REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-463/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Samir Ilijazi, odvjetnik u Rijeci, Pomerio 8, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi priznavanja prava na starosnu mirovinu, 4. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II 140-02/24-01/03091062435, URBROJ: 341-99-05/3-24-7097 od 7. veljače 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/24-01/03091062435, URBROJ: 341-99-05/3-24-7097 od 7. veljače 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-02/24-01/03091062435, URBROJ: 341- 14-05/3-24-21337 od 4. studenoga 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na starosnu mirovinu s danom 31. srpnja 2024.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne primjene pravila postupka. Tuženik da se neosnovano poziva na Pravilnik o utvrđivanju staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje jer se isti primjenjuje u situacijama u kojima se prije njegove primjene mora utvrditi postojanje duga obveznika plaćanja, a u konkretnom slučaju nije utvrđeno koliki je dug te zbog čega je isti otpisan, odnosno da li visina duga s osnova plaćanja dužnih doprinosa pokriva navedeno obračunsko razdoblje. Kako se u osporenju pobijanog rješenja navodi i period od 26. prosinca 1989. do 31. prosinca 2022., to da je tuženik primjenom čl. 6. i 7. Pravilnika, bio u obvezi sam utvrditi o plaćenim doprinosima. Tuženik da je sukladno odredbama čl. 8., 27. i 47. Zakona o općem upravnom postupku trebao utvrditi pravo stanje stvari te u tu svrhu pribaviti sve podatke, a što nije učinio, slijedom čega je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je na isto pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i ostaje kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju. Obrazlaže da je tužitelju omogućeno podnošenje žalbe u postupku. Ističe kako iz potvrda Područnog ureda u Rijeci od 11. rujna 2024. vidljivo da se tužitelju, koji je sam za sebe obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, u skladu s čl. 13. i 14. Pravilnika o utvrđivanju staža osiguranja na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje (Narodne novine, broj 12/14.; dalje: Pravilnik), zbog otpisa doprinosa za mirovinsko osiguranje (zbog zastare ili nenaplativosti) staž osiguranja ne računa i ne utvrđuje za razdoblja od 26. prosinca 1989. do 3. travnja 1999., od 5. travnja 2000. do 31. prosinca 2002., od 1. siječnja 2003. do 31. kolovoza 2006. i od 1. rujna 2006. do 15. travnja 2007. Ukazuje kako je po službenoj dužnosti (a što da je vidljivo iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: 034-04/24- 03/733, URBROJ: 513-07-08-01-24-4 od 28. kolovoza 2024.) zatražio navedene potvrde, koje je nadležna ispostava donijela na temelju odredbe čl. 159. ZUP-a i odredbe čl. 11. st. 8. Zakona o poreznoj upravi (Narodne novine broj 115/2016, 98/2019). Iz navedenih potvrda da je vidljivo razdoblje za koje obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje odnosno tuženik, nije podmirio doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, kao i iznos duga za svaku godinu. Činjenica otpisa duga u nadležnosti je Ministarstva financija odnosno nadležne Ispostave koja o istom donosi rješenje u skladu s odredbom čl. 13. i 14. Pravilnika. Ističe da se obvezniku plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje priznaje staž osiguranja samo za ona razdoblja za koja je u potpunosti plaćen doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti u skladu s odredbom čl. 8.

Pravilnika. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Iz podataka u spisu utvrđeno je da je tužitelj 1. srpnja 2024. podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu s danom 31. srpnja 2024., da je tužitelj rođen **.**.1959. te da je do dana 31. srpnja 2024. navršio 65 godina života. Dalje proizlazi kako su tužitelju u mirovinski staž utvrđena razdoblja staža osiguranja prema odredbama 24. do 31. ZOMO-a od 23. listopada 1978. do 13. studenog 1978., od 28. ožujka 1983. do 31. prosinca 1986., od 15. ožujka 1987. do 31. ožujka 1989., od 1. svibnja 1989. do 25. prosinca 1989. te od 16. travnja 2007. do 5. ožujka 2009., od čega je razdoblje od 23. listopada 1978. do 13. studenog 1978. uračunato s povećanim trajanjem (12/14), odnosno ukupni mirovinski staž do dana 30. srpnja 2024. iznosi 8 godina, 4 mjeseca i 28 dana te da mu u mirovinski staž nije uračunato razdoblje od 26. prosinca 1989. do 3. travnja 1999., od 5. travnja 2000. do 31. prosinca 2002., od 1. siječnja 2003. do 31. kolovoza 2006. i od 1. rujna 2006. do 15. travnja 2007. Povodom zahtjeva je doneseno prvostupanjsko rješenje, broj spisa: 14387, od 4. studenog 2024. kojim je odbijen zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu uz obrazloženje da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na starosnu mirovinu prema čl. 33. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; dalje: ZOMO). Rješenjem tuženika, broj spisa 767987, od 7. veljače 2025. je žalba tužitelja, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, odbijena kao neosnovana uz obrazloženje da je iz potvrda Područne službe u Rijeci od 11. rujna 2024., izdanih po službenoj dužnosti i izrađenih u skladu s potvrdom Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, od 28. kolovoza 2024., vidljivo da se tužitelju zbog otpisa doprinosa za mirovinsko osiguranje (zbog zastare ili nenaplativosti) staž osiguranja ne računa i ne utvrđuje za sporna razdoblja čime ne ostvaruje uvjet mirovinskog staža za priznanje prava na starosnu mirovinu.

6. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS- a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Članak 9. Pravilnika propisuje da staž osiguranja utvrđuje Zavod na temelju potvrde nadležnog tijela o plaćenim doprinosima te dokumentacije i podataka u evidenciji Zavoda.

9. Prema navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja Zavod je potvrdama od 11. rujna 2024., a na temelju potvrda Porezne uprave od 28. kolovoza 2024., kako to nalaže i čl. 9. Pravilnika, utvrdio staž osiguranja koji se ne priznaje u određenim razdobljima zbog otpisa doprinosa za mirovinsko osiguranje. Međutim, pregledom spisa predmeta sud utvrđuje da u spisu ne postoje navedene potvrde Područnog ureda Rijeka na koje se tuženik poziva u obrazloženju osporenog rješenja, niti bilo koji drugi dokaz koji bi potvrdio da su takve potvrda uopće bile izrađene u trenutku donošenja rješenja niti ih je tuženik dostavio u spis spora. Time sud nije mogao provjeriti točnost navoda tuženika. Tim više što iz potvrda porezne uprave na koje se poziva proizlazi nepodmireni dug za razdoblje od 31. prosinca 2002. do 1. siječnja 2003. te od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2007. i otpisani dug od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007., odnosno nisu vidljiva razdoblja kako su to naznačena u obrazloženju pobijane odluke.

10. Stoga je ovaj sud stava da tužitelj osnovano ukazuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao i povredu odredaba upravnog postupka. Ovo potonje jer pravo na izjašnjavanje pretpostavlja prethodno poznavanje sadržaja spisa, odnosno uvida u dokumentaciju koja čini činjeničnu i dokaznu osnovu upravnog akta, a ako stranci nije omogućen uvid u cjelokupan spis, ona objektivno ne može ostvariti svoje pravo da se izjasni o onome što joj nije poznato. Ako spisu ne prileži potvrda, zaključak je ovog suda da ista nije mogla biti ni dostavljena stranci na uvid radi izjašnjavanja.

11. Prema čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) upravno tijelo dužno je utvrditi sve činjenice i okolnosti važne za donošenje zakonite i pravilne odluke te odluku temeljiti na utvrđenom činjeničnom stanju. Nadalje, prema odredbi čl. 98. st. 5. istoga Zakona u obrazloženju rješenja mora biti jasno navedeno na koje se dokaze upravno tijelo poziva, a ti dokazi moraju biti sastavni dio spisa predmeta.

12. Kraj takvog stanja spisa, a imajući u vidu da tužitelj izričito osporava zaključak tuženika da bi mirovinski staž bio ispravno utvrđen, te okolnost da dokumentacija na koju se poziva tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja ne prileži spisu upravnog postupka te time nije mogla biti ni dostavljena tužitelju radi očitovanja, a u žalbi od 22. studenoga 2024. tužitelj izričito ukazuje kako mu je povrijeđeno i pravo na izjašnjavanje, to se pobijano rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

13. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti pobijano rješenje, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak u kojem postupku je obvezan donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). U ponovnom će se postupku upotpuniti činjenično stanje u pogledu utvrđivanja plaćenih doprinosa te utvrditi mirovinski staž tužitelja, pri čemu će se prije donošenja rješenja stranci pružiti mogućnost očitovanja o svim relevantnim okolnostima. Po tako upotpunjenom postupku će se utvrditi ispunjava li tužitelj uvjete iz čl. 33. ZOMO-a te nakon toga donijeti rješenje kako to propisuje odredba čl. 98. st. 5. ZUP-a.

14. Odluku o troškovima spora (t. II. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa) za sljedeće radnje: sastav tužbe te zastupanje na ročištu od 28. listopada 2025., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) na taj iznos iznosi ukupno 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS- a.

15. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP), a pored toga tužitelj je u ovoj vrsti spora oslobođen plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP-a.

U Rijeci 4. studenoga 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.