REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1824/2022-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Katarini Krvavica, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreb, protiv tuženika VAL-METAL d.o.o. za trgovinu i usluge, Zagreb, Ilica 427, OIB: 10433991487, zastupanog po punomoćnici Karli Latin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Madirazza & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenicu punomoćnice tužitelja Viktorije Husnar, odvjetnice, zakonskog zastupnika tuženika TĆ, i punomoćnice tuženika Karle Latin, odvjetnice, dana 4. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
1. Utvrđuje se da Odluka tuženika o redovnom otkazu ugovora o radu od dana 3.8.2022. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja JĆ iz [adresa], T. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika VAL-METAL d.o.o., Ilica 427, Zagreb, OIB: 10433991487 nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na njegovo radno mjesto, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku VAL-METAL d.o.o., Ilica 427, Zagreb, OIB: 10433991487 da tužitelju JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana 4.11.2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik dana 1.10.2008. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i dodatke tom ugovoru, a kojim ugovorom je određeno da će tužitelj kod tuženika obavljati poslove na radnom mjestu Blagajnik- administrator. Dana 3.8.2022. tuženik je donio Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu. Tužitelj je u skladu s odredbama članka 133. Zakona o radu dana 16.8.2022. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika kojim je u cijelosti osporio osnovanost Odluke o otkazu, a 12.9.2022. i dopunu tog zahtjeva. Dopuna zahtjeva je poslana i na adresu elektroničke pošte predsjednika uprave tuženika. Tuženik je zahtjev tužitelja zaprimio dana 19.8.2022. te se na isti unutar zakonskog roka od 15 dana nije očitovao. Tužitelj nadalje ističe da je tuženik postupio protivno odredbi članka 120. st. 3. ZOR-a kojom je određeno da se (pisani i obrazloženi) otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Tuženik je, naime, donio odluku o otkazu ugovora o radu tuženika te istu dostavio samo na e-mail adresu CĆ, majke tužitelja. Na navedeni je način tuženik kao poslodavac pokušao onemogućiti odnosno bitno otežati radniku zaštitu prava iz radnog odnosa, što samo po sebi upućuje na neosnovanost i nezakonitost predmetne Odluke o otkazu. Nadalje, ističe se da tuženik u svojoj Odluci o otkazu jasno ne navodi o kojoj točno vrsti otkaza ugovora o radu se u konkretnom slučaju radi, budući da se istovremeno poziva i na otkaz skrivljenim ponašanjem radnika i na izvanredni otkaz. U točki 1. izreke odluke o otkazu tuženik navodi da se ugovor o radu otkazuje zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, a kao pojašnjenje navodi da se radi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa povlače kao posljedicu izvanredni otkaz, dok tuženik više puta u odluci navodi da se radi o otkazu skrivljenim ponašanjem radnika. Tuženik u obrazloženju, na drugoj stranici Odluke također navodi: Dodatno, odredbom članka 7. Ugovora o radu propisano je da se ugovor može otkazati izvanrednim otkazom ako radnik na bilo koji način izvrši povredu radne discipline te se niže kao razlog otkazivanja, između ostaloga, navodi gubitak povjerenja u radnika, što je također razlog za izvanredni otkaz. Dakle, tuženik u svojoj odluci nekoliko puta navodi da se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu i nekoliko puta navodi da se radi o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika te je tužitelju nejasno o kojoj se vrsti otkaza radi, a posljedično i koje pravne posljedice za njega iz toga proizlaze te je odluka o otkazu već samo iz navedenog razloga nezakonita i nedopuštena. Tužitelj ističe i da je sve svoje radne obveze izvršavao uredno i savjesno te poštivao sve zakonske odredbe i interna pravila tuženika. U 13 godina kontinuiranog rada kod tuženika, marljivost i odgovornost tužitelja nikada nisu dovedeni u pitanje te tuženik kao poslodavac nikada nije imao primjedbi na rad tuženika, do donošenja pobijane Odluke. Tužitelj posebno osporava tuženikove navode iz Odluke o otkazu o tužiteljevom napuštanju radnog mjesta radi odlaska u teretanu i ističe da su isti, osim što su netočni i izmišljeni s ciljem opravdanja nezakonitog otkaza, ujedno i neobrazloženi i nedokazani te je nejasno temeljem čega tuženik tvrdi da je tužitelj za vrijeme navodnog izostanka s radnog mjesta išao baš u teretanu i to samo tih 11 dana koliko su navodno povrede trajale, posebno s obzirom na to da u odluci izlistava navodna izostajanja tužitelja u minutama, a kod tuženika nije ustrojen ulazak i izlazak iz radnih prostorija putem ulaznih kartica. Naime, navodne povrede na koje se tužitelj poziva dogodile su se u razdoblju od 27.9.2021. do 7.10.2021., a odluka o otkazu je donesena početkom kolovoza 2022., dakle 10 mjeseci kasnije, čime se dodatno dovodi u pitanje zakonitost i dopuštenost odluke tuženika. Uslijed proteka vremena od 10 mjeseci, tužitelju je otežano detaljno navođenje radnih zadataka koje je u navedene datume obavljao, ali ističe da nije samovoljno napuštao radno mjesto radi razonode ili privatnih interesa te nikada nije izlazio s posla bez naloga odnosno ovlaštenja odgovornih osoba u tuženiku. Radnici tuženika, a među njima i tužitelj, dužni su, u okviru redovnog poslovanja tuženika, povremeno obavljati različite administrativne poslove izvan svog ureda, kao što je npr. slanje dokumentacije, suradnja i komunikacija s kolegama na drugim radnim mjestima tuženika, obavljanje novčanih transakcija u poslovnicama banke, odlazak u poštu i sl. Ističe se i da je tužitelj temeljem Odluke tuženika o radu od kuće od dana 22.3.2020. radio u tzv. hibridnom načinu rada, odnosno kombiniran je rad od kuće i rad na radnom mjestu. Dakle, tužitelj ne samo da je bio ovlašten raditi u hibridnom načinu rada, već je bio dužan obavljati razne poslove i izvan svog ureda, odnosno povremeno napuštati radno mjesto. Na tuženiku je, stoga, da se očituje temeljem čega je zaključio da radnik izbiva s posla radi fizičke aktivnosti, i to baš u precizno navedenim vremenskim intervalima odnosno minutama. Navedeno upućuje na dva moguća zaključka - ili je tuženik grubo povrijedio tužiteljevo pravo na privatnost, ili je iskonstruirao opravdanje za otkaz tužitelju, a koji je u biti dan zbog nekakvih osobnih interesa direktora tuženika. U svakom slučaju, tužitelj ističe da svoje poslove uvijek obavlja profesionalno, a bilo kakva drukčija insinuacija jednostavno je neistinita. Tuženik je, budući da tvrdi da se radi o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika, ovdje tužitelja, sukladno odredbi čl.119. st.1. ZR-a bio dužan tužitelja pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. Tuženik kao razlog otkaza navodi tužiteljevo navodno kašnjenje na posao, no isto se ne može smatrati okolnošću zbog koje ne bi bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelja upozori na obveze iz radnog odnosa. Tuženik je također, sukladno odredbi čl.119. st.2. ZR-a propustio tužitelju omogućiti da iznese svoju obranu jer, protivno navodima u obrazloženju otkaza, nije bilo okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da to učini. Navodno kašnjenje i izostajanje radnika s radnog mjesta, i da je istina da su se događala, nije takva okolnost zbog koje bi radnik izgubio pravo iznijeti svoju obranu. Posebno uzevši u obzir da je tužitelj temeljem spomenute Odluke tuženika o radu od kuće radio u tzv. hibridnom načinu rada. Nadalje, ako bi tuženik smatrao da se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu, o tome je odluku dužan donijeti u roku od 15 dana od dana nastanka povrede. S tim u vezi, tužitelj ističe da je tuženik odluku o otkazu s identičnim sadržajem i s pozivom na iste povrede već donio u studenom 2021., ali je takvu odluku kasnije ukinuo, budući da je ista, kao i ova, bila nezakonita i nepravilna. Također, i u slučaju redovitog otkaza, tuženik kao poslodavac dužan je opravdati iz kojeg razloga Odluku o otkazu donosi 10 mjeseci nakon navodno počinjene povrede, posebno uzevši u obzir da tužitelj ni po mišljenju tuženika nakon 7.10.2021. nije počinio ni jednu povredu obveze iz radnog odnosa, kao ni u razdoblju od 2008. do rujna 2021., a radi se o vremenskom razdoblju od 13 godina. Dakle, iz Odluke proizlazi da je tužitelj od 2008. do dana 27.9.2021. i od 8.10.2021. pa do dana donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu uredno izvršavao svoje radne zadatke i boravio na svom radnom mjestu, stoga navodno izostajanje s radnog mjesta nekoliko puta u razdoblju od 10 dana prije 10 mjeseci, niti ne predstavlja opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu nakon 14 godina savjesnog i odgovornog rada, sve i da je tužitelj zaista i napustio radno mjesto kako je to opisao tuženik u Odluci o otkazu. S obzirom na navedeno, jasno je da su navodi tuženika o „dugotrajnosti i prirodi povrede i posljedičnom gubitku povjerenja u radnika“ neodrživi uopće, a posebno kao razlozi za donošenje Odluke o otkazu. Konačno, tužitelj ističe da nije prekršio nijednu obvezu iz radnog odnosa za cijelo vrijeme rada kod tuženika pa ni u spornom razdoblju, jer je izvršavao sve svoje radne obveze i postupao po nalogu tadašnjeg direktora tuženika. Dakle, kako je tužitelj uvijek postupao u skladu s dogovorom sa zastupnicima tuženika i izvršavao svoje obveze uredno i savjesno, jasno je da nije i ne može biti odgovoran za navodne povrede navedene u predmetnoj Odluci o otkazu.
2. Stoga predlaže Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu od dana 3.8.2022. utvrditi nedopuštenom te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti iz razloga što su isti neosnovani. Tuženik prvenstveno ističe prigovor nepravodobnosti tužbe budući da je ista podnesena nakon proteka prekluzivnog roka iz čl.133. Zakona o radu. Tuženik nadalje ističe kako nikad nije zaprimio zahtjev za zaštitu prava radnika od 16.8.2022. jer je isti poslan samo na adresu društva tuženika, dok se predsjednik uprave tuženika nalazio u Sloveniji, što je tužitelju bilo poznato. Tuženik je zaprimio zahtjev za zaštitu prava i dopunu zahtjeva podnesenu po odvjetniku tužitelja prvi put tek 12.9.2022. kad su isti dostavljeni na adresu elektroničke pošte predsjednika uprave tuženika g. ČĆ. Stoga je netočan navod tužitelja da bi tuženik zahtjev za zaštitu prava zaprimio 19.8.2022. te da je propustio rok od 15 dana za očitovanje na zahtjev. Tuženik smatra da je ovakav način dostave zahtjeva za zaštitu prava te njegove dopune 12.9.2022., nakon proteka roka od 15 dana i bez stvarne namjere da tuženik zahtjev zaprimi i da se na njega očituje, protivan odredbama čl. 132. i 133. Zakona o radu i Zakona o parničnom postupku, te kao takav nezakonit. Jednako tako, netočna je tvrdnja tužitelja da tuženik Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu od 3.8.2022. tužitelju nije dostavio, protivno čl.120. st.3. Zakona o radu. Naime, tuženik je u skladu s člancima 120. i 132. Zakona o radu te člancima 140.-143. ZPP- a, dana 3.8.2022. pisanu i obrazloženu Odluku o otkazu poslao preporučenom poštom na kućnu adresu tužitelja ([adresa]) i adresu radnog mjesta tužitelja sukladno čl. 3. njegovog Ugovora o radu (Ilica 427, Zagreb), međutim oba pismena vratila su se tuženiku neotvorena s naznakom „Obaviješten nije podigao pošiljku“. Dakle, tužitelj je svjesno i namjerno na dvije adrese izbjegao primitak pisane Odluke o otkazu. S druge strane, tužitelj je svoj zahtjev za zaštitu prava od 16.8.2022. uputio samo običnom poštom na adresu sjedišta tuženika, znajući da se predsjednik uprave nalazi u Sloveniji te da zbog toga isti neće zaprimiti. Budući da je tužitelj izbjegavao primitak Odluke o otkazu, tuženik mu je sken iste poslao i putem elektroničke pošte dana 3.8.2022. Kako je tužitelj Odluku o otkazu, po vlastitom priznanju, ipak zaprimio elektroničkom poštom dana 3.8.2022., to je dopunu zahtjeva za zaštitu prava od 12.9.2022. tužitelj po odvjetniku podnio čak četrdeset dana nakon zaprimanja Odluke o otkazu, dakle nakon proteka roka od 15 dana iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu. Iz navedenog razloga sud dopunu zahtjeva za zaštitu prava ne bi trebao uzeti u obzir. Iz svega navedenog jasno proizlazi da je tužitelj taj koji je izbjegavao primitak Odluke o otkazu, da bi nakon toga svoj zahtjev tuženiku kao poslodavcu dostavio tako da mu onemogući da se na zahtjev očituje u zakonskom roku. Tuženik smatra da opisano postupanje tužitelja i pokušaj manipuliranja rokovima iz čl. 133. Zakona o radu predstavlja eklatantan primjer zlouporabe prava. Zakon o radu svojim odredbama štiti radnika kao slabiju stranu radno-pravnog odnosa. Upravo zato se ne bi smjelo dopustiti da radnici ta prava koriste protivno svrsi radi koje su ta prava ustanovljena, s ciljem da poslodavcu otežaju zakonom propisano postupanje. Naposljetku, kad je tuženik dana 12.9.2022. napokon zaprimio zahtjev za zaštitu prava tužitelja i njegovu dopunu, on se na njih očitovao u roku tri dana tj. 15.9.2022., a što je tužitelj namjerno izostavio u tužbi. Nadalje, tuženik je u nazivu „Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu“ i izreci Odluke izričito naveo da se radi o redovnom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem Radnika. Tuženik se u uvodu Odluke i obrazloženju pozvao na odredbu čl.115. st.1. točke 3. Zakona o radu na kojoj se predmetni otkaz temelji. Člankom 115. st.1. točkom 3. Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Iz navedenog jasno proizlazi da su očito neosnovani navodi tužitelja da tuženik u Odluci o otkazu nije jasno naveo o kojoj se vrsti otkaza u konkretnom slučaju radi. Člankom 7. st.2. Ugovora o radu tužitelja od 1.10.2008. propisano je: „Ukoliko radnik na bilo koji način izvrši povredu radne discipline, direktor će momentalno raskinuti ugovor o radu uručenjem izvanrednog otkaza radniku“. S obzirom da je tužitelj u razdoblju od 27.9. do 7.10.2021. napuštao radno mjesto radi odlaska u teretanu te kasnio na posao i odlazio ranije s posla, tuženik se u Odluci o otkazu pozvao na čl.7. Ugovora o radu kako bi dodatno naglasio da se radi o tako grubim povredama radne discipline za koje je samim Ugovorom o radu predviđeno uručenje izvanrednog otkaza. Tuženik smatra da nema zapreke odnosno da je zakonom dopušteno da poslodavac koji je utvrdi postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz, radniku uruči redovni otkaz zbog skrivljenog ponašanja. Tim više što je potonji otkaz povoljniji za radnika jer radnik kod takve odluke ima pravo na otkazni rok. Netočno je da bi tužitelj svoje obveze izvršavao uredno i savjesno. Predsjednik uprave tuženika, g. TĆ je u više navrata tijekom boravka u društvu utvrdio da je tužitelj odsutan s radnog mjesta, a da za to nema opravdani razlog. Budući da predsjednik uprave tuženika nije svakodnevno pristan u društvu, kako bi ispitao prisutnost tužitelja na radnom mjestu (zbog sumnje da isti nije prisutan u ugovorenom radnom vremenu), angažirao je privatnu detektivsku agenciju, društvo Shark Licrus j.d.o.o. Sukladno čl.9. st.2. alineja 10. Zakona o privatnim detektivima (NN 24/2009, u nastavku: ZPD) privatni detektiv može prikupljati obavijesti i informacije o povredama radnih obveza i radne discipline. Privatni detektiv navedenog društva je promatranjem utvrdio da tužitelj kontinuirano izostaje s radnog mjesta i na istom boravi manje od punog radnog vremena (kod tuženika je radni dan određen u trajanju od 7-15h). Konkretno je utvrdio da je tužitelj:
- dana 27.9.2021. kasnio na radno mjesto te je pristigao u 8:54 h; napustio radno mjesto na razdoblje od 2 sata (8:57 h-10:54 h), a koje je vrijeme proveo u teretani te je s radnog mjesta otišao u 14:16 h;
- dana 28.9.2021. kasnio na radno mjesto (došao je u 08:14h) te je već u 9:46 h napustio radno mjesto u trajanju od 2 sata (9:46 h-12:26 h) kako bi to vrijeme proveo u teretani. Za vrijeme radnog dana tužitelj je u dva navrata napustio radno mjesto prvi puta od 12:29h do 12:33h, a drugi od 13:49h-13:59h;
- dana 29.9.2021. na radno mjesto došao u 9:30 h te je u 9:42 h napustio radno mjesto kako bi otišao u teretanu;
- dana 1.10.2021 na radno mjesto došao je u 9:27 h te je u 10:08 h napustio radno mjesto kako bi otišao u teretanu;
- dana 4.10.2021. na radno mjesto došao u 8:32 h te je u razdoblju od 8:56 h do 10:55 h izostao s radnog mjesta kako bi otišao u teretanu; Uz to, tužitelj je u dva navrata nakratko napustio radno mjesto;
- dana 5.10.2021. na radno mjesto došao u 9:18 h te je u razdoblju od 9:51 h do 11:59 h izostao s radnog mjesta kako bi otišao u teretanu;
- dana 6.10.2021. u razdoblju od 9:02 h do 10:52 h izostao s radnog mjesta kako bi otišao u teretanu te je radno mjesto napustio u 14:36 h;
- dana 7.10.2021. u razdoblju od 9:54 h do 11:34 h izostao s radnog mjesta kako bi otišao u teretanu. Privatni detektiv je svoja utvrđenja zabilježio fotografijama, sve u skladu s čl. 12. st. 2. Zakona o privatnim detektivima. Dakle, tuženik je na temelju navedenog izvještaja nedvojbeno utvrdio da je tužitelj namjerno, svojom krivnjom, kontinuirano kršio obvezu prisutnosti na radnom mjestu od 7-15h (službeno radno vrijeme tuženika) i raspoloživosti za obavljanje poslova radnog mjesta propisanu čl. 60. Zakona o radu, koji se na tužitelja primjenjuje temeljem čl.9. njegovog Ugovora o radu. Tuženik je primio izvještaj društva Shark Licrus j.d.o.o. dana 21.10.2021. te je unutar roka od 15 dana od saznanja za povrede radnih obveza tužitelju pokušao uručiti izvanredni otkaz ugovora o radu putem preporučene pošte i e-maila, ali tužitelj je odbio primiti navedenu odluku. Majka radnika, gđa CĆ, koja je u to vrijeme bila jedan od direktora Društva, štitila je nezakonita postupanja tužitelja (izostajanje s radnog mjesta u radno vrijeme) i odbijanje primitka odluke o otkazu te je svojim postupcima uspješno spriječila davanje izvanrednog otkaza tužitelju nakon nastanka gore navedenih povreda. Stoga je tuženik tek nakon opoziva gđe CĆ od strane skupštine Društva krajem lipnja 2022. dobio mogućnost ponovno pokrenuti postupak otkazivanja radnog odnosa tužitelja. Zbog proteka roka iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu, do kojeg je došlo uslijed protupravnog postupanja tužitelja i njegove majke CĆ, tuženik je tek u kolovozu 2022. mogao otkazati radni odnos tužitelju zbog skrivljenog ponašanja. Tužitelj ne može opravdati svoje povrede obveza radnog odnosa navodeći kako nikad nije izlazio s posla bez naloga odnosno ovlaštenja odgovornih osoba tuženika jer je u vrijeme počinjenja povreda majka tužitelja, CĆ bila na poziciji direktora tuženika te je štitila sva postupanja tužitelja protivna Ugovoru o radu i Zakonu o radu. Tuženik naročito osporava da bi kod tuženika ikad bio uveden rad od kuće te da bi tužitelj bio ovlašten raditi u hibridnom načinu rada (od kuće i na radnom mjestu). Tuženik osporava valjanost i vjerodostojnost „Odluke o radu od kuće“ navodno donesene 22.3.2020. Predmetnu odluku donijela je majka tužitelja CĆ retroaktivno, kako bi navodnim radom od kuće pokušala opravdati izostanke s radnog mjesta svojeg sina, ovdje tužitelja. Međutim, čak i da je navedena odluka stvarno donesena i da je bila u primjeni u rujnu i listopadu 2021., tuženik smatra da se istom ne može opravdati činjenica da je tužitelj jednu četvrtinu svojeg radnog vremena (2h) dnevno provodio u teretani i to za vrijeme službenog radnog vremena društva (od 7-15h). Također, vremena dolazaka na posao i odlazaka s posla tužitelja u rujnu i listopadu 2021. upućuju da tužitelj u navedenom periodu nije uopće radio od kuće nego da je trebao biti na radnom mjestu. Stoga su svi navodi tužitelja o hibridnom načinu rada i obavljanju poslova izvan ureda očito neosnovani. Tuženik ujedno osporava valjanost i vjerodostojnost svih dodataka Ugovoru o radu tužitelja. Naime, predsjednik uprave tuženika, g. TĆ nema nikakvih saznanja da bi takvi dodaci bili sklopljeni. S obzirom da je sve dodatke na strani društva tuženika potpisala majka tužitelja, gđa CĆ, upitno je kako vrijeme njihovog sklapanja tako i njihov sadržaj. Naposljetku, neosporiv način utvrđenja povreda radnih obveza tužitelja (izvještaj društva Shark Licrus j.d.o.o.) dugotrajnost i priroda povreda obveza iz radnog odnosa te posljedični gubitak povjerenja u tužitelja kao radnika predstavljaju okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelja pisano upozori na obveze iz radnog odnosa (čl.119. st.1. Zakona o radu). Jednako tako, obranom tužitelj nije mogao opravdati neosporivu činjenicu da je za vrijeme radnog vremena odlazio u teretanu te da je na poslu boravio manje od 8h dnevno. Navedeno predstavlja okolnost zbog koje nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući iznošenje obrane (čl.119. st.2. Zakona o radu). S obzirom da iz svih dokaza priloženih uz odgovor na tužbu nedvojbeno proizlazi da je tužitelj svojevoljno i namjerno, bez opravdanog razloga, u razdoblju od 27.9.2021. do 7.10.2021. kasnio na posao, izlazio s posla prije kraja radnog vremena (od 07:00 do 15:00 sati) te je za vrijeme radnog vremena odlazio u teretanu uslijed čega je svakodnevno na poslu provodio manje od punog radnog vremena (8 h), dakle svojom krivnjom učestalo činio povredu radnih obveza (čl.60. Zakona o radu kojim je propisana obveza radnika da budu prisutan na radnom mjestu te da unutar radnog vremena obavlja poslove prema uputama poslodavca) i radne discipline, jasno je da je tužitelj grubo povrijedio obveze iz radnog odnosa propisane Ugovorom o radu te Zakonom o radu i zloupotrijebio povjerenje tuženika kao poslodavca. Slijedom navedenog, jasno je da je Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu od 3.8.2022. u cijelosti dopuštena i zakonita, a da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. Tuženik stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da tužitelju naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.
4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o radu i dodatke ugovoru o radu, Odluku o radu od kuće od 22.3.2020., zahtjev za zaštitu prava od i Dopunu istoga, e-mail, potvrdu HP, Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu od 3.8.2022., presliku povratnica, Očitovanje na zahtjev za zaštitu prava od 15.9.2022., Izvješće Agencije Shark Licrus od 21.10.2021. o praćenju tužitelja, sudsku praksu, izvadak iz registra, potvrdu, Ugovor o obavljanju detektivskih poslova, zapisnik, saslušan je svjedok OĆ, svjedok CĆ, tužitelj i zakonski zastupnik tuženika TĆ Hvala. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka LĆ kao nepotreban, obzirom je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.
5. Među strankama nije sporno da je Odluka o otkazu donesena 3.8.2022., te tužitelj navodi da je protiv odluke o otkazu od 3.8.2022. podnio zahtjev za zaštitu prava 16.8.2022. i to na adresu tuženika VAL-METAL d.o.o., Ilica 427, Zagreb, te da je tuženik isti zaprimio 19.8.2022. no na isti se nije očitovao. Nije sporno da je tužitelj podnio dopunu zahtjeva za zaštitu prava 12.9.2022. Nadalje, tuženik se na zahtjev za zaštitu prava očitovao 15.9.2022., navodeći kako je tek primitkom dopune zahtjeva za zaštitu prava 12.9.2022. predsjednik uprave tuženika TĆ saznao za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava, te se na isti očitovao 15.9.2022.
6. Dakle, tužba tužitelja podnesena je pravovremeno, obzirom navodi tuženika kako nije zaprimio zahtjev za zaštitu prava radnika od 16.8.2022. jer je isti poslan samo na adresu društva tuženika, dok se predsjednik uprave tuženika nalazio u Sloveniji, što je tužitelju bilo poznato, nisu odlučni, obzirom je tužitelj kao radnik zahtjev za zaštitu prava i bio dužan dostaviti na adresu tuženika kao društva, neovisno gdje se direktor tuženika u tom trenutku nalazi. Osim toga, kraj činjenice da se tuženik očitovao na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava 15.9.2022., tužba je pravovremena, jer je podnesena dana 15.9.2022., dakle, u rokovima iz čl.133. ZR., pa je tuženikov prigovor prekluzije neosnovan u cijelosti.
7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, kao u izreci presude.
8. Među strankama je sporno da li je tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o redovitom otkazu temeljem članka 115. st.1. točka 3. Zakona o radu (dalje: ZR), odnosno da li je ista dopuštena, te da li je posljedično tome, osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad.
9. Prema odredbi čl.115. st.1. točka 3. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
10. Prema odredbi čl.119. st.1. ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
11. Također, prema odredbi čl.124. st.1. ZR, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.
12. Uvidom u Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu od 3.8.2022. utvrđeno je da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Pritom je naveo sljedeće povrede kao razlog za otkaz, odnosno da je tužitelj:
- dana 27.9.2021. kasnio na radno mjesto te je pristigao u 8:54 h; napustio radno mjesto na razdoblje od 2 sata (8:57 h-10:54 h), a koje je vrijeme proveo u teretani te je s radnog mjesta otišao u 14:16 h;
- dana 28.9.2021. kasnio na radno mjesto (došao je u 08:14h) te je već u 9:46 h napustio radno mjesto u trajanju od 2 sata (9:46 h-12:26 h) kako bi to vrijeme proveo u teretani. Za vrijeme radnog dana tužitelj je u dva navrata napustio radno mjesto prvi puta od 12:29h do 12:33h, a drugi od 13:49h-13:59h;
- dana 29.9.2021. na radno mjesto došao u 9:30 h te je u 9:42 h napustio radno mjesto kako bi otišao u teretanu;
- dana 1.10.2021 na radno mjesto došao je u 9:27 h te je u 10:08 h napustio radno mjesto kako bi otišao u teretanu;
- dana 4.10.2021. na radno mjesto došao u 8:32 h te je u razdoblju od 8:56 h do 10:55 h izostao s radnog mjesta kako bi otišao u teretanu; Uz to, tužitelj je u dva navrata nakratko napustio radno mjesto;
- dana 5.10.2021. na radno mjesto došao u 9:18 h te je u razdoblju od 9:51 h do 11:59 h izostao s radnog mjesta kako bi otišao u teretanu;
- dana 6.10.2021. u razdoblju od 9:02 h do 10:52 h izostao s radnog mjesta kako bi otišao u teretanu te je radno mjesto napustio u 14:36 h;
- dana 7.10.2021. u razdoblju od 9:54 h do 11:34 h izostao s radnog mjesta kako bi otišao u teretanu. Nadalje se navodi kako je radnik svojevoljno, u razdoblju od 27.9.2021. do 7.10.2021. počinio opisane povrede, pa da mu se stoga otkazuje ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. Tuženik nije radnik omogućio obranu jer je evidentno da svojom obranom ne bi mogao otkloniti razlog za otkaz odnosno opravdati kašnjenje i izostanka s posla zbog odlaska u teretanu, pa postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano od poslodavca očekivati da to učini.
13. Uvidom u Izvješće Shark Licrus d.o.o. od 21.10.2021. utvrđeno je da je to detektivsko društvo provelo praćenje tužitelja, te da je svoja utvrđenja zabilježio fotografijama, te naveo da je tužitelj izostajao s posla u vremenu kako se to navodi pobliže u pobijanoj odluci o otkazu.
14. Svjedok OĆ iskazao je da je kod tuženika bio zaposlen do kraja 2022. i radio kao knjigovođa, a tužitelj je u to vrijeme radio poslove komercijale i administracije. Službeno radno vrijeme tuženika bilo je od 7,00 do 15,00 sati ali ostajalo se često duže a moglo se doći i ranije, to nije bilo striktno određeno. Nije postojala nikakva evidencija dolazaka i odlazaka kod tuženika, s time da je bilo u Zagrebu devet zaposlenika kod tuženika i on je osobno vodio evidenciju radnih sati na način da je na kraju dana bilježio ako nekoga taj dan uopće ne bi bilo na poslu, dok kada je tko došao na posao, otišao s posla ili izašao s posla nije se evidentiralo, jer se to nije striktno gledalo. Pauza kod tuženika također nije bila striktno definirana, tuženik se inače bavi otkupom od građana, te su se od strane zaposlenika tuženika hvatale "rupe" kada će tko izaći ovisno o frekvenciji prometa i rasporedu posla, nije bilo niti određeno koliko traje pauza vremenski no po njemu etika nalaže da je nekih 45 minuta prihvatljivo. Direktorica tuženika CĆ bila je upoznata s izlascima zaposlenika za vrijeme radnog vremena, on osobno nije izlazio osim na FINA-u, uglavnom nije postojala obveza prethodnog javljanja nadređenom u smislu stavljanja bilo kakvog zahtjeva za izlazak za vrijeme radnog vremena budući je tuženik bio firma koja nije bila čvrsto institucionalno ustrojena, sve se odrađivalo prema prirodi i rasporedu posla, ako je netko izašao ili duže koristio pauze onda je to vjerojatno kompenzirao na kraju radnog vremena. U odnosu na tužitelja može reći da je svakodnevno s istim dolazio u kontakt jer su sjedili u istoj kancelariji, njegova priroda posla bila je dosta vezana uz terenski rad, on je izlazio s posla ali to je bilo u funkciji obavljanja poslova i radnih zadataka tako da ne može reći da je sjedio od 7,00 do 15,00 sati u kancelariji. Misli da on nikada nije bio upozoravan od strane nadređenih vezano uz te dolaske na posao ili odlaske s posla ili izlaske za vrijeme radnog vremena. Zna da je tužitelj dobio otkaz, ne zna točno što je njemu stavljeno na teret, ali u to vrijeme u rasponu od nekih par mjeseci svi zaposlenici kod tuženika su dobili otkaz dolaskom nove uprave, misli da se ona htjela njih riješiti, on osobno dobio je otkaz zbog nekih par točaka koje su bile navedene a svode se na njegov način ophođenja i nepoštivanje autoriteta, dok primjedbi na sam njegov rad nije bilo. Svi radnici koji su radili u kancelarijama u Zagrebu kod tuženika dobili su otkaz dolaskom nove uprave, ostali su svega dva transportna radnika koji nisu dobili otkaz, od devetero radnika sedmero je dobilo otkaz, odnosno jedan je sam dao. Poznato mu je da je bila angažirana detektivska tvrtka ali ne od strane tuženika već od strane većinskog vlasnika PRIMET d.o.o. a tuženik je tvrtka kćer te tvrtke PRIMET, i za to detektivsko izvješće može reći da je ono po njemu nevjerodostojno, opseg praćenja u njemu širi je od nadzora radnog vremena, u njemu se prati radnik koji je imao najmanju plaću dok je on uz tadašnju direktoricu CĆ bio okosnica firme odnosno tuženika. Nije im u to vrijeme bilo poznato da je angažirano detektivsko praćenje, a osim tužitelja praćena je bila i CĆ i FĆ, koja je bila također zaposlena kod tuženika. Na poseban upit jesu li radnici za vrijeme pauze izlazili izvan kruga tuženika ili su ostajali u krugu navodi kako su izlazili izvan kruga tuženika. Radne zadatke zaposlenicima davala je direktorica CĆ, a direktor TĆ nalazio se u Sloveniji i do trećeg mjeseca 2021. nije tražio nikakvo izvješće i nije bio zainteresiran za rad tuženika, on je njemu svaki mjesec slao izvješća. Kod tuženika je postojala mogućnost rada od kuće, to je bilo uvedeno za vrijeme lockdowna recimo od proljeća 2020. pa nadalje. Tužitelj je također koristio rad od kuće s vremena na vrijeme, on je uglavnom bio na terenu, takva mu je bila priroda posla a po potrebi je radio i od kuće. Za sve zaposlenike su vrijedila ista pravila u smislu dolazaka, odlazaka, izlazaka s posla. Tužitelj je koristio pauzu isto kao i ostali, nije radio ništa specifično ni drugačije.
15. Svjedok CĆ iskazala je da je kod tuženika bila direktorica od 2004. do 14.7.2022., a tužitelj se zaposlio 2008. kod tuženika te je on od 2012. obavljao poslove komercijaliste i ostale administrativne poslove. On je dobio otkaz pretpostavlja zbog izlazaka s posla, pri čemu navodi da je radno vrijeme tuženika bilo od 7,00 do 15,00 sati, ali to nije bilo striktno radno vrijeme, nije se nigdje evidentiralo dolaske i odlaske, ako je primjerice trebalo obaviti ujutro nešto u vezi posla onda se moglo doći kasnije ili ranije otići. Kako je ona od 2018. onkološki bolesnik, tužitelj koji je njen sin obavljao je većinu poslova umjesto nje, puno je bio na terenu, sve je to obavljao bez dodatnih troškova i putnih naloga, te joj je poznato da je on zbog toga što je sve to obavljao za vrijeme i nakon radnog vremena znao izaći u teretanu za vrijeme radnog vremena, a koje izlaske mu je ona prethodno kao nadređena odnosno direktorica odobrila, odnosno za isto je imao njezino odobrenje. Također je navedeno da je on znao izlaziti s posla što je točno jer je on s obzirom da je obavljao većinom terenske poslove često morao izlaziti iz kruga tuženika, gledati robu i sl., tako da je samo morao izlaziti nego zbog prirode posla i odlaziti ranije ili dolaziti kasnije. Navodi kako se kod tuženika većinom radilo na povjerenje nije bilo striktno određeno vrijeme dolazaka i odlazaka niti se to negdje trebalo evidentirati, zato što je već navela da je sve to ovisilo o prirodi posla, kada je tko morao doći ranije ili izaći s posla. Poznato joj je da je tuženik angažirao detektivsku tvrtku koja ih je pratila, to je naknadno saznala, u to vrijeme nije znala i to nju, tužitelja i njenu kćer. Svi su dobili otkaze, jedan je zaposlenik samoinicijativno dao otkaz nakon tri dana što je ostao raditi kod njih dok je vidio kako rade, da su počeli uništavati imovinu, njena kćer FĆ dobila je otkaz jer je bila na bolovanju dva dana, i treći dan obzirom nije dostavila doznake odmah je taj dan dobila otkaz, a prije nje je ona dobila izvanredni otkaz gdje se kao glavni razlog navodio da je skupljala akumulatore, o čemu navodi da je za isto bila pokrivena ugovorima, a što direktor tuženika radi i danas a nema dozvolu. Napominje da tužitelj kao radnik nikada ranije nije bio upozoravan na bilo kakve povrede radne dužnosti. Ne zna je li mu omogućena obrana prije otkaza, misli da nije. Na poseban upit svim navodi da je svima radnicima u poslovnici u Zagrebu ona kao direktorica dodjeljivala radne zadatke, sve su dogovarali s njom. Odobrenja radnicima koja je davala za izlaske primjerice za izlazak kod liječnika ili sl. bila su njena usmena odobrenja, a također je i tužitelju izlaske u teretanu koje je spomenula a koji su navedeni u otkazu, odobrila prethodno usmeno. On nije nikada otišao u teretanu za vrijeme radnog vremena samovoljno a da mu ona to prethodno ne bi odobrila. Na daljnji upit je li on izvršio sve svoje radne zadatke navodi kako je, prvo je morao izvršiti svoje radne zadatke kako bi mogao dobiti odobrenje da ode u teretanu. Ne zna točno kako je često tužitelj išao u teretanu jer je bilo dana kada bi išao primjerice svaki ili svaki drugi dan a nekada nije išao po deset dana a sve je ovisilo o količini posla. Na upit da li je TĆ pitao nju osobno gdje je tužitelj navodi kako jednom prilikom samo dok je došao a ona mu je rekla da je vani, nije ga upoznala sa svojim dogovorom odnosno odobrenjima odnosno izlazaka tužitelju jer ju to nije nikada niti pitao.
16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika radio od travnja 2008. do listopada 2022., odnosno do isteka otkaznog roka. Počeo je raditi kao blagajnik administrator, a preuzeo je dio poslova vezano za komercijalu i rad na terenu u šestom mjesecu 2018. kada je CĆ, njegova majka i direktorica dobila dijagnozu karcinoma. Od tada je radio i svoje dotadašnje poslove i dio njezinih, odnosno njezine poslove vezane uz komercijalu te rad na terenu. Otkaz je dobio iz razloga izostanaka i odlazaka koji se tamo navode, a u to vrijeme odnosno 2021. na koje se odnose povrede koje mu se stavljaju na teret direktorica i njemu nadređena bila je CĆ, ona je bila direktorica i njegova majka. Prije otkaza poslodavac ga nije pozvao na obranu, odnosno da se izjasni o razlozima povreda zbog kojih je dobio otkaz, a također nikada ranije prije otkaza od tuženika nije dobio nikakvo pisano upozorenje na povrede iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza, do 2016. direktor je bio pokojni HĆ. Što se tiče radnog vremena kod tuženika može reći da je ono bilo od 7,00 do 15,00 sati dok je obavljao samo blagajničke poslove, a kada je preuzeo i poslove od CĆ odnosno vezano uz komercijalu i rad na terenu zbog njezine bolesti, tada za njega nije vrijedilo to radno vrijeme, bilo je važno da ispuni fond radnih sati iz ugovora i da posao bude obavljen. Nije postojala nikakva evidencija radnog vremena kod tuženika odnosno nije se bilježilo dolaske ni dolaske, jedino misli da je OĆ evidentirao za određene dane tko je došao na posao a tko nije, dok se izlasci s posla kao ni dolasci ni odlasci na kraju nisu evidentirali nigdje. Njemu je odlaske s posla u razdoblju koje se navodi u odluci o otkazu a to je od 27.9.2021. do 7.10.2021. prethodno odobrila direktorica CĆ, ona je odobrila usmeno sve te izlaske koji se tamo navode, to je bilo iz razloga jer je on trebao često izbivati iz firme ali sve je to bilo uz njezino odobrenje. Obično bi ujutro odradio papirologiju, onda bi otišao u teretanu po njezinom odobrenju, i onda bi popodne radio na terenu jer je u to vrijeme se obavljao utovar i rezanje željeza u Mahični kod Karlovca. Do nikakvog zastoja u radu zbog tih njegovih izostanaka nije došlo, posao je uvijek bio obavljen, čak je te godine firma ostvarila rekordnu dobit od milijun eura neto, bilo je preko trideset milijuna prihoda te godine. Za usporedbu iduće godine 2022. na kraju godine bilo je preko 500.000,00 eura gubitka. U vrijeme dok ga je pratio detektiv nije znao da je on angažiran da njega prati, znalo mu se učiniti da ga netko promatra ali mislio je da je to možda netko iz konkurentske firme ili sl., on izvješće privatnog detektiva nije vidio prije nego je dobio otkaz, tuženik ga nije pozvao da se očituje o pojedinim datumima za koje ga se tereti da je izostao odnosno bio izvan prostorija poslodavca, on je to izvješće vidio tek nakon što je već dobio otkaz i nakon što mu ga je predočila njegova odvjetnica. Osim njega saznao je nakon što je dobio otkaz da su bili praćeni od privatnog detektiva njegova majka CĆ i njegova sestra FĆ, ne zna zašto su bili praćeni, možda je bila u pitanju kakva netrpeljivost, možda je bio razlog taj što je njegova majka bila manjinski vlasnik, htjeli su izlaz iz društva no TĆ nije htio isplatiti njihov dio. Ne spori da je izostao dane i u vrijeme koje se navodi u odluci o otkazu od 27.9.2021. do 7.10.2021., ali svi ti izlasci bili su uz prethodno odobrenje direktorice CĆ, ona mu ih je usmeno odobrila. Na poseban upit je li sklopio ikada kakav ugovor o radu osim za poslove blagajnika administratora navodi kako nije, bio je na snazi taj ugovor, majka je u to vrijeme pohađala kemoterapije tako da to nije učinjeno, nije im to tada bilo na pameti. Na daljnji navodi kako se ne sjeća da bi potpisao kakve druge dodatke ugovora o radu, nešto je potpisivao ali ne sjeća se točno što i kada. Na daljnji koji su to poslovi komercijale i rada na terenu koje je on radio navodi kako su to poslovi obilaženja firmi, dobavljača, traženje novih dobavljača, slanje ponuda, analiza prihoda, organizacija transporta i utovara, nadziranje utovara zbog specifičnosti robe na terenu itd. Na daljnji da nabroji nekoliko firmi i dobavljača navodi kako je u to vrijeme bio Fin fest iz Čabra, Ljevaonica umjetnina ALU, Jezero metal, Končar instrukcije, Končar metali i dr. Na daljnji upit da li postoji dokaz o komunikaciji s tim firmama u pisanom obliku odnosno općenito o komunikaciji koju je obavljao s poslodavcem navodi kako je komunikacija išla putem maila, tako su se slale i ponude i sl., a na upit koji je bio njegov mail navodi da je bio dragan.valmetal koliko se sjeća. Znao je slati i s majčinog službenog ako bi bio npr. utovar ili nešto slično što je hitno. U to vrijeme imao je vizit kartu. U vrijeme dok je dobio otkaz je direktor bio TĆ, CĆ bila je direktorica u spornom periodu kada su nastale povrede za koje ga se tereti odnosno 2021., a TĆ i njegov brat stalno su se izmjenjivali, te se radilo o sestrinskoj firmi. Na daljnji pun. tuženika je li mu poznato da bi TĆ dolazio u prostorije tuženika i pitao gdje je on navodi kako bi on dolazio samo kad su bile skupštine, on se njemu u životu nije obratio. Oni su se vidjeli 2022. nakon tog praćenja i ponašao se normalno kao da ništa nije bilo, došao je na skupštinu.
17. Zakonski zastupnik tuženika TĆ iskazao je da je u vrijeme dok je tužitelj dobio otkaz on bio direktor tuženika i potpisao je odluku o otkazu, a osim njega direktor tuženika bila je i CĆ u vrijeme dok je donesena odluka o otkazu tužitelju. Njoj je dao otkaz nakon što je već donesena odluka o otkazu tužitelju. Također u vrijeme kada su nastale povrede radi kojih je tužitelj dobio otkaz a to je od 27.9.2021. do 7.10.2021. također je direktorica bila CĆ i on, odnosno uvijek su bila dva direktora tuženika, nikada nije bio samo jedan. On je dolazio u Zagreb otprilike dva puta mjesečno, nije bio stalno prisutan u prostorijama tuženika, ali je bio prisutan putem video veze, to je bila praksa odnosno komunikacija s CĆ na dnevnoj bazi i dok je dolazio često je pitao gdje je tužitelj jer ga nije bilo na radnom mjestu. Bio je mali broj zaposlenih tako da nije bilo moguće da ne bi zapamtio da nekoga nema. Također dok je bio prisutan putem video veze znao je pitati CĆ gdje je tužitelj a ona bi rekla da je u teretani i da ga nema. Kod tuženika u spornom razdoblju nije postojala evidencija radnog vremena, tek od 2022. kod tuženika su uvedene kartice kojima se zaposlenicima evidentiraju dolasci i odlasci, a u spornom razdoblju nije postojao takav program kod tuženika. Evidencije je u jednom dijelu vodio OĆ uz dopunu CĆ, oni su zapisivali na ceduljice kada je netko npr. na godišnjem ili sl., ali nije se zapisivalo kada je tko došao na posao, kada je otišao s posla i kada je izašao za vrijeme radnog vremena. Radno vrijeme je bilo od 7,00 do 15,00 sati a i subotom se radilo. Zato je on morao angažirati detektiva da vidi točno kada je tužitelj dolazio i odlazio, odnosno izlazio s posla. Prije nego je donio odluku o otkazu pitao sam CĆ o tim izlascima tužitelja a ona mu je samo rekla da ona neće svog sina, nije mu odgovorila je li ona njemu to eventualno prije odobrila ili nije. To nije prvi put da je ona štitila svog sina. Napominje da tužitelja prije otkaza nije pozvao da iznese svoju obranu zato što njega fizički nije bilo, nije mogao ni mailom jer on uopće nije imao svoj mail, a ni telefonom jer njega nije bilo. Prije nego je tužitelj dobio otkaz on ga je više puta usmenim putem upozorio na povrede radnih obveza i da zbog toga može dobiti otkaz a radilo se o povredama koje su se sastojale u vrijeđanju njega od strane tužitelja. Više puta mu je dao radne zadatke koje nije odradio, to je sve evidentirano u mailovima, čak je bilo i komercijalnih zadataka. Želi napomenuti u odnosu na firmu Jezero Metal koju je tužitelj spomenuo da je on 2022. kontaktirao vlasnika te firme i od njega saznao da nikakvog sastanka s tužiteljem on nije imao. To govori iz razloga što tvrdi da tužitelj nije obavljao komercijalne poslove niti rad na terenu već je bio samo administrator. Na poseban upit pun. tužitelja obzirom je naveo 2021. u spornom razdoblju da su bila dva direktora on i CĆ, kako je bilo sa zastupanjem navodi kako je zastupanje po statutu tuženika tada bilo i samostalno i pojedinačno od strane direktora. Na daljnji upit tko je davao radne zadatke radnicima a i tužitelju navodi da dok je bio fizički prisutan onda on, a dok nije onda je telefonom razgovarao s CĆ da ona to odradi, s time da su postojali neki poslovi koje nije trebalo stalno nalagati, koji su se podrazumijevali. Na daljnji upit obzirom je naveo da je CĆ i samostalno i pojedinačno mogla zastupati firmu kao i on, je li on nju svaki dan zvao putem Skype i govorio što ona mora raditi navodi kako je ali je i ona zvala njega također. Na daljnji upit koji je bio cilj angažmana detektiva koji je pratio tužitelja navodi kako njegovi izostanci s posla, njegovi kasni dolasci i rani odlasci, s time da navodi da u tom izvješću nema nikakvih komercijalnih izlazaka, obilazaka partnera i sl. u tom razdoblju. Na daljnji upit navodi da je on naredio praćenje ukupno šest radnika a ne samo tužitelja, među njima su bili i CĆ i FĆ, a još uz njih troje zaposlenika. Na daljnji upit je li možda probao stupiti u kontakt s tužiteljem da ga upozori na povrede radne dužnosti tako da ga eventualno pozove na kućnu adresu navodi kako nije jer to ne bi bilo sukladno poslovnom komuniciranju.
18. Iskaze tužitelja, te svjedoka OĆ, te CĆ, sud je prihvatio u cijelosti, kao istinite, životne te u bitnom dijelovima u međusobnom suglasju, te iz istih nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj doista napustio radno mjesto u vremenskim razdobljima koja se navode u Odluci o otkazu, obzirom isto ne spori ni sam tužitelj, međutim, utvrđeno je da je tužitelj za sve te izlaske koji su pobrojani u Odluci o otkazu imao prethodno usmeno odobrenje direktorice tuženika, CĆ, koja je potvrdila u svom iskazu pred sudom kako mu je sve nabrojane izlaske prethodno odobrila, te da je isti, neovisno što je odlazio van prostorija tuženika radi obavljanja poslova, pa i radi odlaska u teretanu, svoje radne obveze u tom periodu uredno izvršavao, tim više što fiksno radno vrijeme kod tuženika i nije bilo određeno, niti su se radnici bili dužni evidentirati kod dolaska, odlaska, te izlazaka za vrijeme radnog vremena. Naprotiv iz iskaza svjedoka OĆ jasno proizlazi da niti pauza kod tuženika također nije bila striktno definirana, tuženik se inače bavi otkupom od građana, te su se od strane zaposlenika tuženika hvatale "rupe" kada će tko izaći ovisno o frekvenciji prometa i rasporedu posla, te da je direktorica tuženika CĆ bila upoznata s izlascima zaposlenika za vrijeme radnog vremena, te nije postojala obveza prethodnog javljanja nadređenom u smislu stavljanja bilo kakvog zahtjeva za izlazak za vrijeme radnog vremena budući je tuženik bio firma koja nije bila čvrsto institucionalno ustrojena, sve se odrađivalo prema prirodi i rasporedu posla, ako je netko izašao ili duže koristio pauze onda je to vjerojatno kompenzirao na kraju radnog vremena. Da je CĆ bila ovlaštena u spornom periodu kao direktorica tuženika tužitelju kao radniku odobriti spomenute izlaske izvan prostorija tuženika, potvrdio je u svom iskazu i zakonski zastupnik tuženika TĆ, koji je naveo da su 2021., odnosno u spornom razdoblju bila dva direktora tuženika, on i CĆ, te da je zastupanje po statutu tuženika tada bilo i samostalno i pojedinačno od strane oba direktora, pa u tom dijelu sud iskaz istoga također prihvaća kao istinit i uvjerljiv.
19. Prema tome, tužitelj je za sve navedene datume koji se navode u Odluci o otkazu imao prethodno odobrenje nadređene, direktorice tuženika CĆ, pa su stoga navodi tuženika iz Odluke o otkazu da bi tužitelj samovoljno napuštao radno mjesto u navedene dane, paušalni i nedokazani.
20. Osim toga, tuženik tužitelja prije otkazivanja nije pozvao na obranu, u smislu čl.119. st.2. ZR, pri čemu nisu postojale okolnosti zbog kojih ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Naime, da je tuženik prije otkazivanja tužitelju omogućio pravo na obranu, isti bi zasigurno naveo da je za sve spomenute izlaske imao odobrenje nadređene direktorice CĆ, što bi zasigurno dovelo do drugačijeg utvrđenja i ocjene navedenih okolnosti. Osim toga, tuženik prije otkazivanja tužitelju nije postupio niti u skladu s odredbom čl.119. st.1. ZR, obzirom nije pisano upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza, a što je bio dužan učiniti u smislu navedene zakonske odredbe, pa i navedeno odluku o otkazu također čini nezakonitom i nedopuštenom.
21. Stoga je Odluka tuženika o redovnom otkazu ugovora o radu od dana 3.8.2022. utvrđena nedopuštenom, te je utvrđeno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Također, obzirom je otkaz utvrđen nedopuštenim, sukladno čl.124. st.1. ZR, naloženo je vraćanje tužitelja na rad kod tuženika, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT) pa su tužitelju priznati troškovi jednokratne nagrade u visini 250 bodova (za četiri radnje u postupku - sastav tužbe, sastav podneska od 9.11.2022., sastava podneska od 3.7.2023., te sastava podneska od 27.2.2024.), sukladno Tbr.7.2. OT, te za daljnje radnje u visini po 50 bodova, sukladno Tbr.7.2. OT, i to: ročište 6.3.2024., 24.1.2025., sastav podneska od 5.3.2025., te pristup na ročište 10.10.2025., odnosno sveukupno 450 bodova, što bi uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosilo 900,00 eura, uvećano za PDV, odnosno 1.125,00 eura.
23. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl.151. st.3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.
24. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
25. Tuženiku nije priznat parnični trošak, sukladno čl.154. st.1. ZPP-a, obzirom je isti u cijelosti izgubio parnicu.
U Zagrebu 4. studenoga 2025.
Sudac:
Lidija Repar Habulinec
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
