REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-99/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Hrvoju Lukšiću, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, koga zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik iz Zagreba, Pere Budmanija 5, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Zagreba, Ul. Radoslava Lopašića 6, radi utvrđenja i isplate (vps: 535,03 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 30. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja

1. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5101951140 sklopljenog dana 15.06.2004. godine između ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom ugovora.“

2. Nalaže se tuženiku, Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 plati iznos od 535,03 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 23.06.2004. godine do isplate po stopi koja je:

- do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate;

- od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem

polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 naknadi parnični trošak, 459,72 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za iznos od 673.46 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbom od dana 09. siječnja 2025. pokrenuo parnični postupak, te je predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, te donese presudu kojom se Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 10.

Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5101951140 sklopljenog dana 15. lipnja 2004., te da se tuženik obveže na plaćanje iznos od 535,03 eur sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 23.06.2004. te troškova postupka, time da je tužitelj kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 1.935,03 eur (1.400,00 eur deklaratorni dio tužbenog zahtjeva + 535,03 eur kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva).

2. U tužbi je naveo da su dana **.**.2004. ĐN i Erste&Steiermärkische banka d.d. sklopili Ugovor o kreditu, broj: 2402006-1031262160/51400607- 5101951140, i to tuženik kao kreditor, a ĐN kao korisnik kredita, da je čl. 10., ugovoreno naplaćivanje administrativne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, i to kako slijedi „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom ugovora.“, time d je naknada je od korisnika kredita naplaćena u iznosu od 4031,18 kn/535,03 eur, i to zaključno sa danom 23. lipnja 2004.

3. Isto tako, tužitelj u tužbi navodi da je ugovor o kreditu tipski ugovor, kojeg je sastavio tuženik, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva. Navodi da tuženik nije informirao korisnika kredita o tome koje je značenje i smisao ove odredbe. Navodi i da je tuženik obračunavao kamate na cjelokupan iznos kredita iako je korisniku faktički isplatio manji iznos kredita. Ističe i da nisu određeni jasni parametri po kojoj se naknade banke određuju, već si one propisane jednostranom odlukom banke. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.

4. Tužitelj dalje u tužbi navodi da su ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ustupitelj s jedne strane i tužitelj Druga fundacija SPV d.o.o. kao primatelj s druge strane, sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), a kojim Ugovorom je tražbina koja je predmet ovog parničnog postupka u cijelosti prenesena na ovdje tužitelja kao novog vjerovnika.

5. U podnesku od dana 28. veljače 2025. tuženik je dostavio pisani odgovor na tužbu, naveo da u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, te je osporio vrijednosti predmeta spora navedenu u tužbi od 3. siječnja 2025. u iznosu od 1.935,03 eur, time da se potražuje isplata iznosa od 535,03 eur, pa u skladu s osporavanjem tuženik smtra da je vrijednost predmeta spora očito suviše visoko naznačena, te se pozvao na sudsku praksu, odnosno stav Vrhovnod suda Republike Hrvatske je u više odluka jasno zauzeo shvaćanje da se deklaratorni zahtjev koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, i dostavio kopije sudske prakse na koju se poziva (list 84-88 spisa).

6. Isto tako, u odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, je je tražbina potrošača strogo osobne naravi pa ne može biti predmet ustupa. Osporava da je korisnik kredita bio potrošač. Istaknuo je prigovor zastare. Navodi da je odredba ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi i da je tuženik korisnika kredita u cijelosti informirao o njegovoj obvezi plaćanja naknade za obradu kredita na način da su službenici banke s korisnikom kredita jasno komunicirali da postoji obveza, u slučaju odobrenja kredita, na plaćanje naknade za odobrenje kredita. Osporava tijek zateznih kamata i navodi da bi kamate mogle teći samo od podnošenja zahtjeva jer tuženik nije bio nepošteni stjecatelj.

7. Nakon dostave odgovora na tužbu, tužitelj je u svom očitovanju od dana 11.03.2025. osporio navode iz tuženikovog odgovora na tužbu, a to je isto tako učinio i u podnesku od dana 06. travnja 2025. te ponovio već iznesene navode koje je istaknuo tijekom postupka.

8. Tuženik je u svom očitovanju od dana 21. ožujka 2025. dostavio svoje očitovanje na navode tužitelja iz podneska od dana 11. ožujka 2025., te osporio navode tužitelja u cijelosti.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao dostavljenu dokumentaciju, dostavljenu sudsku praksu odnosno odluke za koje stranke smatraju da potvrđuju iznesene navode u pisanim očitovanjima, kao i na sadržaj dostavljenog Izvornog znanstvenog rada, i to kopiju pregleda prometa po kreditu 5101951140 za razdoblje od 21. lipnja 2004. do 29. rujna 2015. (list 6-19 spisa), kopiju pregleda prometa po kreditu 5101951140 za razdoblje od 1. rujna 2015. do 26. veljače 2019. (list 20-25 spisa), kopiju obavijesti korisnika kredita ĐN tuženiku o ustupu tražbine od 10. lipnja 2023. (list 28 spisa), kopiju dopisa tužitelja nazvan Obavijest o preuzimanju tražbine, kopiju Zahtjeva za dostavu dokumentacije, kopiju prijedloga izvansudske nagodbe od dana 10. lipnja 2023. (list 29 spisa), kopiju dopisa tuženika od dana 2. prosinca 2024. kojim tuženik obavještava korisnika kredita da je naknada za obradu kredita naplaćena 23. lipnja 2004. u iznosu od 4.031,18 kn (list 30 spisa), kopiju Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) sklopljen između korisnika kredita ĐN iz [adresa] i tužitelja od dana 10. lipnja 2023. (list 31-36 spisa), kopiju Ugovora o kreditu od dana 15. lipnja 2004. (list 37-40 spisa), kopiju izvatka po transakcijskom računu od dana 8. siječnja 2025. (list 41-54 spisa), kopiju presude VSRH br. Rev X1125/2013 od 25. veljače 2014. (list 84-85 spisa), kopiju rješenja Vrhovnog suda RH br. Rev-1264/2007 od 29. listopada 2008. (list 86-88 spisa), kopiju izvoda iz Zapisnika VSRH Građanskog odjela od 5. ožujka 2004. (list 89 spisa), kopiju odluke u predmetu br. C-621/2017 (list 90-98 spisa), kopiju obračuna naknade za bankarske usluge od dana 15. lipnja 2004. u iznosu od 1%, odnosno 4.031,18 kn (list 99 spisa), kopiju uvjeta stambenih kredita u poslovanju s građanstvom tuženika od 1. travnja 2004. (list 100-101 spisa), kopiju presude VTSRH br. Pž-2637/2023 od 9. travnja 2024. (list 102-116 spisa), kopiju akta tuženika nazvan Proces obrade kredita od 2004. do 2011 u IBUS-u vrijeme po službama (list 118-119 spisa), kopiju rješenja VSRH br. Revr-758/2007 od 16. siječnja 2008. (list 120-121 spisa), kopiju presude VSRH br. Rev-2781/2011 od 16. lipnja 2015. (list 122-124 spisa), kopiju rješenja Županjskog suda u Zagrebu br. Gž-1562/2021 od 5. listopada 2021. (list 125-129 spisa),kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2101/2022 od 11. listopada 2022. (list 130-134 spisa), kopiju rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1748/2021 od 27. svibnja 2021. (list 135-142 spisa), kopiju presude i rješenja VSRH br. Rev-170/2006 od 28. veljače 2006. (list 143-145 spisa), kopiju presude VSRH br. Rev-141/2006 od 22. veljače 2006. (list 146-147 spisa), kopiju znanstvenog rada mr.sc. DN ''Stjecanje bez osnove'' (list 152-196 spisa), time da je tijekom postupka izveden dokaz saslušanjem svjedoka, korisnika kredita ĐN, iz [adresa].

10. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o kreditu i isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o naknadi za obradu zahtjeva I odobravanje kredita.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu (list 37-40 spisa) broj: 2402006-1031262160/51400607- 5101951140 sklopljenog dana 15.06.2004. između ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Erste&Steiermärkische banke d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 kao kreditora s druge strane, sud je utvrdio da je odobreni iznos po ugovoru o kreditu bio 82.544,41 CHF, da je namjena odobrenog kredita stambeni krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, stambeni kredit za kupovinu nekretnine, da je način vraćanja 240 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj, da kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu, da je iznos anuiteta 544,30 CHF, time da je odredbom čl. 10 je određeno da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora, a za slučaj slučaj prijevremenog povrata kredita, banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama banke.

13. Iz ugovornih odrebi proizlazi da je korisnik kredita fizička osoba, da je namjena kredita stambena, odnosno namjena je kupnja nekretnine za stanovanja, odnosno proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita ĐN nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. čl. 6. ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita izgradnja obiteljske kuće. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe.

14. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, korisnika kredita, koji je u svom iskazu naveo da je kredit korisnio za kupnju stana i da u njemu i dalje živi, da je kredit bio na 20 godina, te da ga je otplatio. Sud je prihvatio iskaz svjedoka u tom dijelu, jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je ĐN predmetnu nekretninu koristio u bilo kakve poslovne svrhe.

15. Iz ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (list 31-35 spisa) proizlazi da su korisnik kredita TN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ustupitelj i Druga fundacija SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, odnosno tužitelj primatelj čl.1. suglasno utvrdile da da je ustupitelj kao korisnik kredita dana 15. lipnja 2004. sa Erste&Steiermarkische banka d.d. sklopio ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5101951140, kojim ugovorom se Erste&Steiermarkische bank d.d. obvezala staviti na raspolaganje Ustupitelju iznos od 82.544,41 CHF po srednjem tečaju za CHF po tečajnoj listi Erste&Steiermarkische bank d.d. važeće na dan korištenja kredita (dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu"), a ustupitelj se obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom o kreditu, da je da ustupitelj s naslova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu prema Erste&Steiermmarkische banka d.d. ia tražbinu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada, da Ustupitelj nije pokrenuo nikakav postupak pred sudom s dijelom ostvarenja tražbine iz prethodne alineje citirano članka, a u čl. 2 da sklapanjem Ugovora ustupitelj sve svoje tražbine prema Erste&Steiermarkische banka d.d. navedene u članku 1. ovoga ugovora, kao i sve ostale Ustupiteljeve tražbine koje bi postojale prema Erste&Steiermarkische banci d.d., a temeljile bi se ili bi proizlazile iz predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, prenosi na primatelja, a primatelj u cijelosti prima prenesenu mu tražbinu, da prijenosom predmetne tražbine primatelj stječe prema Erste&Steiermarkische banci d.d,, kao dužniku, ista prava koja je do potpisa ovog Ugovora prema Erste&Steiermarkische banci d.d. imao i ustupitelj, kao i da se po sklapanju ovog Ugovora ustupitelj obvezuje o izvršenom ustupu obavijestiti dužnika, Erste&Steiermarkische banku d.d., uz napomenu da se nakon zaprimljene obavijesti ustupljena tražbina može valjano ispuniti jedino primatelju kao novom vjerovniku, te primatelju predati sve isprave o ustupljenoj tražbini u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, a koje posjeduje, odnosno korisnik kredita je ustupio tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu, i to tražbina na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

16. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

17. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

18. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

19. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

20. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

21. Tijekom dokaznog postupka, kako je već prije navedeno, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka na sporne okolnosti, time da je svjedok u svom iskazu naveo da mu nisu prilikom sklapanja ugovora prezentirani podaci vezani za ugovor, pa tako nije bilo ni navedena naknada, naveo je da nije bilo pregovara, da je sve bilo fiksno, kao i da da nije imao mogućnosti ništa mijenjati u ugovoru kao i da je naknadu posebno platio na licu mjesta u kešu.

22. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao istinit, jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu, a kako je to već navedeno kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka kada je iskazivao o namjeri sklapanja ugovora o kreditu i namjeni odobrenih stredsava.

23. Iz iskaza navedenog svjedoka ne proizlazi da mu je tuženik dao bilo kakve informacije o tome na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita, koja je svrha ugovaranja te naknade i kako će se određivati, odnosno da mu nije dao nikakve informacije prema kojima je mogao procijeniti kakve financijske posljedice proizlaze za njega iz te odredbe. Također, u odnosu na tu odredbu korisnik kredita nije imao nikakvu mogućnost pregovaranja, kao niti o ostalim odredbama ugovora jer se radilo o tipiziranom ugovoru koji mu je ponuđen.

24. Sud smatra da je ništetna je odredba čl. 10 kojom određeno da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora, a za slučaj slučaj prijevremenog povrata kredita, banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke, obzirom da sud smatra da u konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti mu je dala bilo kakve informacije o predmetnoj naknadi, pa tako niti bilo kakve informacije iz kojih bi korisnik kredita kao potrošač mogao zaključiti o financijskim posljedicama navedene odredbe. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

25. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade s obzirom na to da niti ne iznosi činjenice sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a o tome na koji način se određuje visina predmetne naknade, već je u ugovoru samo navedeno da se određuje prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora. Iz toga ne proizlazi da su naknadom pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Nadalje, korisnik kredita iz ugovorne odredbe nije mogao niti zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da konkretna visina nije određena ugovorom, već je navedeno da se plaća prema odluci banke o tarifi usluga. Tuženik nije dokazao da je korisniku kredita prezentirao predmetnu odluku prema kojoj će se određivati visina naknade.

26. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je korisniku kredita naplaćena naknada za obradu kredita, time da je svjedok iskazao da je posebno platio iznos naknade.

27. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava, slijedom čega sud smatra da je i odredba čl. 10 ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Nadalje, odredba o naknadama je ništetna i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 – dalje: ZOO). Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

28. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, kao i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

29. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

30. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja. Također, tuženiku nije bila poznata niti svrha ugovaranja predmetne naknade, niti ga je tuženi informirao o svrsi ugovaranja naknade. Sve navedene okolnosti prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

31. Ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 535.03 eura.

32. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

33. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

34. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadama ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o toj naknadi, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

35. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.) Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023), time da je među strankama prijepor o vrijednosti predmeta spora, pa tako i troškovima postupka.

36. U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo da smatra da vrijednost predmeta spora može biti samo 535,03 eur, odnosno samo dio naznačenog tužebenog zahtjeva koji se odnosi na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, ali ne i u visini od 1.400,00 eur, koiko deklaratorni dio tužbenog zahtjeva.

37. Na pripremonom ročištu održanom dana 4. srpnja 2025. sud je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 535,03 eur, a koliko iznosi samo visina tužbenog zahtijeva za isplatu, u skladu s člankom 40. stavkom 3. ZPP-a, obzirom da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o naknadama i tužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa, a posljedica ništetnosti je obveza tuženika vratiti tužitelju iznos od 535,03 eur odnosno da zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe u ovom slučaju u cijelosti služi kondemnatornom tužbenom zahtjevu. Obzirom na to da se deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut u tužbi koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu, uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva za činidbu, time da zahtjev za činidbu u ovoj pravnoj stvari glasi na novčanu svotu, tužitelj nije ni mogao odrediti vrijednost predmeta spora drukčije od te vrijednosti, pa se ni njegovo označavanje vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.935,03 eur ne uzima u obzir priliko određivanja troškova postupka (Pž-566/2025-2), iako je tužitelj u svom troškovniku naveo da je vrijednost predmeta spora 1.935,03 eur, sud nije prihvatio navod tužitelja, već je odluka o trošku donesena u skladu s vrijednošću predmeta spora od 535,03 eur.

38. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr.7.toč. 1, vrijednost predmeta spora između 332,01 eur, do 664,00 eur iznosi 50 bodova, odnosno 100,00 eur, slijedom čega je tužitelju određen trošak postupka za sastav tužbe (Tbr.7.toč.1.) od dana 09. siječnja 2025 100,00 eur, trošak sastava podneska od dana 11. ožujka 2025. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu (Tbr.8.toč.1.) 100,00 eur, trošak pristupa na ročište dana (Tbr.9. Toč. 1.) 04. srpnja 2025. 100,00 eur, ročište - glavna rasprava (Tbr.9.toč. 1.) 30. rujna 2025. 100,00 eur, ukupno 400,00 eur, tužitelju priznat trošak sudskih pristojbi u iznosu od 59,72 eur (pristojba na tužbu 33,18 eur plaćena 8.01.2025. kao i pristojba na presudu 26,54, eur), ukupno 459,72 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke, time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi "Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021., 37/2023).

39. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za sastav tužbe (Tbr. 7.toč. 1.) od dana 09. siječnja 2025 100,00 eur, trošak sastava podneska od dana 11. ožujka 2025. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu (Tbr.8. toč.1.) 100,00 eur, trošak sastava podneska od dana 06.04.2025. u cijelosti, obzirom da je u njemu tužitelj samo ponovio iznesene navode, zbog čega sud smatra da nije bio neophoda za vođenje postupka 200,00 eur, trošak pristupa na ročište dana (Tbr. 9. Toč. 1.) 04. srpnja 2025. 100,00 eur, trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu (Tbr. 9.Toč. 1.) 30. rujna 2025. 100,00 eur, ukupno 600,00 eur, te se isto tako, odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 73,46 eur (133,18 eur, - 59,72 eur priznata pristojba), obzirom da je tužitelj potraživao trošak sudskih pristojbi u iznosu od 133,18 eur (33.13 eur na tužbu i 100,00 eur na presudu), time da je tužitelju priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 59,72 eur.

40. Slijedom čega se odbija tužitelj sa zahtjevom za trošak pristojbi u koliko je potraživao tužitelj u svom troškovniku, odnosno odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 673.46 eur (600,00 eur + 73,46 EUR) slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke.

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 po odvjetniku Domagoju Tomiću uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 po odvjetniku Damiru Metelku