Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9 Poslovni broj: 13 Gž-614/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od Blanke Pervan, predsjednice
vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Željka Đerđa, člana
vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. J., OIB: …, iz O., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku iz O., protiv tuženika J. K., OIB: …, iz V., zastupanog po punomoćniku I. O., odvjetniku iz S. B., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1115/2021-13 od 20. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. listopada 2023.

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tužitelja Z. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1115/2021-13 od 20. prosinca 2022. U dijelu pod toč. I. i II. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška na ime sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku J. K. OIB:… iz V., da tužitelju Z. J. OIB:… iz O., s
osnova povrata duga isplati iznos od 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na
dan isplate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, sa zakonskom kamatom
koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, računajući
od 29.12.2014. kao dana podnošenja tužbe, pa do 22.08.2016. kao dana isplate,
koja se određuje za svako polugodište po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet
postotnih poena, kao i da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od

40.800,00 kuna.",

kao neosnovan u cijelosti.

2 Poslovni broj: 13 Gž-614/2023-2

II. Nalaže se tužitelju Z. J., OIB:… iz O., naknaditi tuženiku J. K. OIB:… iz V., prouzročeni parnični trošak u iznosu od 63.250,00 kn / 8.394,72 eura sa zateznom kamatom koja se određuje u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 20. prosinca 2022. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa
od 63.250,00 kn / 8.394,72 eura tuženik se odbija kao neosnovan."«

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i II. izreke žalbu je izjavio tužitelj
pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom
da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog
stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer izreka presude proturječi sama sebi i dokazima u postupku. U obrazloženju pobijane presude razvidno je da prvostupanjski sud slijedi uputu Vrhovnog suda Republike Hrvatske te se poziva na odredbu čl. 17. st. 1. i 2. Zakona o deviznom poslovanju, koja je brisana temeljem Zakona o izmjenama Zakona o deviznom poslovanju. Naime, u vrijeme donošenja pobijane prvostupanjske presude ista zakonska odredba više ne postoji te se na istoj ne može temeljiti presuda. Stoga je i pogrešno primijenjena odredba čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Popisuje i trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode ističući kako Zakon o izmjenama Zakona o deviznom poslovanju stupa na snagu na dan uvođenja EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj, dakle, s danom 1. siječnja 2023., dok je presuda u predmetnoj pravnoj stvari donesena 20. prosinca 2022. U predmetnoj pravnoj stvari primjenjuju se odredbe materijalnog prava koje su bile na snazi u vrijeme događaja vezanih uz spornu stvar (s tim da tužitelj izbjegava navesti kada su se dogodile pozajmice iz razloga što se iste nisu dogodile ili su u zastari), a u svakom slučaju primjenjuje se materijalno pravo vezano uz činjenice koje su utvrđene u odnosu na dan zaključenja glavne rasprave. Tijekom postupka tužitelj nije dokazao da bi tuženiku uopće dao pozajmicu, kada mu je novac navodno predao, u kojim I kolikim iznosima, a nije postupio ni po nalogu suda i uredio tužbu na način da točno precizira koliki je iznos glavnice i po kojim datumima je tužitelj pozajmio tuženiku, te koliko iznosi kamata na nepoznatu visinu glavnice i koja kamata i od kada ta kamata teče, a teret dokaza je na tužitelju. Predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana te potvrdi presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove odgovora na žalbu, koje popisuje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje
ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP), na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da je izreka presude u pobijanom dijelu jasna,

3 Poslovni broj: 13 Gž-614/2023-2

ista ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda u pobijanom dijelu ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski
sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime povrata duga isplati iznos
od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s kamatama koje na taj iznos teku od 29. prosinca 2014. pa do isplate.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, prvenstveno utvrdivši neosnovanim istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu u usmenom obliku, da je tuženik u više navrata pozajmljivao od tužitelja različite iznose u periodu od druge polovice 2010. Do početka 2011., a sama potvrda o vraćanju je potpisana prema njihovom sporazumu bez ikakve prisile te je volja stranaka sadržana u potpisanoj potvrdi od 27. Prosinca 2011., a to je povrat iznosa zajma od 50.000,00 EUR do 27. prosinca 2012., s tim da tuženik tijekom postupka nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi volja stranaka bila drugačija niti isto proizlazi iz izvedenih dokaza, pa stoga smatra kako se ne radi o prividnom ugovoru te da ne postoji element ništetnosti ugovora po tom osnovu.

8.1. Međutim, kako je sud prvog stupnja nedvojbeno utvrdio da je tužitelj tuženiku
pozajmio iznos u stranoj valuti, a što je imajući u vidu odredbu čl. 17. st. 1. i st. 2.
Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj 96/03, 140/05, 132/06,
145/10, 76/13, 52/21 i 141/22 – dalje ZDP) nedopušteno i protivno zakonu, jer to
može učiniti samo banka, to je temeljem čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) predmetni ugovor o zajmu od 27. prosinca 2011. ocijenio ništetnim, slijedom čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Osim toga smatra kako u smislu odredbe čl. 323. st. 3. ZOO nije mogao obvezati tuženika na povrat pozajmljenog iznosa i iz razloga jer tužitelj nije postupio u smislu upute iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2392/2016 od 7. rujna 2021., odnosno nije specificirao I dokazao koliki iznos tuženik duguje na ime glavnice, a koliki na ime kamate.

9. Iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelj i tuženik dana 27. prosinca 2011. potpisali pismeno kojim se, između ostalog, tuženik obvezuje da u roku od jedne godine vrati iznos od 50.000,00 EUR na ime pozajmica sa kamatama, što upućuje na zaključak da je tužitelj pozajmljivao tuženiku određene iznose u više navrata u određenom vremenskom razdoblju, da je Ugovor o zajmu sklopljen u usmenom obliku, da je tužitelj predao tuženiku određeni iznos novca koji se tuženik obvezao vratiti tužitelju uz dogovorenu kamatu, te da su stranke pismeno od 27. prosinca 2011. Precizirale vrijeme trajanja zajma (do 27. prosinca 2012.), nakon kojeg se tuženik obvezuje vratiti pozajmljeni iznos koji se sastoji od glavnice i dogovorenih kamata u ukupnom iznosu od 50.000,00 EUR.

4 Poslovni broj: 13 Gž-614/2023-2

10. Tuženik osporava da mu je tužitelj uopće pozajmio bilo koji iznos, kao i da je
potpisao pismeno od 27. prosinca 2011., međutim, analizom iskaza svih saslušanih u
postupku zaključuje se da su prilikom sastavljanja i potpisivanja spornog pismena bili
nazočni tužitelj, tuženik, svjedok D. V. i svjedok A. K. (otac tuženika), koji potvrđuje nazočnost svog sina (tuženika) tom prigodom, kao i da je tuženik osobno potpisao to pismeno.

11. Iako i tuženik i njegov otac svjedok A. K. osporavaju spornu pozajmicu, iz njihovih iskaza proizlazi da se otac tuženika obraćao tužitelju i od njega primio određene pozajmice za tuženika i to kako sam tužitelj tvrdi u stranoj valuti (EUR).

12. Niti iz sadržaja pismena niti iz iskaza saslušanih u postupku ne proizlazi da je pismeno potpisano pod prisilom, kao i da se radi o prividnom ugovoru. Naime, u tom pravcu tuženik ne nudi nikakvo pojašnjenje, dok njegov otac saslušan kao svjedok vrlo neuvjerljivo iskazuje da je iznos od 50.000,00 EUR dogovoren kao naknada tužitelju za posredovanje u zapošljavanju zeta ovog svjedoka, koje nije uslijedilo. Međutim, svjedok K. ne pojašnjava zašto onda on osobno ako je to tako dogovoreno sa tužiteljem (jer očito je iz iskaza tuženika da o tome ništa ne zna niti je takvo što dogovarao sa tužiteljem) nije potpisao sporno pismeno.

13. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je sporno pismeno o povratu
pozajmice potpisano sukladno sporazumu stranaka, bez ikakve prisile, u kojem pismenu je sadržana prava volja stranaka, kao i da se ne radi o prividnom ugovoru po tom osnovu.

14. Međutim, postupajući po reviziji tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom ukidnom rješenju donesenim pod poslovnim brojem Rev-2392/2016 od 7. rujna 2021.ukazao je da je propušteno utvrditi odlučnu činjenicu u odnosu na osnov duga i to koliki iznos tuženik duguje na ime glavnice, a koliki na ime kamate, kao i ukazao na odredbe čl. 17. st 1. i 2. ZDP.

15. Odredbom čl. 17. st. 1. ZDP propisano je da kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke. Odobreni kredit može se otplaćivati u stranoj valuti, s tim da prema st. 2. istoga članka ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja.

16. Neosnovano tužitelj ukazuje kako se navedene zakonske odredbe ne mogu
primijeniti na konkretan slučaj, jer da su Zakonom o izmjenama ZDP ("Narodne novine", broj 141/22) brisane, i to stoga što je u čl. 30. istoga propisano da će se taj Zakon objaviti u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, dakle, s danom 1. siječnja 2023., dok je presuda u predmetnoj pravnoj stvari donesena 20. prosinca 2022.

17. Budući da navedenim odredbama nije bilo predviđeno da se devize mogu koristiti za davanje zajma, ugovor o zajmu kojeg su stranke sklopile je u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO ništetan, jer je protivan prisilnim propisima, a posljedica toga je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora (na temelju odredbe čl. 323. st. 1. ZOO). Dakle, ne može se osnovano zahtijevati ispunjenje obveze iz ništetnog ugovora, ali je svaka strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora.

5 Poslovni broj: 13 Gž-614/2023-2

18. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20)
održane 30. siječnja 2020. zauzeto je stajalište da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga je neosnovan prigovor zastare potraživanja istaknut po tuženiku.

19. Kako je ranije obrazloženo u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj u više navrata predao tuženiku određenu količinu novca u stranoj valuti (EUR), a što u svom iskazu potvrđuje i svjedok D. V., a proizlazi i iz sadržaja potvrde od 27. prosinca 2011., pa iako tužitelj u svom iskazu tvrdi da je tuženiku predao i više od

50.000,00 EUR, iz sadržaja navedene potvrde, koju je potpisao i tužitelj, proizlazi da bi se radilo o iznosu koji se odnosi i na glavnicu i na kamate, dakle, da je na ime glavnice tuženiku predano manje od 50.000,00 EUR.

20. Stoga je tužitelj u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO trebao specificirati i dokazati
koliki je novčani iznos predao tuženiku, odnosno koliko mu tuženik od ukupnog iznosa od 50.000,00 EUR duguje na ime glavnice, a koliki na ime kamate, što i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije učinio tijekom postupka.

21. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

22. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. i II. izreke.

23. Zahtjev tuženika za naknadom troška na ime sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, budući da takav trošak nije bio nužan za vođenje postupka.

24. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Zadar, 3. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan