REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] L 5
Poslovni broj: Us I-328/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje LIŽ, u upravnom sporu tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin, Vranicanijeva 5/I, Karlovac, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Rijeka, E. Barčića 5, radi priznavanja statusa HRVI iz Domovinskog rata po osnovi pogoršanja bolesti, 4. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-562-02/25-01/250, URBROJ: 522-4/1-1-1-25-2 od 24. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Karlovačke županije, Upravnog odjela za društvene djelatnosti Ogulin, KLASA: UP/I-562-02/24-01/127, URBROJ: 2133-03/15- 24-2 od 9. prosinca 2024. odbačen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata temeljem psihičke bolesti zbog neispunjavanja pretpostavki iz odredbe čl. 173. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17., 98/19. i 84/21., 156/23.; dalje: ZHBDR).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/25-01/250, URBROJ: 522-4/1-1-1-25-2 od 24. veljače 2025. (stranica 4/1-5/1 spisa) odbijena kao neosnovana.
3. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost osporavanog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida te da je bolest PTSP-a nastupila kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Naime, da mu je u prvotnom vještačenju (oznake T238b) utvrđeno oštećenje organizma u visini od 20%, dok je u revizijskom postupku Vijeće viših vještaka ocijenilo da tužitelj nema oštećenja organizma temeljem PTSP-a, a uz proizvoljno i neosnovano obrazloženje koje se zasniva na činjenici privremenog diskontinuiteta liječenja, a što da je medicinski neprihvatljivo. Radi se o kroničnoj bolesti PTSP-u koja se temelji na ekstremno traumatičnim iskustvima i koja se manifestira kroz specifične simptome te takav poremećaj ne može nestati niti se izliječiti izostankom redovitih pregleda jer se radi se o trajnom psihičkom poremećaju čiji intenzitet može varirati. Dodatno osporava Nalaz i mišljenje prvostupanjskog liječničkog vijeća od 12. travnja 2022. Ukazuje na nalaz specijalista psihijatrije od 14. ožujka 2025. koji, uz ostalu medicinsku dokumentaciju, upućuje na ratni PTSP koji je uzročno-posljedično povezan s njegovim sudjelovanjem u obrani Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev tužitelja ustrajući u cijelosti u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe kako tužitelj ne ispunjava uvjete za ponovno utvrđivanje postotka oštećenja organizma sukladno odredbi čl. 173. st. 2. ZHBDR prema kojoj predmet utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma može biti samo oštećenje za koje je u ranije provedenom postupku utvrđena uzročno-posljedična između bolesti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a što konkretno nije slučaj budući je tužitelju u ranijem pravomoćno dovršenom postupku utvrđeno da takve uzročno-posljedične veze nema. Slijedom, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Dokazne prijedloge koje nije smatrao važnim za donošenje odluke sud je odbio raspravnim rješenjem uz naznaku razloga za isto, sve kako to propisuje odredba čl. 93. st. 2. ZUS-a.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela KLASA: UP/I-562-02/21-01/199, URBROJ: 2133-03/14-22-12 od 3. svibnja 2022. (koje je potvrđeno rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/22- 01/6325, URBROJ: 522-4/1-1-22-2, od 31. svibnja 2022.) odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje HRVI-a temeljem bolesti PTSP iz razloga što je utvrđeno da je o zahtjevu za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP pravomoćno riješeno rješenjem Karlovačke županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje i zdravstvo, od 14. prosinca 2020. temeljem Nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka od 16. studenoga 2020. kojim je utvrđeno da se bolest PTSP kod tužitelja ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećena organizma te je oštećenje organizma tužitelja ocjenjeno sa 0%
9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 20. ožujka 2024. za utvrđivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti PTSP. Upravna tijela su zahtjev tužitelja rješavala kao zahtjev iz čl. 173. ZHBDR te je isti odbačen zbog neispunjavanja uvjeta propisanih tim člankom.
10. U skladu s odredbom čl. 173. st. 1. ZHBDR kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma. Prema stavku 2. istoga članka kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% i nije priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata postane izvršno, a kod hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s oštećenjem organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata može, nakon isteka šest mjeseci od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
11. Slijedom iznesenoga, pravilno je u postupku zaključeno da se na zahtjev tužitelja ne može primijeniti citirani čl. 173. ZHBDR jer u ranijim postupcima kod tužitelja nije utvrđeno oštećenje organizma po osnovi bolesti PTSP kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno nije utvrđena uzročno-posljedična veza između bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu. Stoga tužitelj ne ispunjava uvjete iz citiranog članka za ponovnim utvrđivanjem postotka oštećenja organizma. U smislu navedenih odredbi predmetom utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma zbog pogoršanja može biti samo oštećenje organizma za koje je u ranije provedenom postupku utvrđena uzročno-posljedična veza između bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu, a što ovdje nije slučaj, pa u tom smislu negativnim odlučivanjem o predmetnom zahtjevu nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12. Stavovi suda izneseni u ovoj presudi ne odstupaju od dosljedne sudske prakse u predmetima slične činjenične i pravne osnove (primjerice, presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-1487/2023-2 od 24. svibnja 2023., Usž-2832/2022-2 od 27. rujna 2022., Usž-1335/2025-2 od 11. lipnja 2025. i dr.) 13. Nisu od utjecaja na ovaj upravni spor prigovori tužitelja vezani uz vještačenje provedeno u pravomoćno okončanom postupku.
14. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan kako je to odlučeno u t. I. izreke ove presude.
15. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.
16. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju čl. 135. ZHBDR.
U Rijeci 4. studenoga 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
