Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-435/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UB, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., i 101/2017., dalje: KZ) odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva (OKDO) u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-483/2020-6 od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba OKDO u Zagrebu te se preinačuje pobijana presuda na način da se okrivljenik UB za kazneno djelo protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ za koje je pobijanom presudom proglašen krivim na temelju iste zakonske odredbe osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je okrivljenik UB proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ te je na temelju iste odluke KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedanaest mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ okrivljeniku UB zamijenjena je kazna zatvora radom za opće dobro na način da se jedan dan kazne zatvora zamjenjuje s dva sata rada, pa je dužan izvršiti 660 sati rada za opće dobro.

1.2. Na temelju čl. 55. st. 7. KZ okrivljenik je upozoren, ukoliko se u roku od osam dana od dana za koji je pozvan, ili mu poziv neće moći biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak za izvršavanje rada za opće dobro, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Na temelju čl. 55. st. 8. KZ ukoliko okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

1.3. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22, dalje: ZKP-22), utvrđeno je da novčani iznos 293,25 eura/2.209,50 kuna, predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni UB ostvario kaznenim djelom te je utvrđeno da je navedeni novčani iznos postao imovina Republike Hrvatske, pa je od okrivljenog UB oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u navedenom iznosu, a okrivljenom UB naloženo je da iznos od 293,25 eura/2.209,50 kuna u roku 15 dana od pravomoćnosti presude uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-22, okrivljenik UB obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu 39,82 eura/300,00 kuna u roku 15 dana po pravomoćnosti presude te na plaćanje troškova braniteljice po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žali se OKDO u Zagrebu zbog povrede kaznenog zakona (čl. 467. toč. 2. ZKP-22 u vezi čl. 469. toč. 5. ZKP-22), s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljeniku izrekne kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-514/2023-2 od 19. srpnja 2023. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba je osnovana.

6. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odlučujući o vrsti i mjeri kazne uzeo u obzir činjenicu da je za počinitelja predmetnog kaznenog djela zapriječena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca do tri godine, da je okrivljenik predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom te je uzeo u obzir društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela. Pri tome je okrivljeniku olakotnim cijenio priznanje kaznenog djela, navodeći da je time okrivljenik olakšao i skratio vođenje kaznenog postupka, uzeo je u obzir njegovo uzorno držanje pred sudom i izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, činjenicu da se po otpuštanju s izdržavanja kazne zatvora zaposlio, protek vremena od počinjenog kaznenog djela od pet godina te činjenicu da se radi o relativno maloj vrijednosti ukradenih stvari (293,25 eura), dok mu je otegotnim cijenio činjenicu da je u razdoblju od 2010. do 2019. godine pet puta pravomoćno osuđen za kaznena djela pretežno imovinskog karaktera, od kojih tri puta za kazneno djelo krađe.

7. Uzevši u obzir sve navedene okolnosti prvostupanjski sud osudio je okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci smatrajući da je odmjerena kazna primjerena težini djela i osobi okrivljenika, posebno ističući prijašnju višestruku osuđivanost okrivljenika te činjenicu da je specijalni povratnik u odnosu na predmetno kazneno djelo te navodeći da je stava da će se upravo takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja. Međutim, prvostupanjski sud smatra da se svrha kažnjavanja može postići zamjenom kazne zatvora radom za opće dobro navodeći kako nije svrhovito okrivljenika osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora imajući u vidu protek vremena od počinjenog kaznenog djela, vrijednost otuđenih predmeta te posebno činjenicu da je okrivljenik sada zaposlen. Stoga smatra da će se upravo radom za opće dobro najbolje specijalno preventivno djelovati na okrivljenika da se kloni činjenja kaznenih djela, a u isto vrijeme će mu se omogućiti da se izdržava svojim radom i da bude društveno koristan.

8. OKDO u Zagrebu smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju počinio povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP, jer je odlukom o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro prekoračio ovlast koju ima po zakonu. Naime, u čl. 55. st. 2. KZ propisano je da se rad za opće dobro ne može izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, dok iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika proizlazi da je isti ranije pravomoćno osuđivan i to presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1070/2017-72 od 20. rujna 2018. zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci; presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1230/2019 od 12. veljače 2020. zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. u vezi čl. 52. KZ na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine; presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-511/2015 od 20. siječnja 2017. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-214/2018 od 15. srpnja 2021. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

9. Dakle, ispravno ističe žalitelj da je okrivljenik UB ranije već više puta pravomoćno osuđivan na kazne zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, pa mu shodno čl. 55. st. 2. KZ kazna zatvora nije mogla biti zamijenjena radom za opće dobro, a postupajući na naprijed opisani način prvostupanjski sud je prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

10. S obzirom da je riječ o već osuđivanoj osobi, to se po mišljenju ovog žalbenog suda radom za opće dobro ne bi postigla svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ, a istu zbog ranije kažnjavanosti okrivljenika na kaznu zatvora veću od šest mjeseci po zakonu nije ni moguće izreći. Stoga će se po mišljenju ovog drugostupanjskog suda svrha kažnjavanja postići samo bezuvjetnom kaznom zatvora i to odmjerenom kaznom zatvora u trajanju od jedanest mjeseci. Upravo će se bezuvjetnom kaznom zatvora u takvom vremenskom trajanju djelovati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela, kao i na ostalu populaciju ljudi da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

11. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede iz čl. 476. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), a s obzirom na navedeno, žalba OKDO u Zagrebu je prihvaćena te je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP preinačena pobijana presuda u odluci o kazni na način pobliže naveden u izreci ove presude.

U Varaždinu 4. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic