Poslovni broj 34 Gž-2138/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž-2138/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske /OIB: 52634238587/, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, protiv tuženika T. Š. /OIB: …/ iz Z., kojeg zastupa M. Z., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13057/2019-29 od 27. veljače 2023., na sjednici održanoj 3. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13057/2019-29 od 27. veljače 2023. i sudi:

 

           Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznos od  2.408,93 eura / 18.150,08 kn[1] sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 22,71 eura od 12. listopada 2018., 487,30 eura od 12. listopada 2018., 649,73 eura od 12. listopada 2018., 487,30 eura od 12. listopada 2018., 54,14 eura od 1. studenog 2018., 54,14 eura od 1. prosinca 2018., 54,14 eura od 1. siječnja 2019., 54,14 eura od 1. veljače 2019., 54,14 eura od 1. ožujka 2019., 54,14 eura od 1. travnja 2019., 54,14 eura počevši od 1. svibnja 2019., 54,14 eura od 1. lipnja 2019., 54,14 eura od 1. srpnja 2019., 54,14 eura od 1. kolovoza 2019., 54,14 eura od 1. rujna 2019., 54,14 eura od 1. listopada 2019., 54,14 eura počevši od 1. studenog 2019., 58,07 eura od 19. listopada 2019., sve do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određivala za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i naknadu parničnih troškove u iznosu 1.592,00 eura /11.994,92 kn.

 

             Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.185,80 eura / 16.468,98 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.408,93 eura / 18.150,08 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od: 22,71 eura od 12. listopada 2018., 487,30 eura od 12. listopada 2018., 649,73 eura od 12. listopada 2018., 487,30 eura od 12. listopada 2018., 54,14 eura od 1. studenog 2018., 54,14 eura od 1. prosinca 2018., 54,14 eura od 1. siječnja 2019., 54,14 eura od 1. veljače 2019., 54,14 eura od 1. ožujka 2019., 54,14 eura od 1. travnja 2019., 54,14 eura počevši od 1. svibnja 2019., 54,14 eura od 1. lipnja 2019., 54,14 eura od 1. srpnja 2019., 54,14 eura od 1. kolovoza 2019., 54,14 eura od 1. rujna 2019., 54,14 eura od 1. listopada 2019., 54,14 eura počevši od 1. studenog 2019., 58,07 eura od 19. listopada 2019., sve do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određivala za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu 1.592,00 eura /11.994,92 kn.

 

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tuženik predlaže slijedom žalbenih navoda preinačiti ili ukinuti prvostupanjsku presudu i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 318,60 eura / 2.875,16 kn.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 2.408,93 eura / 18.150,08 kn sa zateznim kamatama po osnovi koristi ostvarene korištenjem 1/2 suvlasničkog dijela poslovnog prostora u dvorišnoj zgradi prizemno u Z., površine 20,87 čm, neodvojivo povezanog sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima nekretnine opisane kao ulična kuća br. 1556, dvorišna kuća, dvorište i zid u …, sagrađena na k. č. 5109/1, površine 275,3 čhv, /990 m2/ upisana u zk. ul. 4085, etaža 5. k.o. G. Z. i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

 

6. Polazeći od činjenice da je tužiteljica na temelju pravomoćnog rješenjem ureda, klasa: …, urbroj: … od 9. veljače 2016. (pravomoćno 19. ožujka 2016.) stekla pravo vlasništva u 1/2 dijela poslovnog prostora, koji se sastoji od jedne prostorije u dvorišnoj zgradi prizemno u Z., površine 20,87 čm, neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine (kućom broj 1556 sa dvorištem površine 275,3 čhv u Z., sagrađena na k. č. 5109/1 k.o. G. Z.), da cijeli poslovni prostor koristi tuženik za krojačku djelatnost, da je tuženik učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan prema odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2022., 156/2022.) i članka 46. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 97/2017. - ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a), apostrofirajući da nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku jer da je najstarije potraživanje dospjelo 12. listopada 2018., a predmetna tužba podnesena 29. studenog 2019. (unutar roka zastare od pet godina).

 

7. Osnovano tuženik pozivom na navedene žalbene razloge dovodi u pitanje zakonitost prvostupanjske presude, kako u dijelu izbora, tako i primjeni materijalnog prava i s tim u vezi utvrđenog činjeničnog stanja, a koje razloge u bitnome veže uz činjenicu da nikada na bilo koji način tužiteljici kao suvlasnici u 1/2 dijela nije onemogućavao suposjedovanje poslovnog prostora, da tužiteljica nikada nije niti tražila predaju u suposjed poslovnog prostora, niti u postupku učinila vjerojatnom mogućnost njegovog iznajmljivanja.

 

8. Naime, za razrješenje predmetnog spora nisu mjerodavna pravila o stjecanju bez osnove iz članak 1120. ZOO-a (prvostupanjski se sud pogrešno poziva i na opće pravilo iz članka 1111. ZOO-a) i o zaštiti suvlasništva (članak 46. ZVDSP-a), već pravilima o pravnom položaju nepoštenog posjednika (članak 165. stavak 1. i 6. u vezi s člankom 18. stavkom 3. ZVDSP-a), prema kojima nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi i naknaditi mu sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (članak 165. stavak 1.), s tim da se od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika (članak 165. stavak 6. ZVDSP-a).

 

9. To iz razloga što iz rezultata raspravljanja ne proizlazi da bi poslovni prostor bio uporabljen na način da je promijenio identitet i da zbog toga nije bilo moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine tužiteljici u suposjed (da nije moguća predaja nekretnine tužiteljici u suposjed) i da tužiteljica niti ne tvrdi da je tražila predaju poslovnog prostora u suposjed.

 

10. Isto pravno shvaćanje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. vezano za pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO-a te pitanje primjene i tumačenja odredaba članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZVDSP-a, koje glasi:

 

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi  od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist  dužna vlasniku naknaditi koristi i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje." i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1509/2017-2 od 10. studenog 2020., Rev -3299/2014-2 od 21. studenoga 2018., Rev -1981/2017-3 od 15. svibnja 2019.).

 

11. Nadalje, odredbom članka 38. stavkom 1. ZVDSP-a je propisano da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika i ako nije što drugo određeno, a odredbom članka 42. stavkom 1. ZVDSP-a  da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari i da oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Iz tih odredbi proizlazi da do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio pripada svakom suvlasniku svi suvlasnici nekretnine imaju pravo koristiti cijelu nekretninu odnosno izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti i da je do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio ima koristiti suvlasnika, svaki suvlasnik ovlašten glede cijele nekretnine izvršavati suposjed, a što znači da je tužiteljica naknadu koristi iz odredbe članka 165. stavka 1. ZVDSP-a s uspjehom mogla zahtijevati samo da je prema tuženiku postavila i zahtjev na predaju poslovnog prostora ili njegovog dijela, u dvorišnoj zgradi prizemno u Z., površine 20,87 čm. U konačnici i neovisno od činjenice što nejasnim ostaje koja bi se korist ostvarila korištenjem samo fizički, realno neodređenog dijela poslovnog prostora i bi li se taj dio uopće mogao davati u najam, posao davanje nekretnine koja je u suvlasništvu u najma je posao izvanredne uprave, za koji se traži suglasnost svih suvlasnika (članak 41. stavak 2. ZVDSP-a).

 

12. Stoga je preinačena prvostupanjska presuda pod stavkom I. izreke tako što je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.408,93 eura / 18.150,08 kn sa zateznim kamatama po osnovi koristi ostvarene korištenjem 1/2 suvlasničkog dijela poslovnog prostora u dvorišnoj zgradi prizemno u Z., površine 20,87 čm, neodvojivo povezanog sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima nekretnine opisane kao ulična kuća br. 1556, dvorišna kuća, dvorište i zid u …, sagrađena na k. č. 5109/1, površine 275,3 čhv, /990 m2/ upisana u zk. ul. 4085, etaža 5. k.o. G. Z..

 

13. Budući da je u konačnici tužiteljica izgubila predmetnu parnicu, dužna je tuženiku naknaditi pripadajuće parnične troškove i sama snositi svoje troškove iste (članak 154. stavak 1. i članak 166. stavak 2. ZPP-a).

 

14. Primjenjujući odredbu članka 151. u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. u daljnjem tekstu: OT), po određenom zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova (list 93. i 112. spisa), prema stanju spisa utvrđeni su kao potrebni troškovi tuženika u iznosu od 2.185,80 eura / 16.468,98 kn, od čega:

 

-          na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.115,26 eura / 15.937,50 kn (prema vrijednosti predmeta spora od 18.150,40 kn - za sastav odgovora na tužbu /list 36. - 38. spisa/ i podneska od 30. listopada 2020. /list 59. spisa/ od po 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, sastav predmetne žalbe - 125 bodova /Tbr. 10/1. OT/). zastupanje na ročištu 2. listopada 2020. /list 49. - 50. spisa/, 2. ožujka 2021. /list 60. - 61. spisa/, 14. travnja 2021. /list 62. - 63. spisa/, 11. ožujka 2022. /list 75. - 77. spisa/ i 12. siječnja 2023. /list 87. - 88. spisa/ od po 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/, 21. rujna 2022. /list 80. - 81. spisa/ - 25 bodova /Tbr. 9/5. OT/ ili ukupno 850 bodova x 15,00 kn /Tbr. 10. OT/ = 12.750,00 kn + 3.187,50 kn po osnovi poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 15.937,50 kn),

 

-          na ime plaćene sudske pristojbe na žalbu iznos od 70,54 eura / 531,48 kn /list 14. spisa/).

 

15. Prema tome, tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 2.185,80 eura / 16.468,98 kn (članak 154. stavak 1. ZPP-a) sa zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2023. /donošenja odluke o troškovima/ (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 2/2., 7. i 8. ZOO-a) i sama snositi svoje troškove predmetne parnice (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

16. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude utvrđen je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega je odlučeno kao u izreci na način da je u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev i naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove predmetne parnice (članak 373. točka 3. i članak 166. stavak 2. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu 3. listopada 2023.

 

 

                                                                                                       Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.