Poslovni broj: Ps-13/2023-35

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Mirni Franić Rapajić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonko Kristović, odvjetnik u Dubrovniku protiv tuženice-protutužiteljice OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nita Svilokos, odvjetnica u Dubrovniku, radi iseljenja, predaje u posjed i isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 26. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te punomoćnice tužene, 4. studenoga 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana iseli iz nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], stan na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica], površine 57,97 m² zajedno s potkrovljem površine 43,97 m², k. o. [katastarska općina] te da oslobodi nekretninu od osoba te vlastitih stvari i preda je u posjed tužitelju.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju isplaćuje naknadu najamnine i to od 1. studenog 2023. u svakomjesečnom iznosu od 1.129,00 EUR pa nadalje do iznosa za mjesec koji prethodi mjesecu u kojemu je zaključena rasprava u ovom predmetu zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svakog 15. dana mjeseca koji slijedi mjesecu za koji se plaća svaki pojedinačni iznos.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u točki I. koja glasi: "Ukida se pravo služnosti stanovanja tuženice na teret nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], stan na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica], površine 57,97 m2 zajedno s potkrovljem površine 43,97 m2 k. o. [katastarska općina]" i u točki III. koja glasi "Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana od donošenja presude isplati tužitelju naknadu najamnine za svaki mjesec počevši od 1. listopada 2022. pa do 1. svibnja 2023. u svakomjesečnom iznosu od 1.129,00 €, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos od 1.129,00 €, a koje teku od svakog 15. dana mjeseca koji slijedi mjesecu za koji se plaća svaki pojedinačni iznos."

IV. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je tuženica- protutužiteljica OK, OIB [osobni identifikacijski broj], stekla osobno pravo plodouživanja i stanovanja na stanu u [adresa], koji se nalazi na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 57,97 m2 zajedno s potkrovljem površine 43,97 m2, u vlasništvu tužitelja, pa je dužan tužitelj-protutuženik FK, OIB [osobni identifikacijski broj] priznati i trpjeti uknjižbu osobnog prava plodouživanja i stanovanja na svojoj nekretnini u korist tuženice -protutužiteljice, jer će protivnome isto zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se, kao svrsishodna, preinaka tužbe izvršena na pripremnom ročištu održanom 11. travnja 2025.

II. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana od donošenja presude naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 839,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 839,05 EUR teku od 4. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) u tužbi, koju je podnio 18. listopada 2023., i tijekom postupka, navodi da je on vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - stan na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica], površine 57,97 m² zajedno s potkrovljem površine 43,97 m2. Ističe kako on zajedno sa svojom obitelji živi u iznajmljenom stanu, a tuženica- protutužiteljica (dalje tužena) – njegova majka, živi u predmetnoj nekretnini koje je tužitelj vlasnik. Navodi kako tužena nije vlasnica niti između tužitelja i tužene postoji zaključen ugovor o najmu temeljem kojeg bi tuženoj pripadalo pravo na posjed navedenog stana, pa da ista bez ikakve pravne osnove stanuje u navedenom stanu. Dalje navodi kako su tužitelj i tuženica su prethodno u više navrata pregovarali te je tužitelj nudio tuženici pronalazak adekvatnog zamjenskog smještaja, na način da bi se predmetna nekretnina prodala te bi tim novcem tužitelj kupio manji stan potreban za stanovanje tužene, dok bi ostatak novca zajedno s kreditom tužitelj iskoristio za kupnju druge nekretnine za svoju obitelj i sebe kako bi riješio stambeno pitanje. Ističe kako tužena ni u jednom trenutku ne bi bila ‘na ulici’ već bi joj našao zamjenski stan dok ne kupi neki drugi manji stan te da njegova namjera ni u jednom trenutku nije bila da tužena ostane stambeno nezbrinuta, a s čime je tužena upoznata. Navodi kako se tuženici u rujnu 2023. obratio s ponudom na koju se tuženica očitovala ističući da nema namjeru iseliti se iz stana te od tužitelja traži da joj predoči predugovor o kupoprodaji točno određenog stana čime tuženica postavlja uvjete (broj prostorija, prvi kat, pronalazak stana u [adresa] ili Pločama) koji ne ovise o tužitelju niti on na njih može utjecati. Smatra da je on iskazao jasnu namjeru za postizanjem kompromisa, ali da on ne može utjecati na ponudu nekretnina na području Dubrovnika, također smatra da bi nova nekretnina bila adekvatna za život te da tuženoj ništa ne bi ni manjkalo osim što bi se dakako radilo o manjem stanu obzirom da tuženica živi sama. Ističe, nadalje, da on ne može poduzeti nikakve radnje u vezi prodaje navedene nekretnine kao ni u vezi predugovora budući da se tuženica odbija iseliti iz stana koji je potrebno prodati kako bi se kupio drugi stan. Smatra da bi se njegovim prijedlogom postiglo rješenje za obje strane. Navodi kako tužena ističe kako ona nema druge nekretnine, ali da je jednako tako nema ni tužitelj koji živi kao podstanar s obitelji, a koji je iskazao volju da se njihova situacija riješi na već prethodno predloženi način kojim bi se udovoljilo objema stranama te nitko ne bi bio zakinut. S obzirom da tužena navedeni stan koristi bez pravne osnove, tužbom traži da sud naloži tuženoj iseliti iz čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - stan na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica], površine 57,97 m² zajedno s potkrovljem površine 43,97 m2, oslobodi nekretninu od osoba te vlastitih stvari te je preda u posjed tužitelju. Nadalje, tužitelj zahtijeva da tužena za prethodno razdoblje od 1. listopada 2022. do 1. svibnja 2023. te ubuduće od 1. studenoga 2023. pa nadalje isplaćuje tužitelju naknadu za korištenje u iznosu od 400,00 €/3.013,80 kn/ mjesečno. Također, tužitelj traži da joj tužena naknadi troškove ovog parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu i protutužbi dostavljenima sudu 21. studenoga 2025., te tijekom postupka, tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti koje predlaže odbiti, a tužitelja obvezati da tuženoj naknadi parnične troškove. Ističe kako je tužitelj sin tužene, te da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao darovanjem od svog sada pok. oca, ujedno bivšeg supruga tuženice, i koja nekretnina (točnije stan na prvom katu i potkrovlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 101,94 m2) čini jedini dom tuženice još od 1. svibnja 1976., kada je sklopila brak s EK. Navodi kako je brak između tuženice i pok. oca tužitelja, EK, razveden presudom Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. P-708/2004 od 24.lipnja 2004., da je tužena za vrijeme trajanja braka ulagala u nekretninu da se ista renovira, rekonstruira i dogradi te privede namjeni za stanovanje. Ističe kako ona nesmetano, sve do dana pokretanja ovog postupka, živi u predmetnom stanu i isti drži kao svoj, posebno kao svoj jedini dom, jer drugog doma nema, a niti ima ijednu drugu nekretninu u kojoj bi mogla stanovati. Navodi kako se predmetna nekretnina sastoji od stana na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 57,97 m2, te isto tako i prostora u potkrovlju površine 43,97 m2, što ukazuje da je prostor podoban za stvaranje dvije stambene cjeline u kojoj bi i tužitelj i tuženica imali prostora za samostalno korištenje posebnih stambenih cjelina te da je ona predlagala tužitelju da se njihovi odnosi riješe mirnim putem, posebno jer je tuženica stekla stvarno pravo stanovanja na predmetnom stanu, i to jer od razvoda 2004. godine stan koristi samostalno, bez bivšeg supruga, sa članovima obitelji (u koji zasigurno spada i njen unuk F, sin tužitelja iz prvog braka) o kojem je skrbila sve do punoljetnosti pa i danas, kada je isti na studiju u drugom gradu. Posebno ističe da je tužena umirovljenik čija ukupna godišnja primanja ne prelaze iznos od 29.646,46 kn (što iznosi 3.910,61 EUR-a, tj. 325,89 EUR mjesečno), a da osim mirovine tužena nema drugih primanja, pa ukazuje da su djeca dužna sudjelovati u uzdržavanju svojih roditelja kada je njihovo materijalno stanje loše, a isti nisu u mogućnosti ostvarivati dostatna sredstva za život. Smatra da je ostvarila sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava na predmetnom stanu u najmanju ruku kao osobnu služnost stanovanja i plodouživanja pa podnosi protutužbu kojom predlaže da se utvrdi da je tuženica stekla osobno pravo plodouživanja i stanovanja na stanu u [adresa], koji se nalazi na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 57,97 m2 zajedno s potkrovljem površine 43,97 m2, u vlasništvu tužitelja, pa da je dužan tužitelj priznati i trpjeti uknjižbu osobnog prava plodouživanja i stanovanja na svojoj nekretnini u korist tuženice, jer da će protivnome isto zamijeniti ova presuda.

3. Tužitelj se usprotivio protutužbi u cijelosti kao neosnovanoj, koju predlaže odbiti. Smatra da nije jasno temeljem kojih je pretpostavki tuženica ostvarila uvjete za služnost stanovanja, a sve da ima uvjete za dosjelost kako sama kaže od 2004., da to ne bi bilo dovoljno, jer da kada se uzme u obzir da je tužitelj kupio 1/2 stana 2016., a da se služnost odnosi na cijeli stan, da je potpuno jasno da vremenski tijek služnosti ne može započeti prije 2016. godine i stjecanja nekretnine od strane tužitelja koji istu u tom trenutku stječe neopterećenu. Ističe da se navedeno posebno odnosi na plodouživanje, a koji sadržaj prava osporava da bi tužena vršila išta osim što je stanovala u predmetnom stanu, jer smatra da isto podrazumijeva ubiranje plodova i potpuno raspolaganje a što da tužena nikada nije samostalo radila već da je sve ovlasti imao pravi vlasnik.

4. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 11. travnja 2025. izvršio preinaku tužbe na način da je pored već istaknutih tužbenih zahtjeva, istaknuo još jedan, kojim predlaže da sud donese odluku o ukidanju prava služnosti stanovanja tuženice na teret nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], stan na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica], površine 57,97 m2 zajedno s potkrovljem površine 43,97 m2 k. o. [katastarska općina] (sada točka I. tužbe). Predmetni zahtjev ističe kao I. točku tužbenog zahtjeva, dok se preostali zahtjevi prenumeriraju (točka II. se odnosi na iseljenje i predaju u posjed, točke II. i IV. na isplatu, a točka V. na naknadu troškova ovog postupka). Unatoč protivljenju tužene, sud je ovakvu preinaku dopustio kao svrsishodnu, smatrajući da s obzirom na protutužbeni zahtjev neće dovesti do odugovlačenja postupka te da je isti u skladu s načelom ekonomičnosti. Naknadno je potom tužitelj, nakon provođenja građevinskog vještačenja, podneskom od 13. lipnja 2025. izvršio preinaku tužbe na način da je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se predlaže da se tuženici naloži isplata, uskladio s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Damira Jovića, tako da sada predlaže dosuditi mu isplatu mjesečnih iznosa od po 1.129,00 EUR. Tužena se usprotivila ovakvoj preinaci, međutim kako tužitelj preinačuje tužbu na navedeni način jer zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtjeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu (neprava preinaka), tužena se sukladno odredbi članka 191. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) takvoj preinaci ne može protiviti.

5. U dokaznom je postupku sud pročitao dopis punomoćnika tužitelja upućen tuženici od 6. rujna 2023. s potvrdom o primitku pošiljke (list 6-9 spisa), dopis tuženice upućen punomoćniku tužitelja od 25. rujna 2023. (list 10 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 9. listopada 2023. (list 11-12 spisa), odluku Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-3776/2022-2 od 7. ožujka 2023. (list 13-16 spisa), potvrdu o plaćanju sudske pristojbe za tužbu (list 19 spisa), dopis tuženice upućen punomoćniku tužitelja od 25. rujna 2023. s potvrdom o primitku (list 23-24 spisa), potvrdu o visini dohotka i primitka za tuženicu izdana od Porezne uprave 3. studenoga 2023. (list 26 spisa), potvrdu zemljišnoknjižnog odjela Dubrovnik Općinskog suda u Dubrovniku broj: 28125/2023 od 6. studenoga 2023. (list 27 spisa), uvjerenje o prebivalištu za tuženicu od 14. rujna 2023. (list 28 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – povijesni prikaz od 23. studenoga 2023. (list 34-35 spisa), rješenje Upravnog odjela za poslove Župana i Županisjke skupštine od 15. prosinca 2023. (list 38-41 spisa), potvrdu Porezne uprave od 9. rujna 2024. (list 51 spisa), saslušani su tužitelj FK (list spisa 53) i tužena OK (list spisa 54), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Damira Jovića (list 60-65 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Damira Jovića (list 74-100 spisa) te očitovanje stalnog sudskog vještaka Damira Jovića (list 116-124 spisa) te je usmeno saslušan stalni sudski vještak Damir Jović (list 126-127 spisa).

6. Osnovan je tužbeni zahtjev za predaju u posjed, djelomično je osnovan tužbeni zahtjev na isplatu, dok nije osnovan tužbeni zahtjev kojim se predlaže ukidanje prava stvarne služnosti. Protutužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan.

7. Tužbom tužitelj, kao vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - stan na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica], površine 57,97 m² zajedno s potkrovljem površine 43,97 m2, od tužene, kao posjednice tog stana, traži iseljenje i predaju stana u posjed te isplatu naknade za korištenje predmetnog stana od 1. listopada 2022. do 1. svibnja 2023. te od 1. studenoga 2023. pa ubuduće do zaključenja glavne rasprave, te ukidanje prava služnosti stanovanja tuženice na teret predmetne nekretnine pa je tako predmet ovog spora predaja nekretnine od posjednika nevlasnika u posjed vlasniku, isplata naknada za korištenje predmetne nekretnine od posjednika nevlasnika i ukidanje prava služnosti stanovanja.

8. Predmet protutužbe je utvrđenje prava služnosti stanovanja u korist tužene, a na teret stanu u [adresa], koji se nalazi na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 57,97 m2 zajedno s potkrovljem površine 43,97 m2, u vlasništvu tužitelja.

9. Odredba članka 228. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisuje da će se neposredno na temelju zakona pravo služnosti osnovati kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti; inače samo kad tako odredi posebni zakon (stavak 1.). Tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi Stavak 2.). Članak 229. ZV uređuje dosjelost služnosti te propisuje da će se stvarna služnost osnovati na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Odredba članka 242. stavka 1. ZV propisuje da izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; a ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana.

10. Odredba članka 161. stavka 1. ZV propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Pri tome, odredba članka 162. stavka 1. ZV određuje da bi u postupku pred nadležnim sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Odredba čl. 164. st. 1. ZV propisuje da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok odredba čl. 165. st. 1. ZV propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Sukladno odredbi članka 165. stavka 6. ZV od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Prema odredbi članka 8. ZV koristi su plodovi neke stvari ili prava, a i druge prednosti koje donosi uporaba neke stvari ili prava (stavak 1.). Plodovi nekoga prava su prinosi koje to pravo daje s obzirom na svoju namjenu, kao kod prava koje ovlašćuje na stjecanje plodova ili drugih dijelova stvari – dobiveni dijelovi stvari (stavak 3.). Plodovi su i prinosi koje stvar ili pravo daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa, kao što su to najamnine, zakupnine i kamate (stavak 4.).

11. U postupku među strankama nije sporno da je stan na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica] površine 57,97 m2 zajedno s potkrovljem površine 43,97 m2, upisan u zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je neodvojivo povezan s 3/11 dijela prava vlasništva cijele nekretnine koju čine kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. Zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vlasništvo tužitelja FK, a da je u posjedu predmetnog stana tužena OK, koja tamo živi. Osim što isto nije sporno, proizlazi i izvedenih dokaza, i to iz pročitanih zemljišnoknjižnih izvadaka (list 11-12 te 34- 35 spisa) te uvjerenja o prebivalištu tužene (list 28 spisa).

11.1. Dakle, u postupku nisu sporne tri pravno relevantne činjenice teret dokaza kojih je činjenica u ovoj vrsti spora sukladno čl. 162. st. 1. ZV na tužitelju. Naime, sukladno odredbama ZV u sporu u kojem tužitelj kao vlasnik traži od tuženika kao posjednika predaju posjeda stvari tzv. pravom vlasničkom tužbom (reivindikacijskom tužbom), tužitelj je dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, identitet stvari te da se stvar predaju koje traži nalazi u posjedu tuženika, a upravo koje činjenice među strankama u ovom sporu nisu sporne budući tužena ne osporava pravo vlasništva tužitelja na predmetu spora, identitet predmeta spora kao ni činjenicu da predmet spora upravo tužena drži u posjedu.

12. Sporno je među strankama je li tužena ima pravo na posjed, a ista tvrdi da je na predmetnoj stvari (nekretnini) stekla pravo osobne služnosti stanovanja kao i plodouživanja. Osim toga, sporno je i predstavlja li predmetni stan dom tuženice te utječe li eventualno postojanje prava na dom na zahtjev tužitelja kao vlasnika za iseljenje tužene kao posjednika. Sporne su dalje i osnova te visina dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva isplatu za korištenje predmetne nekretnine.

13. Tuženica osporava tvrdnju tužitelja da predmetni stan koristi bez valjanog pravnog osnova, a što konkretno znači da se od reivindikacijskog zahtjeva tužena brani isticanjem tzv. dilatornog prigovora odnosno prigovora kojim se zaustavlja reivindikacijski zahtjev, budući da ne osporava pravo vlasništva tužitelja niti poriče da posjeduje predmetni stan. Ista tvrdi da je stekla pravo služnosti stanovanja i plodouživanja na predmetnom stanu te iz istog crpi svoje pravo na posjed. Kako tuženica tvrdi da ima pravo na posjed predmetne nekretnine kao nositelj prava stanovanja i plodouživanja na predmetnom stanu, što joj tužitelj osporava, te kako je tužena istaknula protutužbeni zahtjev kojim predlaže da se utvrdi da je stekla pravo stanovanja predmetnog stana, a koji zahtjev je vezan i za tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže ukidanje prava stanovanja predmetne nekretnine, valjalo je prvotno odlučiti o istima.

13.1. Tužena tvrdi da je na predmetnom stanu stekla pravo stanovanja i plodouživanja. Ista ne tvrdi u postupku da bi pravnu osnovu za stjecanje tog prava bio pravni posao ili odluka suda, već činjenično navodi da je navedeno pravo stekla jer je u predmetnoj nekretnini živjela dugi niz godina, ne samo od zaključenja svog braka s pok. EK **.**.1976. , već da je u predmetnom stanu nastavila živjeti i nakon razvoda tog braka od 24. lipnja 2004. Smatra da je ovo pravo stekla dugogodišnjim posjedovanjem predmetnog stana.

13.2. Ovakve tvrdnje tužene nemaju osnove u važećem zakonodavstvu. Naime, prava osobnih služnosti, što pravo stanovanja i pravo plodouživanja jesu, mogu se osnovati isključivo na temelju pravnog posla ili odluke suda ili druge vlasti te se, za razliku od stvarnih služnosti, ne mogu osnovati na temelju zakona – dosjelošću. ZV jasno u svojim odredbama 228. i 229. propisuje da će se neposredno na temelju zakona pravo služnosti osnovati kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti, a inače samo kad tako odredi posebni zakon, s tim da se, sukladno predmetnim odredbama, isključivo stvarna služnost, osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Kako u predmetnom slučaju tužena tijekom postupka ne tvrdi da je u predmetnom slučaju posebnim zakonom određeno stjecanje njezinog prava, već tvrdi da je, upravo koristeći (posjedujući) predmetni stan dugi niz godina, stekla pravo stanovanja i pravo plodouživanja istog, u predmetnom se slučaju ne radi se o stvarnoj služnosti, već o osobnoj, a navedeno nije valjani način stjecanja prava osobne služnosti, zbog čega je protutužbu valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovanu (točka IV. izreke).

13.3. S obzirom na to da je utvrđeno kako tužena nije stekla pravo služnosti stanovanja na predmetnoj nekretnini, tako nema ni uvjeta za ukidanje prava služnosti stanovanja na teret predmetne nekretnine, kako je to tužbom predložio tužitelj, a radi čega je taj dio tužbenog zahtjeva također odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

14. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da tužena nema pravo služnosti stanovanja ni plodouživanja predmetne nekretnine, te kako tužena tvrdi da predmetni stan u kojem živi predstavlja njezin jedini dom još od 1. svibnja 1976., da drugog doma nema, niti ima neku drugu nekretninu u kojoj bi mogla stanovati, dok tužitelj pak smatra da njegovo pravo vlasništva preteže pravu na dom tuženice, potrebno je u ovom postupku ispitati predstavlja li predmetni stan dom tuženice u smislu članka 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) te bi li davanje naloga za iseljenje tuženici, kao nedvojbeno utvrđenom neovlaštenom korisniku stana, predstavljalo neopravdano miješanje u njezino eventualno pravo na dom, budući da je obveza suda štititi, među ostalim, i međunarodnim ugovorima utvrđeni pravni poredak Republike Hrvatske i time prava zajamčena Konvencijom.

14.1. Dom u smislu članka 8. Konvencije čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira nastanjuje li ih zakonito ili bez ovlaštenja. Kako je pri tome dom činjenični, a ne pravni pojam, te ne ovisi o definicijama danim u domaćem pravu, već o utvrđenju postojanja dovoljno jake, stvarne i trajne (kontinuirane) povezanosti pojedinca s određenim prostorijama, kako to navodi Europski sud za ljudska prava u svojoj odluci donesenoj po zahtjevu broj 3572/06 O protiv Republike Hrvatske od 22. listopada 2009., ovaj je sud saslušao tuženu na okolnost postojanja jake, stvarne i trajne (kontinuirane) povezanost tužene s predmetnim stanom. Tuženica u svom iskazu (list spisa 53-54 spisa) navodi da u predmetnom stanu živi od 1. svibnja 1976. otkad se udala, da je tu živjela sa bivšim suprugom i sinovima, da je i nakon što se razvela od supruga, iako je on htio izbaciti, ostala živjeti u predmetnom stanu upravo na urgiranje njezine djece jer je stan tad već bio njihov. Kasnije je u tom stanu živjela i sa unukom F. Navodi da je kroz godine dizala kredite, kupovala na rate kako bi promijenila vrata, prozore, kuhinju, banju, parket. S obzirom da tužena, ranije s obitelji, a sada sama, nesporno u predmetnom stanu živi skoro pedeset godina, a koje vremensko razdoblje ovaj sud cijeni razdobljem u kojem je tužena, osobito s obzirom na činjenicu da ona nema drugih nekretnina u vlasništvu u kojima bi mogla zasnovati dom, te obzirom da je uz tužitelja u predmetni stan vršila ulaganja, ostvarila jaku, stvarnu i tajnu (kontinuiranu) povezanost s predmetnim stanom, utvrđenje je ovog suda da predmetni stan predstavlja njezin dom u smislu članka 8. Konvencije.

14.2. Dalje je ostalo odgovoriti na pitanje bi li davanje naloga za iseljenje tuženoj predstavljao neopravdano miješanje u njezino pravo na dom, pa je sud u nastavku proveo test razmjernosti odnosno utvrđivao je li miješanje u pravo na dom utemeljeno na zakonu, je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li miješanje nužno u demokratskom društvu, pri čemu pod miješanjem sud podrazumijeva davanje naloga tuženiku za predaju u posjed predmetnog stana tužitelju prihvaćanjem predmetnog tužbenog zahtjeva.

14.3. U ovoj je pravnoj stvari nesporno da je tužitelj vlasnik predmetnog stana koji tužena drži u posjedu, a kako je sud nadalje kao nedvojbeno utvrdio da tužena nema pravo na posjed istog te članak 161. ZV izrijekom propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, utvrđenje je ovog suda da je miješanje nalaganjem tuženici da tužitelju preda posjed predmetnog stana utemeljeno na zakonu budući čin miješanja, nalog za predaju u posjed predmetnog stana, proizlazi iz odredbi članka 161. i članka 162. ZV.

14.4. Nadalje, iz navoda tužbe i iskaza tužitelja (list 53 spisa) proizlazi da je predmetna tužba podnesena za potrebe oslobođenja predmetnog stana od osoba i stvari kako bi zatim tužitelj isti mogao prodati i kupiti stan sebi i svojoj obitelji, jer isti sada žive u unajmljenom stanu, te kupiti manji stan tuženoj, koja je njegova majka, radi njezinog stambenog zbrinjavanja. Sve to jer je, iako su ranije živjeli u zajednici u predmetnom stanu, došlo do poremećaja u njihovim odnosima te je daljnji suživot postao nemoguć. Ovakav cilj ovaj sud cijeni legitimnim ciljem u smislu čl. 8. st. 2. Konvencije. Sud naime, cijeneći činjenice da tužena nema valjani pravni temelj za držanje predmetnog stana u posjedu, a da je predaja u posjed tužitelju neophodna kako bi mogao ostvariti svoja vlasnička prava (pravo na raspolaganje nekretninom) sve u cilju stambenog zbrinjavanja svoje obitelji, nalazi da je davanje naloga tuženoj za predaju predmetnog stana u posjed tužitelju, miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja - zaštite prava vlasnika u svrhu zadovoljenja njegovih stambenih potreba i stambenih potreba njegove obitelji.

14.5. Pri tome, sama narav cilja ostvarenju kojeg tužitelj teži podnošenjem predmetne tužbe, iskazuje neodgodivu društvenu potrebu za davanjem tuženici naloga za predaju u posjed predmetnog stana. Naime, posebno cijeneći činjenice da je tužitelj spreman tuženoj osigurati drugi smještaj, a da je tužena izrazila spremnost da iseli iz ovog stana koji smatra svojim domom, međutim da isto uvjetuje tako što ne pristaje da bude smještena van užeg gradskog područja odnosno ne pristaje da joj se osigura stan koji nije na području [adresa] ili Babinog Kuka, zaključuje se da bi prihvaćanje tvrdnje tužene da bi se davanjem naloga na iseljenje sud neovlašteno miješao u njezino pravo na dom, značilo stvaranje situacije u kojoj vlasniku koji je spreman osigurati neovlaštenog posjednika stana uskraćuje ostvarenje vlasničkih prava i mogućnost adekvatnog smještaja sebe i svoje obitelji. U tom smislu interes vlasnika – tužitelja u predmetnom slučaju prevaže nad interesom posjednice – tuženice, koja unatoč tužiteljevoj dobroj volji da, kao njezin sin, riješi i njezino stambeno pitanje, isto uvjetuje i pritom tužitelju ograničava mogućnost postizanja rješenja kojim bi ostvario svoje pravo na raspolaganje stanom u svrhu zadovoljenja, ne samo stambenog pitanja njegove uže obitelji, već i njegove majke – ovdje tužene.

14.6. Slijedom svega obrazloženog, sud je odbio prigovor zaštite prava na dom tuženika te je temeljem odredbe čl. 161. ZV u svezi čl. 162. ZV odlučio kao u točki I. izreke presude.

15. Preostalo je konačno odlučiti i o zahtjevu tužitelja za isplatu naknade za korištenje predmetnog stana bez valjane pravne osnove u razdoblju od 1. listopada 2022. do 1. svibnja 2023., te od 1. studenoga 2023. na dalje.

15.1. Kako iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj dopisom od 6. rujna 2023., koji je dopis tužena zaprimila 22. rujna 2025., zatražio od tužene da mu predmetni stan preda u posjed, što je tužena odbila napraviti (a što proizlazi iz njezinog dopisa upućenog punomoćniku tužitelja) navodeći da "ona na ulicu ne ide" te iznoseći uvjete tužitelju na njegov prijedlog da je smjesti u drugi stan, nalazi se nedvojbeno dokazanim da bi dan 6. rujna 2023. bio dan kada tužitelj nedvojbeno izražava uskratu odobrenja za stanovanje tuženoj u predmetnom stanu, što je tužena primila na znanje 22. rujna 2023. Tužitelj ne dokazuje u ovom postupku da bi, i kada bi, ranije od tog datuma uskratio tuženoj odobrenje za stanovanjem u predmetnom stanu. S obzirom da je prema utvrđenju suda (na temelju iskaza tužene na listu spisa 54) isključivo odobrenje tužitelja, i ranije njegovog pravnog prednika brata E, bilo osnova za stanovanje tužene u predmetnom stanu, te da tužena otkad joj je tužitelj uskratio odobrenje za stanovanje u predmetnom stanu, nema valjanu pravnu osnovu za držanje predmetnog stana u posjedu, sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužena od dana 22. rujna 2023. nepoštena posjednica predmetnog stana jer ista nema valjani obveznopravni ili stvarnopravni temelj za posjedovanje predmetnog stana niti više od rujna 2023. do trenutka zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari ima odobrenje tužitelja da stanuje u predmetnom stanu.

15.2. Tužitelj u ovom postupku zahtjeva isplatu za neovlašteno korištenje stana za razdoblje od 1. listopada 2022. pa do 1. svibnja 2023., a potom od 1. studenoga 2023. do zaključenja glavne rasprave. Međutim, uslijed utvrđenja da tužena nema valjani obveznopravni niti stvarnopravni temelj za posjedovanje predmetnog stana, te da joj je tužitelj uskratio ranije dano odobrenje za stanovanje u predmetnom stanu, te da je ista od saznanja da joj tužitelj uskraćuje ranije dano ovlaštenje da u predmetnom stanu stanuje (22. rujna 2023.) postala nepoštenom posjednicom, tako nije osnovan zahtjev na isplatu naknade za neovlašteno korištenje stana za utuženo razdoblje od 1. listopada 2022. pa do 1. svibnja 2023., dok je osnovan zahtjev na isplatu za razdoblje od 1. studenoga 2023. do zaključenja glavne rasprave, pa je tužena, sukladno odredbi članka 165. stavka 1. ZV, dužna tužitelju dati naknadu za korištenje predmetnog stana za utuženo razdoblje od 1. studenoga 2023. do zaključenja glavne rasprave.

15.3. S obzirom da je među strankama bila sporna i visina tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu po osnovi neovlaštenog korištenja stana, nakon provođenja dokaza čitanja potvrde Porezne uprave od 9. rujna 2024. (list 51 spisa), provođenja uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Damira Jovića (list 60-65 spisa), čitanja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Damira Jovića (list 74-100 spisa) te očitovanja stalnog sudskog vještaka Damira Jovića (list 116-124 spisa) te saslušanja stalni sudski vještak Damir Jović (list 126-127 spisa), u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva utvrđeno je slijedeće.

15.4. Iz Potvrde Porezne uprave (list 51 spisa) proizlazi da, na temelju podataka kojima raspolaže to tijelo, visina najamnine za stan istih karakteristika i lokacije kao stan koji je predmetom spora iznosi 500,00 EUR mjesečno.

15.5. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Damira Jovića (list 74-100 spisa), sačinjenom prema zadatku suda, proizlazi da je procjena tržišne vrijednosti najamnine nekretnine napravljena na temelju stanja evidentiranog prilikom uviđaja na licu mjesta dana 26. ožujka 2025., te da procijenjena tržišna vrijednost najamnine nekretnine, stana na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica] površine 57,97 m2 zajedno s potkrovljem površine 43,97 m2, etažno vlasništvo ( E-1), iznosi 1.129 EUR te ista predstavlja mjesečnu najamninu. Vještak je pisanim podneskom od 22. kolovoza 2025. uspješno otklonio prigovore tužene u kojem ista navodi da je vještak svoje mišljenje utemeljio na podacima koji ne mogu biti referentna osnova za valjano utvrđenje predmeta vještačenja, osobito stoga što u podatke izvatka iz zbirke kupoprodajnih cijena-najma stana i apartmana, spadaju i podaci o najmu stana i apartmana turistima u obavljanju pružanja ugostiteljsko-turističke djelatnosti. Naime, u odgovoru na predmetni prigovor, vještak je naveo da je procjena tržišne vrijednosti najamnine napravljena je u skladu sa Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 79/15) te da je prilikom izrade procjembenog elaborata kako zakon i nalaže pribavljen izvadak iz zbirke kupoprodajnih cijena od strane nadležnog upravnog odjela Grada Dubrovnika (ID izvatka 60160). Ističe kako Grad Dubrovnik odnosno sustav e-nekretnina u istoj podgrupi vodi evidenciju cijena najamnina stana i apartmana na što kao vještak ne može utjecati, međutim prilikom izrade ovog procjembenog elaborata s njegove strane su zatraženi isključivo podaci o najamninama stanova na promatranom području (dugoročni najam), a što mu je i Zbirkom kupoprodajnih cijena priloženom uz nalaz i dostavljeno. Navodi kako se u dostavljenom izvatku iz Zbirke nalazi ukupno 9 poredbenih nekretnina čije najamnine se odnose isključivo na dugoročni najam te su iste korištene prilikom procjene tržišne vrijednosti najamnine stana koji je predstavljao predmet vještačenja. Vještak je svoj nalaz i mišljenje iznio i usmeno pred sudom.

15.6. Nalaz i mišljenje vještaka, pri kojem je vještak u potpunosti ustrajao prilikom usmenog iznošenja istog, se u potpunosti prihvaća kao objektivan, stručan, detaljan i precizan te izrađen u skladu s pravilima struke. Vještak je uspješno otklonio prigovore tužene na koji je dao valjan i smislen odgovor te navedeni prigovor ne dovodi u sumnju pravilnost izrađenog vještačenja. Što se tiče dijela nalaza i mišljenja te prigovora usmjerenog na pitanje može li se potkrovlje predmetnog stana privesti svrsi stanovanja, isti nisu posebno cijenjeni, jer nisu bitni za odlučivanje o predmetu spora, već mogu predstavljati pomoć strankama u pogledu eventualnog postizanja mirnog rješenja spora.

15.7. S obzirom na činjenicu da se iz potvrde Porezne uprave ne može izvesti zaključak za koje razdoblje se odnosi procjena vrijednosti najma od 500,00 EUR mjesečno, te s obzirom na činjenicu da je sudski vještak svoj nalaz i mišljenje utemeljio na pregledu stanja predmetne nekretnine te koristeći se poredbenom metodom kojom je u obzir uzeo 9 različitih ugovora o dugoročnom najmu stanova koji se nalaze području Grada Dubrovnika, a koji ugovori su zaključeni u 2022. i 2023. godini, izvodi se zaključak da je vještak pravilno procijenio da bi najam za predmetnu nekretninu iznosio 1.129,00 EUR mjesečno.

15.8. Slijedom navedenoga, prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu za korištenje predmetnog stana za razdoblje od 1. studenoga 2023. pa do zaključenja glavne rasprave u mjesečnim iznosima od 1.123,00 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži isplatu za razdoblje od 1. listopada 2022. do 1. svibnja 2023., kao neosnovan (točka III. izreke).

16. Daljnji predloženi dokazi nisu izvedeni jer je zaključak o pravno relevantnim spornim činjenicama izveden iz dokaza koji su u ovom predmetu izvedeni, te bi izvođenje svakog daljnjeg dokaza dovelo do odugovlačenja ovog postupka i bilo bi u suprotnosti s načelom ekonomičnosti.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 2 i 4. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.500,00 EUR, te uzimajući u obzir da su stranke zatražile jedinstven trošak za postupak vođen po tužbi i po protutužbi. Tužitelj-protutuženik je uspio s tužbenim zahtjevom za 50%, dok je u pogledu protutužbe uspio 100%. Tužena-protutužiteljica nije uspjela u sporu sa protutužbenim zahtjevom dok je u pogledu tužbenih zahtjeva uspjela za 50%. Stoga je tužitelj u potpunosti uspio u odnosu na protutužbeni zahtjev, uspjeh stranaka u pogledu tužbenog zahtjeva je podjednak, dok je tužitelj u pogledu radnji na kojima se raspravljalo i o tužbenom i protutužbenom zahtjevu uspio sa 50% (uspjeh tužitelja od 75% od kojeg je oduzet uspjeh tuženika od 25%). Sukladno navedenome, tužitelju je priznat cjelokupan trošak za radnje i podneske koji se odnose isključivo na protutužbeni zahtjev, dok mu je priznato 50% zatraženog troška za radnje i podneske vezane uz tužbeni i protutužbeni zahtjev, i to: trošak podneska od 23. studenoga 2023. koji predstavlja odgovor na protutužbu u punom zatraženom iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife - Narodne novine br. 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa), zastupanje po punomoćniku odvjetniku na pripremnim ročištima od 11. travnja 2024. i 29. kolovoza 2024. te na ročištima za glavnu raspravu od 7. listopada 2024. i 26. rujna 2025., svakoga u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife) što je 50% od zatraženog iznosa, te pristupa punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 3. Tarife) što je 50% od zatraženog iznosa. Tužitelju je priznat PDV-a na priznate navedene troškove u iznosu od 162,50 EUR (Tbr. 46. Tarife) te iznos sudske pristojbe za presudu (također u omjeru 50%) u iznosu od 26,55 EUR (Tbr. 2. t. 1. u vezi s Tbr. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - Narodne novine br. 37/2023) obveznik plaćanja koje je tužitelj (članak 3. stavak 1. te članak 4. stavak 1. točka 4. Zakona o sudskim pristojbama - Narodne novine br. 118/2018, 51/2023).

17.1. Svi ostali troškovi odnose se isključivo na raspravljanje o tužbenom zahtjevu, u pogledu kojih, s obzirom na jednak uspjeh stranaka, svaka stranka snosi svoje troškove.

17.2. Slijedom navedenog, tužitelju je, uzimajući u obzir njegov uspjeh u ovoj parnici, dosuđen ukupan trošak ovog postupka u iznosu od ukupno 839,05 EUR uvećan za pripadajuće zakonske kamate, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška (točka II. rješenja).

18. Slijedom svega iznesenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku 4. studenoga 2025.

Sutkinja

Mirna Franić Rapajić

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženoj po punomoćniku.