REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-4967/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 80983571963, radi određivanja mirovine, nakon održane usmene i javne rasprave, 4. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/24-01/03299837202, URBROJ: 341-99-05/3-24-2449, broj spisa: 46282 od 23. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/24-01/03299837202, URBROJ: 341-99-05/3-24-2449, broj spisa: 46282 od 23. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03299837202, URBROJ: 341-25-05/3-23-18133, broj spisa: 26925 od 13. ožujka 2024. kojim je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu, počevši od 3. studenog 2023. u svoti od 274,89 eura mjesečno.
2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja te ističe da je njegovu profesionalnu mirovinu trebalo revalorizirati za sve godine obustave isplate od dana prekida 1. studenog 2012. do odlaska u starosnu mirovinu s danom 2. studenog 2023., te bi mirovina za tužitelja tada bila povoljnija, unatoč primjeni polaznog faktora 1,0 (0,8), jer se radi o stečenom pravu na koje je trebalo primijeniti sva tekuća povećanja na obustavu isplate i pridodati utvrđenju izračuna starosne mirovine, a iako je tužitelju priznat mirovinski staž od 28 godina, 11 mjeseci i 4 dana za odlazak u starosnu mirovinu, nije izvršen obračun mirovine na mirovinski staž od 11 mjeseci i 4 dana, a što bi iznosilo 11,18 eura.
3. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko rješenje i da naloži tuženiku da revalorizira profesionalnu mirovinu od zadnje isplate u listopadu 2012. i istu pridoda ostvarenoj starosnoj mirovini od 2. ožujka 2023., te da pridoda mirovinski staž od 11 mjeseci i 4 dana koji je priznat, a nije uračunat u starosnu mirovinu i što iznosi 11,18 eura mjesečne isplate mirovine.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, navodi da je osporavanim rješenjem pravilno odlučeno o zahtjevu za priznanje prava na starosnu mirovinu koji je podnesen 6. listopada 2023., a sukladno članku 100. stavku 9. Zakona o mirovinskom osiguranju, izračun starosne mirovine pravilno je napravljen sukladno odredbama navedenog Zakona te je i polazni faktor pravilno određen sukladno članku 100. stavku 9. navedenog Zakona.
5. Tužitelju se napominje kako je u osporenom rješenju pravilno obrazloženo da je u odnosu na tužitelja povoljnija starosna mirovina, jer je prema članku 87. stavku 1. točki 10. Zakona o mirovinskom osiguranju mirovinski faktor za invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja se isplaćuje za vrijeme nezaposlenosti 0,8.
6. Prema članku 79. stavku 1. navedenog Zakona svota mirovine se računa tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine iz članka 88. navedenog Zakona, a prema prvostupanjskom rješenju od 18. studenog 1999., osobni bodovi invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad (najniže mirovine) iznose 29,0813.
7. Prema članku 94. navedenog Zakona mirovine se usklađuju od 1. siječnja i od 1. srpnja svake kalendarske godine prema novoj aktualnoj vrijednosti mirovine utvrđene prema članku 88. ovoga Zakona, a aktualna vrijednost mirovine od 1. srpnja 2023. iznosi 11,77 eur, te je invalidska mirovina tužitelja usklađena na dan ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, tj. 3. studenog 2023. iznosila 273,83 eur, dok je najniža starosna mirovina iznosila 339,64 eur mjesečno, a koji iznos je pravilno određen prema članku 90. Zakona o mirovinskom osiguranju.
8. Naime, prema stavku 2. navedenog članka Zakona najniža mirovina određuje se za svaku godinu mirovinskog staža u visini 103 % aktualne vrijednosti mirovine na dan određivanja mirovine, a prema stavku 6. najniža mirovina određuje se uz primjenu polaznog faktora i mirovinskog faktora prema ovom Zakonu.
9. Prema Odluci o najnižoj mirovini za jednu godinu mirovinskog staža od 1. srpnja 2023. najniža mirovina za jednu godinu mirovinskog staža od 1. srpnja 2023. iznosi 12,13 eur, a prema članku 2. navedene Odluke, najniža mirovina određuje se ovisno o ukupnom broju godina mirovinskog staža, uz primjenu polaznog faktora iz članka 85. i mirovinskog faktora iz članka 87. Zakona o mirovinskom osiguranju, te je iz citiranih odredbi razvidno da se za izračun najniže mirovine uzima samo broj ostvarenih godina mirovinskog staža, a ne i mjeseci i dani mirovinskog staža.
10. Kako je tužitelj ostvario 28 godina mirovinskog staža pravilno je određena najniža starosna mirovina na način da se svaka godina navršenog mirovinskog staža (28) pomnoži sa aktualnoj vrijednosti mirovine od 12,13 eur i polaznim faktorom (1,0) i mirovinskih faktorom (1,0), a što iznosi 339,64 eur mjesečno.
11. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Sud je održavao usmenu i javnu raspravu, u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, a čime je strankama omogućeno da se izjasne o svim spornim činjeničnim i pravnim pitanjima sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).
14. Na raspravi tužitelj je ponovno izložio činjenice koje smatra relevantnim za pravilan izračun mirovine, te je istakao da bi mu invalidska mirovina po prestanku radnog odnosa iznosila više od starosne mirovine, jer je za 20 godina staža i za 60 godina starosti trebalo primijeniti koeficijent 1, a ne 0,80.ž
15. Opunomoćenica tuženika je istakla da je koeficijent za starosnu mirovinu 1, a za invalidsku 0,80 i da se ni u kojem slučaju na invalidsku mirovinu ne može primijeniti koeficijent 1, pa je tužitelju pravilno određena starosna mirovina kao povoljnija prema zahtjevu koji je podnio.
16. Odredbom članka 90. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da će se osiguraniku koji ostvaruje mirovinu samo prema odredbama ovoga Zakona, a kojem je mirovina određena prema članku 79. stavcima 1. i 2. i člancima 81. do 88. ovoga Zakona manja od najniže mirovine, odrediti najniža mirovina.
Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se najniža mirovina određuje za svaku godinu mirovinskog staža u visini 103 % aktualne vrijednosti mirovine na dan određivanja mirovine.
17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
18. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjskim rješenjem od 13. ožujka 2024. tužitelju je svota najniže starosne mirovine izračunata u skladu sa važećim zakonskim propisima, te je u tužiteljevom slučaju na dan priznanja prava za tužitelja bila povoljnija visina starosne mirovine od invalidske mirovine, a obzirom da se svota invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad određuje uz primjenu mirovinskog faktora 0,8, a sukladno članku 87. Zakona o mirovinskom osiguranju, a svota starosne mirovine je određena uz primjenu mirovinskog faktora 1,0.
19. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
20. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu izričito naveo da je invalidska mirovina tužitelja usklađena na dan ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, na dan 3. studenog 2023. iznosila 273,83 eur, dok je najniža starosna mirovina iznosila 339,64 eur mjesečno, a koji iznos je pravilno određen prema članku 90. Zakona o mirovinskom osiguranju, a iz čega je razvidno da tužitelj pogrešno smatra da mu nije priznato povoljnije pravo na mirovinu, u slučaju kada mu je priznato pravo na najnižu starosnu mirovinu, a ne na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
21. Također, tužitelj neosnovano smatra da je u njegovom, ali niti u bilo kojem slučaju na invalidsku mirovinu moguće primijeniti koeficijent 1 kada se navrše godine života koje su uvjet za priznavanje prava na starosnu mirovinu, jer se ove dvije vrste mirovina ne mogu kombinirati, već se može priznati pravo samo na jednu vrste mirovine, a tužitelj ju je upravo i priznato pravo na najnižu starosnu mirovinu kao povoljnije, te je tuženik pri tome obrazložio koji propisi iz Zakona o mirovinskom osiguranju su primijenjeni na konkretan slučaj.
22. Iz navedenih razloga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.
23. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 4. studenog 2025.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. CC, [adresa]
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, putem e-komunikacije
3. U spis
