Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-719/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih PT i ZT, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u svezi s čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: ODO), optuženika PT i ZT, podnijetima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja: K-625/2017-58 od 25. studenog 2022., na sjednici 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe ODO-a, optuženog PT i optuženog ZT kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: K-625/2017-58 od 25. studenog 2022., proglasio je krivim optužene PT i ZT, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz čl. 236. st. 1. i 2. u svezi čl. 34. KZ/11 te ih je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine svakog, s time da je na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 optuženima izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22 - valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti puni naziv tog zakona i naznačiti brojeve Narodnih novina u kojima isti objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama), optuženi PT i ZT u cijelosti se oslobađaju dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08-22.

2. Protiv te presude žalbu podnose ODO u Zagrebu, optuženik ČT po braniteljici Dubravki Krklec, odvjetnici, te optuženik ZT po branitelju Enveru Vučetiću, odvjetniku.

2.1. ODO se žali zbog odluke suda o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da županijski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da optuženicima PT i ZT izrekne strožu kaznenopravnu sankciju.

2.2. Optuženi PT žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu te pobijanu presudu preinači na način da ga oslobodi od optužbe, odnosno da pobijanu presudu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku sukladno žalbenim navodima.

2.3. Optuženi ZT žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-22 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-853/2023-3 od 5. prosinca 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Optuženi PT u žalbi smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 čije ostvarenje nalazi u tome da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka proturječna njezinim razlozima, s time da sud nije naveo razloge o svim odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

5.1. Međutim, iz daljnjeg teksta žalbe u kojem optuženik pobliže obrazlaže i konkretizira citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka proizlazi da njezino ostvarenje suštinski nalazi kao posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, naročito nalaza i mišljenja prometno tehničkih vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića i dipl. ing. Čedomira Čovića, pri čemu posebice ističe da isti nisu postupili po nalogu suda da pri analizi dinamike i mehanizma nastanka ove prometne nesreće i oštećenja na vozilima, ista, prethodno, na mjestu događaja stave u sudarni položaj, kakve žalbene tvrdnje se ne podvode pod navedenu povredu, budući da se njima ustvari napada pravilnost činjeničnih zaključaka koje prvostupanjski sud zasniva na tim dokazima, tako da je sadržajno riječ o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će više riječi biti u daljnjem tekstu.

6. Optuženi ZT ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22 također nalazi kao posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti i točnosti nalaza i mišljenja prometno tehničkih vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića i dipl. ing. Čedomira Čovića, budući da isti nisu postupili po nalogu suda da pri analizi dinamike i mehanizma nastanka ove prometne nesreće i oštećenja na vozilima, ista, prethodno, stave na mjestu događaja u sudarni položaj, kakve žalbene tvrdnje se, međutim, iz razloga koji su prethodno pobliže obrazloženi (pod toč. 5.1. obrazloženja ove odluke) ne podvode pod navedenu povredu, već ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

7. Optuženici nisu u pravu niti kada se žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Optuženi PT pogrešno utvrđeno činjenično stanje prvenstveno nalazi kao posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti i točnosti nalaza i mišljenja koja su tijekom postupka dali prometno tehnički vještaci dipl. ing. Zvonko Ivašić i dipl. ing. Čedomir Čović, a na kojim dokazima prvostupanjski sud primarno temelji pobijanu presudu, pri čemu posebice ističe da isti nisu postupili po nalogu suda da pri analizi dinamike i mehanizma nastanka ove prometne nesreće i oštećenja na vozilima, ista, prethodno, na mjestu događaja stave u sudarni položaj, s posljedicom da je time ozbiljno dovedena u pitanje njihova istinitost, potpunost, ispravnost te stručnost, s time da u odnosu na vještaka Čedomira Čovića dodatno ističe i njegovu pristranost, budući da je isti svoj nalaz i mišljenje dao na traženje oštećenika – osiguravajuće kuće Grawe Hrvatska d.d.

8.1. S druge strane žalitelj ističe nalaz i mišljenje dipl. ing. ĐT, koji je za razliku od spomenutih vještaka, izašao na mjesto događaja te sporna vozila stavio u sudarni položaj i shodno tome zaključio da su oštećenja na prednjem djelu Mercedesa mogla nastati naletom tog vozila na stražnji dio vozila Range Rover, a kako su to u svojim obranama opisivali optuženici.

8.2. Uz to, optuženi PT smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka, te zanemario činjenice koje proizlaze iz zapisnika o uviđaju saobraćajne nesreće s materijalnom štetom i lakše povrijeđenim licima sačinjen po policijskim službenicima Policijske stanice Cazin od 5. rujna 2015., naročito one koje govore o tome da je u ovoj prometnoj nesreći osim materijalne štete nastale na oba vozila došlo i do tjelesnog ozljeđivanja suvozača iz vozila Range Rover, konkretno, riječ je o svjedoku FT, a čiji iskaz glede zadobivanja ozljeda u predmetnoj prometnoj nesreći prvostupanjski sud neosnovano ne prihvaća premda ga podupiru navedeni podaci konstatirati očevidom.

8.3. Također, žalitelj upire i na činjenicu da je prekršajnim nalogom proglašen krivim za ovu prometnu nesreće te je istog dana izvršena i naplata novčane kazne, a što je u suprotnosti s utvrđenjem prvostupanjskog suda da do prometne nesreće uopće nije došlo, s time da sud prvog stupnja ignorira činjenicu da njegovo vozilo nakon nesreće nije bilo u voznom stanju, a što je razvidno i iz nalaza vještaka Čedomira Čovića, a koja činjenica otvara pitanje kako je moguće, pod pretpostavkom da je prometna nesreća bila fingirana, a kako to pogrešno zaključuje sud, da je s tako oštećenim vozilom uopće prešao granični prijelaz između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

8.4. Naposljetku, optuženi PT upire i na činjenicu da tijekom ovog postupka nije utvrđeno da poznaje optuženog ZT, niti da su kritične zgode kontaktirali putem mobilnih uređaja.

9. Optuženi ZT pogrešno utvrđeno činjenično stanje također u bitnome nalazi kao posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti i točnosti nalaza i mišljenja koja su tijekom postupka dali prometno tehnički vještaci dipl. ing. Zvonko Ivašić i dipl. ing. Čedomir Čović, a na kojim dokazima prvostupanjski sud primarno temelji pobijanu presudu budući da isti nisu postupili po nalogu suda da pri analizi dinamike i mehanizma nastanka ove prometne nesreće i oštećenja na vozilima, ista, prethodno, na mjestu događaja stave u sudarni položaj, s posljedicom da je time ozbiljno dovedena u pitanje točnost njihovih zaključaka.

10. Suprotno optuženicima, prvostupanjski sud je na temelju savjesne, kritičke i sveobuhvatne analize i pravilne ocjene vjerodostojnosti svih dokaza izvedenih na raspravi s pravom zaključio da je u ovom slučaju na izvjestan način dokazano da su optuženici počinili kaznena djela za koje se terete, i to kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu.

10.1. Tako optuženici nisu u pravu kada u žalbi osporavaju pravilnost ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti nalaza i mišljenja prometno tehničkih vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića i dipl. ing. Čedomira Čovića.

10.2. Naime, sud prvog stupnja pravilno uočava da su nalazi i mišljenja navedenih vještaka vrlo uvjerljivi, jasni i precizni, dani na temelju pravila znanosti i struke, njihovog nespornog iskustva kao i svih relevantnih dokaza i podataka u spisu, s time da po stavu ovog žalbenog vijeća okolnosti i činjenice koje optuženici ističu u žalba ne dovode u razumnu sumnju točno danih mišljenja, niti postoje druge okolnosti koje bi upućivale na zaključak da u mišljenjima vještaka ima nedostataka ili proturječnosti kao samih sa sobom tako niti s rezultatima dokaznog postupka.

10.3. Pored toga, nalazi i mišljenja vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića i dipl. ing. Čedomira Čovića su u svim ključnim momentima međusobno podudarni, s time da su vještaci u svojim dopunama nalaza i mišljenja, kao i iskazima na raspravi na vrlo uvjerljiv, stručan i argumentiran način pojasnili svoje zaključke, te odgovorili na pitanja i prigovore stranaka.

10.4. Tako su se vještaci u svojim nalazima i mišljenjima suglasno očitovali da nepodudarnost oštećenja na oba vozila, i to kako po intenzitetu, tako i rasporedu, s prometno tehničkog gledišta upućuje na izvjestan zaključak da oštećenja na vozilu marke Mercedes nikako nisu mogla nastati uslijed naleta na zaustavljeno vozilo Rover, a sve to uz pretpostavku da oba vozila prije sudara na sebi nisu imala nikakva oštećenja.

10.5. Uz to vještaci su dodatno napomenuli da na zaključak o tome da se ova prometna nesreća nije mogla dogoditi na način kako je to prijavljeno od strane optuženika ne upućuje samo usporedba oštećenja na vozilima, već i analiza mogućeg načina kretanja obaju vozila, za slučaj da je do sudara doista došlo na način na koji je to prijavljeno, a koja analiza je pokazala da bi pod pretpostavkom istinitosti opisa nastanka prometne nesreće kako je to prijavljeno, vozilo Rover trebalo biti odbačeno prema naprijed i u lijevo, a ne prema naprijed i u desno, a što dodatno potvrđuje njihovo mišljenje da do prometne nesreće nikako nije moglo doći na način kako to tvrde optuženici.

10.6. Vezano za žalbene prigovore optuženika kojima upiru da vještaci dipl. ing. Zvonka Ivašića i dipl. ing. Čedomira Čovića, a na kojim dokazima prvostupanjski sud primarno temelji pobijanu presudu, nisu postupili po nalogu suda da pri analizi dinamike i mehanizma nastanka ove prometne nesreće i oštećenja na vozilima, ista, prethodno, na mjestu događaja stave u sudarni položaj, s posljedicom da je time ozbiljno dovedena u pitanje točnost njihovih mišljenja, valja primijetiti da je prometno tehnički vještak dipl. ing. Ivašić na jasan i uvjerljiv način pojasnio da su im bile poznate dimenzije oštećenih vozila, između ostalog i njihove visine, budući da za oba vozila postoji tehnička dokumentaciji, zbog čega ista nije bilo potrebno stavljati u sudarni položaj, a kakvo pojašnjenje je prvostupanjski sud, a suprotno žaliteljima, s pravom prihvatio kao uvjerljivo, argumentirano, stručno i logično.

10.7. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno uočava da su se vještaci u svojim dopunama nalaz i mišljenja na vrlo uvjerljiv, stručan i argumentiran način očitovali i na nalaz i mišljenje dipl. ing. ĐT u odnosu na kojeg optuženi PT u žalbi posebno ističe da je isti, za razliku od spomenutih vještaka, izašao na mjesto događaja te sporna vozila stavio u sudarni položaj i shodno tome zaključio da su oštećenja na prednjem djelu Mercedesa mogla nastati naletom tog vozila na stražnji dio vozila Range Rover, navodeći kako je na fotografijama i crtežu sadržanom u nalazu i mišljenu dipl. ing. ĐT (list 225 spisa) vidljiva pozicija prije samog sudara, gdje vozila još nisu došla u kontakt, međutim, nije vidljivo kakva šteta je nastala na oba vozila, a što je ključno za utvrđivanje jesu li vozila bila u međusobnom sudaru ili ne.

10.8. Uz to, vještaci su se očitovali i da fotografija prikazana u nalazu dipl. ing. ĐT pokazuje nalet osobnog vozila na stražnji dio terenskog vozila s nešto manjim intenzitetom nego u konkretnom slučaju gdje je jasno vidljivo da se osobno vozilo prednjim djelom podbija pod stražnji dio terenskog vozila udarajući u područje stražnjeg branika i ispod njega, pri čemu dolazi do deformacije desne strane stražnjeg branika terenskog vozila i neizostavnih tragova struganja i deformacija na donjem dijelu stražnjeg branika pod koji se podbilo osobno vozilo, a što sve, budući da nisu zabilježena nikakva udarna oštećenja na stražnjem dijelu ili ispod stražnjeg dijela udarenog vozila, upućuje na očiti zaključak da osobno vozilo marke Mercedes nije naletjelo prednjim dijelom na stražnji dio vozila marke Rover.

10.9. Prvostupanjski sud je takvo očitovanje i pojašnjenje prometno tehničkih vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića i dipl. ing. Čedomira Čovića s pravom ocijenio kao vrlo uvjerljivo, argumentirano i stručno, te slijedom toga pravilno postupio kada je prigovore optuženog PT glede točnosti i potpunosti njihovih nalaza i mišljenja, a koje je žalitelj temeljio na mišljenju dipl. ing. ĐT, otklonio kao neosnovane.

10.10. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud je, a suprotno žaliteljima, s pravom ocijenio kao nevjerodostojne i iskaze ispitanih svjedoka u dijelu gdje su protivni prethodno izloženim nalazima i mišljenjima, kao i iskazima prometno tehničkih vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića i dipl. ing. Čedomira Čovića.

11. Stoga žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu prihvaćene.

12. Državni odvjetnik i optuženici nisu u pravu kada se žalbe zbog odluke o kaznenoj sankciji, u svezi čega valja primijetiti da je ovaj žalbeni sud, iako se optuženici nisu žalili u tome pravcu, postupio kao da takve njihove žalbe postoje buduću da je u odredbi iz čl. 478. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 i 72/25, dalje: ZKP/08-25) propisano da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji.

12.1. ODO u žalbi u bitnome smatra da prvostupanjski sud nije optuženicima u dovoljnoj mjeri cijenio kao otegotno da su inkriminiranim radnjama pokušali ostvariti korist od 100.000,00 kuna (optuženi PT) odnosno 165.166,18 kuna (optuženi ZT), kao i njihov stav tijekom cijelog postupka.

12.2. Vezano za žalbene navode kojima ODO upire na stav optuženika tijekom postupka (obojica su se očitovala da se ne smatraju krivima, te su u svojim obranama poricali počinjenje terećenog kaznenog djela) valja primijeti da je jedno od temeljnih načela kaznenog postupka pravo okrivljenika da se brane na način koji smatraju najboljim za probitke svoje obran, tako da je nedopustivo i u izravnoj suprotnosti s tim načelom, način obrane optuženika tretirati kao otegotnu okolnost.

12.3. Nadalje, a vezano za žalbene navode kojima se upire na visinu štete koja je potencijalno mogla nastupiti da je djelo dovršeno, žalitelj očito ispušta iz vida činjenicu da je isto ostalo u pokušaju u svezi čega valja primijetiti da se sukladno čl. 34. st. 2. KZ/11 počinitelj pokušaja kaznenog djela može i blaža kazniti.

12.4. Polazeći od toga, a suprotno žaliteljima, prvostupanjski sud je po ocijeni ovog žalbenog suda pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije, te na temelju toga pravilno postupio kada je optuženike osudio svakog na kaznu zatvora u trajanju od godinu dana, te im izrekao uvjetne osude prema kojima se kazne zatvora na koje su osuđeni neće izvršiti ukoliko u roku od 4 godine ne počine novo kazneno djelo.

12.5. Naime, polazeći s jedne strane od stupnja krivnje s kojim su optuženici počinili terećeno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), a s druge strane imajući na umu da je djelo ostalo u pokušaju te da isti kako prije tako i nakon počinjenja ovog kaznenog djela nisu bili osuđivani, a što, naročito kada se dodatno uzme u obzir i njihova životna dob, ukazuje da inkriminirani događaj predstavlja eksces u njihovom dosadašnjem životu, ovaj žalbeni sud je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je svakog ponaosob osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pritom s pravom smatrajući da sve navedene okolnosti opravdavaju uvjerenje da se u konkretnom slučaju opravdano može očekivati da optuženici i bez izvršenja izrečene kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, s time da se rok provjeravanja od 4 godine, po stavu ovog žalbenog suda, ukazuje kao primjeren svim prethodno izloženim okolnostima važnim za izbor vrste i mjere kaznene sankcije.

12.6. Stoga žalbe ODO-a i optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji nisu prihvaćene.

13. Kako žalbe ODO-a i optuženika nisu osnovane, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 4. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko