Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Kapucinski trg 5
Poslovni broj: P-82/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg zemljišnoknjižnog sudskog savjetnika- specijalista ŠR, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 10. travnja 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika Mihaele Carović Rukavina, odvjetnice iz Varaždina, te objave presude 4. studeni 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, iznos od 640,58 EUR (slovima: šestočetrdeset eura i pedesetosam centi) zajedno sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata počinje teći: - na iznos od 535,42 EUR od 22. svibnja 2022 pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 401,54 EUR (slovima: četiristojedan euro i pedesetčetiri centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je tuženik nasljednik pokojnog SR, što je utvrđeno Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina od 18. ožujka 2016. godine. Navodi se da je tuženik temeljem tog rješenja upisan kao vlasnik nekretnine u [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja obuhvaća voćnjak, dvorište, stambeno - poslovnu zgradu i gospodarsku zgradu ukupne površine 2.526 m². U tužbi se navodi da je ta nekretnina zavedena kao obračunsko mjerno mjesto broj 0300942927, na kojem je kao kupac bio evidentiran SR, koji je preminuo **.**.2015.. Na tom mjernom mjestu ostalo je nepodmireno potraživanje u iznosu od 640,58 EUR (4.826,45 HRK). Dalje se navodi da je SR bio evidentiran kao krajnji korisnik električne energije, te da se prema Općim uvjetima za opskrbu električnom energijom korisnik smatra potrošačem čim mu je objekt priključen na mrežu HEP-a. U tužbi se također ističe da je tuženik 20. srpnja 2022. podnio zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom na istom mjernom mjestu zbog promjene vlasništva, čime se potvrđuje da je postao novi vlasnik i korisnik nekretnine. Tužitelj prilaže dokaze
– račune, karticu analitičkog knjigovodstva, izvod iz poslovnih knjiga i radni nalog
– iz kojih proizlazi da dug nije podmiren. Navodi se da je, sukladno članku 84. Zakona o vlasništvu i članku 35. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, vlasnik nekretnine obvezan platit i dugovanja za komunalne i slične usluge nastale na toj nekretnini. Tužitelj se poziva i na sudsku praksu Županijskog suda u Varaždinu (Gž-2367/12) i Županijskog suda u Osijeku (Gž-2407/2019), prema kojoj je vlasnik nekretnine dužan platiti dug za električnu energiju bez obzira na to tko je koristio prostor. U tužbi se dodatno navodi da je tuženik bio dužan u roku od 90 dana prijaviti HEP-u smrt prethodnog kupca, što nije učinio, pa time nije ispunio svoju zakonsku obvezu. Slijedom svega navedenog, u tužbi se traži da sud obveže tuženika na plaćanje iznosa od 85,02 EUR (640,58 HRK) za nepodmirenu potrošnju električne energije na predmetnoj nekretnini. Tužitelj predlaže, ako tuženik ospori tužbu, provođenje očevida, vještačenja (financijskog i elektrotehničkog), pribavu dokumentacije od HEP-a te eventualno saslušanje svjedoka – djelatnice HEP Elektre.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava sve navode iz tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti, i to stoga što tvrdi da su svi računi prema tužitelju uredno plaćani. Tuženik tek napominje da je moguć propust u smislu podmirenja predmetne obveze.
3. Na ročištu od 11. listopada 2023. je tužitelj naveo kako je obveza tuženika na plaćanje predmetne tražbine nastala stoga što je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine na predmetnom mjernom mjestu i da je posljednja uplata na predmetnom mjernom mjestu evidentirana 27. prosinca 2021., te da tužitelj nakon tog datuma nema evidentiranih uplata po tom računu. Isto tako, na ročištu je tužitelj uredio tužbeni zahtjev tako da traži isplatu iznosa od 640,58 eura, zajedno s pripadajućim kamatama. Prema ocijeni ovoga suda takvo sređenje tužbenog zahtjeva jest zapravo preinaka tužbenog zahtjeva, budući da se zapravo radi o povišenju tužbenog zahtjeva, sve sukladno čl. 191. ZPP-a, no sud je istu dopustio temeljem čl. 190. st. 3. i st. 8. ZPP-a, budući je isto, prema ocijeni ovoga suda, bilo svrsishodno.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u priloge tužbe (list 5-58 spisa) tj. Opće uvjete za opskrbu električnom energijom, rješenje o nasljeđivanju iza pok. SR (u kojem je upravo tuženik određen jedinim nasljednikom), tj. zk. izvadak za predmetno obračunsko mjesto, radni nalog, elektroenergetsku suglasnost, analitičku karticu i pripadajuće račune u kojima je upravo pok. SR određen kao obveznik plaćanja predmetne tražbine, prilog tužbe (list 69 - 142 spisa), tj. Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/2015 i 104/2020).
5. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje - ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je postavljen u tužbi od 20. rujna 2022. osnovan.
6. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:
- da je tužitelj kao kupca električne energije na adresi [adresa], evidentirao pok. SR,
- da pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina od 18. ožujka 2016., posl.br.: O.194/16 utvrđen kao nasljednik pok. SR upravo ovdje tuženik ŽR, i to svih pokretnina i nekretnina pok. SR, pa i nekretnine na kojoj se nalazi obračunsko mjesta tužitelja, odnosno nekretnine upisane u zk.ul. 2430 k.o. Tuhovec
- da je za gore navedenu nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je tuženik već bio upisan u 1/2 dijela vlasnikom, dok je još nasljeđivanjem stečen suvlasnički udio od 1/2 dijela, od pok. SR,
- da pok. SR niti ŽR nisu u skladu s Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, u roku od 90 dana od dana saznanja podmirili predmetnu tražbina.
7. Uzevši u obzir da među strankama zapravo ne postoji spor o činjenicama, jer je evidentno kako stranke ne spore međusobne činjenične tvrdnje, nego naprotiv iznose gotovo jednake tvrdnje o činjenicama, to je s druge strane evidentno kako zapravo je između stranaka sporna samo primjena prava na nesporni činjenični osnov. Naime, evidentno je da među strankama nema spora o kojoj nekretnini se radi, o nastaloj opskrbi, nego se spor temelji na tvrdnji tuženika kako je predmetna tražbina podmirena, uz određenu rezervu da je moguće kako nije podmirena, dok je tužitelj ustrajao u tvrdnjama da tuženik nije podmirio predmetnu tražbinu. Uzevši u obzir navedeno, sud je u povodu ovog prijepora stranaka izvršio uvid u Analitičku karticu (list 54) i utvrdio kako je vjerodostojnoj ispravi, te pripadajućim računima, evidentirano dugovanje u iznosu od 640,58 Eur, i to na pok. SR.
8. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a uzevši u obzir sve utvrđene činjenice, potrebno je primijeniti, kako je to i sam tužitelj naveo, čl. 84. st. 2. u vezi čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – ("Narodne novine"
91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) budući da je tuženik, kao vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi priključak tužitelja, dužnik obveze za povremena davanja za komunalne usluge nastale u svezi s uporabom nekretnine dobavljačima tih usluga, kao što je električna energija čiji je dobavljač u konkretnom slučaju tužitelj, te kao vlasnik odgovara za sve troškove koje terete nekretninu. Dakle, uzevši u obzir činjenicu da je upravo tuženik vlasnik nekretnine i činjenicu da pravo vlasništva obvezuje sukladno čl. 31. ZV, tuženik je dužan namiriti predmetnu tražbinu, neovisno o tome što nije eventualno korisnik nekretnine, dok se ne mogu prihvatiti dokazanim tvrdnje tuženika kako je podmirio predmetnu tražbinu, premda nije ponudio nikakav dokaz za iznesenu tvrdnju.
9. Upravo zbog navedenoga i na temelju tako utvrđenih činjenica ovaj sud je odbio prigovor tuženika o plaćanju budući je nesporna činjenica da je upravo tuženik bio vlasnik gore navedene nekretnine u vremenu kada je nastala tražbina tužitelja s osnove opskrbe električnom energijom. Dakle, prema ocijeni ovoga suda tuženik je trebao već prilikom stjecanja predmetne nekretnine sukladno čl. 10. Zakona o obveznim odnosima – ("Narodne novine" br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje ZOO) postupiti kao dobar domaćin i obratiti se tužitelju sa zahtjevom da ga se kao vlasnika ujedno evidentira kao potrošača. U prilog ovakvog pravnog shvaćanja ovoga suda ide i sudska praksa iz rješenja Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž-3369/11-2 od 8. rujna 2011.. U navedenoj odluci viši sud određuje da je upravo obveza vlasnika nekretnine sukladno čl. 84. st. 3. ZV da odgovara opskrbljivaču za potrošenu električnu energiju, neovisno o činjenici što je nekretninu koristila treća osoba koja je bila u najmu nekretnine. Isto tako, istovjetan stav je iznesen i u presudi Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-732/12-2 od 9. ožujka 2012.. Također, u rješenju Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-3345/11-2 od 8. lipnja 2011. je ponovno iznesen isti pravni stav o obvezi vlasnika nekretnine na plaćanje predmetne obveze. Isto tako, presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-2325/2019-3 od 27. listopada 2021. je upravo odbijena žalba tužitelja stoga na presudu prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja stoga što je prvostupanjski sud u utvrdio kako tuženik nije bio vlasnik nekretnine u periodu kada je nastala ovom predmetu istovjetna tražbina. Dakle, evidentno je da u postojanoj sudskoj praksi se traži za utvrđenje obveze plaćanja predmetne obveze vlasništvo tuženika nad nekretninom za koju je nastala tražbina tužitelja s osnove opskrbe električnom energijom.
10. Dakle, prema ocijeni ovoga suda, tužbeni zahtjev tužitelja, kako je određen na ročištu od 10. travnja 2024., je osnovan. Na dosuđeni iznos je sud i dosudio zakonsku zateznu kamatu. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
11. Što se tiče odluke o troškovima, ista se temelji na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a s tim da je sud tužitelju priznao troškove postupka za tužbu u iznosu od 100,00 Eur, za ročište od 11.10.2023. u iznosu od 100,00 i za ročište od 10.4.2024. u iznosu od 100,00 Eur, te pripadajući PDV u iznosu od 75,00 Eur, zatim za pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 Eur, sveukupno u iznosu od 401,54 Eur, temeljem Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 -dalje OT). Priznati trošak je bio potreban po mišljenju suda prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, a isti je i usklađen s važećom OT.
U Varaždinu 4. studeni 2025.
Sutkinja
Lidija Krašek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.
Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.
U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte. U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.
Dostaviti:
1/ Odvjetnik Krešimir Ćurković iz Zagreba (za tužitelja)
2/ ŽR, [adresa] (tuženik)