Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-234/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Kristini Devčić Merzel, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 80572192786, kojeg zastupa punomoćnik Žarko Smolčić odvjetnik iz Odvjetničkog društva Smolčić i Partneri d.o.o. Zagreb, protiv ovršenika BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja na rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kutini od 6. lipnja 2014. poslovni broj Ovr-320/2014, dana 4. studenog 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kutini od 6. lipnja 2014. poslovni broj Ovr-320/2014 u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovrhe.
III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 112,81 eura (ranije 850,00 kn) kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Kutini od 6. lipnja 2014. poslovni broj Ovr-320/2014 naloženo je ovršeniku, između ostalog, nadoknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 760,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenje o ovrsi pa do isplate, u roku od 8 dana.
2. Na takvo rješenje, u dijelu kojim nije usvojen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovrhe (do zatraženih 1.072,50 kuna) žalbu je pravovremeno uložio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra da je ovrhovoditelju prvostupanjski sud za cjelokupni postupak (a obzirom na VPS od 58,90 kn) trebao priznati jednokratnu nagradu u skladu sa Tbr 11/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., dalje: Tarifa), a ne kako mu to prvostupanjski sud priznaje prema Tbr 11/1 Tarife u iznosu od 250,00 kn. Smatra i da mu pripada trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 250,00 kn, a koji trošak je bio nužan za vođenje predmetne ovrhe kao i što mu pripadaju i stvarni materijalni troškovi u zatraženom iznosu. Slijedom svega iznesenoga, ovrhovoditelj predlaže nadležnom sudu prihvatiti žalbu ovrhovoditelja te svojim rješenjem preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, uz nadoknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od ukupno 112,81 eura (750,00 kn sastav žalbe i sudska pristojba na žalbu u iznosu od 100,00 kn).
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.
– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP u vezi sa člankom 381. ZPP-a i u vezi članka 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20. i 114/22., dalje: OZ). Naime, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je temeljem ovlaštenja iz 41. stavka 4. OZ (ali i članka 67. Sudskog poslovnika "Narodne novine", broj: 37/14.) pobijano rješenje donio otiskivanjem štambilja na ovršni prijedlog ovrhovoditelja. Stoga razloga su neosnovani navodi žalbe ovrhovoditelja da se pobijano rješenje ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, upravo u samom ovršnom prijedlogu, a temeljem kojeg je i usvojen prijedlog ovrhovoditelja, se navode svi elementi istog rješenja pa tako i zahtjeva za nadoknadom troškova postupka, kako u osnovi tako i u visini.
6. Naime, svojim ovršnim prijedlogom ovrhovoditelj je zatražio ukupno trošak od 1.072,50 kn, a koji se odnosi na sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 500,00 kn (a ovrhovoditelj isto zahtjeva temeljem Tbr. 11/2 Tarife), zatim pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 250,00 kn (Tbr 32/2 Tarife), odnosno ukupno 750,00 kn, a na koji iznos potražuje PDV od 25% u iznosu od 187,50 kn. Osim troškova zastupanja ovrhovoditelj je zatražio i materijalne troškove i to: materijalni trošak u iznosu od 15,00 kn, zatim poštarinu u iznosu od 20,00 kn, sudsku pristojbu na prijedlog za ovrhu u iznosu od 50,00 kn te sudsku pristojbu u iznosu od 50,00 kn.
7. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem ovrhovoditelju priznaje, i to pravilnom primjenom odredbe članka 14. OZ u svezi Tbr. 11 Tarife, za cjelokupni postupak trošak zastupanja u iznosu od 500,00 kn (a koji iznos se odnosi kako na sastav ovršnog prijedloga tako i pribavu klauzule pravomoćnosti ovršne isprave) i na taj iznos PDV od 125,00 kn te mu je priznao cjelokupni zatraženi materijalni trošak (kako materijalni, tako i poštarine pa i zatražene sudske pristojbe). Suprotno navodima samog ovrhovoditelja, ovrhovoditelju ne pripada i jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 kn te povrh toga i trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 250,00 kn, a obzirom da bi takvim priznanjem troškova ovršnog postupka u ovoj ovrsi, a vrijednost koje je glavnica od 58,90 kn (kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 kn) bilo kršenje osnovnog načela ovršnog postupka koje je propisano u odredbi članka 6. OZ (koja je specijalna odredba u odnosu na Tarifu), a to da pri provođenju ovrhe je sud dužan paziti na dostojanstvo ovršenika i da ovrha za njega bude što manje nepovoljna. Naime, primjenom Tbr. 11/1 i Tbr. 32/2 Tarife ovrhovoditelju bi za obje radnje koje je uopće u zastupanju poduzeo vezano za predmetnu ovrhu pripadao ukupan trošak od 500,00 kn (prema Tbr. 11/1 Tarife 25 bodova i prema Tbr. 32/2 Tarife 25 bodova). Tbr. 11/2 Tarife određuje obračun troška u slučaju obavljanja više radnji ovrhovoditelja u ovršnom postupku kojega VPS ne prelazi 1.000,00 kn i to upravo u cilju koji je manje nepovoljan za ovršenika (članak 6. OZ), a ne da bi se time pogodovalo samom ovrhovoditelju i da trošak ovrhe dvostruko premaši iznos koji se u ovrsi temeljem ovršne isprave treba naplatiti.
8. Slijedom iznesenog prvostupanjski sud priznavanjem ovrhovoditelju troška sastava ovršnog prijedloga od 25 bodova i troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave od 25 bodova odnosno ukupno 50 bodova odnosno ukupno iznosa od 500,00 kn (Tbr. 50 Tarife) po osnovi zastupanja te na isti iznos priznavanjem prava na PDV od 25% u iznosu od 125,00 kn (Tbr. 46 Tarife) odnosno ukupno 625,00 kn troška zastupanja pravilno je primijenio odredbu članka 14. OZ u svezi članka 6. OZ i Tbr. 11 Tarife te Tbr. 32/2 Tarife. Stoga se navodi ovrhovoditelja u tom dijelu u cijelosti ukazuju neosnovanim i promašenim.
9. Obzirom da je prvostupanjski sud, osim ukupnog troška zastupanja od 625,00 kn ovrhovoditelju priznao i ukupno zatraženi materijalni trošak (vidi točku 6. ovog rješenja) u iznosu od 135,00 kn (dakle niti dio materijalnog troška, a koji uključuje i sudsku pristojbu, ovrhovoditelja nije odbijen), odnosno u konačnici ukupan trošak ovrhovoditelja u iznosu od 760,00 kn, žalba ovrhovoditelja u cijelosti je ocijenjena neosnovanom te je kao takva i odbijena temeljem članka 380. točka 2.
ZPP u svezi članka 21. OZ.
10. U nepobijanom dijelu, kojim je zahtjev ovrhovoditelja iz ovršnog prijedloga usvojen, prvostupanjsko rješenje nije bilo predmet ispitivanja po žalbi (članak 365. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 381. stavak 1. ZPP).
11. S obzirom na to da ovrhovoditelj sa žalbom nije uspio ovaj sud mu nije priznao zatraženi trošak sastava žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Sisku 4. studenog 2025.
Sutkinja
Kristina Devčić Merzel
