Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-492/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska sa sjedištem u [adresa], R. [adresa], OIB: 45237012600, kojeg zastupa punomoćnik EH, zaposlenik tuženika, radi naknade štete, a odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-1528/2021-35 od 20. lipnja 2024., na sjednici vijeća od 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužiteljice prihvaća se kao djelomično osnovana, pa se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-1528/2021-35 od 20. lipnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari i o zateznim kamatama (točka I. izreke);

- preinačava u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku (točka II. izreke) na način da se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici pored dosuđenog iznosa od 2.300,91 EUR-a, na ime parničnog troška, daljnji iznos od 125,00 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2024. (dan donošenja prvostupanjske presude) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe odbija se kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom presuđeno je:

" I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.484,41 EUR (slovima: pet tisuća četiristo osamdeset četiri eura i četrdeset jedan cent) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 4.800,85 EUR od 16. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 620,77 EUR od 17. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 62,80 EUR od 15. travnja 2021. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.300,91 EUR (slovima: dvije tisuće tristo eura i devedeset jedan cent) sa zateznim kamatama od 20. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbe su izjavili tuženik i tužiteljica.

3. Tuženik je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP).

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, ili podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv, kako iz žalbe proizlazi, dijela navedene presude kojim je odlučeno o početku tijeka zateznih kamata na iznos dosuđen na ime naknade štete za izmaklu korist i na odluku o parničnom trošku, zbog, kako iz žalbe proizlazi, žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a.

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu, te preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da je žalba tuženika u cijelosti neosnovana, pa predlaže odbiti žalbene navode tuženika kao neosnovane, a uvažiti navode u žalbi tužiteljice. Traži trošak odgovora na žalbu.

6. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

7. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tužiteljice i tuženika ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, o čemu ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a vodi računa po službenoj dužnosti.

Protivno navodima tuženika iznesenim u žalbi izreka prvostupanjske presude jest razumljiva i nije proturječna razlozima presude. U presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Prvostupanjski sud je na jasan i argumentiran način obrazložio iz kojih razloga tužbeni zahtjev smatra osnovanim, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na što se neosnovano u žalbi poziva tuženik.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete i s njom povezane imovinske štete (tuđa pomoć i njega), kao i imovinske štete na ime izmakle koristi koja šteta je nastala ozljeđivanjem tužiteljice u prometnoj nezgodi koja se dogodila 8. rujna 2020. u kojoj je stradala tužiteljica kao putnik u vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], te zadobila tjelesne ozljede, a za koju nezgodu je odgovoran vozač koji je upravljao vozilom osiguranim kod tuženika.

9. U postupku po žalbi sporna je visina dosuđene naknade štete, početak tijeka zateznih kamata, te odluka o parničnom trošku.

10. Radi odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva u pogledu nastale neimovinske štete i s njom povezane imovinske štete na tuđu pomoć i njegu sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. ..., specijalistu kirurgu - traumatologu.

10.1. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka (koji je prvostupanjski sud u cijelosti pravilo prihvatio obzirom da je i prema mišljenju ovoga suda izrađen stručno, savjesno, u skladu sa pravilima medicinske znanosti i vještine, te je nalaz jasno i razumljivo obrazložen), prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila vrlo teške tjelesne ozljede i to prijelom križne kosti desno (fractura massae lateralis sacri dex), prijelom gornje i donje grane desne stidne kosti (fractura ramii superior et inferior ossis pubis dex) i potres mozga (commotio cerebri), da između nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji uzročna veza, pa da je kod tužiteljice došlo do povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje i duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti u omjeru od 20%, da je primarni strah bio intenzivan i kratkotrajan, da je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imala 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta 4 tjedana, da je fizičke boli jakog intenziteta trpjela 7 dana, srednjeg intenziteta 21 dan i slabijeg intenziteta 8 tjedana te da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega u smanjenom opsegu od 4 sata dnevno kroz 12 tjedana, da je tužiteljica bila na bolovanju od 9. rujna 2020. do 19. ožujka 2021. te da je navedeno bolovanje u direktnoj vezi sa liječenjem zadobivenih ozljeda.

10.2. Iako kod izrade nalaza i mišljenja sudski vještak nije izvršio uvid u zdravstveni karton tužiteljice s obzirom da isti nije dostavljen u spis, a što ističe u žalbi tuženik, ali kako se u spisu nalazi potvrda liječnika iz koje proizlazi da tužiteljica ranije nije pretrpjela ozljede niti bolesti kao što su to one koje su nastale kao posljedica predmetne nesreće te kako je vještak istaknuo da navedena potvrda predstavlja ekvivalent osobnog zdravstvenog kartona proizlazi da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja ipak imao sve odlučne informacije o zdravstvenom stanju tužiteljice koje bi eventualno utjecale na njegovu ocjenu. Treba reći da tuženik tijekom postupka nije doveo u pitanje istinitost sadržaja potvrde liječnika opće prakse pa pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a protivno navodima u žalbi tuženika da nije postojala potreba za pribavom zdravstvenog kartona na temelju kojeg je spomenuta potvrda izdana.

10.3. Ovaj sud kao i prvostupanjski sud smatra da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke u potpunosti objektivan i sukladan pravilima struke, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja.

11. Cijeneći navedeno prema stavu ovoga suda, a protivno navodima tuženika iznesenim u žalbi pravilno je prvostupanjski sud cijeneći sve okolnosti slučaja, i sve provedene dokaze, a u prvom redu - nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, dosudio tužiteljici s naslova neimovinske štete iznos od 6.768,50 EUR-a. Prvostupanjski sud pri tom nije pogrešno primijenio materijalno pravo, kako to neosnovano navodi tuženik, nego je odluka donesena sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO). Pri određivanju visine naknade prvostupanjski sud je pravilno cijenio težinu povreda i okolnosti slučaja, vodio je računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, životnoj dobi tužiteljice tijeku liječenja i posljedicama koje će tužiteljica imati u daljnjem životu i radu (umanjenje životne aktivnosti u omjeru od 20%). Sud je vodio računa i o cilju kojemu služi ta naknada, te naknadom nije pogodovano ni težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Stoga, iako je visina dosuđene naknade neimovinske štete nešto iznad okvira Orijentacijskih kriterija i iznosa koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske odredio 29. studenoga 2002. za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, a koji su povećani za 50% na drugoj sjenici građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. – broj: Su-IV-47/2020-5, prvostupanjski sud odredivši naknadu tužiteljici na ime neimovinske štete u iznosu od 6.768,50 EUR-a protivno navodima u žalbi tuženika pravilno je primijenio materijalno pravo a s obzirom na sve okolnosti slučaja.

13. Nadalje, ovaj sud ne nalazi niti da je cijena sata tuđe pomoći i njege koju je odredio prvostupanjski sud u iznosu od 5,31 EUR-o previsoko određena. Naime, iako su navedenu uslugu tužiteljici pružali ukućani ista nije previsoka s obzirom na mjesto prebivališta tužiteljice i cijene radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge u vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege i to bez poreznog opterećenja. Stoga, tužiteljici po ovom osnovu za 336 sati pripada naknada od 1.784,16 EUR-a, a kako je pravilno dosudio prvostupanjski sud.

13.1. Protivno navodima u žalbi tuženika pravilnom primjenom materijalnog prava odredbe članka 1103. ZOO-a i odredbe članka 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOOP) prvostupanjski sud dosudio je tužiteljici zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete na ime naknade za tuđu pomoć i njegu u okviru postavljenog zahtjeva – idućeg dana od dana završetka liječenja (16. travnja 2021.), a neosnovano tuženik smatra da zatezne kamate za ovaj vid štete mogu teći samo od donošenja prvostupanjske presude.

14. Stoga, kako je u mirnom postupku tuženik isplatio tužiteljici na ime naknade štete nastale zbog štetnog događaja iznos od 3.751,81 EUR (28.268,00 kuna), pravilnom primjenom materijalnog prava odredbi članka 1100. stavak 1. i članka 1089. ZOO-a prvostupanjski sud je utvrđenu novčanu naknadu (8.552,66 EUR-a) umanjio za već ranije plaćeni iznos i naložio isplatu daljnje naknade štete u ukupnom iznosu od 4.800,85 EUR-a.

15. Prvostupanjski sud dosudio je tužiteljici i zatraženi iznos od 683,56 EUR-a na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade jer se zbog posljedica štetnog događaja nalazila na bolovanju u razdoblju od 9. rujna 2020. do 19. ožujka 2021.

15.1. Protivno navodima u žalbi tuženika pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljici i pravo na isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade (izmakla korist) i za razdoblje ožujka 2021. jer iz dokumentacije koja se u spisu nalazi (obračun plaće za ožujak 2021.), a koju tuženik nije osporavao, proizlazi da je razlika između očekivane i zaista ostvarene zarade (izmakla korist) tužiteljice za navedeno razdoblje 473,19 kuna (62,80 EUR-a) pa je tuženik u obvezi tužiteljici za spomenuto razdoblje isplatiti zatraženi iznos od 62,80 EUR-a na ime naknade štete, odnosno izmakle koristi, a što je detaljno u presudi obrazložio prvostupanjski sud.

16. Pravilno prvostupanjski sud smatra, a protivno navodima u žalbi tužiteljice, da tužiteljici pripadaju zatezne kamate na iznos imovinske štete u vidu izmakle koristi od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužiteljice (17. ožujka 2021.) do isplate, a na temelju članka 12. stavak 4. ZOOP-a (identičan pravni stav zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Rev-373/2021. od 27. travnja 2021.).

16.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud u okviru postavljenog zahtjeva prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ista traži isplatu zateznih kamata na iznos od 620,77 EUR-a (na iznos izmakle koristi za razdoblje od rujna 2020. do veljače 2021.) od 17. ožujka 2021. do isplate, dok je u cijelosti prihvaćen njezin zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 62,80 EUR od 15. travnja 2021. do isplate, a s obzirom da je riječ o iznosu na koji zatezne kamate teku nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužiteljice.

17. O parničnom trošku prvostupanjski sud je pravilno odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. U pretežitom dijelu pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a priznao tužiteljici samo one troškove koji su bili nužni za vođenje ove parnice.

17.1. I prema mišljenju ovoga suda pravilno tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 15. lipnja 2021. i 22. studenog 2022. kojim ista samo dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje; trošak sastava podnesaka od 16. prosinca 2021., 22. veljače 2022., 1. veljače 2023., a niti od 19. rujna 2023. jer trošak sastava predmetnih podnesaka (požurnica) također nije bio potreban. Valja naglasiti da je predmetni parnični postupak započeo 11. lipnja 2021. a prvostupanjska presuda donesena je 20. lipnja 2024., dakle u roku od tri godine, a što se smatra razumnim rokom u smislu odredbe članka 185. stavak 2. ZPP-a. Nadalje, i prema mišljenju ovog suda nije bio potreban niti trošak sastava podnesaka od 25. ožujka 2022., a niti od 28. ožujka 2024. jer istima kako pravilno navodi prvostupanjski sud tužiteljica zapravo ponavlja navode koje je već iznijela u prethodnom tijeku postupka, kao što nije bio potreban niti trošak sastava podneska od 2. siječnja 2023. kojim se u jednoj rečenici obavještava sud da je punomoćnik tužiteljice istupio iz odvjetničkog društva.

17.2. Nasuprot tome, neosnovano prvostupanjski sud nije priznao tužiteljici trošak za pristup na ročište za objavu presude (6. svibnja 2024.) koji pripada tužiteljici sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje: Tarifa) u visini od 50 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR-a (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 EUR- a. U tom dijelu ovaj sud žalbu tužiteljice smatra osnovanom jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

17.3. Stoga je ovaj sud glede odluke o parničnom trošku preinačio prvostupanjsku presudu na način da je tužiteljici pored dosuđenog iznosa od 2.300,91 EUR-a, na ime parničnog troška, odredio isplatu daljnjeg iznosa od 125,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

18. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe odbijen je u cijelosti jer je tužiteljica sa žalbom uspjela tek u neznatnom dijelu.

19. Nadalje, nije priznat niti zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu jer taj podnesak nije bio nužan za donošenje odluke o žalbi (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

20. Temeljem izloženog, sukladno odredbama članka 369. stavak 1., članka 380. točka 3. i članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 4. studenoga 2025

Predsjednik vijeća

Željko Marin