REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-284/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Hrvoju Lukšiću, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, koga zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić Nižić, odvjetnica iz Zagreba, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koga zastupa punomoćnik Krunoslav Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica Radoslava Lopašića 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate (302,33 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 30. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja

1.Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 3210068575, sklopljenog između korisnika kredita EI i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 od dana 29.6.2007. godine, sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu, a koja glasi:

„Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“

2. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 platiti tužitelju Druga Fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, iznos od 29,29 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana 30.6.2007. G. do isplate po stopi koja se određuje sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023.g. do 29.12.2023.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana

II Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom

Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 platiti tužitelju Druga Fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, iznos od 273,04 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana 30.6.2007. G. do isplate po stopi koja se određuje sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. g. do 31.12.2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 251,86 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 998,13 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 17. siječnja 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak, i predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev kojim se tvrđuje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 3210068575, sklopljenog između korisnika kredita EI i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 od dana 29. lipnja 2007., presudu kojom se nalaže platež iznosa od 302,33 eur sa zateznom kamatom koja teče od dana 30.6.2007. do plateža, te platež troškova parničnog postupka, time da je tužitelj kao vrijednost spora naznačio iznos od 1.629,56 EUR, a koji se odnosi I na utvrđenje (toč I tužbenog zahtjeva) i zahtjev za isplatu iznosa od 302,33 eur).

2. Dalje, u obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je tuženik 29. lipnja 2007. sklopio s korisnikom kredita EI Ugovor o kreditu br. 3210068575, time da je čl. 2. Ugovora o kreditu propisano je da će kreditor naplatiti korisniku kredita aknadu/troškove za obradu kredita sukladno Odluci banke, time da tužitelj smatra daje citirana odredba Ugovora o kreditu ništetna je te je tuženik dužan, s osnove stečenog bez osnove vratiti tužitelju iznos plaćene naknade za obradu kredita

3. Isto tako, tužitelj u tužbi navodi da citiranom odredbom, odnosno čl. 2. Ugovora o kreditu određeno „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“, time da smatra da je citirana odredba tipska, a o kojoj odredbi se nije dala mogućnost pregovora korisniku kredita, kao I da je tuženik u istom ili sličnom obliku ugovarao naknadu za obradu kredita i sa svim ostalih korisnicima kredita u relevantnom vremenskom razdoblju, kao i da je tuženik kao banka obračunavao kamatu na cjelokupni iznos kredita, odnosno i na iznos koji je zapravo iskorišten za naknadu troškova obrade kredita kako je navedeno.

4. Tužitelj dalje u tužbi navodi da je tužitelj je sklopio dana 6. lipnja 2023. s korisnikom kredita GI Ugovor o cesiji, broj: OV-2608/2023, a temeljem kojeg je korisnik kredita prenio na tužitelja sva potraživanja s osnova ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog s tuženikom, time da je tužitelj je o izvršenoj cesiji obavijestio tuženik dopisom od dana 6. lipnja 2023., te zatražio od istoga dostavu sve dokumentacije koja se tiče predmetnog ugovornog odnosa, a koju dokumentaciju tuženik nije dostavio tuženiku.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da prigovara vrijednosti predmeta spora, obzirom da je tužitelj vrijednost predmeta spora naznačio u iznosu od 1.629,56 eur dok tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 302,33 eur slijedom čega je vrijednost predmeta spora očito suviše visoko naznačena te se postavlja pitanje prava na naknadu troškova postupka, te naveo da smatra da shvaćanje da se u slučaju postavljanja deklaratornog i kondemnatornog tužbenih zahtjeva treba cijeniti isključivo gledati kao mjerodavna za određivanje vrijednosti predmeta spora visina kondemantornog zahtjeva, zauzeo je Vrhovno sud Republike Hrvatske u odluci Revr 475/08-2 od 27. listopada 2008.

6. Nadalje, tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, obzirom da smatra da tražbina koju tužitelj potražuje ovom tužbom nije mogla biti predmetom prijenosa između tužitelja i korisnika kredita.

7. Nadalje, tuženik navodi da smatra da tužitelj nije tužitelj nije dokazao da je korisnik kredita potrošač, niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

8. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na platež naknade tuženik navodi da osporava visinu tužbenog zahtjeva, da je korisniku kredita dana 04. srpnja 2007. naplaćena u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom.

9. Isto tako, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare na ovo potraživanje tužitelja, jer je naknada naplaćena 04. srpnja 2007. a u odnosu na tijek zakonskih kamata tuženik je naveo da, Sukladno mišljenju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine, Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.

10. U podnesku od dana 19. svibnja 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika, te osporio navode koji se odnose na nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja, na navode tuženika vezano uz status potrošača korisnika kredita, o navodima tuženika vezano za tvrdnju tuženika o ništetnosti ugovorne odredbe o tzv. 'ulaznoj naknadi', prigovor zastare potraživanja, kao i na navode tuženika vezano za tijek zateznih kamata, te ih osporio u cijelosti

11. U podnesku od dana 27. lipnja 2025. tužitelj je naveo da uređuje tužbeni zahtjev, odnosno naveo da tužitelj potražuje iznos od 29,29 eur sa zateznom kamatom koja teče od dana 5. srpnja 2007. do plateža.

12. U podnesku od dana 03. lipnja 2025. tuženik se očitovao na navode iz podneska tužitelja od dana 19. svibnja 2025. te osporavao tvrdnje tuženika iznesene u pisanom očitovanju.

13. U podnesku od dana 1. srpnja 2025. tuženik je naveo da iz očitovanja tužitelja proizlazi da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev za isplatu i to za iznos od 273,04 eur, time da se tuženik sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a protivi navedenom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

14. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile kao i sudsku praksu, i to kopiju obavijesti o preuzimanju tražbine zahtjeva za dostavom dokumentacije, prijedlogom izvansudske nagodbe upućene od strane tužitelja tuženiku dana 6. lipnja 2023. (list 7 spisa), kopiju obavijesti korisnika kredita EI iz [adresa], tuženiku o ustupu tražbine od dana 6. lipnja 2023. (list 8 spisa), kopiju Ugovora o namjenskom kreditu od dana 29.06.2007. sklopljen između EI iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika (list 9-13 spisa), kopiju Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) sklopljen između EI iz [adresa] i tužitelja dana 6. lipnja 2023. (list 14-18 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu u presudi poslovnog broja Gž-2047/2022-4 od 8. studenog 2022. (list 20-25 spisa), kopiju presude Županijskog sud u Splitu, poslovnog broja Gž-617//2022-4 od 25. svibnja 2022 (list 26-29 spisa), kopiju presude VSRH posl.br. Rev 673/2023 od dana 13. veljače 2024. (list 34-39 spisa), kopiju odluke iz spojenih predmeta C-84/19, C-222/19 i C-252/19 (list 40-61 spisa), kopiju Odluke VSRH Revr 475/2008 od dana 27. listopada 2008. (list 81-82 spisa), kopiju presude Županijskog sud u Zagrebu u presudi poslovnog broja Gž-1748/2021-4 od 27. svibnja 2021. (list 83-90 spisa), kopiju presude presuda Županijskog sud u Zagrebu posl. broj Gž-1562/2021-2 od 5. listopada 2021. (list 91-95 spisa), kopiju presude Županijskog sud u Splitu, poslovnog broja Gž-633/2021-4 od 14. srpnja 2021. (list 96-105 spisa), kopiju Zapisnika sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 05. ožujka 2004. (list 106 spisa), kopiju odluke Suda EU C-621/17 (list 107-116 spisa), kopiju Obveznih radnji pri odobravanju kredita tuženika (list 122-123 spisa), kopiju Odluke o tarifi naknada za usluge kreditora iz 2007. (133-138 spisa), kopiju dopisa tuženika od dana 04.03.2025 (list 145 spisa), iz kojeg proizlazi da je dana 04. srpnja 2007. naplaćena tražbina u iznosu od 220,68 kn, time da je tijekom postupka izveden dokaz saslušanjem svjedoka GI.

15. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu od dana 29. lipnja 2007. sud je utvrdio da su ugovor o kreditu potpisali Zagrebačka banka d.d. kao kreditor, EI MBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa], kao korisnik kredita, i ĆI MBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa], kao založni dužnik, da je po citiranom kreditu odobren iznos od 50 000.00 CHF, da je kamata na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,50% godišnje, da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, da je rok otplate kredita 15 godina, da je namjena kredita adaptacija obiteljske kuće na adresi [adresa], sagrađena na kal čestici 148572 k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Zaprešiću.

16. Uvidom u UGOVOR O USTUPU/PRIJENOSU TRAŽBINE (CESIJA) od dana 6. lipnja 2023. (list 14-18 spisa), sud je utvrdio da su korisnik kredita EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ustupitelj i tužitelj, odnosno Druga fundacija SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807 kao primatelj, sklopili Ugovor o cesiji, u kojem su pod toč. 1. citiranog ugovora stranke suglasno navele da je ustupitelj kao korisnik kredita dana 29. lipnja 2007. sa Zagrebačkom bankom d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 3210068575, kojim ugovorom se Zagrebačka banka d.d. obvezala staviti na raspolaganje Ustupitelju iznos od 50.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF po tečajnoj listi Zagrebačka banka d.d. važeće na dan korištenja kredita (dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu"), a ustupitelj se obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom o kreditu, da ustupitelj s naslova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu prema Zagrebačka banka d.d. ima tražbinu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada, da ustupitelj nije pokrenuo nikakav postupak pred sudom s ciljem ostvarenja citirane tražbine, a čl. 2. odnosno predmet ugovora, da sklapanjem Ugovora Ustupitelj sve svoje tražbine prema Zagrebačka banka d.d. navedene u članku 1. ovoga ugovora, kao i sve ostale ustupiteljeve tražbine koje bi postojale prema Zagrebačka banka d.d., a temeljile bi se ili bi proizlazile iz predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, prenosi na primatelja, a primatelj u cijelosti prima prenesenu mu tražbinu, da prijenosom predmetne tražbine primatelj stječe prema Zagrebačkoj banci d.d., kao dužniku ista prava koja je do potpisa ugovora prema Zagrebačkoj banci d.d. imao i ustupitelj, kao i da se odmah po sklapanju ovog Ugovora, ustupitelj se obvezuje o izvršenom ustupu tražbine obavijestiti dužnika, Zagrebačka banka d.d. uz napomenu da se nakon zaprimljene obavijesti ustupljena tražbina može valjano ispuniti jedino primatelju kao novom vjerovniku te primatelju predati sve isprave o ustupljenoj tražbini u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, a koje posjeduje, te da se ustupitelj tražbine obvezuje se, bez odgađanja, pribaviti sve isprave koje od njega zatraži primatelj od banke s kojom je sklopio ugovor o kreditu.

16. Tijekom postupka izveden dokaz saslušanjem svjedoka EI, te je svjedok u svom iskazu naveo da mu je prilikom sklapanja ugovora rečeno da postoji naknada za obradu kredita, da se treba naplatiti te da nije bilo pregovora o obvezi plaćanja naknade, da nije bilo mogućnosti, te da je mogao postupiti ''uzmi ili ostavi'', da je namjena kredita bila uređenje obiteljske kuće, da na navedenoj adresi nije imao prijavljen obrt ili sjedište trgovačkog društva.

17. Tijekom dokaznog postupka, kako je već prije navedeno, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka na sporne okolnosti, time da je svjedok u svom iskazu naveo da mu nisu prilikom sklapanja ugovora prezentirani podaci vezani za ugovor, pa tako nije bilo ni navedena naknada, naveo je da nije bilo pregovara, da je sve bilo fiksno, kao i da nije imao mogućnosti ništa mijenjati u ugovoru

18. Iz iskaza navedenog svjedoka ne proizlazi da mu je tuženik dao bilo kakve informacije o tome na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita, koja je svrha ugovaranja te naknade i kako će se određivati, odnosno da mu nije dao nikakve informacije prema kojima je mogao procijeniti kakve financijske posljedice proizlaze za njega iz te odredbe. Također, u odnosu na tu odredbu korisnik kredita nije imao nikakvu mogućnost pregovaranja, kao niti o ostalim odredbama ugovora jer se radilo o tipiziranom ugovoru koji mu je ponuđen.

19. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao istinit, jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu, a kako je to već navedeno kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka kada je iskazivao o namjeri sklapanja ugovora o kreditu i namjeni odobrenih stredstava.

20. Sud smatra da je ništetna je odredba čl. 2. Ugovora, kojom je određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi banke, obzirom da sud smatra da u konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti mu je dala bilo kakve informacije o predmetnoj naknadi, pa tako niti bilo kakve informacije iz kojih bi korisnik kredita kao potrošač mogao zaključiti o financijskim posljedicama navedene odredbe.

21. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

22. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade s obzirom na to da niti ne iznosi činjenice sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a o tome na koji način se određuje visina predmetne naknade, već je u ugovoru samo navedeno da se određuje prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora. Iz toga ne proizlazi da su naknadom pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Nadalje, korisnik kredita iz ugovorne odredbe nije mogao niti zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da konkretna visina nije određena ugovorom, već je navedeno da se plaća prema odluci banke o tarifi usluga. Tuženik nije dokazao da je korisniku kredita prezentirao predmetnu odluku prema kojoj će se određivati visina naknade, time da među strankama nije bilo sporno da je korisniku kredita naplaćena naknada za obradu kredita, a što proizlazi iz dopisa tuženika od dana 04. ožujka 2025 (list 145 spisa), iz kojeg proizlazi da je dana 04. srpnja 2007. naplaćena tražbina u iznosu od 220,68 kn.

23. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava, slijedom čega sud smatra da je i odredba čl. 10 ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Nadalje, odredba o naknadama je ništetna i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 – dalje: ZOO). Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

24. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, kao i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa.

25. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

26. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

27. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja. Također, tuženiku nije bila poznata niti svrha ugovaranja predmetne naknade, niti ga je tuženi informirao o svrsi ugovaranja naknade. Sve navedene okolnosti prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

28. Ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 29,29 eur.

29. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

30. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

31. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadama ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o toj naknadi, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

32. Obzirom na to da se deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut u tužbi koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu, uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva za činidbu, time da zahtjev za činidbu u ovoj pravnoj stvari glasi na novčanu svotu, tužitelj nije ni mogao odrediti vrijednost predmeta spora drukčije od te vrijednosti, pa se ni njegovo označavanje vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.629,56 eur ne uzima u obzir priliko određivanja troškova postupka (Pž- 566/2025-2), te je odluka o vrijednosti predmeta spora donesena na pripremnom ročištu dana 4. srpnja 2025. time da je podnesku od dana 27. lipnja 2025. tužitelj je naveo da uređuje tužbeni zahtjev, odnosno naveo da tužitelj potražuje iznos od 29,29 eur sa zateznom kamatom koja teče od dana 5. srpnja 2007. do plateža, time da je tuženik naveo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 273,04 eur.

33. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023) Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika )"Narodne novine" br. 138/2023), time da je uspjeh tužitelja u ovom postupku je 9,7%, (isplata iznos od 29.29 eur), a tuženika 90,30 %, (povlačenje tužbe za iznos od 273,04 eur, a kojem povlačenju se tuženik protivio) slijedom čega je odluka o trošku donesena u skladu omjerom uspjeha u parnici, time da je vrijednost predmeta spora za obračun troškova 302,33 eur, a kako je odlučeno na pripremnom ročištu dana 4. srpnja 2025.

34. Slijedom navedenog, a obzirom na vrijednost predmeta spora od 302,33 eur (do 332,00 eur 25 bodova), tuženiku je priznat trošak sastav odgovora na tužbu ( Tbr. 8. toč.1.) dana 04. ožujka 2025. 50,00 eur, trošak sastav podneska od dana 03. lipnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1.) kojim se tuženik očitovao na navode podneska tužitelja od dana 19. svibnja 2025. 50,00 eur, trošak sastav podneska od dana 01. srpnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1.) kojim se tuženik očitovao na djelomično povlačenje tužbe 50,00 eur. Trošak pristupa na ročište dana 04. srpnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1.) 50,00 eur, trošak pristupa na ročište dana 30. rujna 2025. (Tbr.9. toč. 1.) 50,00 eur, ukupno 250,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 62,50 eur, odnosno tuženiku je priznat trošak u iznosu od 312,50 eur, a odbijen sa zahtjevom za iznos od 937,50 eur.

35. Obzirom na uspjeh tuženika u sporu, u omjeru od 90,30 %, umanjeno za uspjeh tužitelja u sporu 9,7%, tuženiku je priznat trošak u omjeru od 80,60 %, od priznatog iznosa od 312,50 eur, odnosno u iznosu od 251,86 eur ( toč. III izreke), a odbijen sa daljnjim zahtjevom od 60,63 eur, odnosno tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 998,13 eur (937,50 eur+ 60,63 eur), a kako je riješeno i toč. IV izreke.

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA:

1. DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 po odvjetnici Doroteji Jurčić Nižić uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu 2. ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 po odvjetniku Krunoslavu Kneževiću