Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-598/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih TS i GS, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i čl. 118. st. 1. u svezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12. i 56/15., dalje: KZ), odlučujući o žalbama obojice optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-750/2016-39 od 21. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženih TS i GS te se potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio naznačiti broj „Narodnih novina“ 152/14.) stavljen izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Splitu broj: K-750/2016 od 24. siječnja 2017. spram okrivljenih TS i GS, a zatim su potonji, sada u svojstvu optuženika, proglašeni krivima i to obojica zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ-a, a optuženi TS i zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u svezi s čl. 34. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki II/I izreke te presude, te su optuženom TS najprije utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ-a na temelju istog zakonskog propisa u trajanju od četiri mjeseca, a za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. u svezi s čl. 34. KZ-a na temelju čl. 118. st. 1. KZ-a u trajanju od sedam mjeseci, nakon čega su obojica optuženika osuđeni i to optuženi TS uz primjenu čl. 51. st. 2. KZ-a na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a optuženi GS na temelju čl. 139. st. 2. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, s time da je obojici optuženika na temelju čl. 56. KZ-a izrečena uvjetna osuda tako da se odmjerena jedinstvena kazna zatvora i kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi TS u roku od dvije godine, a optuženi GS u roku od jedne godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti brojeve „Narodnih novina“ 36/24. i 72/25.) optuženi TS i GS dužni su u roku od 15 dana naknaditi trošak kaznenog postupka u vidu troškova vještačenja po vještaku dr. Antoniju Alujeviću u iznosu od 511,87 eura i paušalnu svotu u iznosu od po 100,00 eura svaki.

2. Protiv te presude su optuženi TS putem branitelja Hrvoja Krišta, odvjetnika, i optuženi GS pravovremeno podnijeli žalbe.

2.1. Optuženi TS žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni (ispravno: odluke o uvjetnoj osudi), s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da ga oslobodi optužbe za oba kaznena djela, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno „odlučivanje i raspravljanje“.

2.2. Optuženi GS nije naznačio žalbene osnove, a predlaže da ga „sud oslobodi od optužbe“.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-691/2025 od 10. listopada 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. U skladu s čl. 475. st. 3. ZKP-a sjednica vijeća drugostupanjskog suda provedena je u odsutnosti optuženog TS, njegova branitelja Hrvoja Krišta, odvjetnika, i nadležnog državnog odvjetnika, budući da su uredno izviješteni o njenom održavanju, s time da su zamjenik Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Goran Supančić, i naprijed imenovani branitelj opravdali svoje izostanke.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Optuženi TS smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a jer da se pobijana presuda zbog svoje nerazumljivosti i proturječnosti izreke i obrazloženja ne može ispitati. U sklopu ovoga žalbenog prigovora žalitelj konkretizira da se osporena presuda bazira na iskazu oštećenog IS koji je bio ispitan pred drugim sucem i da je dio obrazloženja pod točkom 11.2. nerazumljiv i nedostatan.

8. Ponajprije valja primijetiti da prva žalbena primjedba iznijeta u prethodnoj točki ovog obrazloženja ustvari potpada pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP-a, no ona, suprotno stajalištu ovog žalitelja, nije ostvarena. Naime, u skladu s odredbom čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP-a zapisnici o iskazima svjedoka pribavljeni tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave mogu se prema odluci raspravnog suda pročitati odnosno reproducirati ako je svjedok ispitan na raspravi u prisutnosti stranaka. U konkretnom slučaju je svjedok – oštećenik IS bio ispitan na raspravi 8. travnja 2022. u nazočnosti stranaka (listovi 126-130) te je novi raspravni sudac, sukladno naprijed naznačenoj zakonskoj odredbi, bio ovlašten pročitati njegov iskaz sa spomenute rasprave, a osim toga na raspravom zapisniku od 21. srpnja 2025. vidljivo je da je optuženikov branitelj ionako dao suglasnost na čitanje svih dokaza na kojima se temelji optužnica, kao i svih dokaza koji su provedeni tijekom postupka (list 226). Prema tome nema govora o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP-a na koju ukazuje ovaj žalitelj.

8.1. S druge strane, valja odgovoriti optuženom TS da je sud prvog stupnja u točki 11.2. obrazloženja pobijane presude iznio svoju ocjenu iskaza oštećenog IS koju, dakako, treba staviti u kontekst ostalih točaka tog obrazloženja u kojima taj sud iznosi razloge za osuđujuću presudu. Naime, sud prvog stupnja je u točkama 14. – 24. obrazloženja osporene presude sustavno, detaljno i određeno iznio analizu izvedene dokazne građe, sukladno obvezi iz čl. 450. st. 2. i čl. 459. st. 5. ZKP-a, koja je u svim segmentima podobna za meritorno ispitivanje, slijedom čega nije prihvaćena žalbena teza o postojanju bitne proceduralne povrede iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a.

8.2. Ostali prigovori optuženog TS unutar ove žalbene osnove su činjenične naravi i stoga će biti naknadno obrazloženi jer zapravo spadaju u domenu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.3. Iz izloženih razloga žalba optuženog TS iz ove žalbene osnove nije uvažena.

8.4. Ispitujući pak pobijanu presudu u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP- a, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju drugu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

9. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zapravo samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer u žalbi ne tvrdi da sud prvog stupnja neku od odlučnih činjenica uopće nije utvrdio (čl. 470. st. 3. ZKP-a), optuženi TS se u bitnome bavi preocjenom sudske analize dokaza, smatrajući pogrešnim što je prvostupanjski sud bezrezervno poklonio vjeru oštećeniku i što nije uložio nikakav napor u raščlambi istog, tim više što je u potpunoj suprotnosti s obranama obojice optuženika, te se poziva na svjedočenja MS, fra NS i ĐS s rasprave od 3. svibnja 2023.

10. Treba prije svega primijetiti da potonji personalni dokazi uopće nisu izvedeni na raspravi koja je 21. srpnja 2025. počela ispočetka i da optuženici nisu tražili njihovo izvođenje niti su u tom kontekstu stavili ikakve primjedbe na dokazni postupak. Nadalje, ne može se usvojiti žalbeni stav da je sud prvog stupnja bezrezervno povjerovao oštećeniku. Naime, taj je sud iskaz oštećenika ocijenio vjerodostojnim, istinitim i uvjerljivim upravo zato što ga je doveo u logičnu i razumnu korelaciju s također opravdano prihvaćenim nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka mr. sc. Antonija Alujevića i svjedočenjem OS. Spomenuti sudskomedicinski vještak je otklonio da je do predmetne ozljede oštećenika moglo doći padom ili odguravanjem, kako to opisuje optuženi TS, a svjedok OS potvrdio je verziju inkriminiranog događaja koju je iznio oštećenik. Nadalje, spomenuti je vještak isto tako potvrdio da je do konkretnog ozljeđivanja ošećenika došlo udarcem tupo tvrdim bridastim predmetom (staklena boca, bokser) silom srednje jakog intenziteta s mogućnošću uzrokovanja teške tjelesne ozljede, a to je mehanizam njenog nastanka koji se poklapa s oštećenikovim opisom inkriminiranog incidenta.

10.1. Optuženi TS u žalbi problematizira i pitanje svog motiva za fizički napad na oštećenika, no pobuda za to očigledno je bila ranija svađa između oštećenika i optuženog GS, oca optuženog TS, u koju se potonji umiješao s opisanim fizičkim nasrtajem na oštećenika.

11. Iz sadržaja žalbe optuženog GS evidentno je da je uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim ponavljanjem obrane i stava da nije kriv, taj optuženik nije doveo u razboritu sumnju zaključak suda prvog stupnja o njegovom počinjenju kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a, koji se osniva na prihvaćenim suglasnim i dosljednim iskazima oštećenog IS i svjedoka OS.

12. Prema tome, suprotno žalbenim navodima obojice optuženika, sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene cjelokupnog dokaznog materijala pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču predmetnih inkriminacija, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge koji predmetnim žalbama nisu dovedeni u razumnu sumnju.

13. Premda je u uvodu žalbe naznačio da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, optuženi TS tu žalbenu osnovu de facto nije obrazložio, pa je stoga pobijana presuda u tom dijelu ispitana u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP- a, pri čemu ovaj drugostupanjski sud nije uočio da bi prvostupanjski sud na bilo koji način na štetu obojice optuženika povrijedio kazneni zakon. Na cjelovito i ispravno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je u svemu pravilno primijenio materijalno kazneno pravo.

14. Kod odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja je obojici optuženika cijenio kao olakotne okolnosti njihovo primjereno držanje pred sudom i dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok im je otegotnim uzeo u obzir težinu počinjenih kaznenih djela i okolnosti pod kojima su počinjene, mada iste nije konkretizirao.

15. Optuženi TS izrečenu kaznenu sankciju smatra previsokom, posebno u svjetlu činjenice da do sada nije bio osuđivan.

15.1. Optuženi GS se ne žali zbog odluke o uvjetnoj osudi pa je u odnosu na njega ovaj žalbeni sud u ovom segmentu odlučivanja postupio u skladu s odredbom čl. 478. ZKP-a prema kojoj žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi.

16. Valjanom ocjenom utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti sud prvog stupnja je optuženom TS utvrdio pojedinačne kazne zatvora i zatim ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora, a optuženog GS na kaznu zatvora, pri čemu su sve te kazne po svojim mjerama primjerene stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi svakog od optuženika pojedinačno, time da im je ujedno izrečena uvjetna osuda s adekvatnim vremenom provjeravanja, što znači da su izrečene kaznene sankcije u svakom pogledu podobne za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a. Posebno u odnosu na optuženog TS treba dodati da je on proglašen krivim ipak za dva kaznena djela, od čega je ono iz čl. 118. st. 1. KZ-a ostalo u pokušaju i počinjeno je s neizravnom namjerom.

17. Slijedom svega izloženog je na temelju čl. 482. ZKP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 4. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović

U zamjenu potpisao

Sudac

Igor Pavlic