REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-399/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, koga zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić Nižić, odvjetnica iz Zagreba, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koga zastupa punomoćnik Krunoslav Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica Radoslava Lopašića 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate (vps: 942,00 eur),nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 30. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja

1.Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 3213827478, sklopljenog između korisnika kredita JI i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 od dana 14.7.2008.g. godine., sadržana u članku 2. stavku 6. Ugovora o kreditu, a koja glasi:

„Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“

2. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 platiti tužitelju Druga Fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, iznos od 125,16 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana 15.7.2008.g. do isplate po stopi koja se određuje sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana

II Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom

Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 platiti tužitelju Druga Fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, iznos od 816,84 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana 15.7.2008.g. do isplate po stopi koja se određuje sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023.g. do 29.12.2023.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 550,50 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 449,50 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 24. siječnja 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak, i predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu, kojom se utvrđuje e ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 3213827478, sklopljenog između korisnika kredita JI i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 od dana 14. srpnja 2008. sadržana u članku 2. stavku 6. Ugovora o kreditu, kojom se nalaže tuženiku platež iznosa od 942,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana 15. srpnja 2008. do isplate, te tuženiku nalaže platež troškova parničnog postupka, time da je kao vrijednost predmeta spora naveden iznos od 2.269,23 eur (1.327,23 eur + 942,00 eur isplata).

2. Dalje, u obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je tuženik dana 14. srpnja 2008. sklopio s korisnikom kredita JI Ugovor o kreditu br. 3213827478 time da je čl. 2. Ugovora o kreditu propisano je da će kreditor naplatiti korisniku kredita aknadu/troškove za obradu kredita sukladno Odluci banke, time da tužitelj smatra daje citirana odredba Ugovora o kreditu ništetna je te je tuženik dužan, s osnove stečenog bez osnove vratiti tužitelju iznos plaćene naknade za obradu kredita

3. Isto tako, tužitelj u tužbi navodi da citiranom odredbom, odnosno čl. 2. Ugovora o kreditu određeno „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“, time da smatra da je citirana odredba tipska, a o kojoj odredbi se nije dala mogućnost pregovora korisniku kredita, kao i da je tuženik u istom ili sličnom obliku ugovarao naknadu za obradu kredita i sa svim ostalih korisnicima kredita u relevantnom vremenskom razdoblju, kao i da je tuženik kao banka obračunavao kamatu na cjelokupni iznos kredita, odnosno i na iznos koji je zapravo iskorišten za naknadu troškova obrade kredita kako je navedeno.

4. Tužitelj dalje u tužbi navodi da je tužitelj je sklopio dana 6. lipnja 2023. s korisnikom kredita JI Ugovor o cesiji, broj:OV-3796/2023, a temeljem kojeg je korisnik kredita prenio na tužitelja sva potraživanja s osnova ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog s tuženikom, time da je tužitelj je o izvršenoj cesiji obavijestio tuženik dopisom od dana 6. lipnja 2023., te zatražio od istoga dostavu sve dokumentacije koja se tiče predmetnog ugovornog odnosa, a koju dokumentaciju tuženik nije dostavio tuženiku.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da prigovara vrijednosti predmeta spora, obzirom da je tužitelj vrijednost predmeta spora naznačio u iznosu od 2.269,23 eur dok tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 942,00 eur, slijedom čega je vrijednost predmeta spora očito suviše visoko naznačena te se postavlja pitanje prava na naknadu troškova postupka, te naveo da smatra da shvaćanje da se u slučaju postavljanja deklaratornog i kondemnatornog tužbenih zahtjeva treba cijeniti isključivo gledati kao mjerodavna za određivanje vrijednosti predmeta spora visina kondemantornog zahtjeva, zauzeo je Vrhovno sud Republike Hrvatske u odluci Revr 475/08-2 od 27. listopada 2008.

6. Nadalje, tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, obzirom da smatra da tražbina koju tužitelj potražuje ovom tužbom nije mogla biti predmetom prijenosa između tužitelja i korisnika kredita.

7. Nadalje, tuženik navodi da smatra da tužitelj nije tužitelj nije dokazao da je korisnik kredita potrošač, niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

8. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na platež naknade tuženik navodi da osporava visinu tužbenog zahtjeva, osporava da je korisniku kredita naplaćena nakanda, te u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom.

9. Isto tako, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare na ovo potraživanje tužitelja, jer je naknada naplaćena 25. kolovoza 2008., a u odnosu na tijek zakonskih kamata tuženik je naveo da, Sukladno mišljenju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 05. ožujka 2004., Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.

10. Nakon dostave odgovora na tužbu, u podnesku od dana 19. svibnja 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženika, te osporio navode koji se odnose na nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja, na navode tuženika vezano uz status potrošača korisnika kredita, o navodima tuženika vezano za tvrdnju tuženika o ništetnosti ugovorne odredbe o tzv. 'ulaznoj naknadi', prigovor zastare potraživanja, kao i na navode tuženika vezano za tijek zateznih kamata, te ih osporio u cijelosti, te naveo da da uređuje tužbeni zahtjev, odnosno naveo da tužitelj potražuje iznos od 125,16 eur sa zateznom kamatom koja teče od dana 26. kolovoza 2008. do plateža.

11. Nakon osporavanja tuženika od dana 28. svibnja 2025. tužitelj je u svom očitovanju naveo da smatra da tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s potvrdom o plaćenoj naknadi za troškove obrade kredita, a koju je dostavio sam tuženik, te se radi o činjenici za koju je tužitelj doznao nakon podnošenja tužbe, slijedom čega tužitelj smatra da se ne može se raditi o povlačenju na koje bi svoj pristanak trebao dati tuženik.

12. U podnesku od dana 28. svibnja 2025. tuženik se očitovao na navode iz podneska tužitelja od dana 19. svibnja 2025. te osporavao tvrdnje tuženika iznesene u pisanom očitovanju, da je tužitelj u tužbi od dana 24. siječnja 2025. postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 942,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama s osnove navodne ništetnosti odredbi o naknadi za obradu kredita, da iz sadržaja podneska tužitelja proizlazi da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev i to za iznos od 816,84 EUR,. da se tuženik se izričito protivi navedenom povlačenju tužbenog zahtjeva pozivajući se na odredbu čl. 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZPP).

13. Sud je izvršio uvid u kopiju dopisa tužitelja tuženiku zvan obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavu dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe od 6. lipnja 2023. (list 7 spisa), kopiju dopisa JI kojim obavještava tuženika o ustupu tražbine od dana 6. lipnja 2023. (list 8 spisa), kopiju Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) sklopljen između korisnika kredita JI i tužitelja dana 6. lipnja 2023. (list 9-14 spisa), kopiju Ugovora o namjenskom kreditu od dana 14. srpnja 2008. (list 15-21 spisa), kopiju izvatka zemljišnih knjiga za nekretninu koja je kupljena nakon sklapanja Ugovora o kreditu od dana 27. lipnja 2008. (list 22 spisa), kopiju izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo PGM-CENTAR d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 255, odnosno prodavatelja nekretnine (list 23-24 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2047/2022 od 8. studenoga 2022. (list 28-33 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-617/2022 od 25. svibnja 2022. (list 34-37 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4090/2022 od 6. prosinca 2022. (list 38-41 spisa), kopiju presude VSRH br. Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. (list 42-47 spisa), kopiju odluke u spojenim predmetima C-84/2019, C- 220/2019 i C-252/2019 (list 48-69 spisa), kopiju presude C-621/2017 (list 88-96 spisa), kopiju izvoda iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela VSRH od 5. ožujka 2004. (list 97 spisa), kopiju rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1562/2021 od 5. listopada 2021. (list 98-102 spisa), kopiju rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž- 633/2021 od 14. svibnja 2021. (list 103-112 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4623/2023 od 16. travnja 2024. (list 113-120 spisa), kopiju rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1748/2021 od 27. svibnja 2021. (list 122-129 spisa), kopiju dopisa tuženika korisniku kredita od 10. ožujka 2025. kojim ga obavještava da je dana 25. kolovoza 2008. naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 958,64 kn (list 130 spisa), kopiju presude i rješenja Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-286/2024 od 15. svibnja 2024. (list 131-138 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-2101/2022 od 11. listopada 2022. (list 139-143 spisa), kopiju akta tuženika za obvezne radnje prije odobravanja kredita ( list 144-145 spisa ), time da je tijekom dokaznog postupka izveden dokaz saslušanjem JI, korisnice kredita.

14. Uvidom u UGOVOR O NAMJENSKOM KREDITU od dana 14.07.2008. sud je utvrdio da su ugovor sklopili Zagrebačka banka d.d. Zagreb, kao kreditor, JI MBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa], kao korisnik kredita, MI MBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa], kao sudužnik, PGM- CENTAR d.o.o. MBS: 050026784 iz Zagreba, Samoborska cesta 255, kao založni dužnik, time da je iznos odobren kreditom 216.700,00 CHF (čl. 1.), da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i Ugovora o suradnji i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,60% godišnje, da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva, utvrđuje se kao 3-mjesečni EURIBOR uvećan za 2,00 p.p. te, da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora, time da među strankama postoji spor o ništetnosti ove ugovorne odredbe (čl. 2).

15. Uvidom u UGOVOR O USTUPU/PRIJENOSU TRAŽBINE (CESIJA) od dana 6. lipnja 2023. sud je utvrdio da su korisnik kredita JI, [adresa]„ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ustupitelj i Druga fundacija SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807 koje zastupa direktor DI, kao primatelj primatelj sklopili ugovor, prema kojem su u čl. 1 suglasno naveli da e Ustupitelj kao korisnik kredita dana 9. srpnja 2008. sa Zagrebačkom bankom d.d. sklopio ugovor o kreditu broj 3213827478, kojim ugovorom se Zagrebačka banka d.d. obvezala staviti na raspolaganje Ustupitelju iznos od 216.700,00 CHF po srednjem tečaju za CHF po tečajnoj listi Zagrebačka banka d.d. važeće na dan korištenja kredita (dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu"), a ustupitelj se obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom o kreditu koji je prilog ovom ugovoru o ustupu tražbine i čini sastavni dio istog, da ustupitelj s naslova ništetnih odredbi ugovora o kreditu prema Zagrebačkoj banci d.d. ima tražbinu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada, kao i da ustupitelj nije pokrenuo nikakav postupak pred sudom s ciljem ostvarenja navedene tražbine, dok su pod toč. 2. ugovorili, pod predmet ugovora, da sklapanjem Ugovora ustupitelj sve svoje tražbine prema Zagrebačkoj banci d.d. navedene u članku 1. ugovora, kao i sve ostale ustupiteljeve tražbine koje bi postojale prema Zagrebačkoj banci d.d., a temeljile bi se ili bi proizlazile iz predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, prenosi na primatelja, a primatelj u cijelosti prima prenesenu mu tražbinu, da prijenosom predmetne tražbine primatelj stječe prema Zagrebačka banka d.d., kao dužniku, ista prava koja je do potpisa ovog Ugovora prema Zagrebačka banka d.d. imao i ustupitelj, da po sklapanju Ugovora, ustupitelj se obvezuje o izvršenom ustupu tražbine obavijestiti dužnika, Zagrebačku banku d.d. uz napomenu da se nakon zaprimljene obavijesti ustupljena tražbina može valjano ispuniti jedino primatelju kao novom vjerovniku te primatelju predati sve isprave o ustupljenoj tražbini u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, a koje posjeduje, kao i da se ustupitelj tražbine obvezuje pribaviti sve isprave koje od njega zatraži primatelj od banke s kojom je sklopio ugovor o kreditu.

16. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje JI koja je u svom iskazu navela da je kredit bio za stan, da u stanu i dalje živi, kao i da je kupila stan od trgovačkog društva PGM-CENTAR d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 255, te da postojala ponuda s djelatnicima HRT-a, u toj ponudi su bili navedeni svi parametri ugovora o kreditu, time da su parametri ugovora o kreditu povoljniji nego da je sklapala ugovor o kreditu kao fizička osoba. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje u dijeli koji se odnosi na svrhu odobrenja kredita, obzirom da je dan u skladu s Ugovorom o kreditu, odnosno odredbom čl. 2, prema kojoj je svjedokinja kao korisnik kredita bila dužna kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 216.700,00 CHF i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i Ugovorom o odobravanju stambenih kredita zaposlenicima društva Hrvatska radiotelevizija od 17. rujna 2007.

17. Nadalje, svjedokinja je u svom iskazu navela da nije pregovarala s bankom o ugovornim odredbama, da joj nije prezentirana tarifa o naknadama, da je dobila samo ugovor o kreditu i oplatni.

18. Iz iskaza navedene svjedokinje ne proizlazi da mu je tuženik dao bilo kakve informacije o tome na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita, koja je svrha ugovaranja te naknade i kako će se određivati, odnosno da mu nije dao nikakve informacije prema kojima je mogao procijeniti kakve financijske posljedice proizlaze za njega iz te odredbe. Također, u odnosu na tu odredbu korisnik kredita nije imao nikakvu mogućnost pregovaranja, kao niti o ostalim odredbama ugovora jer se radilo o tipiziranom ugovoru koji mu je ponuđen, slijedom čega je sud prihvatio iskaz svjedokinje kao istinit, jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu, a kako je to već navedeno kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka kada je iskazivao o namjeri sklapanja ugovora o kreditu i namjeni odobrenih sredstava.

19. Sud smatra da je ništetna je odredba čl. 2. Ugovora, kojom je određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi banke, obzirom da sud smatra da u konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti mu je dala bilo kakve informacije o predmetnoj naknadi, pa tako niti bilo kakve informacije iz kojih bi korisnik kredita kao potrošač mogao zaključiti o financijskim posljedicama navedene odredbe.

20. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

21. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade s obzirom na to da niti ne iznosi činjenice sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a o tome na koji način se određuje visina predmetne naknade, već je u ugovoru samo navedeno da se određuje prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora. Iz toga ne proizlazi da su naknadom pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Nadalje, korisnik kredita iz ugovorne odredbe nije mogao niti zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da konkretna visina nije određena ugovorom, već je navedeno da se plaća prema odluci banke o tarifi usluga. Tuženik nije dokazao da je korisniku kredita prezentirao predmetnu odluku prema kojoj će se određivati visina naknade, time da među strankama nije bilo sporno da je korisniku kredita naplaćena naknada za obradu kredita, a što proizlazi iz dopisa tuženika od dana 10. ožujka 2025. kojim tuženik obavještava svjedokinju da je dana 25. kolovoza 2008. naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 958,64 kn (list 130 spisa).

22. Nakon očitovanja tuženika od dana 28. svibnja 2025. tužitelj je u svom očitovanju naveo da smatra da tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s potvrdom o plaćenoj naknadi za troškove obrade kredita, a koju je dostavio sam tuženik, te se radi o činjenici za koju je tužitelj doznao nakon podnošenja tužbe, slijedom čega tužitelj smatra da se ne može se raditi o povlačenju na koje bi svoj pristanak trebao dati tuženik, a koje promišljanje tužitelja sud ne prihvaća. Naime, tužitelj je pokrenuo parnični postupak tužbom od dana 24. siječnja 2025. time da tužitelj nije bio u prekluzivnom roku za podnošenje tužbe, i nije imao podatak o visini naplaćene naknade, odnosno na vlastiti rizik je pokrenuo postupak, time da je nakon očitovanja tuženika djelomično povukao tužbu. Sud smatra da je tužitelj mogao pribaviti podatak o visini naknade prije podnošenja tužbe, uzimajući pri tome u obzir odredbe čl. 186 i 219 ZPP-a.

23. Tuženik se izričito protivio djelomičnom povlačenju tužbe, navodeći da je odredbom članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 dalje u tekstu: ZPP) propisano da se tužba nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, a u ovoj konkretnoj situaciji tuženik nije pristao na povlačenje tužbe.

24. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava, slijedom čega sud smatra da je i odredba čl. 10 ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Nadalje, odredba o naknadama je ništetna i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 – dalje: ZOO). Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

25. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, kao i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa.

26. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

27. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

28. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja. Također, tuženiku nije bila poznata niti svrha ugovaranja predmetne naknade, niti ga je tuženi informirao o svrsi ugovaranja naknade. Sve navedene okolnosti prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

29. Ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 125,16 eur.

30. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

31. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

32. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadama ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o toj naknadi, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

33. Obzirom na to da se deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut u tužbi koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu, uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva za činidbu, time da zahtjev za činidbu u ovoj pravnoj stvari glasi na novčanu svotu, tužitelj nije ni mogao odrediti vrijednost predmeta spora drukčije od te vrijednosti, pa se ni njegovo označavanje vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.269,23 eur (visina tužbenog zahtijeva u tužbi) ne uzima u obzir priliko određivanja troškova postupka (Pž-566/2025-2), te je odluka o vrijednosti predmeta spora donesena na ročištu dana 30. rujna 2025. time da je podnesku od dana 19. svibnja 2025. tužitelj je naveo da uređuje tužbeni zahtjev, odnosno naveo da tužitelj potražuje iznos od 125,16 eur sa zateznom kamatom koja teče od dana 26. kolovoza 2008. time da je tuženik naveo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 816,84 eur.

34. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023) Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023), time da je uspjeh tužitelja u ovom postupku je 13.3 %, a tuženika 86,7 %, slijedom čega je tuženiku priznat trošak zastupanja u omjeru od 73,4 % priznatog troška zastupanja, time da je vrijednost predmeta spora 942,00 eur, i vrijednost radnje po Ot. Iznosi 150,00 eur.

35. Tuženiku je priznat trošak zastupanja za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč.1.) dana 14. ožujka 2025. trošak sastava podneska (Tbr. 8. toč.1.) od dana 28. svibnja 2025. kojim se tuženik očitovao na djelomično povlačenje tužbe, kao i trošak pristupa na ročište (Tbr. 9. toč. 1.) dana 04. srpnja 2025. i 30. rujna 2025. po 150,00 eur, 600,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 150,00 eur, odnosno ukupno 750,00 eur, te se tuženik odbija sa zahtjevom za platež troškova postupka za iznos od 250,00 eur.

36. Isto tako, obzirom da uspjeh u parnici, tuženiku je priznat trošak u iznosu od 550,50 eur ( 73,4 % priznatog iznosa), pa je odlučeno kao pod toč. III izreke, te je tuženik odbijen za daljnji iznos troška zastupanja u iznosu od 199,50 eur, odnosno sveukupno 449,50 eur (250,00 + 199,50 eur), te je odlučeno kao pod toč. IV izreke.

U Zagrebu, 4. studenog 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 po odvjetnici Doroteji Jurčić Nižić uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 po odvjetniku Krunoslavu Kneževiću