REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85a

51260 Crikvenica

Poslovni broj: P-1065/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DA iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta [obrt] za poslovanje iz [adresa], zastupan po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (u zemljišnim knjigama upisan s adresom Matuljska cesta 5, Opatija), zastupan po punomoćniku Vladanu Zečeviću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon rasprave zaključene 14. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 4.studenog 2025.

p r e s u d i o  je

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj DA iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], (vlasnik obrta [obrt] obrt [obrt] savjetovanje iz [adresa]), suvlasnik nekretnine u 1/20 dijela istih, a koja nekretnina je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, upisane kao:

-z.č. br. 273/9 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

slijedom čega je tužitelj nakon pravomoćnosti ove presude ovlašten ishoditi upis stečenog prava suvlasništva na svoje ime sa imena tuženika, što je tuženik dužan trpjeti, sve to u roku od 15 dana. „

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku na iznos nastalog troška od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana, a tuženik se odbija sa preostalim zatraženim troškom parničnog postupka preko dosuđenog.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužitelja u pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 36.800,00 eura sa zatraženim zakonskim kamatama.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi, tužitelj navodi da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj da je za tuženika obavio uslugu vođenja građevinskih radova na predmetnoj nekretnini, a koje radove tuženik da odbija podmiriti. Parnične stranke da su se dogovorile da će u slučaju nepodmirenja računa tužitelj steći pravo suvlasništva istih nekretnina u 1/20 dijela. U podnesku od 4.travnja 2024., tužitelj je dodatno pojasnio kako je sa tuženikom sklopio ugovor o djelu, i to usmeni ugovor, a tužitelj da je obavio za tuženika posao koji se sastoji u savjetovanju i pomoći u vezi s planiranjem, organizacijom, povećanjem učinkovitosti i kontrolom radova na način da je isti bio kontakt osoba svim izvođačima na predmetnoj nekretnini, da je svakodnevno prisustvovao radovima u svrhu povećanja učinkovitosti i kontrole, da je vršio sva plaćanja materijala, obavljao odvoz građevinskog otpada, pa da je tuženik kao naručitelj dužan platiti naknadu za te radove. Tužitelj i tuženik da su ugovorili da će u slučaju neplaćanja radova, tužitelj steći pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini u 1/20 dijela. Tužitelj je postavio i tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu iznosa od 36.800, eura, a ukoliko sud ne prihvati osnovni tužbeni zahtjev, a na temelju račun R2- Br. 02/23. Tužitelj potražuje trošak parničnog postupka.

2. U svojem odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbene zahtjeve tužitelja. Navodi da je uvidom u obrtni registar za obrt [obrt], obrt za poslovno savjetovanje, vl. DA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] utvrdio da je pretežita djelatnost navedenog obrta tužitelja savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem, a isto tako i agencije za poslovanje nekretninama. Tuženik ističe da tužitelj na predmetnoj nekretnini u njegovu vlasništvu nije izvodio nikakve građevinske radove budući da isti za radove takve naravi nije ovlašten, odnosno u obrtnom registru obrt tužitelja nije registriran za obavljanje uslužnih djelatnosti u vidu vođenja građevinskih radova. Iz obrtnog registra proizlazi da tužitelj ima ovlaštenje za obavljanje djelatnosti koji se tiču isključivo savjetovanja u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem, a takvu vrstu usluga tužitelj nikada nije pružio tuženiku. Tuženik navodi da isti od tužitelja nikada nije tražio konzultantske savjete u vezi s građenjem na predmetnoj nekretnini, a posebice ne usluge vođenja građevinskih radova kako je u opisu računa br. 02/23 tužitelj pogrešno naveo. Isto tako, tužitelj u opisu računa navodi i da je obavio svu operativu vezanu za nekretninu. Tužitelj da jasno ne precizira koji su to operativni poslovi koje je obavio za tuženika. Tužitelj da niti ne može jasno navesti koji su to operativni poslovi jer isti poslove takve naravi nikada nije niti obavio za tuženika. Tužitelj da nije mogao obaviti operativne poslove vezane za predmetnu nekretninu budući da je tuženik sam ishodio sve potrebne dozvole za predmetnu nekretninu. Tužitelj da nije dostavio nikakav materijalni dokaz, odnosno ugovor o građenju za obavljene građevinske radove na predmetnoj nekretnini. Sukladno odredbi članka 620. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku. Budući da u konkretnom slučaju nije sklopljen ugovor o građenju u pisanoj formi, a kakav oblik zahtijeva ZOO u prethodno citiranoj odredbi, tako pravni učinci toga ugovora nisu niti nastali u konkretnom slučaju, odnosno na drugi način sklopljen ugovor o građenju je ništetan. Nadalje, tužitelj da tvrdi da su se tužitelj i tuženik dogovorili da u slučaju nepodmirenja “ugovorne” obveze tuženika prema tužitelju, tužitelj stječe pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini tuženika u 1/20 dijela. Tužitelj da uz tužbu da nije priložio nikakav materijalni dokaz kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje, odnosno čime bi dokazao da je novčanu tražbinu prema tuženiku osigurao zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini u vlasništvu tuženika, dodatno, u konkretnom slučaju tužitelj bi kao založni vjerovnik nakon dospijeća njegove tražbine prema tuženiku bio ovlašten upisati svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini kao zalogu, i to u 1/20 idealnog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, a tuženik navodi kako su ove odredbe ništave. Nadalje, tuženik navodi da drugopostavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan budući da ugovor o građenju, kao ni bilo koji drugi obveznopravni ugovor između tužitelja i tuženika nije niti nastao, odnosno ništetan je prema ZOO-u, pa stoga tužitelj na osnovi toga ugovora nema pravo potraživati iznos od 36.800,00 EUR postavljen u tužbenom zahtjevu. Podredno i opreza radi, tužitelj da u konkretnom slučaju nije ovlašten pokrenuti parnični postupak protiv tuženika, već je ispunjenje svoje navodne tražbine dužan tražiti u ovršnom postupku pred stvarno i mjesno nadležnim sudom sukladno odredbama Ovršnog zakona. To stoga što račun br. 02/23 izdan 18. studenog 2023. od strane tužitelja predstavlja vjerodostojnu ispravu podobnu za ovrhu čije se ostvarenje ostvaruje u ovršnom postupku. Dodatno, u podnesku od 10.svibnja 2024., tuženik je naveo da osporava da bi tužitelj i tuženik sklopili ugovor o djelu te tvrdi da je isti nepostojeći. Tuženik je osporio i da su ugovorili naknadu u iznosu od 36.800,00 eura. Tuženik potražuje trošak parničnog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( str. 3 spisa), račun ( str. 4 spisa), izvadak iz obrtnog registra ( str. 21 spisa), račune ( str. 21-34 spisa) te je saslušao parnične stranke.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), sud je odlučio kao u izreci ove presude.

5. U svojem iskazu tužitelj je iskazao da se sa tuženikom sreo u jednom restoranu, da se poznaju već jako dugo i rekao mu je da ima jedan problem sa zgradom u [adresa]. Tužitelj je iskazao da mu je objasnio sa čime se bavi, da se bavi poslovnim savjetovanjem i da vodi dosta investitora. Tuženik da mu je rekao da ima manji problem sa zgradom i da li mu može nekoga naći da taj problem dovede do kraja. Nakon toga to nisu bili manji problemi već puno veći. Zgrada da je bila u roch bau fazi i on da je to sve vodio do kraja. To je bilo okvirno godinu i jedan mjesec. To je bilo negdje 2023. Iskazao je da je rekao je da će platiti sve troškove i to 40.000 eura , a tužitelj da je barem 2 puta dnevno bio u [adresa]. Cijelo vrijeme da je nadgledao radove i otklanjao probleme. To da su dogovorili tad u tom restoranu. Nakon toga su se našli sa izvođačem radova, on da je pojašnjavao što treba ispraviti. Bilo je velikih problema. Bivši nadzor se nije javljao, a misli da tuženik nije bio niti svjestan koje je probleme napravio, a pri tome misli na izvođače radova. Iskazao je da je po dogovoru trebao nadgledati izvođača i sve što je bilo vezano za to, pripremati kompletnu dokumentaciju jer se dokumentacija bila izgubila i otklanjati sve probleme na zgradi. Tad kada su dogovarali u restoranu bio je prisutan izvođač radova, a on se zove EA, s time da mu je EA napomenuo da ukoliko tužitelj nije na zgradi da neće raditi radove. Iskazao je da ne zna da li je zgrada dovršena, nakon godinu dana je došao tuženik i rekao da mu da ga više ne trebaju. Ostao je dužan izvođaču i ostao je dužan njemu. Iskazao je da na toj zgradi nije radio građevinske radove jer da to ne radi. Iskazao je da je bio sve tamo, za dobavu materijala, i za sve slično. Zgrada da ima poslovni prostor i 4 apartmana, bruto 450 m2. U prizemlju su i garaže. Da su stvari trebale dogurati do uporabne dozvole, a da je rekao koje stvari treba ispraviti do ishodovanja uporabne dozvole. Bilo je toga izvan gabarita i trebalo je dosta toga otkloniti da se dobije uporabna dozvola. Tuženik ih je u jednom trenutku potjerao sa gradilišta ali ih nije platio. Tužitelj je iskazao da su za te radove dogovorili naknadu u iznosu od 40.000 Eura. U to su uključeni troškovi njegovog prijevoza. Tužitelj je iskazao da se radilo o troškovima i plaći mjesečnoj 1.500,00 Eura, da se osigurao, a u slučaju da ga tuženik ne plati, da mu je tuženik dozvolio da se knjiži u 1/20 dijela na toj zgradi. S tuženikom da nije sklopio ugovor o konzaltingu niti ugovor o nalogu.

6. U svojem iskazu tuženik je iskazao da je jedino istina da su se tuženik i on našli nakon 40 godina u restoranu i to slučajno, a bila je prisutna i njegova sadašnja supruga. Rekao mu je da ima zgradu u [adresa] i da traži izvođača. Tužitelj je rekao da radi za Royal nekretnine, da poznaje jako puno ljudi i dao mu je vizitku. Na njoj je pisalo agent za nekretnine Royal. Tužitelj da mu je nakon par dana dao broj izvođača EA. Iskazao je da je zvao EA i tu da su stupili u kontakt. Počeli su se dogovarati za daljnje radove dolje na njegovoj zgradi, a tužitelj je uvijek tu bio, a budući se poznaju 40 godina. Tužitelj je rekao da mu se sviđa [adresa], da će tamo piti kavu, a tuženik mu je rekao da je to njegova kuća i da slobodno neka dođe. To je bilo prijateljstvo. Tužitelj je dolazio i vozio se barkom. Dolazio je cijelo ljeto. Tuženik je iskazao da zgrada nije dovršena, jer se njegov prijatelj tužitelj bez pitanja upisao na tu zgradu i banka ne daje kredita. Zgrada nije dovršena. U njoj se ne može stanovati. Sa tužiteljem da nije ništa dogovorio da radi u vezi te zgrade. Nedostataka je bilo ali je to trebao otkloniti EA, izvođač. Apsolutno da nije angažirao tužitelja da nešto radi u vezi otklanjanja tih radova. Iskazao je da je tužitelj dolazio kako je htio, da mu nije govorio da odlazi tamo, jer on tamo nije bio potreban. Tužitelj da je sam sebe postavio tamo kao potrebu. Da se nisu dogovorili da se tužitelj upiše na tu zgradu, to je bio njegov životni program. Sigurno ne bi dozvolio nekome da se olako upiše na zgradu.

7.Nema spora da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine , broj katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nema spora da stranke nisu sklopile pisani ugovor u vezi predmetne nekretnine, na kojem bi ovjerile istinitost potpisa u smislu odredbe čl. 77. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016, 57/2022 ) te čl. 52. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016, 57/2022 ), kojim je propisano da će zemljišnoknjižni sud dopustit uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom i koji Zakon o zemljišnim knjigama je vrijedio u vrijeme sastavljanja ugovora.

8. Relevantno materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) u kojem je člankom 114. propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temel ju zakona i to u trenutku kad se ispune sve zakonom određene pretpostavke. Na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništava prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom sukladno članku 115. stavku 1. ZV-a, dok je člankom 119. stavkom 1. ZV-a propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno. Tužitelj u tužbi tvrdi i navodi da je stekao pravo suvlasništva u 1/20 dijela predmetne nekretnine temeljem ugovora. Međutim, primjenom odredbe čl. 119. i 120. ZV tužitelj neosnovano tvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine u 1/20 dijela, kada isti na temelju pravnog posla ( za kojeg tvrdi da je uostalom usmeno sklopljen oko 2023. ) nije suvlasništvo istih stekao upisom u zemljišnim knjigama, te stoga i neosnovano traži da se naloži tuženiku da trpi uknjižbu prava suvlasništva na predmetnim nekretninama, jer se pravo vlasništvo na temelju pravnog posla stječe uknjižbom. Tužba na utvrđenje sukladno odredbi članka 187. st. 1. i 2. ZPP-a, podnosi se radi utvrđenja postojanja odnosno nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitosti odnosno neistinitost kakve isprave, a može se podnijeti kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. U ovom slučaju, tužitelj neosnovano tvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine u 1/20 idealna suvlasnička dijela.

9. S obzirom na prethodno navedeno, sud nije posebno cijenio navode stranaka o tome da li su što stranke dogovarale, kada tužitelj sam tvrdi da su svoj dogovori bili usmeni, jer sud jer sud na temelju čl. 2. ZPP odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a niti bilo niti potrebe provoditi daljnje dokaze, s obzirom na sve prethodno navedeno.

10. Tužbu tužitelja, podnesenoj na temelju čl. 188.st. 2. ZPP koja se odnosi na isplatu iznosa od 36.800,00 eura sud je odbacio, na temelju čl. 446. ZPP. Naime, istim člankom je propisano da kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, da će sud izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog), a tužitelj traži isplatu novčanog iznosa, na temelju računa. Nadalje, istim člankom je propisano da u tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave , a ako sud ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbacit će tužbu kao nedopuštenu. Nadalje, propisano je da će se smatrat da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi, a što ovdje nije slučaj. Nadalje, navedenim člankom je propisano da će platni nalog izdat sud iako tužitelj u tužbi nije predložio izdavanje platnog naloga, a udovoljeno je svim uvjetima za izdavanje platnog naloga. Budući tužitelj svoj eventualno kumulirani zahtjev za isplatu temelji na računu, a nije opravdao pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

11. Budući je tužitelj izgubio u sporu, u obvezi je na plaćanje troškova parničnog postupka tuženiku, a na temelju odredbe čl. 154. ZPP i sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023), a tuženika je u ovom postupku zastupao odvjetnik i sve sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 36.800,00 eura. Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura ( Tbr.8. ), te trošak pristupa na ročišta 2.travnja 2024., 11.srpnja 2024., 11.veljače 2025. i 14.listopada 2025. ( sve Tbr. 9. ), svako u iznosu od 1.000,00 eura i uvećano za trošak PDV ( Tbr. 46. ), ukupno 6.250,00 eura. Sud nije priznao tuženiku zatraženi trošak sastava podneska od 9.svibnja 2024., jer isti nije bio nužan niti potreban radi vođenja ove parnice.

U Crikvenici, 4.studenog 2025.

SUDAC:

Kristina Pavelić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava Županijski sud.

DNA

punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika