Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-155/2024-4

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zinke Bulka, predsjednice vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Orlić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-236/2020 od 2. lipnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-236/2020 od 31. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ĐF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-236/2020 od 2. lipnja 2023. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-236/2020 od 31. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom I., II., III. te IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja ispravljenom rješenjem od 31. siječnja 2024. zabranjuje se tuženiku uznemiravati tužitelja neposrednim odašiljanjem vode sa svoje nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Trn (stara izmjera čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na nekretninu tužitelja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Trn (stara izmjera 3682/117 k. o. [katastarska općina]) (stavak I. izreke), te se nalaže tuženiku zazidati otvor u zidu u grafičkom prikazu vještva koje priloži spisu označen brojem 1-1 i sedam propusnih rupa u grafičkom prikazu označenih brojevima 2-2, 3-3, 4-4, 5-5, 6-6, 7-7 i 8-8., sve prema zaključku i mišljenju vještaka Pera Nikoletića dipl. ing. arh. od 26. rujna 2022.(stavak II. izreke) kao i napraviti odvodnju sa svoje nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Trn (stara izmjera čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na drugi odgovarajući način koji ne smeta nekretnini predlagatelja osiguranja (stavak III. izreke) te se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.315,46 EUR-a (stavak IV. izreke) dok se tužitelj odbija sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.047,61 EUR-a (stavak V. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I., II., III. te IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u žalbom pobijanom dijelu preinači, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitom od uznemiravanja od strane tuženika u odnosu na njegovu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Trn (stare oznake 3682/117 k. o. [katastarska općina]) koje uznemiravanje prema činjeničnim navodima tužbe tuženik čini tako što je na zidu koji predstavlja granicu između dvije nekretnine probušio otvor i 11 rupa kroz koje se slijeva voda sa nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja koja se nalazi na nižoj razini u odnosu na nekretninu tuženika.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz č. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer izreka ne proturječi razlozima presude, a presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.

6. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 1. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik navodeći da je tužitelj podneskom od 17. ožujka 2023. nakon zaključenja prethodnog postupka preinačio tužbu.

7. Naime, navedenom odredbom propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

8. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, dok u smislu stavka 3. istog članka tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

9. U konkretnom slučaju podneskom od 17. ožujka 2023. (list 237-238 spisa) tužitelj je i nadalje ostao kod zahtjeva za pružanjem zaštite od uznemiravanja time da i dalje ostaju utužene iste radnje kojima je prema navodima tužbe uznemiravanje bilo počinjeno pri čemu je u navedenom podnesku tužitelj samo naveo nove oznake (novi broj zemljišnoknjižne čestice) za iste nekretnine koje su predmetom spora, čime prema stajalištu ovoga drugostupanjskog suda nije izvršena preinaka tužbe, niti je sud prvoga stupnja usvajajući tako ispravljeni tužbeni zahtjev počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, na koju ukazuje tuženik.

10. Također, time što je na ročištu održanom 21. travnja 2023. (list 240-242 spisa) uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka RF tako što je zatražio da se tuženiku naloži zazidavanje manjeg broja propusnih rupa (7) od prvotno u tužbi zatraženih 11 rupa nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva kako to u žalbi navodi tuženik.

11. Naime, osim što tužitelj nije izrijekom naveo da djelomično povlači tužbu to je jasno da se radi o uređenju tužbenog zahtjeva prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka pa se isto prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda ne može smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe.

12. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

13. Tako je utvrdio:

- da je tužitelj VF suvlasnik u ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Trn (stare oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koju u naravi čini kuća s dvorištem;

- da je tuženik ĐF vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Trn (stare oznake čest. zem. [katastarska čestica]) koju u naravi čini kuća s dvorištem;

- da navedene nekretnine međusobno graniče time da se nekretnina tuženika nalazi iznad nekretnine tužitelja;

- da je na tuženikovoj nekretnini u trenutku kada je istu kupio od ranijeg vlasnika 2008. postojao ogradni zid na kojem je tuženik kasnije nadogradio novi zid;

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da na ogradnom zidu postoji jedan otvor i 5 rupa u betonu starije građe na koti nižoj od novoizgrađenog zida, a 6 rupa s plastičnim cijevima u nadograđenom zidu;

- da su otvor i rupe nastale bušenjem od strane tuženika;

- da su tri rupe nepropusne koje su u nalazu vještaka su označene brojevima 9, 10 i 11;

- da je otvor označen brojem 1-1 i sedam rupa propusno koje su prema nalazu vještaka označene brojevima 2-2, 3-3, 4-4, 5-5, 6-6, 7-7 i 8-8;

- da se kroz naveden otvor i rupe oborinske vode sa nekretnine tuženika slijevaju na nekretninu tužitelja.

14. Takva činjenična utvrđenja suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

15. Naime, tijekom postupka, a i sada u fazi žalbe, sporno je da li je otvaranje rupa na ogradnom zidu posljedično dovelo do prekomjernog otjecanja oborinskih voda s nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja i da li te oborinske vode usmjerene na nekretninu tužitelja predstavljaju imisije kojima tuženik neosnovano uznemirava nekretninu tužitelja.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika iz iskaza svjedoka HF proizlazi da je za tuženika 2016. vršio radove u njegovom dvorištu postavljajući glazuru i kamen, čime je dvorište tuženika došlo u razinu sa starim ogradnim zidom, te da je na dno nadograđenog zida izbušio rupe, dok rupa na starom dijelu ogradnog zida tada nije bilo, a što svojim iskazom potvrđuje i svjedok UF.

17. Imajući u vidu iskaze navedenih svjedoka, te rezultate provedenog očevida, sud prvoga stupnja pravilno zaključuje da je tuženik poduzetim radovima podigao nivo svojega dvorišta do takve razine da ga je poravnao s vrhom ogradnog zida prema tužitelju uslijed čega su dijelovi njegovog dvorišta koji su mogli upijati vodu zatvoreni, zbog čega su oborinske vode počele putem otvora (rupa) na starom i novosagrađenom dijelu zida koje je izbušio tuženik prekomjerno otjecati na nekretninu tužitelja.

18. Da je tome tako proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. arh. RF prema kojem se nekretnina tuženika nalazi cijela u padu od kuće prema ogradnom zidu, tako da se kiša slijeva prema suterenu i razlijeva po popločanoj terasi između suterena i ogradnog zida, a kako je terasa također u padu od kuće prema ogradnom zidu oborinske vode se slijevaju prema ogradnom zidu i putem otvora i rupa označenih u skici brojevima 1-1, 2-2, 3-3, 4-4, 5-5, 6-6, 7-7 i 8-8, a koje se nalaze u podnožju ogradnog zida i terase se slijevaju na nekretninu tužitelja.

19. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tuženik uznemirava tužitelja time što u konkretnom slučaju povišenjem terena svoje nekretnine i bušenjem otvora na ogradnom zidu neposredno odašilje na nekretninu tužitelja oborinske vode i time tužitelju nanosi štetu.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika valja istaći da iako se u obrazloženju presude sud prvoga stupnja ne poziva na konkretne odredbe, iz sadržaja obrazloženja nedvojbeno proizlazi da se radi o neposrednim imisijama iz čl. 110. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP).

21. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženika (vlasnika ili drugog neposrednog posjednika) ima pravo zahtijevati da to uznemiravanje prestane te da se odrede i provedu svrhovite mjere radi njihova sprječavanja (čl. 110. st. 5. ZVDSP), što je tužitelj tužbom i učinio.

22. Što se tiče žalbenih navoda tuženika da tužitelj nije ovlašten određivati modalitet otklanjanja štetnih imisija, pri čemu se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2686/90 od 14. ožujka 1991., valja istaći da se ona ne može primijeniti na konkretan slučaj.

23. Naime, iz sadržaja navedene odluke proizlazi da je ocijenjeno da bi, ako bi se utvrdilo da štetni utjecaji prelaze uobičajenu mjeru ili uzrokuju znatniju štetu, valjalo ocijeniti je li ono što tužitelj traži jedini način otklanjanja uzroka u tužbi spomenutih štetnih imisija pri čemu je izraženo shvaćanje da pogođeni vlasnik susjedne nekretnine ne može određivati način kako da vlasnik izmijeni stanje nekretnine s koje dolaze imisije, ako je moguće na više načina spriječiti imisije.

24. Budući da u ovom predmetu nije utvrđeno postojanje više različitih mogućnosti uklanjanja štetnih imisija od onih koje je tužbom zatražio tužitelj a koji su u skladu s nalazom vještaka, nema nepodudarnosti s pravnim shvaćanjem izraženim u navedenoj odluci.

25. Također, na pravilnost i zakonitost pobijane odluke nije od utjecaja niti to što tužitelj nije prema tuženiku ranije postavljao bilo kakve zahtjeve u vezi s odvodnjom oborinskih voda.

26. Nadalje, suprotno žalbenim navodima sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio da tuženik nije dokazao da je dosjelošću stekao pravo služnosti odvodnje oborinskih voda jer je tijekom postupka utvrđeno da se do izvođenja ranije opisanih radova i otvaranja rupa voda s tuženikove nekretnine upijala kroz dvorište tuženika i nije se prelijevala preko zida na nekretninu tužitelja, niti je od bušenja rupa i otvora 2016. protekao rok od 20 godina potreban za stjecanje toga prava dosjelošću sukladno čl. 229. st. 1. ZVDSP, niti je tuženik dokazao tvrdnju da je uzrok prekomjernog slijevanja oborinskih voda to što je tužitelj 2018. posjekao bršljan obrastao oko potpornog zida.

27. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvatio.

28. Tuženik u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

29. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I., II., III. te IV. izreke.

30. U nepobijanom dijelu (stavak V. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka