Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-101/2020-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv prvotuženika GS GLOBAL SERVICE d.o.o., Rijeka, Kružna 4, OIB: 45590195782, zastupanog po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku u Rijeci, drugotuženika KD Čistoća, d.o.o., Rijeke, Dolac 14, OIB: 45590195782, te umješača na strani drugotuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Marinu Matiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave, zaključene 25. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika prvotuženika ŽV, odvjetničke vježbenice u Rijeci, punomoćnika drugotuženika ČV, dipl. iur. zaposlenog kod drugotuženika i punomoćnika umješača na strani drugotuženika, objavljene 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku GS GLOBAL SERVICE d.o.o., Rijeka, Kružna 4, OIB: 45590195782 i drugotuženiku KD Čistoća, d.o.o., Rijeke, Dolac 14, OIB: 45590195782, da tužiteljici OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 9.380,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od 7.200,00eura na ime neimovinske štete od 13. ožujka 2020. pa do isplate, a na iznos od 2.180,00 eura na ime imovinske štete od 5. studenoga 2025. pa do isplate, u roku 15 dana.

II. U preostalom dijelu, iznad iznosa od 9.380,00 eura, a do zatraženog iznosa od 10.280,00 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, zahtjev tužiteljice se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 4.023,17 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 27. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je dana 27. lipnja 2017. ozlijeđena kao radnica prvotuženika, trgovačko društvo GS GLOBAL SERVICE d.o.o., prilikom obavljanja poslove koji su u opisu njezinog radnog mjesta čistačice, odnosno čišćenja i održavanja plaže i okoliša od 5. lipnja 2017 do 31. kolovoza 2017., kada je upućena na rad kod drugotuženika KD ČISTOĆA d.o.o., a zbog povećanja obima posla kod drugotuženika. Tužiteljica je stradala prilikom obavljanja poslova čišćenja na plaži Preluk u trenutku kada je uzimala vodu kod tuša u kantu, te se u jednom trenutku poskliznula i pala. Isključivi razlog ozljeđivanju tužiteljice jesu nesigurni uvjeti rada i pomanjkanje sredstva zaštite na radu – neadekvatna obuća (tužiteljica je nosila svoju privatnu obuću – nije dužila radnu obuću), a što je utvrđeno od strane nadležnog inspektorata rada, a kako to navodi osiguratelj drugotuženika u dopisu od 17. siječnja 2019. prvotuženik kao poslodavac tužiteljice odgovara temeljem odredbe čl. 51. st. 3. i čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17) i čl. 25 Zakona o zaštiti na radu „Narodne novine“ broj 71/04, 118/14 i 154/14) na temelju objektivne (kauzalne) odgovornosti, iz razloga propusta osiguranja zaštite na radu i sigurnih uvjeta rada. A kako je poslodavac tužiteljice odnosno prvotuženik sklopio ugovor i ustupio tužiteljicu kao radnika drugotuženika, drugotuženik kao korisnik – odgovara kako temeljem sklopljenog ugovora tako i temeljem odredbi čl. 51. st. 3 . i čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu jer je na njegovom radilištu došlo do ozljeđivanja tužiteljice. Drugotuženik je bio dužan svim radnicima pa i tužiteljice kao ustupljenoj radnici osigurati sredstva za rad odnosno time i osigurati ispravan i siguran način izvršavanja radnih zadataka, što je očigledno propustio učiniti, a sve na temelju objektivne (kauzalne) odgovornosti, iz razloga propusta osiguranja zaštite na radu i sigurnih uvjeta rada. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila izrazito tešku tjelesnu ozljedu u vidu višestrukog prijeloma potkoljenice i gležnja lijeve noge zbog koje je ozljede neposredno nakon štetnog događaja prevezena u HMT KBC Rijeka gdje je ista obrađena od srane liječnika specijalista. Ista je bila hospitalizirana u vremenskom razdoblju od 27. lipnja do 30. lipnja 2017. Tijekom liječenja tužiteljice je imala dva operativna zahvata, obavila je niz specijalističkih pregleda, a upućivana je na stacionarnu fizikalnu terapiju u Toplice Topusko, a kasnije obavljala niz fizikalnih terapija radi poboljšanja zdravstvenog stanja. Sukladno čl. 19. ZOO-a tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime ista ostvaruje pravo na popravljanje nastale izvanugovorne štete regulirane čl. 1046. uz primjenu čl. 1100. ZOO-a. Pravni temelj zahtjeva tužiteljice je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinske štete (čl.19. u vezi s čl. 1046. ZOO-a), a navedene fizičke boli, pretrpljeni strah, duševne boli zbog smanjenje općeg životnog aktiviteta i naružanje nisu prema ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti, one su kriteriji (mjerila) ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno i utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju. Kroz dugi vremenski period tužiteljica je trpila bolove. Bolovi jakog intenziteta su bili prisutni neposredno nakon ozljeđivanja i počecima fizikalne terapije u trajanju od min. 6 dana. Jaki bolovi su potom prešli u bolove srednjeg intenziteta u trajanju u min. 30 dana. Konačno, tužiteljica je trpila bolove slabog intenziteta min. 80 dana, a koji se i danas učestalo javljaju. Zbog navedenih bolova koje je trpila , tužiteljica je morala uzimati sredstva protiv bolova, a što je razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Kao posljedica traume zaostao je i strah sa trajnim posljedicama. Obzirom na dinamiku štetnog događaja koji je bio vrlo traumatičan za tužiteljicu, kod iste je nakon završenog liječenja zaostao strah, poglavito vezano za posljedice koje osjeća. Kod tužiteljice se strah kao trajna posljedica manifestira u obliku opterećenosti s predmetnom ozljedom i posljedicama iste, te strahom od nemogućnosti bavljenjem svih aktivnosti koje je prije smatrala uobičajenim. Strah jakog intenziteta trajao je min. 3 dana, nakon čega je uslijedio strah srednjeg intenziteta u trajanju od min. 25 dana te slabog intenziteta 70 dana. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta, pa će imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti i isto iznosi minimalno 12% SOŽA. Naime, kod tužiteljice su, i nakon završenog liječenja te provedene medicinske rehabilitacije, zaostale brojne tegobe koje se manifestiraju u vidu znatno ograničenih kretnji u lijevoj nozi odnosno gležnju, znatno oslabljenoj muskulaturi te učestalih bolova u ozlijeđenom zglobu naročito nakon dugog kretanja. Tužiteljici je zaostalo naruženje na lijevom nožnom zglobu koje se ima smatrati naruženjem lakog stupnja ponekad vidljivo trećima. Obzirom da je Naslovni sud dužan prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. ZOO-a valorizirati činjenice koje sud vezuju na temelju čl. 186. st. 1. osobnosti kao neimovinske štete, važno je tužiteljicu detaljno saslušati radi individualizacije pretrpljenih povreda prava osobnosti. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužiteljici je nastala imovinska šteta (čl. 1095. ZOO-a) stoga ista od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja te pojačane prehrane. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda tužiteljici je bila neophodna tuđa pomoć i njega najprije u razdoblju od 60dana po 4 sata dnevno, a potom u narednom razdoblju od 60 dana po dva sata dnevno, kao pomoć članova obitelji u obavljanju osnovnih svakodnevnih aktivnosti (higijena, kućanski poslovi, oblačenje itd.) S osnova zatražene imovinske štete tuđe pomoć i njege odnosno visine sata tuđe pomoći i njege ista se potražuje sukladno sudskoj praksi u visini od 35,00 kn za jedan sat nestručne pomoći. I s osnova troškova puta i liječenja tužiteljica potražuje naknadu, primjenom čl. 223. ZPP-a (slobodna ocjena) od strane Naslovnog suda. Tužiteljica je neophodno morala provoditi fizikalne terapije i druge specijalističke preglede zbog kojih je bila izložen dodatnim troškovima prijevoza i plaćanja participacija. Morala je kupovati i lijekove protiv bolova, te kreme protiv bolova. Tužiteljica je tijekom liječenja morala konzumirati hranu bogatu vitaminima i kalcijem radi boljeg zaraštanja kostiju pa s osnova pojačane prehrane potražuje iznos od 1.000,00 kn. Stoga tužiteljica primjenom odredbe čl. 19. ZOO-a precizira zahtjev za naknadu gore opisane neimovinske i imovinske štete, te potražuje kako slijedi: radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 32.000,00 kuna, na ime imovinske štete koja se potražuje na ime tuđe pomoći i njege iznos od 9.000,00 kuna, na ime imovinske štete koja se potražuje na ime troškova puta i liječenja iznos od 2.000,00 kn, na ime imovinske štete koja se potražuje na ime pojačane prehrane iznos od 1.000,00 kn.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik GS GLOBAL SERVICE d.o.o. (dalje: prvotuženik) Temeljem Ugovora o ustupanju radnika, propisanog Zakonom o radu članak 45., gospođa OV je bila ustupljena kao radnik Komunalnom društvu Čistoća d.o.o. za obavljanje poslova čišćenja i održavanja plaža i okoliša. Korisnik Komunalno društvo Čistoća d.o.o., sklapa Zakonom o radu propisan Ugovor o ustupanju radnika sa Agencijom u kojem prema članku 49. Zakona o radu, stavak (2) preuzima obaveze iz Zaštite na radu i od požara. U Ugovoru o ustupanju radnika, na strani broj 2, pod uvjetima poslovanja: Zaštita na radu u članku 3. navedeno je:,,Prije početka obavljanja poslova, dogovorenog ovim Ugovorom, Korisnik je dužan upoznati radnika sa svim opasnostima obavljanja poslova kod Korisnika koji se odnose na zaštitu na radu, zaštitu od požara i zaštitu zdravlja, te u tu svrhu Korisnik je dužan ustupljenog rodnika osposobiti prema propisima o zaštiti na radu i zaštiti od požara. Korisnik se u odnosu na ustupljenog radnika smatra poslodavcem u smislu obveze primijene odredaba zakona i ostalih propisa kojima su uređeni zaštita zdravlja, zaštita na radu i zaštita od požara, kao i druga zaštita zaposlenih kod poslodavca." lz navedenog razvidno je da su Agencija i Korisnik potpisali ugovor o ustupanju radnika, te da je obaveze iz Zaštite na radu i od požara, prema članku 49. Zakona o radu preuzeo Korisnik - Komunalno društvo Čistoća d.o.o. U vremenu kada je nastala ozljeda na radu trgovačko društvo posao i karijera d.o.o., je imalo važeću policu osiguranja od nesretnog slučaja (nezgode) kod Croatia osiguranja pod brojem No 217140005820, te je tužiteljica, od strane djelatnika Agencije bila upućena da se obrati navedenom osiguranju. Prije bilo kakvih potraživanja od tuženika, nezgoda se svakako trebala barem pokušati naplatiti od navedenog osiguranja, te tek nakon toga pokrenuti sudski postupak, što tužiteljica nije učinila. Tuženik je sukladno Zakonu o radu, članak 49., ugovorio da obaveze iz zaštite na radu preuzima korisnik, također tuženik prilaže mišljenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava Klasa: 110-01/14- 01-93 Urbroj:524-03-01-01/2-14-2 te Klasa: 115-01/15-01/95, Urbroj : 524-03-02- 02/2-15-2 u kojima se pojašnjava odnosi Agencije, Ustupljenog radnika i korisnika. U oba mišljenja navodi se da se korisnik smatra poslodavcem u smislu obaveza primjeni i odredbi toga i drugih zakona i propisa kojima su uređeni sigurnost i zaštita zdravlja na radu i posebna zaštita određenih grupa radnika. Obzirom na navedeno tuženik je sukladno zakonskim odredbama sklopio s korisnikom - Komunalna društvo Čistoća d.o.o., Ugovor o ustupanju radnika u kojem je obaveze iz zaštite na radu preuzeo korisnik. Sukladno svemu navedenom predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik KD ČISTOĆA d.o.o., Rijeka (dalje: drugotuženik) u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava se osnov i visina tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je propustila uobičajenu pažnju dolaska do tuša, gdje je pod uvijek mokar, kupači se uobičajeno tuširaju odnosno koriste tuš i pitku vodu. Razlozi ozljeđivanja nisu nesigurni uvjeti rada i neadekvatna sredstva rada, već se nalaze na strani tužiteljice. Tužiteljica nije obavljala poslove s posebnim uvjetima rada da bi morala imati neka posebna zaštitna sredstva. Tužiteljica OV nije zaposlenica drugotuženog, već je poslove čišćenja plaža obavljala temeljem zaključenog ugovora s prvo tuženim kod kojeg je zaposlena. Prijavu ozljede na radu ispunio je prvotuženi i eventualnu štetu bi isti trebao i nadoknaditi. Drugo tuženik je rizik nastanka štete osigurao kod Euroherc osiguranja d.d. Ulica Grada Vukovara 282 Zagreb, pa tuženik predlaže da ga se obavijesti radi sudjelovanja kao umješača u ovoj pravnoj stvari. Predlaže da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti.

4. Vezano za prijedlog drugotuženika da se o predmetnoj parnici, sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr., 57/11, 25/13, 89/14 - odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23; dalje ZPP), obavijesti treća osoba, sud je dopisima od 27. srpnja 2021. (stranica 196 i 199 spisa) pozvao Croatia osiguranje d.d. Zagreb i EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, da se u roku od 15 dana od dana zaprimanja istog izjasne stupaju li u parnicu kao umješači na strani prvotuženika odnosno drugotuženika.

4.1. Croatia osiguranje d.d. Zagreb je dopis suda od 27. srpnja 2021. zaprimilo 29. srpnja 2021. te na isti u danom roku nije odgovorilo, dok je podneskom od 12. kolovoza 2021. (stranica 201-204 spisa) EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb prihvatilo miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani drugotuženika.

4.1. Smatrajući kako EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb ima pravni interes da u parnici koja teče između tužiteljice i drugotuženika drugotuženik uspije, te zbog činjenice postojanja osiguranja od odgovornosti za naknadu štete prema djelatniku, na ročištu održanom 22. prosinca 2023. (stranica 219-221 spisa) donijeto je rješenje kojim je prihvaćeno sudjelovanje EUROHERC osiguranja d.d., Zagreb, kao umješača na strani drugotuženika u ovoj pravnoj stvari, a sukladno odredbi čl. 206. st. 1. i 2. te čl. 207. st. 3. ZPP-a.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, kao i spis Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zaštite na radu (stranica 224-289 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Željku Cesarcu, čiji nalaz i mišljenje od 15. studenoga 2024. prileži na stranici 631-638 spisa, dopuna istog od 13. prosinca 2024. na stranici 649 spisa, a usmeno očitovanje dano na ročištu održanom 25. lipnja 2025. na stranici 677-680 spisa, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice (stranica 305-307 spisa) i z.z. prvotuženika ZV (stranica 307 spisa), kao stranaka.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim, ali ne u cijelosti.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed štetnog događaja od 27. lipnja 2017. na način da se, kao ustupljeni radnik, poskliznula prilikom obavljanja poslova čišćenja i održavanja plaža i okoliša na plaži Preluk (kada je uzimala vodu s tuša radi pranja vanjskog sanitarnog čvora), kojom prilikom je pala i zadobila prijelom unutarnjeg i stražnjeg gležanjskog nastavka (bimaleolarni) lijevog nožnog zgloba, koju ozljedu vještak medicinske struke dr. Željko Cesarec kvalificira kao običnu, tešku tjelesnu ozljedu.

8. Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uredila podneskom od 27. prosinca 2024. (stranica 650-651 spisa), na način da je isti uskladila prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. Željka Cesarca i povećala ga.

8.1. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP-a propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka propisano je da je iznimno od odredbe iz st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

8.2. Prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je 22. prosinca 2023. (zapisnik prileži na stranici 219-221 spisa). Kako je tužba preinačena 27. prosinca 2024. (podnesak prileži na stranici 650-651 spisa), dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, ali prije zaključenja glavne rasprave, sud je istu dopustio, unatoč protivljenju prvotuženika i umješača na strani drugotuženika, smatrajući istu svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, ovdje se radi o iznimci predviđenoj odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a, odnosno o preinaci temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, slijedom čega na strani tužiteljice nema krivnje (jer je tek primitkom nalaza i mišljenja medicinskog vještaka saznala kolika joj je šteta nastala). Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u izreci.

9. Vezano za prigovor zastare kojeg prvotuženik ističe na podnesku od 9. siječnja 2025. (stranica 657 spisa), a umješač na strani drugotuženika u podnesku od 7. siječnja 2025. (stranica 652-653 spisa), vezano za preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Željka Cesarca, sačinjenom od strane punomoćnika tužiteljice (stranica 650-651 spisa), navodi se kako je u ovoj pravnoj stvari sporno može li se smatrati da je u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, kada iz iste činjenične i pravne osnove, a nakon provedenog vještačenja, zahtijeva veći novčani iznos, nastupila zastara.

9.1. U smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO) zastarijevanje se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

9.2. Podnošenjem tužbe 13. ožujka 2020., nesporno unutar zastarnog roka za potraživanje naknade štete propisanog čl. 230. ZOO-a, došlo je do prekida zastarijevanja utuženih tražbina tužiteljice. Time što je podneskom od 27. prosinca 2024. povećala iznose naknade štete koje traži iz utuženih osnova, tužiteljica je preinačila tužbu. Međutim, tako preinačena tužba, po mišljenju ovoga suda, nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvobitni zahtjev, a čijim podnošenjem je došlo do prekida zastarijevanja ovih tražbina tužiteljice. Navedeno iz razloga što je tijekom trajanja cjelokupnog parničnog postupka po kojem je tužiteljica povećala postojeći tužbeni zahtjev, riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka ovog parničnog postupka. Dakle, ne traži nešto drugo, već nešto više.

9.3. Ovdje se ističe kako u kontekstu tzv. testa razmjernosti koji se provodi u vezi sa zastarom zahtjeva za naknadu štete treba reći da se u slučaju odlučivanja o prigovoru zastare radi o sukobu između dvaju prava, s jedne strane prava tužitelja kao oštećenice na pristup sudu u svrhu ostvarenja prava na zdrav život, a s druge strane prava tuženika na pravnu sigurnost.

9.4. Imajući u vidu naprijed navedeno, mišljenje je ovoga suda da je u ovom konkretnom slučaju tužiteljica podnijela tužbu unutar zastarnog roka i unutar tog roka predložila vještačenje na okolnost, između ostalog, i visine zahtjeva, slijedom čega se ne može u takvim okolnostima uzeti da je povećanje tužbenog zahtjeva nepredvidivo za tuženika kao dužnika u mjeri u kojoj bi ugrozila njegovu pravnu sigurnost koju bi trebalo štititi, uz napomenu da odluka o prijedlogu tužiteljice kao vjerovnika za izvođenje dokaza vještačenjem niti ne ovisi o njoj.

9.5. Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud prigovor zastare smatra neosnovanim jer je zastara potraživanja naknade štete prekinuta podnošenjem tužbe koja je nesporno podignuta unutar zastarnog roka, a time što je tužiteljica podneskom od 27. prosinca 2024. povećala iznos naknade štete, tužiteljica jest preinačila tužbu, no tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvobitni zahtjev jer istu nije tražila po nekim drugim osnovama u odnosu na osnove koje je zatražila u tužbi.

10. Ocjenom izvedenih dokaza, a osobito ocjenom iskaza tužiteljice kao stranke kojem ovaj sud poklanja vjeru u odnosu na dinamiku i način nastanka štetnog događaja, budući da je suglasan materijalnoj dokumentaciji u spisu (prijavi o ozljedi na radu, medicinskoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. Željka Cesarca), utvrđeno je da je u vrijeme štetnog događaja tužiteljica bila zaposlena kod prvotuženika (ranije pod nazivom Posao i karijera d.o.o. Rijeka, Agencija za privremeno zapošljavanje), da bi temeljem ugovora o ustupanju radnika sklopljenog između prvotuženika i drugotuženika dana 31. svibnja 2017. (ugovor prileži na stranici 44-45 spisa), kao ustupljeni radnik, obavljala poslove za drugotuženika zbog povećanog obima poslovanja i zamjene privremeno odsutnih radnika.

11. Naime, iz iskaza tužiteljice kao stranke (stranica 305-307 spisa) proizlazi da je u firmi Posao i karijera (sada GS GLOBAL SERVICE d.o.o.) radila kao spremačica, odnosno čistač na plaži te je bila zadužena za čišćenje smeća, šprica i boca, dok u more nije smjela ući. Drugotuženik da je bio kooperant njezinog poslodavca. Predmetnog dana da je išla uzeti vodu s tuša za pranje vanjskog WC-a u kojem nema špine. Tužiteljica je navela da je stala na stepeništu kako bi mogla pristupiti vodi i čim je stala s lijevom nogom, odmah da je proklizala. Ispod tuša da je betonska podloga koja je tada bila mokra, ali na njoj da nije bilo sapunice. Ova plaža je šljunčana. Nadalje je navela da je uvijek uzimala vodu s tuša i ako je netko od kupača na tušu, oni da se moraju odmaknuti i čekati dok se ne otuširaju. Na nogama da je imala svoje tenisice jer radnu obuću nije dužila, osim majica i rukavica koje su bile od drugotuženika, uz napomenu kako su i njezine kolegice radile u svojoj obući. Na toj plaži da je radila mjesec dana prije ove ozljede i u tih mjesec dana da ništa nije bilo izmijenjeno u odnosu na tuš gdje je pala. I prijašnjih dana taj tuš da je bio mokar, ali se na isti ne smiju popeti ako ima sapunice. Naime, zaštitu na radu da je polagala kod drugotuženika, a od strane EV da im je dano upozorenje da se ne penju na tuš, ako ima sapunice. Ovo da joj je prva ozljeda na radu i nitko da joj ne može raditi strah, patnju i bol, te ako sutra ženi sina da ne može staviti cipelu na petu, već papuče. Također je navela da je greška što poslodavci ne misle na radnu obuću, a radna obuća da je štit ženi koja radi. Kada je tužiteljici dana na uvid fotografija sa stranice 179 spisa navela je da je to taj tuš i da je pala u trenutku dok je stajala na stepenici ispod tuša te kada je lijevom nogom htjela zakoračiti na podest, u kojem trenutku joj je lijeva noga proklizala preko ruba tog podesta, što je sudac na fotografiji označio slovom X, nakon čega da je pala na stepenicu i sjela na stražnjicu. Tamo da nema ručke na koju bi se mogla uhvatiti. Do pada da je došlo kada je prilazila tušu, u rukama da joj je bila kanta i močo za pranje poda, a vodu da je trebala uzeti kako bi isprala močo za pranje WC-a. Kako je proklizala, da je sjela na stražnjicu i zadobila prijelom lijeve potkoljenice. Zvala je upomoć te su joj pristupili kupači koji su je iznijeli gore na parking. To da je bilo oko 18,00 sati.

12. Iz iskaza z.z. prvotuženika ZV (stranica 307-308 spisa) proizlazi da je prvotuženik agencija za zapošljavanje i da radi sukladno Zakonu o radu, a što se tiče ugovora sklopljenog između prvotuženika i drugotuženika navodi da su ugovorili da je drugotuženik, kao korisnik, zadužen za zaštitu na radu i to prema čl. 50. Zakona o radu i sukladno mišljenju Ministarstva rada (stranica 46 spisa), tako da prvotuženik nije bio puno involviran, odnosno da nisu bili pozvani ni na očevid kojeg je obavio inspektor rada, već da su samo pozvani na sud vezano za ovaj spis.

13. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu (stranica 5-6 spisa) ovaj sud utvrđuje da je prvotuženik kao uzrok ozljede tužiteljice (točka 38.) naveo "Ostala neprimijenjena posebna pravila zaštite na radu koja nisu navedena pod oznakama 851 do 860" Pravilnika o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu ("Narodne novine" 52/84; u nastavku Pravilnik), a što je suprotno osnovnom pravilu zaštite na radu, a to je da poslodavac osigura sigurne uvjete za rad. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud zaključuje da je i sam prvotuženik prijavu o ozljedi na radu ispunio na način kojim potvrđuje svoju odgovornost.

13.1. Ovdje se ističe kako je između parničnih stranaka nesporno da je tužiteljici predmetna ozljeda priznata ozljedom na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje dana 30. kolovoza 2017., pod evidencijskim brojem 95152706176/2017 (stranica 6 spisa).

14. Na okolnost utvrđenja eventualnih propusta na strani prvotuženika zbog kojih je došlo do predmetnog štetnog događaja sud je proveo dokaz uvidom u zapisnik Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-116-02/17-41/83, urbroj:

524-10-03-02/11-17-13 od 30. kolovoza 2017. (stranica 248-255 spisa) te iz istog proizlazi da su u točki 14. utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu i to na način da je suprotno čl. 46. st. 5. i 6. ZR-a utvrđeno da su uvjeti osiguranja mjera zaštite na radu tužiteljice kao ustupljenog radnika nepovoljnjiji od mjera zaštite na radu radnika zaposlenog kod korisnika na istim poslovima (ovdje drugotuženika), a što je utvrđeno uvidom u dopis drugotuženika od 23. kolovoza 2017. – koji prileži na stranici 256-257 spisa, iz kojeg je razvidno da radnici koji imaju sklopljen ugovor s njima imaju svu potrebnu osobnu zaštitnu opremu, za razliku od onih zaposlenih preko agencije za zapošljavanje (ovdje prvotuženika); potom da je drugotuženik dopustio obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada tužiteljici koja ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom za te poslove, a što je suprotno čl. 36. st. 1. ZZR-a; te da drugotuženik nije osigurao odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu i osigurao da je tužiteljica koristi na propisani način pri obavljanju poslova. Slijedom iznijetog, usmenim rješenjem zabranjeno je drugotuženiku obavljanje radnih postupaka čišćenja i održavanja plaža za ustupljene radnike bez uporabe propisane zaštitne opreme – radnih hlača, zaštitnih cipela EN 344 i radne marame - kape. Nadalje, naređeno je drugotuženiku da udalji tužiteljicu s poslova čišćenja i održavanja plaža dok ne dokaže da je zdravstveno sposobna za obavljanje navedenih poslova. U konačnici, utvrđeno je da drugotuženik postupio suprotno čl. 32. st. 4. ZZR-a jer nije osigurao da pristup mjestima rada na kojim se obavljaju poslovi s posebnim uvjetima rada imaju samo radnici koji su dobili osobnu zaštitnu opremu, za koje djelo je utvrđena prekršajna odgovornost u čl. 98. st. 1. podst. 3. ZZR-a, slijedom čega je drugotuženiku izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kn, a odgovornoj osobi drugotuženika CV, kao direktoru, u iznosu od 1.900,00 kn.

15. Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje ZZR) poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a na koju utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Iznimno od stavka 1. ovog članka poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati (stavak 2.).

15.1. Dakle, da bi poslodavac odgovarao radniku za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u vezi s radom u kojem slučaju poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

16. Isti princip odgovornosti propisan je odredbom čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22 i 64/23: dalje ZR).

17. Ovdje se napominje kako je kod rada putem agencija za privremeno zapošljavanje riječ o složenom, trostranom pravnom odnosu u kojem sudjeluje Agencija za privremeno zapošljavanje (ovdje prvotuženik), radnik agencije (ovdje tužiteljica) koji se ustupa trećoj osobi – korisniku, te poduzeće korisnik (ovdje drugotuženik).

17.1 Prema odredbi čl. 44. st. 1. ZR-a agencija za privremeno zapošljavanje je poslodavac koji na temelju sporazuma o ustupanju radnika ustupa radnika drugom poslodavcu (korisniku) za obavljanje privremenih poslova.

17.2. Nadalje, prema odredbi čl. 50. st. 1. ZR-a korisnik se u odnosu na ustupljenog radnika smatra poslodavcem u smislu obveza primjene odredbi ovoga i drugih zakona i propisa kojima su uređeni sigurnost i zaštita zdravlja na radu i posebna zaštita određenih grupa radnika.

17.3. Odredbom čl. 51. ZR-a propisana je odgovornost za naknadu štete trećoj osobi, korisniku ili ustupljenom radniku, pa je tako st. 3. istog članka propisano da ako ustupljeni radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom kod korisnika, naknadu štete može potraživati od agencije ili korisnika u skladu sa čl. 111. ovoga Zakona.

18. Iz navedenih mjerodavnih odredbi proizlazi da za štetu uzrokovanu ozljedom na radu tužiteljici, kao ustupljenom radniku za vrijeme obavljanja rada kod drugotuženika, kao korisnika, odgovara prvotuženik, kao poslodavac s kojim je sklopila ugovor o radu, ali i drugotuženik, kao korisnik, i to prema načelu objektivne odgovornosti, prema općim propisima obveznog prava. Stoga tužiteljica kao oštećenik može tražiti naknadu štete i od agencije i od korisnika, obzirom da se prema čl. 111. st. 1. i čl. 44. st. 1. ZR-a obje pravne osobe smatraju poslodavcem u odnosu na ustupljenog radnika.

19. U ovom konkretnom slučaju tuženici se ne mogu osloboditi od odgovornosti jer do štetnog događaja nije došlo zbog uzroka koji se nalazi izvan stvari i čije se djelovanje nije moglo izbjeći niti predvidjeti, s time da ovaj sud zaključuje kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužiteljica neposredno prije nastanka štetnog događaja postupala nepažljivo, pa niti u krajnjoj nepažnji, uz napomenu da je teret dokaza o protivnom na tuženicima, koji takve dokaze nisu priložili do zaključenja prethodnog postupka.

20. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po objektivnoj odgovornosti, a teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti na temelju odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a je na poslodavcu. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je radnik postupao protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu i to namjerno ili zbog krajnje nepažnje.

20.1. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjesan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno, poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti - da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu

21. Da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je da postoji štetni događaj, štetna posljedica i adekvatna uzročna veza. Ovaj sud smatra da je tužiteljica prilaganjem navedenih dokaza (prijave o ozljedi na radu i drugih materijalnih dokaza, te samim svojim iskazom) u cijelosti dokazala da je predmetna ozljeda nastala na radu, i to upravo na mjestu i na način opisan u tužbi, pri obavljanju redovnih poslova (čišćenje i održavanje plaža i okoliša), za vrijeme trajanja radnog vremena i to dok je tužiteljica s kantom i močom za pranje poda prilazila tušu za kupanje kupača na plaži Preluk, radi uzimanja vode s tuša (radi pranja vanjskog toaleta u kojem nije bilo slavine), uslijed čega se poskliznula na način da je prvo stala na stepenište kako bi uopće mogla pristupiti vodi, i čim je stala, proklizala je zbog mokre betonske podloge na kojoj je stajao tuš (mjesto pada označeno je slovom X na fotografiji sa stranice 179 spisa), pri čemu je ozlijedila lijevi gležanj. Navodi prvotuženika i drugotuženika da je do štete došlo padom tužiteljice uzrokovanog njezinom krivnjom, bez ikakvog utjecaja prvotuženika i drugotuženika kao poslodavaca, su po ocjeni ovoga suda neutemeljeni.

22. Činjenica je da je tužiteljica kritične prigode doživjela nezgodu prilikom kretanja po mokroj betonskoj podlozi ispod tuša, no samim tim to ne umanjuje odgovornost tuženika jer takvo kretanje tužiteljice ne upućuje na krajnju nepažnju tužiteljice, ni na njezinu namjeru. Naime, tužiteljici se nezgoda dogodila za vrijeme obavljanja redovnih radnih zadataka i na radnom mjestu na način kako je sama iskazala (uvijek je uzimala vodu s tog tuša), kojem iskazu ovaj sud nije imao razloga ne povjerovati bez obzira što nitko njezin pad nije vidio.

23. Do ozljeđivanja tužiteljice došlo je uslijed poskliznuća, a potom pada zbog mokre betonske površine na kojoj nije bilo sapunice, po kojoj je tužiteljica morala hodati (jer se tamo nalazio tuš sa slavinom) obavljajući svoj radni zadatak (uzimanje vode radi pranja vanjskog toaleta u kojem nije bilo slavine). U ponašanju tužiteljice kritične prigode nije bilo nepravilnosti i u tome nema njezinog doprinosa nastanku štetnog događaja (slavina se nalazila ispod tuša, a do poskliznuća došlo je u trenutku kada je tužiteljica s kantom i močom za pranje poda u rukama stala na stepenište kako bi mogla uzeti vodu na slavini tuša koji se nalazio na plaži Preluk, uz napomenu da je na nogama imala svoje tenisice jer radnu obuću nije dužila), pa stoga postoji odgovornost oba tuženika za štetu koja je nastala tužiteljici u svezi obavljanja redovnih poslova.

24. Dakle, tužiteljica je poslove svog radnog mjesta predmetnog dana obavljala na uobičajeni način, s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca. Tijekom rada radnik mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, a u ovom slučaju nije izostala pažnja tužiteljice, već naprotiv, tužiteljica je navedene prigode u svemu postupala s dužnom pažnjom kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način. Šteta je tužiteljici nastala uslijed poskliznuća na mokroj betonskoj podlozi (prostor ispod vanjskog tuša na šljunčanoj plaži), koje je uzrokovano objektivnim razlogom i tada za takvu štetu odgovara poslodavac budući da je isti odgovorna osoba za nastanak konkretne štete. Osim toga, teret dokaza postojanja razloga koji isključuju prvotuženikovu i drugotuženikovu objektivnu odgovornost u smislu gore citiranih odredbi leži isključivo na poslodavcima koji u ovom postupku nisu uspjeli dokazati isključivu odgovornost samog radnika, ovdje tužiteljice u nastanku predmetne nezgode

25. Slijedom navedenog, sud ne nalazi da bi bile ispunjene pretpostavke za podijeljenu odgovornost zbog doprinosa tužiteljice nastanku štete u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a, uz napomenu kako je prvotuženiku zbog ovog štetnog događaja izrečeno usmeno rješenje kojim mu se zabranjuje obavljanje poslova čišćenja i održavanja plaža za ustupljene radnike bez uporabe propisane zaštitne opreme, između ostalog i zaštitnih cipela EN 344, zbog čega mu je i naređeno da tužiteljici udalji s poslova čišćenja i održavanja plaža dok ne dokaže da je zdravstveno sposobna za obavljanje tih poslova, zbog kojih prekršaja je i novčano kažnjen.

26. Slijedom navedenog, po mišljenju ovoga suda u ovoj pravnoj stvari radi se o isključivoj odgovornosti oba tuženika na temelju odredbe čl. 111. i 51. st. 3. ZR-a, te čl. 25. ZZR-a, što znači da odgovaraju za štetu samom činjenicom što je nastala šteta posljedica ozljede tužiteljice na radu i da tužiteljica svojom radnjom ili propustom nije pridonijela njezinom nastanku, već je do iste došlo uslijed propusta u osiguranju zaštite na radu i sigurnih uvjeta rada tj. neadekvatne obuće obzirom da je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja nosila svoje tenisice, a iz zapisnika Državnog inspektorata (stranica 248-255 spisa) proizlazi kako je upravo neuporaba propisane zaštitne opreme – zaštitnih cipela EN 344 (sukladno Procjeni rizika) isključivi razlog ozljeđivanja, zbog čega je drugotuženik i novčano kažnjen.

27. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Odredba čl. 1046. u svezi čl. 19. i odredba čl. 1100. ZOO-a reguliraju štetu po osnovu povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu), dok odredba čl. 1093. st. 2. ZOO-a regulira naknadu imovinske štete u dijelu naknade troškova liječenja od zadobivenih ozljeda te drugih potrebnih troškova u svezi s liječenjem.

27.1. U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja, te pojačane prehrane.

28. U odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu, specijalisti kirurške ortopedije, čiji nalaz i mišljenje, kao i dopunu istog, sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu i nakon pregleda tužiteljice, uz napomenu da je u usmenom obrazloženju danom na ročištu 25. lipnja 2025. (stranica 677-681 spisa) otklonio primjedbe tuženika danih na isti.

29. Prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete prema pojedinim kvalifikatornim kriterijima, ovaj sud je cijeneći mišljenje vještaka o jačini i trajanju fizičkih bolova koje je tužiteljica trpjela u vezi s predmetnim štetnim događajem (jačeg intenziteta u trajanju od 3-4 dana, srednjeg intenziteta 20-25 dana, a slabijeg intenziteta dva i pol do tri mjeseca), cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenog straha (primarni strah jakog intenziteta u trajanju unutar jednog sata, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2-3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta 15-20 dana, a sekundarni strah slabijeg intenziteta mjesec i pol do dva), te imajući u vidu postotak smanjenja životnih aktivnosti zaostalih kod tužiteljice u omjeru od cca 10-12% (za koju vještak navodi da su nakon traume i liječenja kod tužiteljice zaostale izvjesne smetnje kojih prije nije bilo, a koje promjene otežavaju obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života, uz napomenu kako je pri ocjeni vođeno računa o karakteru ozljede, raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji, okolnostima liječenja, iskazu tužitelja, sadašnjem stanju te radnom statusu i dr.), te imajući u vidu dob kada je zadobila ozljedu – 59 godina), kao i zaostalo naruženje (za koje vještak medicinske struke navodi da se radi o naruženju lakog stupnja i praktički nije uočljiv trećim osobama – ožiljak i otok), stav je suda da tužiteljici na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada novčana naknada u utuženom iznosu od 7.200,00 eura, sve sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020.

29.1. Prihvaćajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege, temeljem čl. 223. ZPP-a, cijeneći da tužiteljici za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 4,00 eura, uz napomenu da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna tijekom faze kućnog liječenja dva i pol do tri mjeseca u trajanju od tri sata dnevno, i kroz daljnjih cca tri mjeseca dva sata dnevno, slijedom čega bi tužiteljici trebala pripasti pravična novčana naknada u iznosu od 1.800,00 eura, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovanim.

29.2. Nadalje, što se tiče imovinske štete koju tužiteljica potražuje na ime troškova puta i liječenja napominje se da sud prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je imala dopunsko zdravstveno osiguranje, da je koristila Gavezovu mast za masiranje kože koju joj je kupio suprug, ne zna koliko košta, ali da je potrošila dvije, da je kupila elastični zavoj, ne zna koliko košta, to da joj je kupio suprug, potom da je na fizikalnu išla na Mariniće, s time da živi na Podmurvicama, na kontrole da je išla na Sušak, s time da ju je suprug vozio, a ona da ne zna koliko je to kilometara udaljeno. Navedeno iz razloga što je u suglasju s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka koji navodi da su opravdani troškovi prijevoza druge osobe za cca 12-13 pregleda, kao i prva dva ciklusa ambulantne fizikalne terapije nabavku lijekova koji se navode u medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, slijedom čega po slobodnoj ocjeni, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a glede troškova puta i liječenja sud tužiteljici dosuđuje iznos od 200,00 eura, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovanim.

29.3. Što se tiče troška prehrane, navodi se da je tužiteljica u iskazu navela da taj trošak nije imala, međutim iz dopune nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica zbog ozljede lijevog gležnja u razdoblju od dva do tri mjeseca provodila potpuno ili značajno rasteretni režim ozlijeđene noge, uz korištenje pomagala za hod, što da iziskuje povećani energetski utrošak u odnosu na stanje zdrave osobe, slijedom čega da se može u tom razdoblju govoriti o potrebi pojačane prehrane u smislu veće konzumacije vitamina, roborancije, proteina, voća i sl., pa prihvaćajući mišljenje vještaka, po slobodnoj ocjeni, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, glede pojačane prehrane, sud tužiteljici dosuđuje utuženi iznos od 130,00 eura.

30. Slijedom navedenog, tužiteljici po osnovi neimovinske štete pripada utuženi iznos od 7.200,00 eura, dok joj je po osnovi imovinske štete dosuđen iznos od 2.180,00 eura, slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev usvojiti u pretežitom dijelu i presuditi kao u točkama I. i II. izreke.

30.1. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a tužiteljici je na dosuđenu neimovinsku štetu u visini od 7.200,00 eura dosuđena pripadajuća zatezna kamata kako je i utuženo tj. od 13. ožujka 2020. mada iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Željka Cesarca proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno u studenom 2018., a kako je sud visinu imovinske štete (2.180,00 eura) utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, to tužiteljici na dosuđeni iznos štete pripada zatezna kamata od presuđenja, odnosno prvog idućeg dana pa do isplate, pa je u preostalom dijelu valjalo odbiti zahtjev za isplatu zatezne kamate.

31. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa). Tužiteljica je u ovom postupku tražila ukupan iznos od 10.280,00 eura, a uspjela je s iznosom od 9.380,00 eura. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako je tužiteljica u ovoj parnici uspijela s 91%, jer je u odnosu na osnovu potraživanja uspjela sa 100%, dok je u odnosu na visinu potraživanja uspjela s 91% (100% + 91% =191% : 2 = 95,5%). Sukladno tome tuženici su uspjeli s 4,5% (100% - 95,5% = 4,5%). Kada se od uspjeha tužiteljice odbije uspjeh tuženika proizlazi kako su tuženici u obvezi naknadi parnični trošak tužiteljice u dijelu od 91% (95,5% - 4,5% = 91%).

32. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava odštetnog zahtjeva (200,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), tužbe (200,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 5. studenoga, 3. i 15. prosinca 2020., te 23. travnja 2024. (200,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 6. i 27. prosinca 2024., te 9. siječnja 2025. (100,00 eura x 3; Tbr. 8. t. 4. Tarife), zastupanja na ročištima 15. prosinca 2020., 30. lipnja 2021., 22. prosinca 2023., 26. veljače i 22. travnja 2024., 10. siječnja i 25. lipnja 2025. (200,00 eura x 7; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 2.900,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (725,00) 3.625,00 eura. Tužiteljici je valjalo u cijelosti priznati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, odnosno sveukupni iznos od 4.023,17 eura, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim obzirom da je zatražen protivno Tarifi. Na dosuđeni trošak tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 4. studenoga 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovih odluka stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istih. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. 1.-tuženika

- 2.-tuženiku

- pun. umješača na strani 2.-tuženika