošeg stanja opreme - dijelova padobrana. Da je 1.optuženik UJ toga bio svjestan dodatno proizlazi iz okolnosti što je tražio nakon pada oštećene da se letva baci odnosno skrije tj. da se iste riješe.

23. Nedostatak letve koja bi odgovarala opisu vidljivom na videosnimku i elaboratu je i bio razlog zašto vještak nije mogao dati egzaktno nalaz i mišljenje da li je došlo do puknuća remena gurtne za koju se oštećena držala lijevom rukom pa je prvostupanjski sud o uzroku odlučivao temeljem zatvorenog kruga indicija. Vještak je ipak izričit da je vizualnim pregledom utvrdio da je na snimci vidljiva gurtna tj. remen na letvi koji je krpan na način da je ubačen komad drugog materijala koji je zašiven za originalni remen a navedeno odgovara opisu popravka remenice kako je svjedok ŽJ opisao. Da su vještaku dostavljene na vještačenje druge dvije letve, a ne ona vidljiva na snimci, vještak zaključuje na osnovu izgleda letve s remenicama vidljivih na snimci. Uz to obzirom 1. optuženik UJ i svjedoci govore da su tri letve korištene na brodu, a dvije koje su donesene na vještačenje izgledom nisu nalik na letvu s remenjem vidljivoj na snimci osnovano utvrđuje prvostupanjski sud da je treća letva skrivena. Vještak je naveo da dostavljena letve iz omota A i omota B po boji i obliku remenja ne odgovaraju letvi koja je korištena za vrijeme nesreće. Da dostavljena letva iz omota B na sebi nije imala zaštitnu spužvu, a oprema koja je vještaku dostavljena nije imala tragova mehaničkih oštećenja niti je posjedovala tehničku dokumentaciju, kao ni izvještaje o ispitivanju iste.

24. Da su na gliseru 1.optuženika AJ korištene tri letve od kojih su se koristile dvije dok se jedna plava nije nikako koristila naveo je i svjedok BJ. Također je naveo da su postojala tri padobrana koja su bila u optjecaju te su se razlikovala po veličini i koristili se obzirom na jačinu vjetra. Opisao je da je jedna letva bila crne boje omotana tkaninom namijenjena za tri osobe, siva letva koja je namijenjena za dvoje osobe i još jedna plava koja se nije nikako koristila.

25. U obrani se 1.optuženik UJ nije s izvjesnošću mogao očitovati o razlogu zbog čega se oštećena ČJ otkačila i pala u more te je naveo da ne zna da li je došlo do puknuća, ili se ona sama otkačila, a spomenuo je i mogućnost utjecaja vjetra. Pretpostavka da se žrtva sama otkačila ne proizlazi iz provedenih dokaza, niti je to moguće pod opterećenjem kod ispravne opreme, a za stanje opreme bio je odgovoran upravo 1.optuženik UJ.

26. Prvostupanjski sud je u presudi jasno obrazložio i otklonio vjetar kao mogući uzrok nesreće, temeljem prikupljenih meteoroloških podataka, a činjenice je utvrđivao temeljem iskaza svjedokinje talijanske državljanke VJ koja se zajedno sa pok.ĐJ toga dana se nalazila na spornom padobranu kojeg je gliserom vukao 1. optuženik UJ. VJ je, kao i svjedokinje KJ i RJ opisala je da je prije nesreće bilo poteškoća sa pričvršćivanjem padobrana žrtve - remena sa vanjske desne strane. VJ je navela da se u zraku otkačila desna strana tako da je OJ završila na njoj jer lijeva strana nije izdržala težinu pa je OJ pala u more. O takvom kretanju žrtve iskazivale su i KJ i RJ koje su iz glisera za koji je bio zakačen padobran oštećene promatrale nesreću. Imajući u vidu da svjedokinja VJ ne navodi vjetar kao razlog niti navodi da bi došlo do promjene vjetra već navodi da je popustila desna strana remena tj. kuka na kojoj je prstenčić bio pričvršćen, to navodi žalitelja 1. optuženika AJ o utjecaju vjetar kao mogućem uzroku nesreće nisu prihvatljivi.

27. Svjedok ZJ opisao je da je na letvi koja mu je dostavljena krajnja desna ili lijeva traka bila u vrlo lošem stanju na onom djelu gdje trake ulaze u letvu je bila izričito oštećena točnije puknuta do pola širine te da je 1.optuženik UJ od njega isključivo tražio da popravi predmetnu traku ne govoreći mu ništa o stanju preostalih traka. Zbog navedenog da je pažnju usmjerio pri popravku isključivo na traku koja je bila u lošem stanju, dok je ostale trake samo letimično pregledao i nije im previše pridavao pažnje obzirom taj popravak 1.optuženik UJ od njega nije tražio. No primijetio je da su i one bile "malo ishabane, istrošene" ali u mnogo boljem stanju od trake koju je trebao popraviti. Popravio je traku na način da je presjekao na oštećenju, provukavši zamjensku traku koju mu je poslao 1. optuženik UJ te je istu zašio na staru traku. Zamjenska traka koju mu je poslao 1.optuženik UJ bila je dobre kvalitete, no nije bila nova te je vjerojatno bila prethodno korištena. Nakon popravka po letvu je došao jedan od braće UJ, o čijem se imenu nije mogao izričito izjasniti navodeći kako braću UJ ne poznaje po imenima već ih vizualno razlikuje. Tom prilikom da se raspitivao o kakvom je stanju predmetni materijal, te da mu je izrekao primjedbu da bi donji rub rupe na letvi u koji ulazi traka trebao biti zaobljeniji, te da bi tadašnje trenje bilo manje. Svjedok je naveo da kada bi imao predodžbu o sustavu funkcioniranja padobrana ne bi preporučio navedene popravke koje je učinio već bi odbio učiniti takve radove.

28. Imajući u vidu navedeno, te da je i na snimci navedena remenica različita po boji u odnosu na druge remenice kao i po opisu vještaka, da se zbog sigurnosti dijelovi remenice i padobrana ne zamjenjuju i krpaju, već se mijenjaju to osnovano zaključuje prvostupanjski sud da je upravo puknuće krajnje remenice padobrana dovelo do toga da se žrtva ČJ zarotirala prema VJ, kao što je to VJ opisala jer je popustila i desna strana uslijed težine žrtve koja je pala u more te uslijed višestrukih ozljeda na mjestu preminula.

29. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja 1. optuženika AJ kako nije pravilno utvrđena činjenica da je 1. optuženik UJ putem mobitela nazvao djelatnicu 3. optuženicu MJ (ABC) rekavši joj da metalnu letvu sa remenicama od predmetnog padobrana koju je 2. optuženik JJ prethodno nakon nesreće pronašao i ukrcao u gliser, baci u more. Osnovano cijeni prvostupanjski sud da je obrana 1.optuženika AJ kako nije nikoga zvao u suprotnosti s obranom 2.optuženika JJ koji je dao na državnom odvjetništvu da ga je 1. optuženik UJ zvao da skupi padobran. Uz to je u prvoj obrani 1.optuženik UJ naveo da je zvao 3. optuženicu MJ (ABC) da skupi opremu i da idu doma. Okolnost da je 1. optuženik UJ nazvao 3. optuženu MJ (ABC) da se riješi letve utvrđuje temeljem iskaza CJ i NJ.

30. Iako žalitelj ističe da je 1. optuženik UJ u obrani naveo da sa nikim nije razgovora navedenu obranu je prvostupanjski sud pravilno otklonio obzirom na iskaz svjedoka AČ i NJ koji obojica navode kako se 3.optuženica MJ (ABC) pred njima obratila 2. optuženiku JJ rekavši da je zvao 1. optuženik UJ i da se riješe šipke tako da je bace u more ili odvezu JČ na brod.

31. 1. optuženik UJ kao vlasnik obrta "[obrt]" koji je upravljao gliserom koji služi za prijevoz osoba i vuču padobrana je bio svjestan da su remenice na metalnoj letvi u lošem stanju te da kao takve predstavljaju opasnost po korisnike padobrana. Navedeno proizlazi iz okolnosti što su remenice poslane na popravak zbog toga što je zadnja remenica bila napola puknuta, a tako bitni dijelovi padobrana se ne krpaju. Nakon nesreće rekao je 3. optuženici MJ (LJ) da baci letvu koju je prethodno iz mora zajedno sa padobranom izvukao 2. optuženik JJ te sve to upućuje na njegovu svijest da stanje opreme padobrana nije bilo odgovarajuće. Pri tom je 1. optuženik UJ olako držao da ne ugrožava sigurnost korisnika padobrana, koristeći se navedenim padobranom ukrcao dvije talijanske državljanke, te iste podigao na visinu od 50 metara od mora, a kada je uslijed neispravnosti i istrošenosti materijala došlo do puknuća krajnje remenice, koja se nalazila sa desne strane, a nakon čega je ČJ pala u more gdje je uslijed višestrukih ozljeda na mjestu preminula. Druga putnica VJ spustila se slobodnim padom u more nakon što je 1. optuženik UJ prerezao konop kojim je padobran bio pričvršćen za gliser.

32. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je 1. optuženik UJ iz nehaja opće opasnom radnjom izazvao opasnost za život ljudi, dok smrtna posljedica predstavlja objektivni uvjet kažnjivosti, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe. Pravilno u radnjama 1. optuženika AJ utvrdio sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela protiv opće sigurnosti - teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 4. u svezi st. 3. KZ/11 i čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 222. st. 4. KZ/11.

33. Za kazneno djelo iz čl. 222. st. 4. KZ/11 zakonom je zapriječena kazna zatvora od 1 do 8 godina te se radi o nehajnom obliku tog djela, dok je za umišljeni oblik kaznenog djela iz čl. 222. st. 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora od 3 do 15 godina. Prilikom odmjere kazne 1. optuženiku AJ prvostupanjski sud je uzeo u obzir jačinu zaštićenog dobra i činjenicu da je jedan mladi život ugašen te je otegotno cijenio bešćutnost 1.optuženika AJ koji neposredno nakon smrti žrtve u tako tragičnim okolnostima razmišlja o tome kako otežati dokazivanje i uništiti dokaz. Olakotno je cijenio okolnost da nije kazneno osuđivan. Prilikom odmjere kazne cijenio je stupanj krivnje i jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra.

34. Žalitelj 1.optuženik UJ u žalbi vezano uz kaznu ističe kako prvostupanjski sud nije cijenio u dovoljnoj mjeri okolnost što je optuženik neosuđivan, te što je izrazio žaljenje zbog smrti talijanske državljanke, te imao teških zdravstvenih posljedica od nezgode koja se dogodila, da je poduzeo uobičajene mjere sigurnosti za koje smatra da su potrebne, a da je od događaja prošlo gotovo 12 godina, da se 1.optuženik UJ više ne bavi istim poslom, a da je odlazio i psihijatru o čemu je priložio dokumentaciju, da je dobio dijete, pa smatra da je kazna zatvora od 3 godine prestroga i da ne odgovara svrsi generalne i specijalne prevencije.

35. Žalba 1. optuženika AJ u tom dijelu je osnovana. Iako žaljenje 1.optuženika AJ istaknuto u žalbi nema značaj olakotne okolnosti obzirom da 1. optuženik UJ nije priznao počinjenje kaznenog djela te je osporavao krivnju osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud propustio 1.optuženiku AJ utvrditi i cijeniti olakotne okolnosti koje se tiču njegovog zdravstvenog stanja i porodičnih prilika. Da je nakon počinjenja djela 1.optuženik UJ posljedično liječen ambulantno kod psihijatra na Psihijatriji KBC Split od 2013.godine do 2016.godine, proizlazi iz specijalističkih psihijatrijskih nalaza KBC Split u periodu od 12. kolovoza 2013. do 3. listopada 2016. s dijagnozom F41.2, F.43 te F.43.2., te mu je prepisivana medikamentozna terapija (list 788 do 798 spisa). Stoga je navedenu okolnost bilo potrebno ocijeniti olakotnom. Također je kao olakotnu okolnost prvostupanjski sud propustio cijeniti okolnost da je otac jednog maloljetnog djeteta, te protek vremena od počinjenja kaznenog djela od preko 10 godina u kojem periodu 1.optuženik UJ nije činio nova kaznena djela.

36. Stoga je prihvaćena žalba 1. optuženika AJ, te preinačena kazna na način da je 1.optuženiku AJ izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 9 mjeseci. Pri tom je drugostupanjski sud cijenio i druge okolnosti koje je već prvostupanjski sud utvrdio, kao i sve okolnosti počinjenja kaznenog djela te odnos optuženika prema kaznenom djelu kojeg nije priznao, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela kada je nazvao 3. optuženicu MJ (ABC) s ciljem skrivanja i otežavanja dokazivanja, a koje postupanje je prvostupanjski sud cijenio otegotno. Ovako preinačena kazna primjerena je stupnju krivnje; da je djelo počinjeno sa svjesnim nehajem, te imajući u vidu teške posljedice kaznenog djela u kojem je smrtno nastradala mlada osoba ČJ.

37. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja 2. optuženika JJ da postoji znatna proturječnost između sadržaja zapisnika i obrazloženja zbog okolnosti što je u obrazloženju naznačeno da se 2.optuženik JJ smatra krivim. Radi se o grešci u pisanju, a što je već naprijed i obrazlagano, obzirom je prvostupanjski sud pravilno obrazlagao i cijenio obrane optuženika koji osporavaju krivnju. Time nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

38. Tvrdnja žalitelja da 2. optuženik JJ nije imao namjeru skrivati dokaze jer je zajedno s svjedocima CJ i NJ izvukao padobran iz mora i konopce nije prihvatljiva. Navedeno ne isključuje utvrđenje prvostupanjskog suda jer iako je prvo izvukao padobran je 2.optuženik JJ naknadno to učinio nakon što mu je 3. optuženica MJ (LJ) rekla da je zvao 1. optuženik UJ i da se riješe šipke. Okolnost što je radnje poduzeo na zahtjev, a ne samoinicijativo ne isključuje postojanje pomagačke namjere, jer je 2. optuženik JJ iako poslovno povezan sa 1. optuženikom MČ odgovoran i samostalan u odlučivanju, prihvatio traženje 1. optuženika AJ.

39. Navodi žalitelja 2. optuženika JJ kako nisu jasno ni pravilno utvrđene činjenice da je 1. optuženik UJ preko 3. optuženice MJ (ABC) naložio 2. optuženiku JJ bacanje letve u more nisu prihvatljive. Obranu 1. optuženika AJ da nije nikoga zvao nakon nesreće prvostupanjski sud je otklonio, pa neovisno o tome što se 3. optuženica MJ (LJ) branila šutnjom, obzirom na iskaze svjedoka AČ i NJ koji su u tome iskazivali prvostupanjski sud je pravilno utvrdio navedene činjenice. (Navedeno je naprijed obrazlagano vezano uz žalbu 1. optuženika AJ). Okolnost što nije obavljeno vještačenje mobitela iz kojeg bi bila utvrđena ta komunikacija ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja te činjenice. Takve dokazne prijedloge stranke nisu ni postavljale tijekom postupka, a 1. optuženik UJ je u obrani iz istrage naveo da je nazvao 3. optuženicu MJ (ABC) da pokupi stvari. Vještačenjem se i ne bi mogao utvrditi sadržaj razgovora koji je prvostupanjski sud utvrdio iz iskaza svjedoka.

40. Žalitelj 2. optuženik JJ smatra da skrivanjem ili bacanjem u more letve ne pomaže počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela jer da je do nesreće, prema izreci presude, došlo zbog puknuća krajnje remenice, a da se letva ne spominje. Takve tvrdnje žalitelja nisu prihvatljive obzirom je i u izreci naznačeno te naprijed obrazloženo da su remenice se nalazile na metalnoj letvi koja je sastavni dio padobrana.

41. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja 2.optuženika JJ kako nije utvrđeno da bi 2. optuženik JJ skrivao letvu, a niti da bi letva bila skrivena. Prvostupanjski sud je utvrdio da letva nije pronađena, da su na vještačenje poslane dvije letve s remenicama, ali da treća letva korištena u nesreći i vidljiva na snimci nije pronađena te osnovano utvrđuje prvostupanjski sud da je ista skrivena, a da je 2.optuženik JJ nakon što mu je 3. optuženica MJ (LJ) prenijela zahtjev 1.optuženika AJ letvu htio odmah baciti, dok mu je 3.optuženica MJ (Mandić) rekla da ne čini to pred ljudima.

42. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja 2. optuženika JJ kako nema dokaza o subjektivnom elementu kaznenog djela kod 2. optuženika JJ tj. da nema svijesti da bi on znao ili mogao znati kako je letva padobrana u bilo kakvom odnosu sa nesrećom koja se dogodila talijanskoj državljanki. Naime 2.optuženik JJ je sudjelovao nakon nesreće u vađenju padobrana iz mora, a naknadno mu je 3.optuženica MJ (LJ) prenijela zahtjev 1. optuženika AJ da se riješi letve. Obzirom je istu upravo on izvukao zajedno sa CJ i NJ prethodno iz mora nakon nesreće, imao je svijest o tome da se radi o letvi padobrana s kojeg je žrtva pala u more. Pravilno je prvostupanjski sud u radnjama 2. optuženika JJ utvrdio sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela obzirom je zahtjev 1. optuženika AJ, kojeg mu je prenijela 3. optuženica MJ (Mandić) prihvatio i riješio se letve koju je prethodno sa padobranom izvukao iz mora, a kojim padobranom je došlo do nesreće u kojem je smrtno stradala oštećena DČ te je svih navedenih okolnosti bio svjestan.

43. Obzirom da navedena letva nije pronađena, već je na vještačenje dostavljen samo padobran i dvije neodgovarajuće letve koje je 1. optuženik UJ predao policiji, to navedeno postupanje 2. optuženika JJ koji je znao da se dogodila nesreća i da se radi o letvi kao sastavnom dijelu padobrana kojim je došlo do nesreće koji je prouzrokovao 1. optuženik UJ njegov poslodavac upućuje na svijest i htjenje da pomogne 1. optuženiku AJ počinitelju kaznenog djela. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela protiv pravosuđa - pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela iz čl. 303. st. 1. KZ/11.

44. Ni žalba 2. optuženika JJ vezano uz odluku o kazni nije osnovana. Žalitelj 2. optuženik JJ ističe kako je kazna odmjerena 2. optuženiku JJ u trajanju od 1 godine prestroga. Žalitelj navodi da nema elementa kaznenog djela, te ističe kako je obzirom na protek vremena od 11 godina i ostale olakotne okolnosti, izrečena kazna prestroga.

45. Prilikom odmjere sankcije prvostupanjski sud je cijenio otegotno da je 2. optuženik JJ osuđivana osoba po presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-433/2015 od 29.svibnja 2017., pravomoćna 20. srpnja 2017., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi s st. 1. KZ/11 neovlaštena proizvodnja i promet drogama, kao i stupanj krivnje i jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra. Protek vremena ne predstavlja u konkretnom slučaju olakotnu okolnost jer je 2. optuženik JJ nakon počinjenja kaznenog djela osuđivan. Uz to kazneno djelo je počinjeno s izravnom namjerom, kao najvišim stupnjem krivnje, 2. optuženik JJ je bio svjestan da skriva dijelove padobrana kojim je djelo počinjeno i da time pomaže počinitelju da ne bude otkriven, a što je i htio, te je djelo počinio s izravnom namjerom pa je stupanj krivnje visok. Njegove radnje su značajne i odlučujuće da inkriminirajući dokaz po 1.optuženika AJ nestane čime je otežao dokazivanje.

46. Za kazneno djelo pomoći počinitelju iz čl. 303. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina te je kazna 2. optuženiku JJ izrečena unutar okvira zapriječene kazne i to bliže minimumu pa nije prestrogo već odgovara stupnju krivnje, kriminalnoj količini i težini kaznenog djela kojim pomaže 1.optuženiku AJ da ne bude otkriven ili uhićen. Obzirom na otegotnu okolnost da je 2. optuženik JJ osuđivan nakon počinjenja ovog kaznenog djela ni njegov naknadni život ne upućuje da bi izricanje uvjetne osude postiglo svrhu kažnjavanja.

47. Žalitelj 3. optuženica MJ (Mandić) smatra da je počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka obzirom da nije opisana izravna namjera, a da se kazneno djelo iz čl. 303. st. 1. KZ/11 može počiniti samo sa izravnom namjerom. U izreci da nisu naznačene činjenice i okolnosti iz kojeg bi se razabralo koje je to kazneno djelo počinio 1. optuženik UJ jer ako se na strani istog radi o kaznenom djelu sa propisanom kaznom ispod 5 godina zatvora da nema objektivnog uvjeta kažnjivosti iz čl. 303. st. 1. KZ/11.

48. Takve tvrdnje žalitelja 3. optuženice MJ (Mandić) nisu osnovane. U činjeničnom opisu su jasno naznačene radnje za koje se tereti 3.optuženica MJ (Mandić) vezano uz riječi koje je prenijela na zahtjev 1.optuženika AJ, a sve nakon što je prethodno opisano postupanje 1. optuženika AJ koji se tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. u svezi s st. 3. KZ/11 i čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11. Obzirom se kazneno djelo iz čl. 303. st. 1. KZ/11 može počiniti samo sa izravnom namjerom to već opisanom radnjom za koje se ista tereti, sadrži u dovoljnoj mjeri sve subjektivne i objektivne elemente te je u tom dijelu u dovoljnoj mjeri opisano. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 kako to navodi žalitelj 3. optuženica MJ (Mandić).

49. Nastavno žalitelj 3. optuženica MJ ([obrt]) navodi da u obrazloženju nije obrazloženo iz čega je prvostupanjski sud utvrdio da je 3. optuženica MJ (LJ) znala da je netko nastradao na moru te da je za postojanje kaznenog djela pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela dužan utvrditi znanje da je prethodno počinjeno neko kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od 5 godina ili teža kazna te znanje i svijest optuženika da pomaže počinitelju kaznenog djela kao i volja da to čini upravo zato da počinitelj kaznenog djela ne bude otkriven. Navedene okolnosti da nisu obrazložene te se presuda budući ne sadrži razloge vezano uz to ne može ispitati.

50. Takvi navodi žalitelja nisu prihvatljivi obzirom je pod toč.37. pobijane presude obrazložena svijest i namjera 3. optuženice MJ (Mandić) kao i 2. optuženika JJ da pomažu glavnom počinitelju 1.optuženiku AJ da ne bude otkriven, te da je u izreci opisano i kazneno djelo koje je počinio glavni počinitelj

- 1. optuženik UJ. Svijest da je za kazneno djelo glavnog počinitelja propisana kazna zatvora od 5 godina ili teža ne mora postojati u vrijeme počinjenja kazneno djela, već je ona samo objektivni uvjet kažnjivosti. Stoga je u tom dijelu, kao i u ostalim dijelovima presuda u dovoljnoj mjeri obrazložena te nije počinitelja bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

51. Ni žalba 3. optuženice MJ (ABC) podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

52. Prvostupanjski sud je jasno obrazložio obranu 3. optuženice MJ (Mandić) te dao razloge zbog čega istu ne prihvaća, pa nije od značaja što je došlo do greške u pisanju presude kako se 3. optuženica MJ (LJ) izjasnila da se smatra krivom. Radi se o greški u pisanju, jer je nastavno pravilno interpretirana i analizirana obrana 3. optuženice MJ (ABC) koja poriče počinjenje kaznenog djela.

53. Žalitelj 3. optuženica MJ (ABC) smatra kako iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi itko vidio ili čuo kako 3. optuženica MJ (ABC) prenosi, govori 2. optuženiku JJ da metalnu letvu sa remenicama baci u more što dalje, te da i 2. optuženik JJ to potvrđuje u obrani. Svjedoci na koje se prvostupanjski sud poziva JČ, NJ i CJ da nisu čuli kako je 3. optuženica MJ (ABC) rekla 2. optuženiku JJ da je zvao 1. optuženik UJ i rekao da se riješi šipke, već da su naveli slijedeće: svjedok CJ da je čuo kako 3. optuženica MJ (Mandić) govori 2. optuženiku JJ da odnese letvu na drugi brod, te da se nigdje ne spominje "bacanje metalne šipke što dalje", a kako to prvostupanjski sud navodi u obrazloženju presude, te kako to državni odvjetnik verbalnom manipulacijom vješto pokušava navodnim radnjama 3. optuženice MJ (ABC) ostvariti obilježja kaznenog djela iz čl. 303. st. 1. KZ/11. Žalitelj ističe kako NJ nije u svom iskazu naveo ništa pravno relevantno za utvrđivanje kaznenog djela. Prvostupanjski sud da u obrazloženju pobijane presude navodi i citira dio iskaza svjedoka NJ i CJ koji su naveli da je 3. optuženica MJ (LJ) vidno uznemireno rekla da je 1. optuženik UJ njoj rekao da baci letvu u more. Na prethodno opisani način prvostupanjski sud da želi prikazati 3. optuženicu MJ (Mandić) kao osobu koja je znala da se inkriminirani događaj odvijao upravo onako kako se to navodi u izreci pobijane presude, te da je zbog toga vidno uznemirena. Uz dužno poštovanje NJ i CJ žalitelj 3. optuženica MJ (Mandić) smatra da nitko ne može znati da li je 3. optuženica MJ (ABC) bila uznemirena ili nije. Iskazi svjedoka NJ i CJ da predstavljaju subjektivni doživljaj cijelog događaja. Sve kada bi i postupala kako se navodi u izreci 3. optuženica MJ (Mandić) da je poduzela radnju po nalogu poslodavca odnosno nadređenog te nije razmišljala o posljedicama svojeg ponašanja te nema svijesti niti je motivirana težnjom unaprjeđenja interesa glavnog počinitelja da ne bude otkriven, a niti je to dokazano. Iz činjeničnog opisa da nije moguće na valjan način provjeriti u čemu se sastojala ta namjera 3. optuženice MJ (Mandić) a da postojeći dokazi ne zatvaraju krug indicija iz kojeg bi se moglo zaključiti o njezinoj odgovornosti. Zaključak prvostupanjski sud temelji na posrednim dokazima, te da je trebao vezano uz to primijeniti načelo "in dubio pro reo" tumačivši činjenice koje terete optuženika na način da njihovo postojanje treba biti utvrđeno izvan svake razumne sumnje. Uz to žalitelj 3. optuženica MJ (Mandić) ističe da se 3. optuženika MJ (LJ) nalazila na obali te da nije mogla znati da je netko prethodno nastradao na moru. Ako je primila poziv od 1. optuženika AJ da nije nipošto znala da je nekoliko minuta ranije se dogodila tragedija ni da prenošenjem šefovih riječi mu pomaže da ne bude otkriven. Ona da nije imala nikakvog interesa prikrivati 1. optuženika AJ jer je bila običan zaposlenik koji je samo izvršavao naloge svog šefa ne preispitujući zašto mu je dan nalog, niti da li je ispravan ili nije. Stoga smatra i da nisu ostvarena obilježja kaznenog djela iz čl. 303. st. 1. KZ/11 u radnjama 3. optuženice MJ (ABC).

54. Suprotno takvim tvrdnjama žalitelja 3. optuženice MJ (Mandić) pravilno je prvostupanjski sud interpretirao iskaze svjedoka i utvrđivao činjenice vezano uz postupanje 3. optuženice MJ (LJ) i utvrdio namjeru sa kojom je ista postupala. Naime, svjedoci NJ i CJ su spasioci koji su kritičnog dana izvlačili padobran iz mora zajedno sa A - 2. optuženikom TČ su suglasno opisali postupanje 3. optuženice MJ (LJ). Pravilno je prvostupanjski sud intepretirao iskaz svjedoka NJ da je 3. optuženica MJ (ABC) bila vidno uznemirena i da je rekla 2. optuženiku JJ "Zvao je AJ riješi se te štange, baci je u more ili odvezi JČ na brod", a nakon čega je isti krenuo da uzme letvu u ruke, s namjerom da je baci u more međutim MJ mu je rekla "Nemoj to bacati pred ljudima".

55. Također je svjedok CJ opisao da je 3. optuženica MJ (ABC) bila vidno rastresena da je razgovarala na mobitel te kada su se iskrcali iz glisera rekla 2. optuženiku JJ da se riješi šipke odnosno da je baci ili odnese na brod, te i on opisuje da je kada je 2. optuženik JJ posegnuo za letvom mu rekla "da to ne diže ovdje". Iz iskaza NJ nastavno proizlazi da su razgovarali sa njome tom prilikom te da im je 3. optuženica MJ (ABC) rekla da je iz padobrana ispala jedna osoba koja se vozila i da je u teškom stanju i da ne zna sve detalje. Stoga nisu osnovane tvrdnje žalitelja 3. optuženice MJ (ABC) da 3. optuženica MJ (ABC) nije bila svjesna da se dogodila nesreća ni svjesna značaja poruke koju je prenosila.

56. Okolnost što je 1. optuženik UJ bio poslodavac 3. optuženice MJ (ABC) ne isključuje njezinu odgovornost jer je prenošenjem njegovog zahtjeva 2. optuženiku JJ koji je raspolagao predmetnom letvom, te znajući da se dogodila nesreća u kojoj je žrtva pala sa padobrana bila svjesna da pomaže počinitelju 1. optuženiku AJ. Iako je njezin doprinos i pomoć počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela obzirom na radnje koje je poduzela prenošenje poruke 2. optuženiku JJ, manje značajan od radnji 2. optuženika JJ, jer ona nije neposredno raspolagala predmetima koji služe za dokazivanje, već je prenijela zahtjev 1. ABC [adresa]. optuženiku JJ koji je potom odlučio da će po njemu postupati, bila je svjesna da pomaže 1. optuženiku AJ, a sve nakon što je nastradala žrtva koja je pala sa padobrana u more. Okolnost što je tražila od 2. optuženika JJ da to ne čini pred ljudima upućuje na to da je bila svjesna nedopustivosti te radnje kojoj je cilj da se sakriju odlučni dokazi, te da time pomaže glavnom počinitelju 1. optuženiku AJ da ne bude otkriven, te da je to htjela i da je djelo iz čl. 303. st. 1. KZ/11 počinila s izravnom namjerom. Pravilno je obrazložio prvostupanjski sud da 3. optuženica MJ (ABC) nije nužno morala biti svjesna zakonom propisane kazne za kazneno djelo glavnog počinitelja jer se radi o objektivnom uvjetu kažnjivosti. Stoga je pravilno u radnjama 3. optuženice MJ (ABC) prvostupanjski sud utvrdio sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela iz čl. 303. st. 1. KZ/11.

57. Žalba 3.optuženice MJ (ABC) vezano uz odluku o kazni je osnovana, te je u tom dijelu ona prihvaćena i presuda preinačena glede odluke o kazni.

58. Žalitelj 3. optuženica MJ (ABC) navodi kako je optuženici uzeta kao olakotna okolnost samo ranija neosuđivanost, te da je prvostupanjski sud propustio cijeniti okolnost da je 3. optuženica MJ (ABC) majka troje djece od kojih je jedno malodobno 6 godina, da ista skrbi o suprugu ŠJ koji boluje od multipleskleroze primarno progresivnog oblika, odnosno da je isti invalid i radno nesposoban, te da je 3. optuženica MJ (ABC) ta koja mora raditi i skrbiti o svojoj obitelji. Odlaskom u zatvor od godinu dana da bi bila ugrožena ne samo egzistencija 3. optuženice MJ (ABC) jer je jedino ona zaposlena, već i zdravlje njezinog supruga o kojem nema tko skrbiti. Pri tom da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio ni okolnost da je od počinjenja djela proteklo više od 10 godina, te da se u tom roku 3. optuženica MJF uzorno ponašala te da nije bila ni u kakvom sukobu sa zakonom zbog čega žalitelj smatra da je izricanje bezuvjetne kazne zatvora prestrogo i da se takvom sankcijom neće postići cilj generalne, a ni specijalne prevencije. Ističe kako svrha kažnjavanja nije da se onemogući funkcioniranje obitelji u kojoj je jedan od roditelja teškog zdravstvenog stanja također je u prilogu žalbe dostavljen medicinski nalaz supruga 3.optuženice ŠJ, kao i rodni list za maloljetno dijete SČ.

59. Prilikom odmjere sankcije prvostupanjski sud je 3. optuženici MJ (ABC) otegotno cijenio bešćutno postupanje koja u tragičnoj okolnosti kada je mlada osoba smrtno stradala razmišlja o tome kako otežati dokazivanje, uništiti dokaz i pružiti pomoć 1. optuženiku AJ da ne bude otkriven, dok joj je olakotno cijenio neosuđivanost.

60. U pravu je žalitelj 3. optuženica MJ (ABC) da je prvostupanjski sud propustio olakotno cijeniti 3. optuženici MJ (ABC) i njezine porodične prilike da je majka troje djece, od kojih je jedno malodobno djeteta, kao i zdravstveno stanje njezina supruga koji je invalid i radno nesposoban, a o kojem ona skrbi. Osnovano upućuje žalitelj 3. optuženica MJ (Mandić) da prvostupanjski sud nije cijenio okolnost da je od počinjenja kaznenog djela prošlo više od 10 godina, a u kojem periodu 3. optuženica MJ (ABC) nije činila kaznena djela, da nije osuđivana niti ranije, te da je ovo kazneno djelo iznimka u njezinom ponašanju. Navedene olakotne okolnosti uz kriminalnu količinu i značaj radnji 3.optuženice MJ (ABC) koja je prenijela poruku 1.optuženika ABC. optuženiku JJ da je potrebno riješiti se letve - dijela padobrana, pri čemu ona nije poduzela radnje skrivanja, to unatoč značaju otegotnih okolnosti nije nužno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora. Obzirom na navedeno preinačena je prvostupanjska presuda glede odluke o kazni na način da je 3. optuženici MJ (ABC) izrečena kazna zatvora od 10 mjeseci, te je na istu primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 godine. Ovaj drugostupanjski sud je cijenio da će se i primjenom uvjetne osude postići svrha kažnjavanja te utjecati na 3.optuženicu MJ (Mandić) da ona ne čini nova kaznena djela, tj. da će se zadovoljiti zahtjevi individualne prevencije, ali da će se i zadovoljiti zahtjevi generalne prevencije i dati značaj težini i kriminalnoj količini kaznenog djela kojeg je počinila.

61. Žalba 1. optuženika AJ glede odluke o troškovima kaznenog postupka nije osnovana.

62. Žalitelj 1. optuženik UJ ističe da su dosuđeni troškovi postupka previsoki i neadekvatni imovinskom stanju 1. optuženika AJ. Međutim, kada se sagleda da su 1. optuženik UJ, 2. optuženik JJ i 3. optuženica MJ (ABC) solidarno obvezani da nadoknade ukupan iznos od 2.527,03 eura, te svaki ponaosob 500,00 eura paušala, to visina troškova koje 1. optuženik UJ dužan snositi nije previsoka. Pravilno prvostupanjski sud to zaključuje na osnovu njegovog srednjeg materijalnog stanja, te okolnost da se radi o radno sposobnoj osobi. Visina paušalne svote nije previsoka imajući u vidu duljinu trajanja postupka i složenost radnji koje su provedene.

63. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

64. Slijedom navedenih razloga primjenom odredbi čl. 486. st. 1. ZKP/08 prvostupanjska presuda preinačena je na način kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 4. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Iztok Krbec