REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3585/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, OIB: 17863542417, protiv ovršenice DB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku, odvjetniku Goranu Srebačiću u Zagrebu, radi ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 04. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenice od dana 20. listopada 2025. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2406/2007 od dana 10. srpnja 2007.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba nakon proteka roka podnesena dana 20. listopada 2025. protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2406/2007 od dana 10. srpnja 2007. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3. i toč. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

III. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenice od dana 20. listopada 2025. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2406/2007 od dana 10. srpnja 2007.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenice od dana 20. listopada 2025. za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

z a k lj u č i o  j e

Upućuju se ovršenica da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2406/2007 od dana 10. srpnja 2007. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenica je dana 20. listopada 2025. podnijela ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2406/2007 od dana 10. srpnja 2007.

2. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenica u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2406/2007 od dana 10. srpnja 2007. Međutim, ovršenica ističe da je nastupila zastara predmetnog potraživanja. Naime, obzirom je navedeno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno dana 19. veljače 2009., a kako se radi o ovršnoj ispravi u odnosu na koju zakonski zastarni rok iznosi 10 godina od dana izdavanja sukladno odredbama čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, činjenica je da je po istoj mogla biti vršena naplata najkasnije do dana 19. veljače 2019. No, kako je i naplata po istoj zatražena dana 08. listopada 2025., dakle više od 6 i pol godina nakon isteka desetogodišnjeg zastarnog roka, činjenica je da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja po predmetnom rješenja o ovrsi. Dalje, predmetno rješenje o ovrsi doneseno je po prijedlogu za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave koji je podnijela Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Paromlinska 2, kao ovrhovoditelj, protiv EB iz [adresa], D [adresa], radi naplate iznosa glavnice od 12.496,67 kuna, troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.086,20 kuna i pripadajućih zakonskih zateznih kamata, što znači da se radilo o potraživanju Zagrebačke banke d.d. prema EB, kao sada već pokojnom sinu ovršenice DB. Obzirom je MB umro dana **.**.2020., iza njegove smrti proveden je ostavinski postupak pod brojem O-2115/2021, UPP/OS-26/21 i to po javnom bilježniku Branku Jakiću iz Zagreba, koji je donio rješenje o nasljeđivanju br. O-2115/2021, UPP/OS-26/21 od 22. travnja 2021., kojim je kao jedina zakonska nasljednica iza pokojnog SB Zatezala proglašena ovršenica kao njegova majka. U tom ostavinskom postupku i po tom rješenju o nasljeđivanju prethodno navedeni javni bilježnik utvrdio je da njegovu ostavinsku imovinu čine prava iz Rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Trešnjevka Klasa: UP/I-551-08/18-01/590, Urbroj: 534-121-03- 06-18-3 od 24.07.2018., koja prava se odnose na osobnu invalidninu u iznosu od 1.500,00 kuna mjesečno i prava iz Rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, Klasa: UP/I-551- 06/17-01/1672, Urbroj: 251-17-12/011-17-2 od 20.11.2017., koja prava se odnose na novčanu pomoć korisnicima doplatka za pomoć i njegu i korisnicima osobne invalidnine u iznosu od 200,00 kuna mjesečno. Međutim, javni bilježnik napravio je pogrešku navodeći kao ostavinsku imovinu čine prava po dva prethodno navedene rješenja obzirom se radilo o strogo i isključivo osobnim pravima koja je za svog života ostvarivao pokojni MB, a nikako i niti na koji način o pravima koja bi nakon njegove smrti uopće mogla preći i prešla na nasljednike, pa tako niti na ovršenicu, te su ta prava u trenutku smrti EB kao njegova osobna i nenasljediva prava prestala u cijelosti. To znači da ovršenica iza smrti svog pokojnog sina EB nije naslijedila ništa jer po ta dva navedena rješenja joj nije isplaćeno ništa obzirom se radilo o strogo osobnim pravima koja ne prelaze na nasljednike. Stoga ovršenica niti ne može odgovarati za dugove svog pokojnog sina SB sukladno odredbi čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju. Dalje, predmetno rješenje o ovrsi doneseno je po prijedlogu za ovrhu Zagrebačke banke d.d. prema pokojnom sinu ovršenice EB, dok niti na koji način nije jasno temeljem čega je sada trgovačko društvo Svea Ekonomi d.o.o. ovrhovoditelj koji je Financijskoj agenciji podnio predmetni zahtjev za naplatu protiv ovršenice. Naime, niti ovršenica niti njezin pokojni sin MB nikad nisu bili u nikakvom dužničko-vjerovničkom ili bilo kakvom drugom odnosu s ovrhovoditeljem, već se očito radilo o dugovanju pokojnog sina ovršenice prema Zagrebačkoj banci d.d.. Osim toga, iz dopisa ovrhovoditelja Svea Ekonomi d.o.o. uz zahtjev za naplatu proizlazi da je ovrhovoditelj uglavničio zakonske zatezne kamate, što prema Zakonu o obveznim odnosima i Ovršnom zakonu nikako nije moguće. Tako je ovrhovoditelj u dopisu naveo da se traži naplata glavnice u iznosu od 1.542,64 eura i zakonske zatezne kamate na taj iznos u iznosu od 2.637,49 eura, odnosno ukupno iznos od 4.180,13 eura . Stoga ovršenica predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 7. i toč. 11. OZ-a, podredno uputiti ovršenicu na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3., toč. 5., toč. 7. i toč. 11. OZ-a. Dalje, ovršenica predlaže sudu odgoditi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava do pravomoćnosti odluke suda kojom se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenom obzirom će ovršenici nastati nenadoknadiva šteta ako dođe do daljnje zapljene novčanih sredstava s njezinog računa i prijenosa na račun ovrhovoditelja. Naime, ovršenica je umirovljenik s malim primanjima po osnovi mirovine, koja su joj jedva dostatna za egzistenciju, tako da je primorana ostvarivati dodatne poslove kako bi preživjela.

3. Prijedlog ovršenice dostavljen je dana 21. listopada 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana, no isti se nije očitovao.

4. Prijedlog ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

6. Slijedom navedene zakonske odredbe proizlazi da je pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju ovršeniku temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a - prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim - dopušteno isključivo u postupku izravne naplate koja je pokrenuta sukladno odredbi čl. 209. OZ-a.

7. S obzirom na navode ovršenice sadržane u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, sud je utvrdio da je ovrhovoditelj sukladno odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a Financijskoj agenciji dostavio na provedbu rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2406/2007 od dana 10. srpnja 2007., a kojim rješenjem o ovrsi je određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

8. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari ne radi se o postupku izravne naplate predviđene odredbom čl. 209. OZ-a, već se radi o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primjenjuju odredbe čl. 284. OZ-a. Stoga ovršenica ne može koristiti pravna sredstva zaštite u postupku izravne naplate iz čl. 210. OZ-a, već jedino i isključivo može koristiti pravna sredstva propisana odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a ( žalba nakon proteka roka te zatražiti odgodu ovrhe).

9. Slijedom navedenog, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim nije dopušten obzirom u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate pa stoga ovršenica ne može raspolagati pravnim sredstvom zaštite sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

10. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o izvansudskoj ovrsi iz čl. 284. OZ-a te obzirom na navode ovršenice iznesene u prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sud je prijedlog ovršenice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a.

11. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

12. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a, ovršenica predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim, između ostalog, iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. i toč. 5. OZ- a.

13. Obzirom se žalba nakon proteka roka sukladno odredbi čl. 53. st. 1. OZ-a ne može podnijeti zbog tih žalbenih razloga (razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. i toč. 5. OZ-a ), već samo zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. - 11. OZ-a, valjalo je žalbu ovršenice izjavljenu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. i toč. 5. OZ-a odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

14. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a, ovršenica predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, obzirom osporava ovrhovoditelju aktivnu legitimaciju, te iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, obzirom ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja.

15. Obzirom ovršenica ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ-a, a na koje navode se ovrhovoditelj nije očitovao, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 55. st. 2. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

16. Prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe nije osnovan.

17. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

18. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

19. Navodi ovršenice izneseni u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sadržajno predstavljaju žalbu nakon proteka roka (iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ-a) propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ- a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

20. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenica isti nije učinila vjerojatnim.

21. Ovršenica u prijedlogu za odgodu ovrhe nije navela nikakve činjenice niti priložila dokaze koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (npr. u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih i prenesenih novčanih sredstava od ovrhovoditelja).

22. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

23. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

24. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

25. Zbog navedenog, ovršenica je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenica nije učinila. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenica nije navela nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije navela nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenica nije dostavila nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršenici iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s njezinog računa i prenesen ovrhovoditelju.

26. Nastanak nenadoknadive štete ovršenica obrazlaže time što je umirovljenica sa malom mirovinom koja joj je jedva dostatna za egzistenciju. Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenicu, ne predstavljaju razlog za odgodu ovrhe. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenice biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu egzistencije ovršenice nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

27. Pritom valja reći i to da temeljem čl. 65. st. 6. OZ-a u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe. Stoga odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi imala za posljedicu deblokadu računa ovršenice te bi se pljenidba novčanih sredstava u slučaju odgode i dalje provodila. Drugim riječima, odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, ima učinak odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, ali ne i odgode zapljene sredstava ovršenika, budući da odgoda ovrhe ne utječe na provođenje radnji kojima ovrhovoditelj stječe založno pravo na predmetu ovrhe. Slijedom navedenog, ovršenica odgodom ovrhe ne bi došla u situaciju da raspolaže zaplijenjenim sredstvima, tj. ona i dalje ne bi mogla raspolagati zaplijenjenim sredstvima te u tom smislu odgoda ovrhe ne bi od ovršenice otklonila one posljedice na koje se ovršenica poziva u svome prijedlogu.

28. Obzirom da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

29. Ovršenica je zatražila trošak sastava prijedloga od dana 20. listopada 2025.

30. Zahtjev ovršenice za naknadu troškova postupka nije osnovan.

31. Naime, čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

32. S obzirom da ovršenica nije uspjela sa svojim prijedlogom budući je isti odbačen kao nedopušten, odnosno odbijen kao neosnovan, sud je stava da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršenici pa obzirom nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 14. st. 5. OZ-a, valjalo je odbiti zahtjev ovršenice za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom IV. izreke rješenja.

U Zagrebu, 04. studenog 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a).

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. Ovršenici po pun.

2. Ovrhovoditelju

3. Spis

Z/ kal.30 dana