Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1048/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, u pravnoj stvari tužiteljice EK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marina Konrad, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. sa sjedištem u [adresa]/4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Pagu poslovni broj P-1606/2023-7 od 4. rujna 2025., 4. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Pagu poslovni broj P- 1606/2023-7 od 4. rujna 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbija se prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Zadru.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovan postupak, podredno da ga preinači uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer isto sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.

5. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Odbijanjem prigovora mjesne nenadležnosti sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Tužiteljica je u ovom predmetu podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102655514 sklopljenog s tuženikom 6. listopada 2005. koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te isplatu iznosa preplaćenih po navedenim osnovama tuženoj.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, pozivajući se na sporazum o mjesnoj nadležnosti suda u mjestu sjedišta Banke (čl. 16. Ugovora o kreditu).

9. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da je odredbom čl. 16. Ugovora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana od strane tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na njen sadržaj, da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice jer bi ona morala putovati na sud u Rijeku, što s obzirom na udaljenost od mjesta stanovanja (novalja) iziskuje značajne financijske troškove prijevoza, prehrane i smještaja te uzimanja slobodnog dana od obveza, zaključuje da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je kao takva ništava (čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača – „Narodne novine“ broj 96/03 – dalje: ZZP), radi čega je i sporazum o mjesnoj nadležnosti suda prema sjedištu banke tj. tuženika ništetan, slijedom čega odlučuje kao u izreci.

10. Odredbom čl. 70. st. 1. ZPP propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je st. 3. istog članka propisano da taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pismenom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

11. Sporazum o mjesnoj nadležnosti iz predmetnog Ugovora o kreditu prema kojem je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora, a to je Općinski sud u Rijeci, jasan je i razumljiv i u skladu je s odredbom čl. 70. ZPP.

12. Međutim, prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, sklapanjem sporazuma o mjesnoj nadležnosti suda u Rijeci otežava se pravo tužiteljice kao potrošača ostvariti svoja prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.

13. Odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu (čl. 81. st. 1. ZZP) koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te time ostvari pogodnost i bitno smanji troškove, da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te tužiteljica nije mogala utjecati na njezin sadržaj, a ona (suprotno načelu savjesnosti i poštenja) uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, kao potrošača, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.

14. Naime, tužiteljica ima prebivalište u [adresa] dok se sjedište tuženika nalazi u Rijeci, pa cijeneći udaljenost od prebivališta tužitelj do [adresa] (iz sadržaja spisa proizlazi da je to oko 130 km u jednom smjeru) i potrebu ulaganja dodatnog vremena, očito je da bi financijski trošak, utrošak vremena i način dolaska/putovanja na sud u Rijeku mogli utjecati na inicijativu tužiteljice za vođenje ove parnice, odnosno odvratiti ju od ostvarivanja njezinih prava iz Ugovora pred sudom, odnosno od njezinog prava na pristup sudu, koji je zajamčen čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).

15. U tom se smislu ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti može smatrati nepoštenom odredbom ugovora, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, pozivajući se na odredbu čl. 81. st. 1. ZZP.

16. U odnosu na žalbeni navod tuženika da se nepoštenost odredbe ugovora o kreditu, a time i njezina ništetnost može ispitivati samo u kontradiktornom postupku, valja navesti da je tužiteljica podnošenjem tužbe izabrala sud u kojem želi ostvariti zaštitu, a tuženik je imao mogućnost da se o tome izjasni i tu mogućnost je iskoristio isticanjem prigovora mjesne nenadležnosti. Sud je omogućio i tužiteljici izjašnjavanje o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika, tako što joj je dostavio odgovor na tužbu, a činjenice važne za odluku o prigovoru tuženika sud je utvrdio na temelju podnesenih očitovanja stranaka i saslušanjem tužiteljice, pa je po ocjeni ovog suda zahtjev kontradiktornosti u cijelosti ispunjen te se ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da nije raspravljano o prigovoru mjesne nenadležnosti, pa tako u postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju određeno ukazuje tuženik u žalbi.

17. U odnosu na žalbene navode da tužiteljica može biti saslušana i zamolbenim putem pred sudom svog prebivališta, čime tuženik pokušava dovesti u pitanje zaključak o neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, valja reći da tužiteljica ima pravo na neposredan pristup sudu u smislu odredbe čl. 89. ZPP prema kojoj stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika, a stranka je ovlaštena doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika (čl. 89. st. 2. ZPP).

18. Nadalje, u odnosu na sudsku praksu na koju se pozvao tuženik u žalbi, a koja podupire njegova pravna shvaćanja treba reći da je u sudskoj praksi općeprihvaćeno stajalište koje je izraženo u ovoj odluci. S tim u vezi valja navesti da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. prihvaćen zaključak (broj 11) po kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke o kojoj se nije posebno pregovaralo ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znanu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti u svakom pojedinom slučaju.

19. Stoga suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

20. Kako je prorogacijska klauzula ništetna, mjesno nadležan mogao bi biti (i) sud nadležan prema prebivalištu tužitelja te je riječ o izberivoj (elektivnoj) mjesnoj nadležnosti sukladno čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12, 143713, 147/13, 9/15, 89/15, 102/15 i 52/16 - dalje: ZPK).

21. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gr 1-143/19 (odluka od 11. prosinca 2019.) zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu odredbe čl. 19.l st. 1. ZPK mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, a koja odredba se primjenjuje neovisno o tome kad je nastao Ugovor o kreditu, već ovisno o tome kad je postupak pokrenut pred sudom.

22. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da bi i u slučaju nevaljanosti prorogacijske klauzule za suđenje u ovom sporu bio nadležan sud u Rijeci temeljem čl. 46. i čl. 48. ZPP. Naime, u situaciji kada je ugovorena klauzula o nadležnosti suda u mjestu sjedišta banke ocijenjena ništetnom zbog njezine nepoštenosti, mjesna nadležnost se određuje prema pravilima o nadležnosti suda prema prebivalištu potrošača, koja su sadržana u odredbi čl. 19.l st. 1. ZPK. Ta odredba ima karakter lex specialis u odnosu na opće odredbe ZPP o mjesnoj nadležnosti, jer se odnosi na sporove koji proizlaze iz potrošačkih ugovora o kreditu. U svakom slučaju, s obzirom na prebivalište tužiteljice u [adresa], pravilno je zaključeno da je za odlučivanje nadležan Općinski sud u Zadru Stalna služba u Pagu.

23. Zbog navedenih razloga, sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

24. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

U Velikoj Gorici 4. studenog 2025.

Sutkinja

Dragica Sirovica Hranilović