REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-119/2025-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Hrvoju Lukšiću, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, koga zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik iz Zagreba, Pere Budmanija 5, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, koga zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja i isplate (vps: 265,86 eur ), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 30. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja

Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 08. Ugovora o kreditu broj:98095/04 sklopljenog dana 28.12.2004. godine između ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i HVB Splitska banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 69326397242 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi:„Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1% (slovima:jedanposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do 1.000,00 kuna; plaćanje jednokratno prije korištenja kredita; korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.“

2. Nalaže se tuženiku, OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 plati iznos od 265,86 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 30.12.2004. godine do isplate po stopi koja je:

- do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate;

- od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje

glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 naknadi parnični trošak u iznosu od 246,45 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 686,73 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbom od dana 09. siječnja 2025. pokrenuo parnični postupak, te je predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, te donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl 08. Ugovora o kreditu broj 98095/04 sklopljenog dana 28. prosinca 2004. između ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i HVB Splitska banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 69326397242 kao kreditora s druge strane, iznos od 265,86 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 30. prosinca 2004. do isplate po stopi, te da tuženika obveže na plaćanje troškova postupka. time da je tužitelj kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 1.665,86 eur (1.400,00 eur deklaratorni dio tužbenog zahtjeva + 265,86 eur kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva).

2. U obrazloženju tužbe tužitelj je naveo da pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz toga što su dana **.**.2004., ĆŠ kao korisnik kredita s jedne strane i HVB Splitska banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 69326397242 kao kreditor s druge strane sklopili Ugovor o kreditu, broj: 98095/04., time da je odredbom čl. 08., ugovoreno je naplaćivanje administrativne naknade za obradu kreditnog zahtjeva, i to kako slijedi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1% (slovima:jedanposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do 1.000,00 kn plaćanje jednokratno prije korištenja kredita, korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.“, da je predmetna naknada je od korisnika kredita naplaćena u iznosu od 2003,15 kn/265,86 eur, i to zaključno sa danom 30. prosinca 2004.

3. Isto tako, tužitelj u tužbi navodi da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), a koji su sklopili ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ustupitelj s jedne strane i tužitelj Druga fundacija SPV d.o.o. kao primatelj s druge strane, i kojim je Ugovorom tražbina koja je predmet ovog parničnog postupka u cijelosti prenesena na ovdje tužitelja kao novog vjerovnika.

4. Isto tako, tužitelj u tužbi navodi da je ugovor o kreditu tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva. Navodi da tuženik nije informirao korisnika kredita o tome koje je značenje i smisao ove odredbe. Navodi i da je tuženik obračunavao kamate na cjelokupan iznos kredita iako je korisniku faktički isplatio manji iznos kredita. Ističe i da nisu određeni jasni parametri po kojoj se naknade banke određuju, već si one propisane jednostranom odlukom banke. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.

5. U odgovoru na tužbu od dana 24. veljače 2025. tuženik je naveo da osporava osnovu i visinu svih tužbenih zahtjeva, kao i osnovu, visinu i tijek zateznih kamata, te predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve iz tužbe, a kako ih je tužitelj u tužbi naveo.

6. Tuženik je naveo da osporava naznačenu vrijednost predmeta spora, a kako ju je tužitelj naznačio u tužbi, pozivajući se na odredbu čl. 40. ZPP-a, te naveo da smatra kako svaki deklaratorni nenovčani zahtjev na utvrđenje ništetnosti u ovom postupku se treba smatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu na isplatu, slijedom čega se vrijednost predmeta spora deklaratornog preambula ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva na isplatu. Posljedično se i svi troškovi trebaju odrediti prema VPS- u određenom bez uzimanja u obzir deklaratornih nenovčanih zahtjev na utvrđenje ništetnosti (tzv. deklaratornog preambula), te se pozvao na sudsku praksu, odnosno u Presudi i Rješenju VSRH, posl.br. Rev 349/2020 od 7 prosinca 2021.

6. Isto tako, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije tužitelja, te je naveo da smatra da odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva (tzv. ulazna naknada) nije ništetna, te predložio da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

7. U pisanom očitovanju od dana 07. ožujka 2025. tužitelj je naveo da osporava navode tuženika, a koji se odnose na naznačenu vrijednost spora kako ju je tužitelj u tužbi naznačio, prigovor nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja i pasivne legitimacije na strani tuženika, prigovor tuženika vezano za navodno pravnu valjanost sporne odredbe, prigovor zastare, kao I prigovor tuženika da tužitelj nema pravni interes utvrđenja sporne odredbe ništavom, te osporio navode iz tuženikovog odgovora na tužbu u cijelosti.

8. Na ročištu održanom dana 4. srpnja 2025. i dana 30. rujna 2025. Punomoćnik tuženika je u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na tužbu, time da nije daljnjih dokaznih prijedloga.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao isprave koje su stranke dostavila u spis, i to kopiju povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 6-335 spisa), kopiju Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) sklopljen između korisnika kredita ĆŠ i tuženika dana 5. lipnja 2023. (list 336-341 spisa), kopiju dopisa tuženika od 11. prosinca 2024. kojim je korisniku kredita ĆŠ dostavljena dokumentacija vezano za ugovor o kreditu 98095/04 (083248) (list 342 spisa), kopiju Ugovora o kreditu od dana 28. prosinca 2004. (list 343-348 spisa), kopiju Izračuna EKS-a i otplatni plan za ugovor br. 98095/04 (list 349-353 spisa), kopiju dodatka br. 1 Ugovora o kreditu br. 98095/04 od dana 28. prosinca 2005. (list 354-357 spisa), kopiju dodatka br. 2 Ugovora o kreditu br. 98095/04 od dana 28. prosinca 2024. (list 358-360 spisa), kopiju Sporazuma o korištenju pretplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu od dana 8. siječnja 2016. (list 361 spisa), kopiju obračuna tražbine po kreditu (list 362-404 spisa), time da je tijekom dokaznog postupka izveden dokaz saslušanjem svjedoka RŠ (list 436 spisa).

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu, odredbe čl. 08. Ugovora o kreditu broj 98095/04 sklopljenog dana 28.12.2004. između ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i HVB Splitska banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 69326397242 kao kreditora s druge strane, kojom je ugovorena obveza korisnika kredita plaćanje u visini od 1,00 % (jedan posto) naknade.

11. Uvidom u Ugovor o kreditu od dana 28. prosinca 2004. sud je utvrdio da je sklopljn između HVB Splitska banka d.d., Split, R. Boškovića 16, upisana MBS [matični broj subjekta]), ĆŠ, [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana] kao korisnik kredita), TŠ, [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana], kao sudužnika, i AGENCIJE ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA , Zagreb, Savska cesta 41/VI, da je odobreni iznos kredita od 26.567,24 EUR, da je namjena odobrenog kredita kupnja stana iz Programa poticane stanogradnje u gradu Zagrebu, da je rok otplate 132 mjeseca, kamatna stopa 7,37%, time da je pod toč 8, Naknada za obradu zahtjeva naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1% (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna; plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita, Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita.

12. Iz ugovornih odredbi proizlazi da je korisnik kredita fizička osoba, da je namjena kredita stambena, odnosno namjena je kupnja nekretnine za stanovanja, time da se radi o potrošačkom ugovoru, jer korisnik kredita ĆŠ nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Čl. 6. ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita izgradnja obiteljske kuće. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe.

13. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, korisnika kredita, koji je u svom iskazu naveo da je namjena kredita bila kupnja nekretnine, da je kredit bio namjenjen za kupnju nekretnine u kojoj svjedok I dalje stanuje, te da I sada stanuje u toj nekretnini. Sud je prihvatio iskaz svjedoka u tom dijelu, jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je ĆŠ predmetnu nekretninu koristio u bilo kakve poslovne svrhe.

14. Uvidom u kopiju Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) sklopljen između korisnika kredita ĆŠ i tuženika dana 5. lipnja 2023. (list 336-341 spisa), sud je utvrdio da 5. lipnja 2023. korisnik kredita ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ustupitelj i Druga fundacija SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807 kao primatelj sklopili UGOVOR O USTUPU/PRIJENOSU TRAŽBINE (CESIJA), da je u uvodnim napomenama ( čl. 1. ) navedeno da je ustupitelj kao korisnik kredita dana 28. prosinca 2005. sa HVB-Splitska banka d.d. kao pravnim prednikom OTP banka d.d., sklopio ugovor o kreditu broj 98095/04, kojim ugovorom se HVB-Splitska banka d.d. obvezala staviti na raspolaganje Ustupitelju iznos od 38.380,73 CHF po srednjem tečaju za CHF po tečajnoj listi HVB-Splitska banka d.d. važećem na dan korištenja kredita (dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu”), a ustupitelj se obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom o kreditu, da Ustupitelj s naslova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu prema HVB-Splitska banka d.d. ima tražbinu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada, da ustupitelj nije pokrenuo nikakav postupak pred sudom s ciljem ostvarenja tražbine iz prethodne alineje navedenog članka, a pod Predmet ugovora (čl. 2) da sklapanjem navedenog ugovora ustupitelj sve svoje tražbine prema OTP banka d.d. navedene u Sanku 1. ovoga ugovora, kao i sve ostale Ustupiteljeve tražbine koje bi postojale prema OTP banka d.d. a temeljile bi se ili bi proizlazile iz predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, prenosi na primatelja, a primatelj u djelosti prima prenesenu mu tražbinu, da pijenosom predmetne tražbine primatelj stječe prema OTP banka d.d., kao dužniku, ista prava koja je do potpisa ugovora prema OTP banka d.d. imao i ustupitelj, te da odmah po sklapanju ugovora, ustupitelj se obvezuje o izvršenom ustupu tražbine ''' obavijestiti dužnika, OTP banka d.d. uz napomenu da se nakon zaprimljene obavijesti ustupljena tražbina može valjano ispuniti jedino Primatelju kao novom vjerovniku te Primatelju predati sve Isprave o ustupljenoj tražbini u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, a koje posjeduje, kao I da se ustupitelj tražbine obvezuje , bez odgađanja, pribaviti sve isprave koje od njega zatraži primatelj od banke s kojom je sklopio ugovor o kreditu.

Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

14. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

15. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO- a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

16. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

17. Tijekom dokaznog postupka, kako je već prije navedeno, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka na sporne okolnosti, time da je svjedok u svom iskazu naveo da nije imao mogućnost pregovaranja, kredit je bio u programu APN-a te se išlo kao na traci, išao se sklapati ugovor kod javnog bilježnika te su svi stajali u redu kod javnog bilježnika time da je namjena kredita bila kupnja nekretnine, da nije imao mogućnost pregovarati o bitnim parametrima ugovora o kreditu kao što je glavnica, kamate, naknada ili troškovi, te da mu nitko nije ništa objasnio vezano uz naknadu za odobrenje kredita, da je potpisao ugovor o kreditu i platio što je trebalo platiti, odnosno smatrao da je bilo uzmi ili ostavi.

18. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao istinit, jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu, a kako je to već navedeno kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka kada je iskazivao o namjeri sklapanja ugovora o kreditu I namjeni odobrenih stredsava.

19. Iz iskaza navedenog svjedoka ne proizlazi da mu je tuženik dao bilo kakve informacije o tome na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita, koja je svrha ugovaranja te naknade i kako će se određivati, odnosno da mu nije dao nikakve informacije prema kojima je mogao procijeniti kakve financijske posljedice proizlaze za njega iz te odredbe. Također, u odnosu na tu odredbu korisnik kredita nije imao nikakvu mogućnost pregovaranja, kao niti o ostalim odredbama ugovora jer se radilo o tipiziranom ugovoru koji mu je ponuđen.

20. Sud smatra da je ništetna je odredba čl. 8 kojom određeno da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora, a za slučaj slučaj prijevremenog povrata kredita, banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama banke, obzirom da sud smatra da u konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti mu je dala bilo kakve informacije o predmetnoj naknadi, pa tako niti bilo kakve informacije iz kojih bi korisnik kredita kao potrošač mogao zaključiti o financijskim posljedicama navedene odredbe. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

21. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade s obzirom na to da niti ne iznosi činjenice sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a o tome na koji način se određuje visina predmetne naknade, već je u ugovoru samo navedeno da se određuje prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora. Iz toga ne proizlazi da su naknadom pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Nadalje, korisnik kredita iz ugovorne odredbe nije mogao niti zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da konkretna visina nije određena ugovorom, već je navedeno da se plaća prema odluci banke o tarifi usluga. Tuženik nije dokazao da je korisniku kredita prezentirao predmetnu odluku prema kojoj će se određivati visina naknade.

22. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je korisniku kredita naplaćena naknada za obradu kredita, time da je svjedok iskazao da je posebno platio iznos naknade.

23. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava, slijedom čega sud smatra da je i odredba čl. 10 ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Nadalje, odredba o naknadama je ništetna i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 – dalje: ZOO). Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

24. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, kao i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

25. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

26. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja. Također, tuženiku nije bila poznata niti svrha ugovaranja predmetne naknade, niti ga je tuženi informirao o svrsi ugovaranja naknade. Sve navedene okolnosti prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

27. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 265,86 eura.

28. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

29. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadama ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o toj naknadi, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

30. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023), time da je među strankama prijepor o vrijednosti predmeta spora, pa tako i troškovima postupka.

31. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio naznačenu vrijednost predmeta spora, odnosno samo dio naznačenog tužebenog zahjteva koji se odnosi na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, ali ne i u visini od 1.400,00 eur deklaratorni dio tužbenog zahtjeva.

32. Na ročištu održanom dana 30. rujna 2025. sud je kao vrijednost predmeta spora zanačio iznos od 265,86 eur, a koliko iznosi samo visina tužbenog zahtijeva za isplatu, u skladu s člankom 40. stavkom 3. ZPP-a, obzirom da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o naknadama i tužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa, a posljedica ništetnosti je obveza tuženika vratiti tužitelju iznos od 265,86 eur eura odnosno da zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe u ovom slučaju u cijelosti služi kondemnatornom tužbenom zahtjevu. Obzirom na to da se deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut u tužbi koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu, uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva za činidbu, time da zahtjev za činidbu u ovoj pravnoj stvari glasi na novčanu svotu, tužitelj nije ni mogao odrediti vrijednost predmeta spora drukčije od te vrijednosti, pa se ni njegovo označavanje vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.665.89 eur ne uzima u obzir priliko određivanja troškova postupka (Pž-566/2025-2), iako je tužitelj u svom troškovniku naveo da je vrijednost predmeta spora 1.935,03 eur, sud nije prihvatio navod tužitelja, već je odluka o trošku donesena u skladu s vrijednošću predmeta spora od 265,86 eur.

33. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr.7.toč. 1, vrijednost predmeta spora između 0-332 eur iznosi 50 bodova, odnosno 100,00 eur, slijedomm čega je tužitelju određen trošak postupka za trošak sastava tužbe (Tbr. 7. Toč. 1.) od dana 09. siječnja 2025 50,00 eur, trošak sastava podneska od dana 07. ožujka 2025. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu (Tbr.8 toč. 1.) 50,00 eur, trošak pristupa na ročište dana (Tbr.9. Toč.1.) 04. srpnja 2025. 50,00 eur, ročište - glavna rasprava (Tbr.9.Toč. 1.) 30. rujna 2025. 50,00 eur, ukupno 200,00 eur, te je tužitelju priznat trošak sudskih pristojbi u iznosu od 46,45 eur (33,18 eur pristojba na tužbu + 13,27 eur pristojba na presudu ), time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi "Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021., 37/202 ), odnosno tužitelju je priznat trošak postupka u iznosu od 246,45 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke.

34. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za sastav tužbe (Tbr. 7. Toč. 1.) od dana 09. siječnja 2025 150,00 eur, trošak sastava podneska od dana 07. ožujka 2025. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu (Tbr.8. toč. 1.), 150,00 eur, trošak pristupa na ročište dana (Tbr. 9. Toč. 1.) 04. srpnja 2025. 150,00 eur, trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu (Tbr. 9.Toč. 1.) 30. rujna 2025. 150,00 eur, ukupno 600,00 eur.

35. Isto tako, odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež sudskih pristojbi na presudu, obzirom da je tužitelj potraživao trošak sudske pristojbe 100,00 eur na presudu, time da je tužitelju priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 46,45 eur, slijedom čega se odbija tužitelj sa zahtjevom za trošak pristojbi u iznosu od 86,73 eur, koliko je potraživao tužitelj u svom troškovniku za sudsku pristojbu na presudu, odnosno odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 686,73 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 po odvjetniku Domagoju Tomiću

2. OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 po odvjetnici Sanji Vukini