Poslovni broj: Pn-758/2024-23

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Matković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Meri Blaslov Pavasović, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnica stranaka, na ročištu određenom radi objave presude, 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 214.523,19 EUR (1.616.325,00 HRK) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25.11.2016.god. do 31.12.2023.god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.god. do konačne isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženici ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime izgubljene zarade iznos od 12.436,13 EUR (93.700,00 HRK) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21.01.2019.god. do 31.12.2023.god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.god. do konačne isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 65.468,38 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, a koje kamate se određuju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 65.468,38 eura, a do zatraženog iznosa od 95.477,66 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak radi utvrđenja i diobe bračne stečevine između stranka. Brak tužitelja i tužene razveden je presudom ovog suda u Splitu poslovni broj Pob-20/13 od 27. siječnja 2014. Između ostalog predmet bračne stečevine parničnih stranaka iz spisa Općinskog suda u Splitu Pobs-61/2014 predstavljao je paket od 937 dionica Adriatic osiguranja d.d. ranije Jadranskog osiguranja d.d. upisanih 1/1 na ime tužene ĆL kod SKDD d.d. Zbog statusnih promjena Jadranskog osiguranja d.d. u Adriatic osiguranje d.d. te zbog isplate dividende, ali i radi obavijesti tužitelju da tužena ima namjeru otuđiti paket dionica upisanih na njeno ime, a koje nesumnjivo predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka tužitelj je kod ovog suda pokrenuo postupak osiguranja pod poslovnim brojem Ovr Ob-14/2019. U navedenom predmetu tužena je dostavila podatak da ista od studenog 2016 god više nije vlasnica dionica Jadranskog osiguranja d.d. (Adriatic osiguranja d.d.). Tuženica da je otuđila dionice koje predstavljaju bračnu stečevinu stranaka dok je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja i diobe stečevine pred Općinskim sudom u Splitu Pobs-61/2014 u kojem predmetu tužba egzistira od 01.08.2014 god , a tužena je u rujnu 2015 god dala odgovor na tužbu u kojem odgovoru nije osporila da dionice Jadranskog osiguranja d.d. ne bi predstavljale bračnu stečevinu stranaka. Stranke da su tijekom siječnja i veljače 2019. bile u pregovorima putem svojih punomoćnika, u mogućnosti mirnog rješenja predmeta spora u kojim pregovorima tužena nije dala naslutiti da predmetnih dionica više nema, odnosno da ih je otuđila , te je čak u e-mail poruci od 18. veljače 2019 god, tužena, potvrdila tužitelju isplatiti ½ protuvrijednosti od 937 dionica po njihovoj tržišnoj vrijednosti te mu isplatiti 1/1 ostvarene dividende (200,00 kuna po dionici). Dakle tužena je priznala tužitelju da predmetne dionice predstavljaju bračnu stečevinu, priznala mu je isplatiti ½ dionica i ½ ostvarene dividende prema odluci skupštine Adriatic osiguranja d.d. od 20.11.2018 god, iako je već tada znala da je predmetne dionice otuđila dana 25.11.2016 god prema dostavljenim podacima iz postupka osiguranja Ovr Ob-14/19 koje je tužena sama dostavila. Tuženica da je otuđila paket od 937 dionica dana 25.11.2016 god, u vrijednost jedne dionice dana 25.11.2016 god., iznosila je 3.450,00 kuna što znači da je paket dionica na dan 25.11.2016 god prema tržišnoj vrijednosti iznosio 3.232.650,00 kn. Tužena je otuđivanjem dionica za koje je znala da predstavljaju bračnu stečevinu stranaka i koje su predmetom parničnog postupka Pobs-61/14 Općinskog suda u Splitu, namjerno tužitelju pričinila materijalnu štetu u visini iznosa od 1.616.325,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25.11.2016 god do konačne isplate jer je znala i nije joj moglo ostati nepoznato da sve što je predmetom spora ne smije biti otuđeno, opterećeno, dirano nit na bilo koji drugi način mijenjano postojeće stanje stvari. Tužena da je postupala zlouporabom povjerenja i s ciljem i u namjeri da nanese štetu tužitelju. Zbog navedenog tužitelj predlaže provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela kako ističe prigovor litispendencije, te predlaže tužbu tužitelja odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Predmet tužbenom zahtjeva u ovoj parnici da je isplata iznosa (naknada štete) od 1.616.325,00 kn kao tržišna vrijednosti za ½ od ukupno 937 dionica Adriatic osiguranja d.d. (ranije Jadransko osiguranje d.d.) sve prema vrijednosti tih dionica na dan 25.11.2016.-3.450,00 kn po dionici, a koje dionice da je tužena otuđila mada su iste, kao bračna stečevina, predmet parničnog postupka koji se između istih stranaka vodi kod tog suda pod poslovnim brojem Pobs-61/2014. Točno je da je predmet parničnog postupka koji se vodi između istih stranaka kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pobs-61/2014 a, a radi podjele bračne stečevine, između ostalog i paket od 937dionica Jadranskog osiguranja d.d. odnosno sada Adriatic osiguranja d.d. Podneskom od 15.09.2016 u a navedenom parničnom postupku pod poslovnim brojem Pobs-61/2014 tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev te između ostalog zatražio da se obveže tužena dozvoliti tužitelju upis ½ prava vlasništva na 937 dionica Jadranskog osiguranja d.d. kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. Tužena da više nije vlasnica predmetnih dionica budući je iste Ugovorom o prijenosu dionica od 17. studenog 2016. prenijela na novog stjecatelja. Prema odredbi čl. 195. st. 1 ZPP-a ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Naprijed navedeni tužbeni zahtjev u predmetu tog suda pod poslovnim brojem Pobs-61/2014 još uvijek je egzistentan pa se zapravo radi o istom tužbenom zahtjevu samo iskazanom na različit način- u parnici br. Pobs- 61/2014, zahtjev kojim se traži upis vlasništva 1/2 od 937 dionica, a u ovoj parnici zahtjev na isplatu tržišne vrijednosti za ½ od 937 dionica. Točno je da su stranke u veljači 2019 godine, pregovarale ,putem svojih punomoćnika, o mogućem mirnom rješenju spora koji se vodi vezano za podjelu bračne stečevine. Svi prijedlozi i izračuni koja je tužena tada dala tužitelju u dopisu odnosno e-mailu od 18. veljače 2019 bili su učinjeni u svrhu da se na taj način u cijelosti okončaju svi međusobni prijepori stranaka vezani za podjelu imovine stečene radom za trajanja bračne zajednice te ih je moguće razumjeti jedino u svezi s prijedlogom tužitelja iz e-mail poruke njegove punomoćnice od 28. siječnja 2019. Tužena dakle nikada nije osporavala niti je mogla osporiti postojanje dionica upisanih na njezino ime, međutim prijedlog da tužitelju, u svrhu postizanja nagodbe, isplati ½ tržišne vrijednosti za svih 937 dionica bio je dan uz točno određene uvjete koji su detaljno navedeni i obrazloženi u e-mailu punomoćnika tužene od 18.veljače 2019. Točno je da je tužena u to vrijeme znala da su predmetne dionice otuđene te je u tom smislu i išao njezin prijedlog na isplatu (utvrđenje visine) tržišne vrijednosti istih, a kako bi se potom odredio točan iznos koji je tužena, ukoliko se prihvati njezin prijedlog, bila voljna isplatiti tužitelju na ime njegovog dijela stečenog za trajanja bračne zajednice. Mogućnost kupnje dionica tužena je dobila 2005. u sklopu ulaska u vlasničku strukturu 2. generacije novih dioničara na nivou cijelog poslovnog sustava u kojem radi. Stvarni stjecatelji 1.875 dionica Jadranskog osiguranja d.d. prema Ugovoru o prodaji i prijenosu dionica od 22.01.2005 bili su tužena i gosp. ZL i to 750 dionica tužena, a 1.125 dionica ZL, budući upis istih na ime L nije bio moguć zbog njegovog mjesta prebivališta. Sukladno tom omjeru 40% tužena – 60% L, izvršavala se i obveza plaćanja sve sukladno utvrđenoj obvezi u navedenom Ugovoru i to počev od 31. srpnja 2005. Tijekom 2007 su se stekli i formalni uvjeti za prijenos i upis naprijed navedenih 1125 dionica na ime ZL te je u tom smislu između tužene i njega sklopljen ugovor o prijenosu uz dogovor da će ZL, po proteku 5 godina ponuditi tuženoj na otkup paket od 187 dionica, što je isti i učinio te je sklopljen Ugovor o prijenosu dionica od 03.srpnja 2012 prema kojoj je tužiteljica od istog kupila 187 i tako postala vlasnik ukupno 937 dionica Jadranskog osiguranja d.d. Navedeni prijenosi uredno su i registrirani kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. što je sve vidljivo iz podataka – stavki knjiženja (stjecanja i otuđenja) dionica za tuženu u periodu 01.03.2005 do 14.09.2016 koje podatke je navedeno Društvo po zahtjevu suda dostavilo u spis Pobs-61/14. Tužena je kupovnu cijenu za naprijed navedenih 187 dionica bila obvezna isplatiti kroz pet godina u pet jednakih godišnjih rata, počevši od kolovoza 2012., te su sva plaćanja za navedene dionice izvršena kada je već duži vremenski period bila prestala bračna zajednica stranaka mada su stranke i dalje s troje djece živjeli u istom stanu. U tom smislu navedenih 187 dionica i nije bračna stečevina stranka, budući da pojam bračne stečevine sukladno Obiteljskom zakonu, nije vezan uz formalno trajanje braka već uz trajanje bračne zajednice stranaka.

3. U postupku je sud izvršio uvid u spis ovog suda pod poslovnim brojem br. Pob- 324/13, PObs-61/14, Pob-20/13 ( priloženi spisi i putem sustava eSpis), dopis Središnjeg klirinškog depozitarnog društva od 06. svibnja 2016 punomoćniku tužitelja ( l.s. 21), obavijest o stanju računa na dan 06. svibnja 2016. i za studeni 2016.( l.s. 22, 54, 98), dopis Središnjeg klirinškog depozitarnog društva od 14. ožujka 2016. (l.s. 23, 69), Ugovor o prodaji prijenosu dionica od 22. siječnja 2005. ( l.s. 24-26), Ugovor o prijenosu dionica iz srpnja 2012. ( l.s. 27-29, 60-62), prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine, određivanje privremene mjere od 11. veljače 2019, odgovor protivnice osiguranja od 02. travnja 2019. ( l.s. 30-35), obavijest o promjenama na računu na studeni 2016. ( l.s. 36), korespondenciju elektroničkom poštom između punomoćnika tužitelja i punomoćnik tuženika ( l.s. 37-39, 55,56), Ugovor o prijenosu dionica iz studenog 2016. ( l.s. 51-53), Ugovor o prijenosu dionica od 22. siječnja 2005. ( l.s. 57-59), pregled trgovine Zagrebačke burze u 2016. ( l.s. 73, 74), ugovor o darovanju od 29. svibnja 2017. ( l.s. 99-102), zemljišno knjižni izvadak ( l.s. 103-107), vještačenje provedeno po naručitelju tuženici ( l.s. 233-247), podatke SKDD-a i ugovor o prijenosu dionica iz travnja 2007. ( l.s. 260-262, 298), stavke knjiženja ( l.s. 298), saslušao stranke ( l.s. 80-83) i svjedoke VL, ZL ( l.s. 115, 144-146), proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje i dodatno vještačenje ( l.s. 125-132, 153-155, 278-287). Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga i predložile su zaključiti glavnu raspravu. Ovaj sud je presudu donio 09. studenog 2023., a istu je u jednom dijelu ukinuo županijski sud te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prema čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1089. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Prema čl. 1089. st. 3. ZOO-a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica stekla određene dionice Jadranskog osiguranja koje su glasile na njeno ime, a sporno je o koliko se dionica radilo, predstavlja li isto bračnu stečevinu te je li tužitelju nastala bilo kakva šteta postupanjem tuženice u odnosu na te dionice ( prodajom istih trećoj osobi).

7. Ovaj sud utvrđuje da je tuženica otuđenjem 937 dionica postupala bez dogovora s tužiteljem i na način da otuđuje dio bračne stečevine čime je tužitelju nanesena šteta u vidu vrijednosti samih dionica te dividende koju bi isti po redovnim tijeku bio ostvario da iste nisu otuđene. Iz Ugovora o prodaji prijenosu dionica od 22. siječnja 2005. proizlazi da je tuženica stekla 1875 dionica Jadranskog osiguranja d.d. Split. Iz Ugovora o prijenosu dionica iz srpnja 2012. proizlazi da je tuženica od ZL stekla 187 dionica Jadranskog osiguranja d.d. Split. Iz Ugovora o prijenosu dionica iz studenog 2016. proizlazi da je tuženica prenijela 937 dionica VL, što je svjedokinja VL i potvrdila u iskazu. Iz navedenog je jasno da se stjecanje 1875 dionica dogodilo za vrijeme trajanja braka koji je razveden 27. siječnja 2014., a da je tuženica ukupno 937 dionica prenijela trećoj osobi u studenom 2016. Nisu osnovani prigovori tuženice da je dio dionica ( 187) stečen nakon prestanka bračne zajednice, a to stoga što je u predmetu ovog suda poslovni broj P Ob 20/13 nesporno utvrđeno kako su stranke od trenutka podnošenja tužbe u tom predmetu 15.siječnja 2013. do zaključenja glavne rasprave, živjele zajedno u stanu s tri kćeri. Osim toga, tuženica je u iskazu u ovom predmetu navela kako je bračna zajednica prestala krajem ljeta 2012., odnosno da su u kolovozu te godine bili poremećeni odnosi između stranaka. Sud iz navedenog zaključuje da se ne može smatrati da je bračna zajednica prestala prije sklapanja ugovora između tuženice i ZL u srpnju 2012. odnosno i stjecanje tih dionica na strani tuženice je obavljeno za vrijeme trajala bračne zajednice i iste predstavljaju bračnu stečevinu. Iskazi djece stranaka dani u predmetu pod poslovnim brojem Pob-324/13 ne utječu na ovakav zaključak suda jer se ti iskazi ne odnose na postojanje bračne zajednice već na eventualno poremećene odnose unutar obitelji. Nije osnovana tvrdnja tuženice da 187 dionica ne čine bračnu stečevinu jer su otplaćene tek kasnije, a ovo stoga što je jasno prijenos tih dionica obavljen u srpnju 2012. u kojem ugovoru iz tog vremena nije navedeno da se cijena isplaćuje naknadno dok iskaz svjedoka ZL o tome nije mogao biti prihvaćen jer nije potkrijepljen nikakvim drugim dokazom ni podacima u spisu ( uplatama, pisanim potvrdama, stanju i prometu računa i slično). Nesporno je utvrđeno iz obavijesti SKDD d.d. od 06. svibnja 2016. da je na taj dan tuženica imala ukupno 937 dionica oznake JODS-R-A pa se ne može smatrati da je zbog eventualne naknade otplate dijela istih tuženica postala vlasnik ( stjecatelj) dionica tek kasnije. Iz podataka SKDD d.d. ( l.s. 36, 54) proizlazi da su 25. studenog 2016. otuđene dionice ( 937) upisane na VL, a koje su ranije nesporno bile upisane na tuženicu.

8. Vrijednost svih predmetnih dionica utvrđena je provedenim vještačenjima, a na nalaz i mišljenje vještakinje Mišura stranke nisu imale primjedbi pa je i sud isto prihvatio. Vještakinja je u nalazu navela da se dionicom JDOS-R-A 17.11.2016. nije trgovalo na Zagrebačkoj burzi, a dan ranije, 16.11.2016. ostvarena je prosječna cijena dionice u iznosu od 3.449,00 HRK. Analiza volumena i prosječne prodajne cijene dionice JDOS-R-A u 2016. pokazala je da dionica nije likvidna, da joj cijena u 2016. stalno raste te da prodaja veće količine dionica JDOS-R-A nije utjecala na pad cijene dionice (13.10.2016. prosječna cijena 2.800,06 HRK, a 14.10.2016. prodano je 2.181 dionica po prosječnoj cijeni 2.800,07 HRK). Upravo zbog činjenice da veće količine dionica nisu utjecale na pad cijene dionice, kao i samog tržišta koje je bilo u fazi rasta (prosječna cijena dionice JDOS-R-A 29.12.2016. iznosi 4.110,00 HRK), s obzirom na nisku likvidnost dionice, moguće je uzeti u obzir rizik povezan s prodajom većeg broja dionica na tržištu te primijeniti diskont na prosječnu prodajnu cijenu dionice na dan 16.11.2016. od maksimalno 5,0 %. Tržišna cijena dionice na dan 17.11.2016. uz primjenu diskonta od 5,0 % zbog niskog volumena trgovanja dionicom JDOS-R-A iznosi 3.276,55 HRK odnosno paket od 937 dionica JDOS-R-A na dan 17.11.2016. ukupno vrijedi 3.070.127,35 HRK što prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,5345 HRK iznosi 407.475,92 EUR. Ugovorom o kupoprodaji 937 dionica JDOS-R-A od 17.11.2016. između tuženice kao prodavateljice i kupca utvrđena je ukupna cijena od 1.874.000,00 HRK, dakle 2.000,00 kn za jednu dionicu. Navedena cijena značajno je manja od zadnje tržišne cijene kojom se trgovalo 16.11.2016. (3.449,00 HRK), kao i od prosječne volumen vagane cijene za razdoblje mjesec dana koje je prethodilo prodaji (3.362,91 HRK), ali i cijene uz diskont od 5,0 % kakav je izračunat (3.276,55 HRK). U odnosu na tržišnu cijenu dionice uz diskont od 5,0 % zbog niske likvidnosti (3.276,55 HRK), ugovorom utvrđena jedinična cijena dionice JDOS-R-A (2.000,00 HRK) manja je za 1.276,55 HRK, odnosno za paket od 937 dionica, manja je za 1.196.127,35 HRK ili 158.753,38 EUR. Visina dividende nije bila sporna. Sud nije prihvatio vještačenje dostavljeno od strane tuženice ( izrađeno do strane doc.dr.sc. ČL) jer isto nije provedeno sukladno odredbama čl. 250. -263. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP).

9. Iz izvedenih dokaza proizlazi da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu, odnosno stranke su subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, otuđenje predmetnih dionica od strane tuženice i zadržavanja dobivenih novaca za sebe ( bez znanja i suglasnosti tužitelja koja suglasnost je bila potrebna s obzirom da se radi o bračnoj stečevini) kao štetna radnja štetnika( odnosno tuženice), šteta ( vrijednost dionica i moguće ostvarene dividende u spornom razdoblju), uzročna veza ( radnja tuženice, odnosno otuđenje predmetnih dionica, je u izravnoj vezi sa štetom koja je tužitelju nastala zbog vrijednosti dionica koje su otuđene i dividende koja se isplaćuje dioničarima) te protupravnost ( postupanje tuženice suprotno odredbama čl. 248. - 250. Obiteljskog zakona, Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15) prema kojima je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili te da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, ako tim Zakonom nije drukčije određeno.

10. Nakon nalaza i mišljenja vještakinje Mišura, stranke nisu predložile provesti nikakvo dodatno vještačenje po bilo kojem vještaku, nisu predložile dati vještakinji Mišura bilo kakav dodatan nalog, niti su predložili eventualno saslušanje vještaka, pisano očitovanje ili izradu vještačenja po drugačijem ili novom nalogu, pa ni sud nije mogao izvoditi te dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. ZPP-a i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo- 429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020.– „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

11. Zbog svega navedenog, procjenjujući svaki dokaz pojedinačno te dovodeći sve dokaze u međusobnu vezu, sud drži da je tužbeni zahtjev osnovan, kako je obrazloženo, pa je odlučeno kao u izreci.

12. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO-a.

13. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155.ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tužitelju, s obzirom da je uspio s tužbenim zahtjevom, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav tužbe 1707 bodova ( Tarifni broj. 7.), sastav podneska od 7. studenog 2019., 12. veljače 2020., 7. srpnja 2020., 25. siječnja 2023., 15. ožujka 2023., 11. srpnja 2024. vrijednost od po 1707 bodova ( Tbr. 8.1.), žalbe od 24. studenog 2023. vrijednost od 1707 boda, za zastupanja na ročištu od 12. studenog 2019., 17. veljače 2020., 15. rujna 2020., 8. veljače 2021., 10. studenog 2022., 27. rujna 2023., 11. lipnja 2024., 22. listopada 2024., 27. siječnja 2025. i 09. rujna 2025. vrijednost od po 1707 bodova ( Tbr. 9.1.), na ročištima od 07. studenog 2019. , 23. studenog 2020.,vrijednost od 426,75 bodova ( Tbr. 9.5.) što uz PDV od 25%, trošak vještačenja ( 265,44 eura) te trošak sudskih pristojbi ( za tužbu i presudu ukupno 1.327,22 eura), ukupno iznosi 65.468,38 eura. Odbijen je zahtjev za naknadom troška za sastav ostalih podnesaka jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice ili se sadržaj istih mogao iznijeti na ročištima na kojima je stranka ( punomoćnik) pribivala. U suprotnom bi se za praktički istu radnju stranci odobravao dvostruki trošak. Za ročišta od 07. studenog 2019. i 23. studenog 2020. priznata je vrijednost prema Tbr. 9.5. jer su ista odgođena prije početka raspravljanja pa je zahtjev odbijen za dio preko određenog. Vrijednost boda određena je prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje.

14. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 4. studenog 2025.

S u d a c

Tomislav Bago

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Tužitelju po punomoćnici.

2. Tuženici po punomoćnici.