REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2354/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja: HD-INFO, d.o.o., OIB 77524206664, Ulica bršljana 21, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ivici Cvitić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Dijani Čepo, odvjetnici u OD Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 23. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.639,81 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj predlaže naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 696,62 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana, te u dijelu u kojem tužitelj na dosuđeni mu iznos glavnice potražuje zateznu kamatu preko one dosuđene u točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.049,65 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana od pravomoćnosti presude.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 200,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2025. do isplate, te u dijelu u kojem na dosuđeni mu parnični trošak potražuje zateznu kamatu preko one dosuđene u točki III. izreke ove presude, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 9. lipnja 2022. oko 13:30 vozilo tužitelja, reg.. oznaka:Zg-7218GK na autocesti A3, između mjesta Županja i Slavonski Brod, u smjeru Zagreba, naletjelo na rasute čvrste predmete na cesti, a kojom prilikom je na vozilu tužitelja nastala imovinska šteta iz izvida štete koji prileži tužbi.

U navedenom štetnom događaju, vozač vozila tužitelja, a s obzirom da se radi o autocesti i nemogućnosti trenutnog zaustavljanja, je nastavio vožnju još 500 metara, do trenutka dok nije stao u zaustavnoj traci, kada je provjerio oštećenja na vozilu. Obzirom nije bilo ozlijeđenih osoba, pa na lice mjesta nisu izlazili djelatnici prometne policije, a zbog opasnosti po svoju sigurnost i sigurnost drugih sudionika u prometu, vozač je odmah nastavio vožnju do prvog izlaza s autoceste Slavonski Brod istok.

Budući da je tužitelj s tuženikom imao sklopljenu policu kasko osiguranja, broj 03068200047327, tužitelj se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 10. lipnja 2022., te je tuženik načinio izvid štete broj: 228203202647.

Tuženik je otklonio odštetni zahtjev tužitelja dopisom od 15. lipnja 2022, navodeći kao razlog otklonu saniranja štete, tužiteljevo ne postupanje nakon nastanka osiguranog slučaja točnije kao razloge otklona tuženik navodi da tužitelj nije pozvao policiju te da nije fotografirao mjesto nesreće.

Tužitelj je putem odvjetnika prigovorio tuženiku pozivajući se na odredbu članka 942 Zakona o obveznim odnosima, da su sve odredbe koje propisuju ispunjenje neke radnje nakon nastanka štetnog događaja pod prijetnjom gubitka prava, ništetne.

Tuženik je i dalje u svom odgovoru na prigovor od 2. kolovoza 2022. ostao kod otklona saniranja štete vozila tužitelja.

Tužitelj je na temelju izvida koji je sačinio tuženik dobio ponudu za popravak vozila priloženog tužbi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je na dan 9. lipnja 2022. imao sa tužiteljem sklopljenu Policu kasko osiguranja (dalje: Polica) za vozilo reg. oznake [registarska oznaka]. Sastavni dio Police su Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (dalje: Uvjeti) koji predstavljaju materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari.

Smatra da iz dokaza priloženih uz tužbu nije moguće utvrditi činjenične navode tužbe, slijedom čega osporava osnovanost i visinu zahtjeva.

Obzirom tužitelj ne dostavlja fotografije s mjesta nesreće koje je tužitelj bio u obvezi dostaviti prilikom prijave štetnog događaja, te eventualno i potvrdu policije, koje obveze su propisane odredbama Uvjeta H.2. st.7. t. 7.2. i 7.7., koje dužnosti tužitelj nije ispunio, tuženik se sukladno odredbi H2.st.10. poziva na ugovorno oslobođenje od izvršenja činidbe, a sve iz razloga jer je tužitelj spriječio da na tuženika pređu osiguranikova prava prema odgovornoj osobi, konkretno prema osobi nadležnoj za održavanje cesta na mjestu gdje je do nesreće navodno došlo. Prema odredbi K1. st. 2 Uvjeta osiguratelj se u odgovarajućoj mjeri oslobađa obveze prema osiguraniku ukoliko je krivnjom osiguranika djelomično ili potpuno onemogućen prijelaz osiguranikovih prava.

Osporava činjenične navode tužbe da bi do štete došlo na mjestu i na način kako se to opisuje u tužbi jer smatra da tužitelj ničim ne dokazuje da je na taj dan do štete na vozilu došlo na dionici autoceste za koju tvrdi.

Osporava i visinu štete navodeći da Pretponuda broj 130577 sadrži oštećenja koja nisu obuhvaćena izvidom štete, te da tužitelj nije dostavio račun popravka, a smatra da se visina štete ne može temeljiti na Pretponudi, a iz istog razloga smatra da tuženiku ne pripada pravo na PDV, a ako i jeste, tužitelj kao pravna osoba ima pravo na odbitak 50 % PDV-a.

Osporava i tijek zatraženih zateznih kamata.

3. U daljnjem tijeku postupka stranke u bitnome ostaju kod navoda iznijetih u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

4. Sud je tijekom postupka sud sukladno čl. 220. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu.

Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja po odgovornoj osobi TJ čiji je iskaz sud u cijelosti prihvatio budući je isti dan na jasan, logičan i uvjerljiv način, a suglasan je i s ostalim ispravama koje prileže spisu, kao i sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

Pribavljene su isprave i fotografije od HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb iz kojih je vidljivo je da vozilo tužitelja u trenutku ulaza na autocestu Lipovac u 12:37 sati, 9. lipnja 2022 ima vidljiv prednji spojler dok u trenutku ulaza na autocestu na Slavonski Brod-istok i kod izlaza Zagreb - Ivanja Reka taj spojler nije vidljiv. Provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Robertu Jakopčević iz Zagreba, stalnog sudskog vještaka za Promet, vozila i plovila / Cestovni promet i procjena motornih vozila, a zadatak vještaka je bio utvrditi da li oštećenja na vozilu tužitelja odgovaraju navodima tužitelja o nastanku štetnog događaja, utvrđivanje visine štete, te da li je vozilo s navedenim oštećenjima moglo stići do Zagreba, koji je svoj nalaz i mišljenje usmeno na ročištu obrazložio.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

6. Predmet spora potraživanje tužitelja za naknadu imovinske štete nastalu 9. lipnja 2022. oko 13:30 na vozilu tužitelja, reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog policom kasko osiguranja broj 03068200047327 kod tuženika, na autocesti A3, između mjesta Županja i Slavonski Brod, u smjeru Zagreba, prilikom naleta na rasute čvrste predmete na cesti.

7. Između stranaka je sporan osnov i visina utuženog potraživanja, odnosno tuženik osporava da je na taj dan do štete na vozilu došlo na dionici autoceste za koju tvrdi, pravo tuženika na naknadu štete sukladno odredbama Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (dalje: Uvjeti) H.2. st.7. t. 7.2. i 7.7., visinu štete, te tijek zateznih kamata.

8. Stalni sudski vještak Robert Jakopčević iz Zagreba, u nalazu i mišljenju od 10. veljače 2025. navodi da nakon pregleda dokumentacije koja prileži spisu smatra da su oštećenja na vozilu nastala na način opisan u iskazu odgovorne osobe tužitelja, kao i da je vozilo s takvim oštećenjima moglo stići do Zagreba. Visinu štete na dan nastanka iste procijenio je na iznos od 1.639,81 eura uključujući PDV.

9. Tužitelj podneskom od 7. travnja 2025. specificira tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu imovinske štete u iznosu od 1.639,81 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2022. do isplate, dakle, djelomično povlači tužbu za iznos od 696,62 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2022. do isplate.

10. Tuženik se na ročištu od 29. travnja 2025. izričito protivi djelomičnom povlačenju tužbe iz prethodne točke obrazloženja, pa je ovaj sud, temeljem čl. 193. st. 1. ZPP-a, prilikom donošenja odluke, odlučivao o inicijalnom tužbenom zahtjevu u visini od 2.336,43 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2022. do isplate, te je posljedično tome kao vrijednost predmeta spora uzet upravo iznos glavnog zahtjeva od 2.336,43 eura.

11. Vještak je na ročištu od 29. travnja 2025. usmeno obrazložio nalaz i mišljenje, ostajući kod navoda iz istog u cijelosti.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Roberta Jakopčević iz Zagreba, stalnog sudskog vještaka za Promet, vozila i plovila / Cestovni promet i procjena motornih vozila, ocijenivši da je isti izrađen korektno i u skladu s pravilima struke, kao i na temelju materijalne dokumentacije u spisu, da je kvalitetno obrazložen i logičan.

13. Iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da se štetni događaj odvio na mjestu, u vrijeme i na način kako je iskazala odgovorna osoba tužitelja, kao i da je na vozilu nastala opisana šteta, a što je razvidno i iz isprava i fotografija dostavljenih od HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb.

14. Visinu štete sud je utvrdio uvidom u nalaz stalnog sudskog vještaka Roberta Jakopčević iz Zagreba, stalnog sudskog vještaka za Promet, vozila i plovila / Cestovni promet i procjena motornih vozila, koji u nalazu i mišljenju navodi da je visina štete na vozilu osiguranika tužitelja iznosi 1.639,81 eura uključujući PDV, sud je tužitelju dosudio navedeni iznos, dok je odbijen za zatraženu naknadu imovinske štete u iznosu od 696,62 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2022. do isplate.

15. U odnosu na prigovor da tužitelj nema pravo na PDV na nastalu štetu, sud ističe da je temeljno pravilo u popravljanju materijalne štete je uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno, isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

Čak i kad bi se radilo o oštećenju stvari, koju oštećenik nije popravio, oštećenik ima pravo na naknadu štete u svoti novca koja je potrebna za popravak stvari i na taj način se oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje.

Tom se zahtjevu ne bi moglo udovoljiti ako se oštećeniku koji nije popravio oštećenu stvar (ne ulazeći u razloge zbog kojih ju je propustio popraviti), ne bi priznalo i pravo na (potpunu) naknadu štete koja u sebi, uz ostalo, uključuje i PDV. U protivnom, oštećenik ne bi mogao popraviti štetu jer mu nedostaje puni novčani iznos potreban za popravak vozila pa bi u konačnici, na svoj teret i rizik, morao plaćati ili predujmljivati PDV u korist štetnika, što je nespojivo s institutom popravljanja (materijalne) štete.

O naznačenom pravnom pitanju u ovom predmetu, revizijski sud je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013., broj Su-IV-127/13-9, prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost.

Slijedom navedenog sud je i ovaj prigovor ocijenio neosnovanim.

16. Sud je neosnovanim ocijenio i tuženikov prigovor u pogledu tijeka zateznih kamata, što obrazlaže činjenicom da tužitelj ne dostavlja račun za popravak vozila već samo pretponudu za popravak istog, obzirom tužitelj na iste ima pravo od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 10. lipnja 2022. sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05; 36/09; 75/09; 76/13; 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), a isto proizlazi i iz stava ovog suda iz prethodne točke obrazloženja ove presude o pravu oštećenika na naknadu štete čak i kad ne bi izvršio popravak štete.

Odluka o stopi zatezne kamate donesena u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) za ostale odnose, dok je za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope tužitelj odbijen.

17. Sud je neosnovanim ocijenio i prigovor tuženika da je tužitelj izgubio pravo na naknadu štete sukladno odredbama Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila H.2. st.7. t. 7.2. i 7.7., obzirom ovaj sud smatra da činjenica da tužitelj nije dostavio fotografije s mjesta nesreće prilikom prijave štetnog događaja, te eventualno i potvrdu policije, ne može imati za posljedicu gubitak prava iz kasko osiguranja, te da su navedene odredbe Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila ništave, sve u smislu odredbe čl. 942. ZOO-a, a što je i stav Vrhovnog suda RH iz odluka Rev-439/2012 i Rev-551/2010.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. i II. izreke ove presude.

19. S obzirom na to da je tužitelj djelomično uspio u pogledu glavne tražbine tuženik mu je dužan, u smislu odredbe čl. 154. st. 2., čl. 155. ZPP-a, naknaditi troškove parničnog postupka kao u točki III. i IV. izreke ove presude.

20. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to za: sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 26. siječnja 2024., 6. svibnja 2024., 7. travnja 2025. i 10. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife) za svaki, sastava podneska od 18. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4. Tarife), sastava podneska od 21. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4. Tarife) obzirom je tužitelju već priznat trošak četiri obrazložena podneska po Tbr. 8. t. 1. Tarife, dok se za preostali trošak sastava navedenog podneska u iznosu od 150,00 eura odbija kao neosnovan, zastupanja na ročištima od 15. ožujka 2024., 8. studenog 2024., 29. travnja 2025. i 23. rujna 2025. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) za svako, zastupanje na ročištu radi objave presude od 4. studenog 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. Tarife).

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 9. listopada 2023. u iznosu od 50,00 eura, obzirom tužitelj istim prigovara nalogu za plaćanje sudske pristojbe, pa se ne radi o trošku koji bi mu suprotna strana uzrokovala svojim radnjama. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,91 eura i sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 34,91 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br 118/2018) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023).

Dakle, priznati parnični troškovi tužitelja iznose 2.600,71 eura, dok je odbijen za zatraženi trošak u iznosu od 200,00 eura.

21. Obzirom je tužitelj uspio u 70,18% u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, a tuženik je uspio u 29,82% u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, tužitelj ima pravo na naknadu 40,36% dosuđenih mu troškova, odnosno sveukupni iznos od 1.049,65 eura.

22. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose, dok je za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope tužitelj odbijen.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Sudac:

Iva Buljan

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1) tužitelju po pun uz pristojba na presudu

2) tuženiku po pun

3) kal