Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-227/2023-2

R E P U B L I K A H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov,
predsjednice vijeća, Blanke Pervan, izvjestiteljice i članice vijeća, te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz K., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Z. O. U. V. B. i J. B. K., K., protiv tuženika G. K., OIB: …, koga zastupa gradonačelnik, a ovoga punomoćnik H. M., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-142/2015 od 27. siječnja 2023., u sjednici održanoj 3. listopada 2023.

r i j e š i o j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-142/2015 od 27. siječnja 2023. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za
konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku G. K., OIB: … da tužitelju I. P. iz K., OIB: … isplati iznos od 1.990,84 eur / 15.000,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 27. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Poslovni broj: 19 Gž-227/2023-2 2

II S viškom tužbenog zahtjeva u odnosu na glavno potraživanje za iznos od

13.405,00 eur / 101.000,00 kn te na ime potraživanja zakonskih zateznih kamata za
razdoblje od 9. veljače 2015. do zaključno sa 26. siječnjem 2023. tužitelj se odbija.

III Nalaže se da nadoknadi parnični trošak u iznos od 657,41 eur / 4.953,22 kn
uz zateznu kamatu tekuću od 27. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od
15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv citirane presude u toč. II i III izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
Tvrdi da je nakon izvedenog postupka sud prvog stupnja utvrdio da je bio upisan u
zemljišnim knjigama kao suvlasnik za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2092/11 upisane u zk. ul. 9079 k.o. K. II u površini od 145 m2, te je ista nekretnina u postupku preoblikovanja zemljišne knjige upisana kao vlasništvo tuženika. Prvostupanjski je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u svezi visine naknade štete prihvaćajući procjenu sudskog vještaka M. M., bez potrebne analize opravdanosti i osnovanosti te procjene. Svoju je odluku o visini naknade sud prvog stupnja šturo i neargumentirano obrazložio u toč. 11. obrazloženja. U svom je podnesku od 12. rujna 2022. iznio svoje prigovore na procjenu nekretnine sudskog vještaka, argumentirajući ih procjenama istog vještaka. Radi se o nesrazmjeru u procjenama datim u kratkom vremenskom razdoblju, a riječ je o nekretninama u neposrednoj blizini prijepora. Smatra opravdanim provođenje drugog vještačenja radi utvrđenja stvarne tržišne vrijednosti sporne nekretnine. Prigovara odluci o troškovima postupka. Predlaže žalbu uvažiti, presudu u pobijanom dijelu preinačiti i udovoljiti tužbenom zahtjevu, odnosno ukinuti je i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv iste prvostupanjske presude u toč. I i III izreke žalbu je izjavo tuženik. Tvrdi
da je toč III izreke presude nerazumljiva, jer je ostalo nejasno i nerazumljivo kome je
naloženo da nadoknadi parnični trošak. Tužitelj tijekom dokaznog postupka nije
mijenjao tužbeni zahtjev iz tužbe već je u cijelosti ostao kod prvo postavljenog
tužbenog zahtjeva u iznosu od 116.000,00 kn. Odbijen je s viškom tužbenog zahtjeva
u odnosu na glavno potraživanje za iznos od 13.405,00 EUR/101.000,00 kn, te na
ime potraživanja zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 9. veljače 2015. do 26.
siječnja 2023. Tužiteljev tužbeni zahtjev nije u cijelosti osnovan kako se to navodi u
obrazloženju, već je u većem dijelu odbijen s visinom svog zahtjeva, pa pobijana
presuda u tom dijelu proturječi iznesenim razlozima i ima nedostataka zbog kojih se
ne može ispitati. U vrijeme kada je tuženik upisan kao vlasnik predmetne čestice bio
je na snazi Zakon o javnim cestama koji je prestao važiti donošenjem Zakona o
cestama 28. srpnja 2011., dakle, tek nakon donošenja rješenja o upisu prava
vlasništva tuženika na utuženim nekretninama i ne može se primjenjivati na
konkretan slučaj. Javne ceste u smislu tog Zakona su ceste razvrstane u četiri
skupine: autoceste, državne ceste, županijske i lokalne ceste. Prigovara odluci o
troškovima postupka jer je tužitelj uspio sa svega 13% visine svog zahtjeva, pa je
trebalo dosuditi mu trošak razmjerno uspjehu u sporu. Predlaže žalbu uvažiti,

Poslovni broj: 19 Gž-227/2023-2 3

pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom, odnosno
istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja I. P. za isplatom iznosa od 116.000,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na ime vrijednosti
faktično oduzete nekretnine, a za koju tužitelju nije isplaćena naknada.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

- da je predmet spora nekretnina oznake čest. zem. 2092/11 pod nazivom "S. cesta" u površini od 145 m2 upisana u zk. ul. 9079 k.o. K. II, a koja je u naravi dio asfaltirane gradske ulice (slijepa ulica), sukladno nalazu stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina M. M., dipl. ing. (l.s. 58-59),

- da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Karlovcu upisana
kao vlasništvo grada K.,

- da tuženik nije proveo postupak izvlaštenja niti drugi upravni postupak u kojem bi utvrdio naknadu za oduzeto zemljište,

- da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. K. II u Zapisniku Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu broj Z-2976/2008-9079 od 28.
siječnja 2011. utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja nerazvrstanu gradsku prometnicu i vlasništvo jedinice lokalne uprave i samouprave te da su dosadašnji zemljišnoknjižni vlasnici bili: tužitelj I. P. za po ½ dijela te M. P. i B. V. za po ¼ dijela, kao i to da zemljišnoknjižni suvlasnici nisu sudjelovali u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. K. II (l.s. 15),

- da je poredbenom metodom sukladno podacima o kupoprodajama zemljišta sličnih karakteristika stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. M. M. procijenio vrijednost 1 m2 predmetnog zemljišta na iznos od 206,90 kn (l.s. 109-110) i

- da je tužba podnesena dana 9. veljače 2015.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da je prije preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. K. II sporna nekretnina bila u
suvlasništvu tužitelja i to za ½ dijela, predstavlja nerazvrstanu cestu koja je vlasništvo jedinice lokalne uprave i samouprave te da je tržišna vrijednost nekretnine 3.980,61 EUR/30.000,00 kn, s obzirom na tržišnu vrijednost od 27,45 EUR/206,90 kn po m2 slijedom čega je tužitelju dosudio naknadu za ½ dijela predmetne nekretnine, odnosno iznos od 15.000,00 kn, s obzirom na njegov suvlasnički omjer.

9. Sud prvog stupnja smatra da je Zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda
u Karlovcu od 28. siječnja 2011. otpremljen i tužitelju, pa kako je (tužitelj) prestao biti

Poslovni broj: 19 Gž-227/2023-2 4

vlasnikom predmetne nekretnine upisom tuženika kao vlasnika 2011., a tužbu je podnio 9. veljače 2015. smatra neosnovanim tuženikov prigovor zastare.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja po svojoj je pravnoj prirodi zahtjev za naknadu štetu
sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine",
broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO).

11. Naime, iz spisa predmeta slijedi da je čest. zem. 2092/11 k.o. K. II "S. cesta" dio asfaltirane gradske ulice (slijepa ulica), kako to proizlazi iz nalaza vještaka geometra i koristi se za promet i pristupačna je većem broju korisnika.

12. Glede njezinog pravnog statusa riječ je o nerazvrstanoj cesti koja je javno dobro
u općoj uporabi.

13. Prema odredbi čl. 131. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11,
22/13, 54/13, 83/13 i 92/14 - dalje: ZC) ceste koje se na dan stupanja na snagu tog
zakona koriste za promet vozila i koje su pristupačne većem broju korisnika, po bilo
kojoj osnovi, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona, postaju
nerazvrstane ceste.

14. Odredbom čl. 101. st. 1. ZC propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u
općoj uporabi u vlasništvu jedince lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

15. Sam upis tuženika G. K. u zemljišnoj knjizi kao vlasnika sporne nekretnine sve od 28. siječnja 2011., nije relevantan u odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja. Prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda izraženom i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1823/1994-2 od 16. veljače 1999. zastara potraživanja naknade štete zbog neovlaštenog oduzimanja zemljišta počinje teći od dana saznanja za štetu i počinitelja/štetnika. To iz razloga jer zastara potraživanja naknade štete zastarijeva u roku od 3 godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu počinila (čl. 376. st. 1. ZOO), a u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala (čl. 376. st. 2. ZOO).

16. Pri tome je za kazati da je tužitelj, s obzirom da je još u tužbi naveo da
predmetna nekretnina i njemu služi za pristup njegovoj kući, mogao znati već od
izgradnje/asfaltiranja ceste da mu je nastala šteta zbog nemogućnosti raspolaganja
tim zemljištem kao (su)vlasniku, slijedom čega od vremena izgradnje ceste, odnosno
tužiteljevog saznanja za isto, počinje teći zastarni rok.

17. U predmetnom postupku nije utvrđeno kada je izgrađena/asfaltirana "S. cesta" i kada je tužitelj za to saznao.

18. Naime, tužitelj kao vlasnik primjenom odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari. U odnosu na stvari koje još postoje i imaju uporabnu vrijednost tužitelj bi imao pravo na vlasnički zahtjev za povratom stvari u smislu odredbe čl.

Poslovni broj: 19 Gž-227/2023-2 5

161. st. 1. ZVDSP, pa tek ukoliko tuženik ne bi na zahtjev vlasnika predao stvar niti bi
se predaja mogla ostvariti, tužitelju bi pripadalo pravo na naknadu štete u visini
vrijednosti stvari.

19. Opći zastarni rok kod oduzimanja zemljišta bez provođenja izvlaštenja i bez zaključene nagodbe za oduzeto zemljište započinje teći onog trenutka kada je faktično nerazvrstana cesta izgrađena i kada više nije bilo mogućnosti tražiti povrat nekretnine od tuženika koji ju je posjedovao bez pravnog osnova. Pravo na povrat nekretnine može se ostvariti do trenutka dok nije promijenjena namjena nekretnine, tako da više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed.

19.1. Od tog trenutka vlasnik takvog zemljišta stječe pravo na naknadu štete ili eventualno naknadu zbog stjecanja bez osnove prema pravilima obveznog prava.

20. Takvo pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je u više svojih odluka (Rev-1823/94, Rev-1555/11, Rev-700/08 i Rev-673/22-2 od 14. lipnja 2022.).

21. Slijedom toga, za zaključiti je da zastara obvezno pravnog zahtjeva za isplatu naknade za zemljište oduzeto radi izgradnje ceste, ako nije doneseno pravomoćno rješenje o izvlaštenju te ako sporni pravni odnos stranaka nije uređen nagodbom, počinje teći od trenutka kada je vlasnik oduzetog zemljišta saznao za promijenjenu namjenu nekretnine ili dijela nekretnine, odnosno kada više nije mogao s uspjehom zahtijevati predaju u posjed, a to je trenutak izgradnje ceste i završetak radova.

22. Sud prvog stupnja u postupku nije utvrđivao kada je izgrađena cesta, odnosno
kada su dovršeni radovi asfaltiranja "S. ceste", pa i nije mogao donijeti odluku o početku roka zastarijevanja tužiteljevog zahtjeva.

23. Stoga su žalbe stranaka osnovane.

24. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

24.1. Odluka o troškovima postupka u toč. II izreke rješenja ovog drugostupanjskog suda temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

25. Prvostupanjski će sud radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja
održati novu glavnu raspravu i utvrditi činjenice glede vremena izgradnje asfaltne ceste ("S. ceste") i njezinog korištenja kao javnog dobra te saznanja tužitelja o promjeni namjene prijeporne nekretnine, te potom uzimajući u obzir ostale žalbene navode stranaka ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

U Zadru, 3. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov